Prijetnja koja dotiče sadašnju Srednju Europu vezana je uz dvije skupine uzroka. Kao prvo, s politikom Rusije koja traži novo mjesto za sebe na globalnoj razini. Kao drugo, s krizom unutar same Unije, koja se većinom tiče zemalja Srednje Europe kao najmlađeg njezinog člana i onoga koji nosi postkomunistički teret. Geostrateški, ideološki i kulturološki aspekti povezani s prethodno spomenutim kompleksima prijetnje bit će predmet izlaganja na konferenciji. ; The threat that Central Europe faces nowadays is connected with two sets of causes. The first cause is Russian politics that attempts to establish a new position on a global level. And the second is the crisis within the Union, which has mainly affected Central European countries, their youngest members that still bear the post-communist burden. The paper focuses on geostrategic, ideological and cultural aspects regarding the abovementioned complex threat.
Tema članka je važnost regionalne suradnje za ostvarivanje prava disperziranih etničkih manjina koje žive u različitim zemljama. Autorica posebno ističe specifičnost položaja Roma u kontekstu suvremenih europskih politika zaštite manjinskih prava. Međunarodni dokumenti, naglašava autorica, po prvi put u povijesti osiguravaju institucionalnu podršku očuvanju etničkog identiteta Roma u Europi. Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima pruža zaštitu i neteritorijalnim jezicima, što uključuje i romski jezik. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća, na području Zapadnog Balkana, pokrenute su inicijative za očuvanje i razvoj romskog jezika i identiteta. Romi iz bivše Jugoslavije, u sklopu te inicijative, pokrenuli su projekt standardizacije romskog jezika. Ta je inicijativa u praksi bitno utjecala na položaj i uporabu romskog jezika u Sloveniji. ; The article topic is regional cooperation in light of its special importance for the rights of dispersed ethnic minorities living in different countries. In this context the situation of Roma stands out as a specific issue in the context of modern European minority protection. International documents for the first time in history provide institutional support for the preservation of ethnic identity of the Roma in Europe. The European Charter for Regional or Minority Languages expands its protection also to the protection of non-territorial languages, including the Roma language. In the second half of the last century, in the geographical area of the Western Balkans some initiatives for the preservation and development of the Romani language and identity started. Following these initiatives, representatives of Roma from the former Yugoslavia started a project for standardization of the Roma language. Practice has shown that this process significantly influenced the situation and the use of the Romani language in Slovenia.
Nacija predstavlja oblik političke organizacije povezan s modernosti. Nacionalne države su gradile standardne jezike i obrazovne sustave kako bi se formirala nacionalna identifikacije, budući da država teško može postojati bez nekog oblika kulturne bliskosti među svojim građanima. Bez zajedničkog identiteta, društvo je često podijeljeno i nedostaje mu solidarnosti. Europska unija je izgrađena na ekonomskim i političkim temeljima; no pokušava krivotvoriti osjećaj zajedničke pripadnosti i identiteta. Kao u slučaju nacionalne integracije, postoje dvije mogućnosti - europski identitet na temelju zajedničke kulture i europski identitet temeljen na zajedničkim političkim načelima. Prvi tip identiteta je teško krivotvoriti, s obzirom na europske kulturne i jezične raznolikosti. Drugi tip identiteta teško može biti osnova političke zajednice, a također se teško može postići zbog nepostojanja europskog medijskog prostora i zajedničkog javnog mnijenja. Stoga, autori ovog rada zaključuju da se Europska unija temelji na nestabilnim osnovama. ; Nation represents a form of political organization connected with modernity. National states had been building standard languages and educational systems in order to form national identification, since a state can hardly exist without some form of cultural closeness between its citizens. Without a common identity, a society is often divided and lacks solidarity. European Union was built on economical and political grounds; however it tries to forge a sense of common belonging and identity. As in the case of national integration, there are two possibilities – European identity based on the common culture, and European identity based on common political principles. The first type of identity is hard to forge, due to European cultural and linguistic diversity. The second type of identity can hardly form a basis of spolitical community, and also can hardly be achieved due to non-existence of European media space and common public opinion. Therefore, the authors of this paper conclude that European Union is based on unstable grounds.
Problem je ovoga istraživanja nedovoljno učinkovit način obrazovanja vođa u poslovnim školama. Iako je potreba za vođama u svijetu sve veća, vjeruje se da je neadekvatno obrazovanje u poslovnim školama doprinijelo sustavnom nedostatku vodstva, što je dovelo do financijske i moralne globalne krize. Smatra se da poslovne škole u svojim obrazovnim programima premalo pažnje posvećuju etici i sustavu vrijednosti. Međutim, uz univerzalne principe vodstva, svako društvo i kultura moraju definirati svoje potrebe vodstva i "otkriti" svrhu, način djelovanja i upotrebu moći. Stoga je cilj ovoga istraživanja izraditi prijedlog učinkovitog kurikuluma za obrazovanje vođa u hrvatskim poslovnim školama. Šira je društvena svrha aktualizacija teme vodstva i obrazovanja za vodstvo kao nasušne potrebe hrvatskog društva na svim razinama. Za potrebe teorijskog dijela rada provedeno je sekundarno istraživanje znanstvene i stručne literature, stranih i domaćih autora. Objašnjeni su pojam, definicije i karakteristike vodstva te iznesen povijesni pregled raznih teorija i pristupa vodstvu. Naveden je kratki pregled istraživanja o učinku kulture i njezinom utjecaju na obrazovanje za vodstvo. Opisan je primjer dobre prakse u kreiranju i praćenju uspješnosti obrazovnih politika i strategija te neki obrazovni programi vodstva i njihov utjecaj na razvoj vođa. Na temelju spoznaja dobivenih iz provedenog sekundarnog istraživanja, kreiran je prijedlog kurikuluma za obrazovanje vođa koji nedostaje u Hrvatskoj. Predloženi višeslojni model temelji se na multidisciplinarnom znanju utemeljenom u tradiciji poslovnih škola i humanističkih znanosti, tako da potiče razvoj analitičkih, konceptualnih, međuljudskih i praktičnih vještina. Posebna je važnost dana praksi, coachingu i mentorskom pristupu kao alatima pomoću kojih se studentima omogućava iskustveno učenje. Inovativnim vježbama i praksom studente se priprema da budu transformacijski vođe koji će znati učinkovito komunicirati viziju i misiju svojim suradnicima i sljedbenicima. Posebno je naglašena globalna perspektiva i potreba za integracijom etike i sustava vrijednosti u svaki dio obrazovnog procesa. ; The focus of this study is on leadership education in business schools which is not effective enough. Although the global demand for leaders is growing, it is believed that the inadequate education in business schools contributed to the systemic failure in leadership that led to the current global financial and moral crisis. It is thought that business schools do not pay enough attention to ethics and the system of values. However, in addition to the universal principles of leadership every society and culture has to define their own leadership needs in order to 'discover' the purpose, mode of operation and use of power. Therefore, the aim of this research is to propose an effective curriculum for leadership education in Croatian business schools. A broader social objective is to promote the topic of leadership and education for leadership as the fundamental need of the Croatian society at all its levels. Secondary research of scientific and professional literature by Croatian and other authors was conducted for the theoretical part of the paper. The concept, definitions and characteristics of leadership are explained and a historical overview of various leadership theories and approaches is given. The paper gives a short overview of the research on culture and its impact on leadership education. An account of good practice is given concerning the establishment and monitoring of educational policies and strategies and some educational programmes for leadership and their influence on the development of leaders. A curriculum proposal is formulated for the education of Croatian leaders on the basis of insight gained from the secondary research. The proposed multilevel model is based on the multidisciplinary knowledge founded in the tradition of business schools and humanistic sciences so that it stimulates the development of analytical, conceptual, interpersonal and practical skills. Special importance is placed on practice, coaching and mentoring as the tools for students to learn from experience. By means of innovative assignments and practice students are prepared to become transformational leaders who will be able to effectively communicate the vision and mission to their co-workers and followers. Global perspective is emphasised as well as the need to integrate ethics and the system of values in every aspect of the educational process.
Država Izrael u svijetu je prepoznata po višetisućljetnoj židovskoj tradiciji i povijesti. Osim bogate kulture, prožete bliskoistočnim elementima, ali i onima doseljenika iz raznih zapadnih zemalja, Izrael uživa poseban imidž na međunarodnoj pozornici. Taj pak imidž ovisi o više faktora – s jedne strane Izrael predstavlja multikulturalnu zemlju poželjnu kao turističku destinaciju ili pak zemlju za ekonomske i tehnološke inovacije, dok s druge Izrael biva predstavljen u negativnom kontekstu kao vojnička država koja guši prava manjina, posebice arapske. Negativan imidž utječe na Izrael, kao i na svaku drugu državu. Međutim, diplomatskim aktivnostima i raznim projektima ta slika pokušava se iz dana u dan poboljšati. Suradnja između diplomatskih službenika i konzultanata odnosa s javnošću ima za cilj što efektivniju promociju Izraela. Iako je percepcija Izraela ponekad izrazito polarizirana, u poslovnom svijetu taj faktor ne utječe na njegovo gospodarstvo. Baš suprotno, za vrijeme sukoba ili ratnih kriza, izraelski BDP je rastao, a sve to zahvaljujući imidžu vrijednih i upornih ljudi koji uživa židovska populacija u ekonomskom svijetu. U političkom kontekstu, Izrael druge države dijeli na prijateljske, odnosno neprijateljske. Kod prijateljskih, većinom zapadnjačkih država, uživa veliku potporu i u vojnom i u gospodarskom smislu te negativno pisanje svjetski poznatih medija ne utječe na tu potporu. Ovaj rad istražuje strategije međunarodnih odnosa s javnošću i diplomacije Države Izrael kao brenda u međunarodnoj zajednici. Kroz kratak povijesni pregled predstavlja se razvoj metoda kojima se izgrađuje imidž Izraela na međunarodnoj pozornici, a stručnjaci i diplomati daju praktičan uvid u funkcioniranje javne diplomacije i odnosa s javnošću na razini jedne države. ; The State of Israel is renowed worldwide for its millenial Jewish tradition and history. Besides its rich culture, infused with Middle Eastern and Western flavours, Israel nurtures a distinctive image in the international arena. The image is influenced by ...
Rad razmatra povijesna, simbolička i ideološko-politička obilježja motiva i likova na papirnatom novcu koji je stavljen u optjecaj tijekom hiperinflacije u Mađarskoj 1945.-1946. godine. Daje se povijesni kontekst i navode uzroci mađarske hiperinflacije, opisuju se novčanice koje su se nalazile u optjecaju, a neko su vrijeme važile dvije paralelne valute (pengö i adópengö). Osobita pozornost pridaje se pojavi kvazihrvatskih natpisa na nekim novčanicama. Zaključuje se da je početna teza o razbijanju kulturno-povijesnoga slijeda novčane simbolike i ikonografije djelomično potvrđena jer je, bez obzira na lošu materijalnu situaciju koja je uvjetovala proizvodnju novih novčanica, nastavljena već uspostavljena tradicija uporabe mađarskih pučkih motiva koji povezuju prve novčanice penga iz 1926. godine i poslijeratne novčanice forinte sve do 1980-ih. Nadalje, bez obzira na jezično iskrivljene hrvatske natpise, određeni broj novčanica treba smjestiti u kontekst hrvatske numizmatike jer su na simboličkoj razini bile priznanje kulture i povijesti hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj. ; The paper discusses historical, symbolical, ideological and political characteristics of motifs and individuals that were depicted on Hungarian paper money in the period of hyperinflation of 1945-1946. In the introductory part the paper gives a historical context and discusses the causes of the Hungarian hyperinflation, then describes the banknotes that were put into circulation in the given period, including the so called ''tax pengö'' which served as a parallel currency for a limited time period. Particular attention is given to the distorted Croatian inscriptions found on some banknotes. It is concluded that the initial hypothesis about the break in the cultural and historical continuity in symbolism and iconography on the banknotes is only partially confirmed, because in spite of the lack of production material that impeded the printing of new banknotes, the already established tradition of the use of Hungarian folk motifs (that appear on paper money from 1926 to 1980ies) on banknotes was continued. Furthermore, in spite of the distorted and incorrect Croatian banknote values given on the back of some of the banknotes, the said banknotes need to be included in the context of the Croatian numismatics, because on a symbolic level the inscriptions in the Croatian language presented the recognition of history and culture of the Croatian national minority in Hungary.
Članak se fokusira na proces osnivanja Etnografskog muzeja Istre šezdesetih godina 20. stoljeća. Osnivanje muzeja dijelom je povezano s činjenicom da je to vrijeme nestajanja predmeta tradicijske kulture sa sela zbog ubrzane industrijalizacije i sve većeg odlaska ljudi u gradove što dovodi do potrebe sakupljanja i izlaganja predmeta u muzejima. No, prikupljanje predmeta, stvaranje zbirki i naposljetku osnivanje Etnografskog muzeja Istre u uskoj je povezanosti i s političkom situacijom nakon Drugoga svjetskog rata, odnosno s procesom utvrđivanja granice između Italije i Hrvatske odnosno Jugoslavije u Istri. Upravo je kroz zapisnike sjednica Društva za povijest i kulturna pitanja Istre – podružnice Pazin vidljiv utjecaj struke, ali i politike na odluku o osnivanju Etnografskog muzeja Istre u Pazinu 1962. godine. Osim toga, u članku je pokazano i da je prostor Kaštela služio za stanovanje i bio dio obiteljskih povijesti stanovnika Pazina koji su živjeli u Kaštelu ili u okolici. ; The article focuses on the process of establishment of the Ethnographic Museum of Istria in the nineteen-sixties. The establishment of the Museum is partly associated with the fact that the period in question was distinguished by the disappearance of traditional culture objects from rural areas due to accelerated industrial development and greater migration of the population to towns. This brought about the need to collect and display objects in a museum. However, the collection of objects, the creation of collections and, eventually, the foundation of the Ethnographic Museum of Istria were also closely linked with the political situation after the Second World War and the process of definition of the border between Italy and Croatia/Yugoslavia in Istria. The minutes of the meetings of the Society for Istrian History and Culture (Pazin Branch) show the influence of museum professionals, but also of politicians, on the foundation of the Ethnographic Museum of Istria in Pazin in 1962. Moreover,the article also shows that the Kaštel (Pazin Castle) was also used for residential purposes and constituted a part of the family history of the citizens of Pazin who lived in Kaštel or the surroundings.
Članak propituje doprinos hrvatske politologije razvoju demokracije u Hrvatskoj. Fokus analize je pojam kulture o kojem autor govori u pet koraka. U prvom koraku je određena u modernom ključu, u drugom kao različita od prirode, a u trećemu kao različita od društva. U četvrtom se unutar politike razlikuje politička kultura od političke ekonomije i političkih ustanova, no u petom se pokazuje da je kultura nosivi dio politike i kao politics i kao policy i kao polity. Na temelju tih odredaba pokazuje se da je matica hrvatske politologije zaokupljena pretežito i u sve većoj mjeri izučavanjem upravo predmeta koji na prvi pogled pripadaju politici kao kulturi, i to u užem smislu političke kulture, te da se ona sama reproducira kao politička kultura. ; The article discusses the contribution of Croatian political science to the development of democracy in Croatia. The focus of the analysis is the concept of culture which author talks about in five steps. In the first step it is understood in the modern key, in the second step as different for nature and in the third as different from society. In the fourth step author differentiates political culture from political economy and political institutions, but in the fifth part there is an attempt to show culture as a fundamental part of politics, policy and polity. On the basis of these insights author shows that the matrix of Croatian political science is more and more devoted to scientific investigation of politics as culture as both study of political culture and as a source of development as politics as culture.
Pedagoški diskurs u području prevencije ovisničkog ponašanja usmjeren je k poticanju razvoja samopoštovanja, samopouzdanja i pozitivnog identiteta djeteta. Te se kvalitete smatraju «prvom zonom obrane» djeteta od različitih nepovoljnih utjecaja i mogućim oblikom prevencije autoagresivnih i socijalno neprihvatljivih oblika ponašanja. Takvo stajalište odražava shvaćanje djeteta kao racionalne i razborite osobe koja je u stanju reflektirati o svojem iskustvu i ponašanju te iziskuje odgoj temeljen na kvalitetnim odnosima i uvažavajućoj, recipročnoj komunikaciji. Riječ je o odgoju koji se distancira od prisiljavanja i bilo koje vrste pokoravanja djece, a oslanja na osnaživanje samoregulacijskih potencijala i autonomije djece. Za to je potrebna pretvorba odgojno-obrazovne ustanove u mjesto humanog i demokratičnog življenja, odgoja i učenja, što najčešće iziskuje kompleksnu promjenu na razini njezine cjelokupne kulture. ; Pedagogical discourse in the domain of addiction prevention is aimed at encouraging the development of self-respect, self-confidence and positive identity in a child. These qualities are considered to be the first 'line of defence' against various negative influences and a possible form of prevention of autoaggressive and socially unacceptable forms of behaviour. This view is reflected in the perception of children as rational and reasonable persons who are capable of reflecting on their experiences and behaviour, and calls for an education based on good relationships and caring, reciprocal communication. This is an approach to education that distances itself from coercion or any kind of subjugation of children, and relies on strengthening the self-regulatory potentials and autonomy of children. This requires a transformation of an educational institution into a place of humane and democratic life, education and learning, which in most cases calls for a complex change on the level of its culture as a whole.
Kulturna diplomacija jedno je od posebnih područja unutar šire kategorije diplomacije i dio javne diplomacije koju određuje sadržaj diplomatskog djelovanja. Vlade nacionalnih država i drugi tipovi aktera provode kulturnu diplomaciju kroz razne oblike kulturnog predstavljanja i razmjene koji su usmjereni prema stranim javnostima radi ostvarivanja međusobnog razumijevanja i suradnje, ali u skladu sa svojim vanjskopolitičkim ciljevima koji obuhvaćaju promociju vlastite kulture i izgradnju pozitivnog imidža. Primjenjujući navedeni teorijski okvir, u radu predstavljamo studiju slučaja aktualne kulturne diplomacije Republike Hrvatske razlikujući strukturni i konceptualni aspekt kulturne diplomacije, s fokusom na izgradnju meke moći. Promatrajući strukturni aspekt, predstavljamo institucije koje sudjeluju u hrvatskom kulturno-diplomatskom djelovanju, dok u sklopu konceptualnog aspekta analiziramo kulturne sadržaje kojima se oblikuje vanjski nacionalni imidž Hrvatske. ; Cultural diplomacy is one of the specific fields within the broad category of diplomacy and is a component of public diplomacy which is determined by the content of diplomatic activity. National state governments and other types of actors conduct cultural diplomacy through different forms of cultural representation and exchange that are directed towards foreign public in order to achieve mutual understanding and cooperation – all in accordance with their foreign policy goals which include promoting their own culture and building a positive national image. Using this theoretical framework, the paper presents a case study of the current cultural diplomacy of the Republic of Croatia by differentiating structural and conceptual aspect of cultural diplomacy and focusing on building its soft power. By examining the structural aspect, the paper introduces the institutions that participate in the Croatian cultural diplomatic activity, while within the conceptual aspect, this paper analyzes the cultural activities which form the foreign national image of Croatia.
Udruga narodnog zdravlja Andrija Štampar u suradnji s partnerima Zagrebačkim institutom za kulturu zdravlja, Udrugom za neuropsihijatriju te Društvom za prevenciju moždanog udara pokrenula je projekt "Zdravlje svima". Projekt je prepoznat od strane Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske te je na natječaju za udruge bio među najbolje ocijenjenima i stoga je njegovo provođenje financijski potpomognut od strane Ministarstva zdravlja. "Zdravlje svima" je projekt koji je prožet mišlju kako se pojedinca i pacijenta ne smije promatrati isključivo kroz prizmu bolesti te ga se na istu simplificirati, već da svaka osoba treba biti promatrana u jedinstvu svog fizičkog, psihičkog, socijalnog i duhovnog stanja. Projekt ima za cilj promovirati zdravlje provedbom aktivnosti osmišljenih prema načelima dr. Andrije Štampara koji je zagovarao djelovanje struke među populacijom, a ne samo u zdravstvenim ustanovama. Anketiranjem stanovništva mladi liječnici i studenti medicine stječu praktična znanja koja u svojem budućem radu prenose na generacije mladih liječnika te osviješćuju pacijente o potrebi razvijanja kulture zdravlja. Provodeći edukativno-promotivne aktivnosti među općom populacijom promiču se zdravi stilovi života i važnost zdravlja i prevencije bolesti. Ciljevi koji se postižu provedbom projekta su praćenje i ocjena zdravstvenog stanja i kvalitete života stanovništva, identifikacija zdravstvenih problema i opasnosti za zdravlje stanovništva, promicanje zdravih stilova življenja i sprečavanje i suzbijanje rizičnih čimbenika bolesti, smanjenje socijalnih nejednakosti u zdravlju i promocija zdravlja. Važnost promicanja zdravlja nije samo zadatak nacionalnih i lokalnih zdravstvenih politika, ustanova i djelatnika već i organizacija civilnog društva u kojima stručnjaci nesebično prenose svoja znanja i kroz aktivnosti ovoga projekta educiraju javnost i osnažuju kapacitete za provedbu i nekih budućih programa i projekata promocije i očuvanja zdravlja. ; Association of People's Health Andrija Štampar has launched the project "Health for all" which is recognized by the Ministry of Health of the Republic of Croatia and was among the best rated. Project is imbued with the idea that the person should not be seen solely through the prism of the disease and simplify to it, but that each person should be observed in the unity of his physical, mental, social and spiritual condition. According to the principles of Andrija Štampar, professionals should perform among the population not only in health care institutions. Educational and promotional activities among the general population to promote healthy lifestyles and the importance of health and disease prevention are also the goals. The objectives are identification of health problems and dangers to public health, promoting healthy lifestyles and preventing and combating disease risk factors, reduction of social inequalities in health care and health promotion. The importance of health promotion is not just the task of national and local health policies, institutions, professionals, but also of civil society organizations to strengthen the capacity to implement and some future programs and projects to promote and preserve health.
U Europskoj Uniji uvidjeli su kako je poticanje poduzetnosti, inovativnosti i kreativnosti cje¬lokupnog stanovništva ključni faktor povećanja gospodarske konkurentnosti s ostatkom svijeta. Ključni dio sveukupne strategije održivog rasta i razvoja Europske Unije nazvane "Europa 2020", sadrži akcijski plan čiji cilj je oslobađanje poduzetničkog potencijala i ukla¬njanje postojećih prepreka razvoju poduzetništva i osnaživanje poduzetničke kulture Euro¬pe. Cjeloživotno učenje podrazumijeva unapređivanje znanja i vještine unutar naše osobne, društvene i poslovne perspektive. Poduzetništvo je jedna od ključnih kompetencija cjeloži¬votnog učenja koju je potrebno sustavno razvijati i kroz osnovnoškolski odgoj i obrazovanje. S obzirom da pedagogija kao znanost podrazumijeva skup znanja o metodama, sredstvima i principima odgoja i obrazovanja, ona treba uključiti poduzetnički aspekt pedagogije i de¬finira je, po mogućnosti, kao zasebnu disciplinu koja bi se bavila primjenom odgojno-obra¬zovnih metoda usmjerene razvijanju poduzetničkog duha od najranijeg uzrasta: "Poduzet¬nička pedagogija trebala bi biti znanstvena disciplina/grana unutar područja pedagogijske znanosti koja bi se bavila istraživanjem i implementacijom didaktičko-metodičkih modela u odgojno-obrazovne procese. Nacionalna strategija obrazovnog sustava Srbije prepoznala je poduzetništvo kao jednu od ključnih kompetencija cjeloživotnog učenja. Kroz različite projektne aktivnosti koje se odnose na razvoj vještina i unapređivanja znanja učenika pre¬poznat je značaj neophodne sustavne implementacije poduzetništva u školske programe na svim obrazovnim nivoima. Sustavno uključivanje poduzetničke kompetencije učenika osnovnih škola u školske kurikulume važan je faktor njegove implementacije. U Europskom projektu: "Poduzetnička pedagogija – poduzetna djeca" istražujemo mogući pristup k rea¬lizaciji ovog izazova. ; Encouraging entrepreneurship, innovation, and creativity of the entire population have come to be seen, in the European Union, as a key factor in boosting economic competi¬tiveness with the rest of the world. The key part of the overall strategy for sustainable growth and development of the European Union called ''Europe 2020'', contains an action plan which aims to release the entrepreneurial potential and removal of existing obstac¬les to the development of the entrepreneurial culture in Europe. Lifelong learning implies improving the knowledge and skills within our personal, social, and business perspective. Entrepreneurship is one of the key competences of lifelong learning that needs to be sys¬tematically developed through primary school education. Given that pedagogy as a scien¬ce implies knowledge about methods, means, and principles of education and training, it should include the entrepreneurial aspect of pedagogy and defines it, preferably, as a separate discipline which would deal with the application of educational methods that aim to develop the entrepreneurial spirit from an early age: ''Entrepreneurial pedagogy should be a scientific discipline/branch within the field of pedagogical science which would research and implement didactic-methodical models into educational processes. National strategy of educational system in Serbia has recognized entrepreneurship as one of the key competences of lifelong learning. It has been recognized, through various project activities related to the development of skills and advancing knowledge of students, the importance of essential systematic implementation of entrepreneurship into curricula at all educatio¬nal levels. The systematic inclusion of entrepreneurial competence of elementary school students into school curricula is an essential factor of its implementation. In the European project ''Entrepreneurial pedagogy - entrepreneurial children'' a possible approach towar¬ds the realization of this challenge is being researched.
U članku »The 'Bubbling Up' of Subterranean Politics in Europe«, objavljenom 2013. u časopisu Journal of Civil Society, Mary Kaldor i Sabine Selchow pokušale su otkriti specifične značajke pobuna koje su se javila nakon 2010. godine u europskim zemljama poput Njemačke, Španjolske, Italije, Engleske itd. Prema autoricama, način organiziranja koji čini glavno tijelo ovih emancipatornih pokreta preuzima svoju osnovnu logiku iz svijeta Interneta. Analogija s Internetom zahtijeva ponovnu evaluaciju negativnih komentara o tehnici iz filozofske perspektive. Martin Heidegger i Herbert Marcuse najutjecajniji su filozofi 20. stoljeća koji su se bavili negativnim aspektima tehnike. Heidegger je prikazao destruktivne učinke znanstvene racionalnosti i tehnike na zapadnu kulturu kroz kritiku tradicionalne zapadne metafizike na fenomenološ- ko-ontološkoj razini, dok je Marcuse, kao predstavnik zapadnoga marksizma, oblikovao svoju kritiku tehnike u kontekstu pojma instrumentalne racionalnosti te kritike razvijenog industrijskog društva i kapitalizma. Iako su polazišne točke njihovih pogleda na tehniku, kao i osnovne svrhe kritike tehnike, različite, može se reći da obojica imaju poprilično negativno i gotovo u potpunosti pesimističko shvaćanje tehnologije. U tom će se kontekstu razmotriti Heideggerova i Marcuseova kritika tehnike kao i razlike i sličnosti između tih dvaju pristupa. Zaključno će rad naglasiti mogućnost pozitivne uloge tehnike, koja može služiti kao alternativa negativnoj perspektivi osvjetljavajući odnos između nedavnih pobuna i interneta. ; In the paper "The 'Bubbling Up' of Subterranean Politics in Europe", which was published in 2013 in the Journal of Civil Society, mary Kaldor and Sabine Selchow attempted to reveal the specific qualities of the uprisings which emerged after the year 2010 in some European countries, such as Germany, Spain, Italy, England etc. According to the authors, the mode of organization which forms the main body of these emancipatory movements obtains its basic logic from the world of the Internet. The use of the Internet requires a re-evaluation of negative philosophical commentary regarding technology. In the context of the twentieth century philosophy, martin Heidegger and Herbert marcuse are the most influential philosophers who studied on the negative aspects of technology. Heidegger portrayed the destructive effects of scientific reasoning and technology on the Western culture through the criticism of the traditional Western metaphysics on a phenomenological-ontological level. marcuse, belonging to the tradition of Western marxism, formed his critique of technology in the context of the concept of instrumental rationality and the critique of advanced industrial society and capitalism. Although the starting points of their perspectives on technology and the underlying purposes of their critiques of technology were different, it may be asserted that both have a rather negative and almost entirely pessimistic disposition towards technology. Heidegger's and marcuse's criticisms of technology will be discussed in this context and the differences and similarities between these criticisms will be shown. Finally, the paper will emphasise the question of the possibility of a positive role of technology. Technology can serve as an alternative to negative uses by shedding light on the relation between the current uprisings and the Internet. ; Dans l'article « The "Bubbling Up" of Suberranean Politics in Europe » publié en 2013 dans Journal of Civil Society, mary Kaldor et Sabine Selchow tentent de mettre en lumière les caractéristiques spécifiques des révoltes qui ont fait jour après 2010 dans certains pays européens – Allemagne, Espagne, Italie, Angleterre, etc. Selon nos auteures, le mode d'organisation qui a formé le corps essentiel de ces mouvements émancipatoires tire sa logique de base du monde de l'internet. Cette analogie avec l'internet requiert une réévaluation, à partir d'un point de vue philosophique, des commentaires négatifs sur la technologie. martin Heidegger et Herbert marcuse sont les philosophes les plus influents ayant travaillé sur les aspects négatifs de la technologie au sein de la philosophie du XXe siècle. Heidegger a dépeint les effets destructeurs de la raison scientifique et de la technologie de notre culture occidentale à travers son criticisme de la métaphysique traditionnelle occidentale à un niveau phénoménologico-ontologique, tandis que marcuse, membre du « communisme occidentale », a formé une critique de la technologie au sein du concept de rationalité instrumentale et une critique de la société industrielle avancée et du capitalisme. Bien que le point de départ de leur perspective sur la technologie et que le but sous-jacent de leur critique diffèrent, il est possible d'affirmer que leur point commun est d'avoir posé un regard négatif et presque entièrement pessimiste sur la technologie. À cet égard, le criticisme d'Heidegger et de marcuse vont être abordés afin d'en soulever les diffé- rences et les similarités. Enfin, cet article mettra l'accent sur la possibilité d'un rôle positif de la technologie qui pourrait servir d'alternative aux perspectives négatives en faisant la lumière sur le lien entre les révoltes actuelles et l'internet. ; In dem Artikel "The 'Bubbling Up' of Subterranean Politics in Europe", veröffentlicht im Jahre 2013 im Journal of Civil Society, versuchten mary Kaldor und Sabine Selchow die spezifischen Qualitäten der Aufstände zum Ausdruck zu bringen, die nach 2010 in den europäischen Ländern ausbrachen – Deutschland, Spanien, Italien, England usw. Nach Ansicht der Autoren erhält der modus der Organisation, der den Hauptkörper dieser emanzipatorischen Bewegungen bildet, seine grundlegende Logik aus der Welt des Internets. Die Analogie mit dem Internet erfordert eine Neubewertung der negativen Kommentare über die Technologie aus philosophischer Perspektive. martin Heidegger und Herbert marcuse sind die einflussreichsten Philosophen, die sich mit den negativen Aspekten der Technologie in der Philosophie des 20. Jahrhunderts befasst haben. Heidegger schilderte die zerstörerischen Auswirkungen der wissenschaftlichen Vernunft und Technologie auf die westliche Kultur durch die Kritik an der traditionellen abendländischen metaphysik auf der phänomenologisch-ontologischen Ebene, während marcuse, ein mitglied des westlichen marxismus, seine Kritik an der Technologie im Rahmen des Konzepts der instrumentellen Rationalität und der Kritik der fortgeschrittenen Industriegesellschaft und Kapitalismus geformt hat. Obgleich die Ansatzpunkte ihrer Perspektiven über die Technologie und die zugrunde liegenden Zwecke ihrer Kritik an der Technologie unterschiedlich waren, kann behauptet werden, dass beide eine eher negative und fast völlig pessimistische Einstellung zur Technologie hatten. In diesem Zusammenhang werden Heideggers und marcuses Kritiken an der Technologie diskutiert sowie Unterschiede und Ähnlichkeiten zwischen den beiden Kritiken aufgezeigt. Abschließend unterstreicht das Paper die Frage nach der möglichkeit einer positiven Rolle für die Technologie, die als Alternative zur negativen Perspektive dienen kann, indem sie Licht in das Verhältnis zwischen aktuellen Aufständen und Internet bringt.
