Suchergebnisse

Cilj ovog rada je prikaz usporedne analize između dva kolegija koji se predaju na učiteljskim fakultetima u Danskoj i Hrvatskoj, a putem kojih se studenti osposobljavaju za poučavanje prirodnih znanosti u osnovnim školama. To su kolegiji Priroda i tehnika u Danskoj te Metodika prirode i društva u Hrvatskoj. Poučavanje prirodnih znanosti je jedan od najkompleksnijih predmeta u osnovnoj školi, a na učiteljskim fakultetima jedan od najzahtjevnijih kolegija. Provedena analiza obuhvaća karakteristike obrazovnog sustava u ovim zemljama, sadržaje kolegija i specifičnosti inicijalnog obrazovanja učitelja s posebnim osvrtom na neophodne kompetencije u poučavanju ovih predmeta u osnovnoj školi. Na temelju usporedne analize može se zaključiti da studijski program Metodike prirode i društva u Hrvatskoj nedovoljno priprema buduće učitelje za sudjelovanje u znanstvenim istraživanjima, suradnju s predstavnicima lokalne zajednice kao i za cjeloživotno učenje. Imajući na umu, da se u demokratskim društvima, koji se temelje na znanju i aktivnom sudjelovanju njihovih građana, od učitelja očekuje da razviju kod svojih učenika vještine istraživanja, komunikacije i intelektualnog razvoja tijekom života, pitanje je kako oni mogu uspješno ostvariti svoju profesionalnu zadaću, ako ih učiteljski fakulteti adekvatno ne osposobe prije ulaska u školu. ; The aim of this paper is to present the results of a comparative analysis of the two courses taught at teacher training institutions in Denmark and Croatia through which students are prepared to teach science at primary schools, namely the course on Nature and Techniques taught in Denmark and the course on Teaching Science taught in Croatia. Science is one of the most complex subjects to teach in primary schools and one of the most demanding subjects at teacher training faculties, in general. The analysis encompassed the characteristics of public education systems in both countries, the content of the courses and the specificities of the teacher pre-service training to implement this subject, with emphasis on competences required to teach them in primary schools. The analysis of teacher training curricula yielded that Teaching Science poorly prepares Croatian future teachers for participating in scientific research, establishing contacts with the representatives of local community, as well as for lifelong learning. Having in mind that, in democratic societies based on knowledge and participation, teachers are expected to develop in their students the skills for inquiry, communication and intellectual growth throughout their lives, the question emerges on how they could fulfil their professional tasks if teacher training faculties fail to properly prepare them before they enter schools.

U ovome radu su analizirani pokazatelji situacijske efikasnosti ženske rukometne reprezentacije Hrvatske na Europskom prvenstvu 2020. godine u Danskoj, na kojem je nastupilo 16 reprezentacija, podijeljenih u 4 skupine po 4 ekipe. Hrvatska reprezentacija je ukupno odigrala 8 utakmica, ostvarila 6 pobjeda i 2 poraza te osvojila brončanu medalju na Europskom prvenstvu. Ovom analizom obuhvaćeno je 17 igračica ženske reprezentacije Hrvatske (15 igračica i 2 vratarke), podijeljene prema pozicijama koje igraju u napadu te vratarkama. U fazi napada analizirano je 6 varijabli situacijske efikasnosti, dok su kod vratarki analizirane uspješne i neuspješne obrane šuteva upućenih na gol. Tijekom cijelog Europskog prvenstva reprezentacija Hrvatske uputila je na protivnički gol ukupno 340 šuteva sa svih igračkih pozicija u napadu, iz kontre i prolaza, postigla 193 gola, što je realizacija uspješnosti od 57%. Najveći broj udaraca upućen je s pozicije vanjskih igračica 236 šuteva, postignuto je 122 gola, što je uspješnost realizacije od 52%. Najviše golova je postigla vanjska igračica Čamila Mičijević 35 golova ( 4,38 po utakmici). Najbolji postotak šuta imala je kružna igračica Katarina Ježić čak 88%. Treba istaknuti da su u ostvarenju povijesnog uspjeha za ženski rukomet u Hrvatskoj i vratarke dale veliki doprinos, kao i ostatak ekipe ženske rukometne reprezentacije Hrvatske osvojivši brončanu medalju. ; In this study, situational efficiency indicators have been analysed of the Croatian women's national handball team at the 2020 European Championships in Denmark, featuring 16 teams divided into 4 groups of 4 teams. The Croatian national team played a total of 8 games, achieved 6 wins and 2 defeats, thus winning a bronze medal at the European Championships. This analysis has included 17 players of the Croatian women's national team (15 players and 2 goalkeepers), divided according to their offence and goalkeepers' roles. In the offence phase, 6 situational efficiency variables for the players have been analysed, together with ...

The paper highlights the remarkable religious homogeneity & the much-evolved secularization of Scandinavian societies as the distinguishing features of these countries. These traits explain why Christian parties in northern Europe have remained relatively minor compared to their counterparts in other European countries. Christian parties (except, perhaps, in Norway) are of a rather recent date in Scandinavian countries (in 1933 in Norway, in 1958 in Finland, in 1964 in Sweden, & in 1970 in Denmark) & have neither shaped nor deeply influenced the development of Scandinavian democracy as a political system or a lifestyle. Christian parties in Scandinavia emerged at the time when the democratic systems of these countries had already developed, & the electorate had already chosen to adhere to one party or another. The author claims that Christian parties in Scandinavian countries came into being as a sort of moral & ethical protest at the time of rapid cultural secularization, the role they have more or less retained until now. The emergence of these parties went somewhat against the grain. First, they emerged in religiously homogenous & conflict-free societies. Second, despite the fact that almost 90% of the populations of these countries belong to the Lutheran state church, their support for Christian parties has been relatively low. Although minor in the number of votes they get, the role of Christian parties in the political life of these countries is far from negligible, as can be seen by their inclusion as partners in the coalition governments (today in Denmark, Finland, & Sweden, & formerly in Norway). 19 References. Adapted from the source document.

U članku je opisan razvoj modela podataka u Republici Hrvatskoj te detaljno izmijenjeni model podataka CROTIS 2.0. Za usporedbu je dan prikaz modela podataka iz dviju europskih zemalja. Uzeti su primjeri Danske i Nizozemske s obzirom na to da obje imaju temeljne topografske baze u mjerilu 1:10 000, a površinom su slične Republici Hrvatskoj. Pretpostavlja se da površina države utječe na cikluse i vrijeme potrebno za prikupljanje i obradu podataka, pa je namjera bila izložiti kako su ti modeli i procesi organizirani u europskim državama koje raspolažu sa sličnim količinama podataka. TOP10DK je vektorska topografska baza koja je iz baze za proizvodnju topografskih karata prerasla u izvornik za druge prostorne registre u Danskoj. Drugi primjer je Nizozemski TOP10NL s posebnim osvrtom na njegovu dostupnost široj javnosti putem web portala. U Hrvatskoj se model podataka CROTIS razvija od 1997. godine, od 2000. je u službenoj upotrebi, a od tada se kontinuirano nadograđuje i poboljšava prateći tehnološki napredak i, u posljednje vrijeme, zahtjeve koje postavlja Europska unija. Opisane su i komponente interoperabilnosti Generičkog konceptualnog modela (GCM) INSPIRE-a, budući da je ispunjavanjem tih zahtjeva bilo koji skup podataka moguće uskladiti s INSPIRE-om. ; This article describes data models in two European countries and presents the development of the data model in the Republic of Croatia, describing in detail the modified CROTIS 2.0 data model. Denmark and the Netherlands are taken as examples, as they both have basic topographic databases in the scale of 1:10 000 and have similar area as the Republic of Croatia. It is assumption that the area of the state influences on the cycles and time needed for the data gathering and editing. The intention was to present how these processes are organised in the European countries that have similar amount of data. TOP10DK is a vector topographic base which grew from a topographic maps production base into an original for other spatial registers in Denmark. The second example is Dutch TOP10NL, with special reference to its availability to the public through a web-portal. In Croatia, the CROTIS data model started to develop in 1997 and came into official use in 2000, after which it has been continuously upgraded and improved following developments in technology and, lately, requirements set by the European Union. Interoperability components of the Generic Conceptual Model (GCM) are also described, since meeting their requirements makes it possible to harmonise any data set with INSPIRE.

U članku je opisan razvoj modela podataka u Republici Hrvatskoj te detaljno izmijenjeni model podataka CROTIS 2.0. Za usporedbu je dan prikaz modela podataka iz dviju europskih zemalja. Uzeti su primjeri Danske i Nizozemske s obzirom na to da obje imaju temeljne topografske baze u mjerilu 1:10 000, a površinom su slične Republici Hrvatskoj. Pretpostavlja se da površina države utječe na cikluse i vrijeme potrebno za prikupljanje i obradu podataka, pa je namjera bila izložiti kako su ti modeli i procesi organizirani u europskim državama koje raspolažu sa sličnim količinama podataka. TOP10DK je vektorska topografska baza koja je iz baze za proizvodnju topografskih karata prerasla u izvornik za druge prostorne registre u Danskoj. Drugi primjer je Nizozemski TOP10NL s posebnim osvrtom na njegovu dostupnost široj javnosti putem web portala. U Hrvatskoj se model podataka CROTIS razvija od 1997. godine, od 2000. je u službenoj upotrebi, a od tada se kontinuirano nadograđuje i poboljšava prateći tehnološki napredak i, u posljednje vrijeme, zahtjeve koje postavlja Europska unija. Opisane su i komponente interoperabilnosti Generičkog konceptualnog modela (GCM) INSPIRE-a, budući da je ispunjavanjem tih zahtjeva bilo koji skup podataka moguće uskladiti s INSPIRE-om. ; This article describes data models in two European countries and presents the development of the data model in the Republic of Croatia, describing in detail the modified CROTIS 2.0 data model. Denmark and the Netherlands are taken as examples, as they both have basic topographic databases in the scale of 1:10 000 and have similar area as the Republic of Croatia. It is assumption that the area of the state influences on the cycles and time needed for the data gathering and editing. The intention was to present how these processes are organised in the European countries that have similar amount of data. TOP10DK is a vector topographic base which grew from a topographic maps production base into an original for other spatial registers in Denmark. The second example is Dutch TOP10NL, with special reference to its availability to the public through a web-portal. In Croatia, the CROTIS data model started to develop in 1997 and came into official use in 2000, after which it has been continuously upgraded and improved following developments in technology and, lately, requirements set by the European Union. Interoperability components of the Generic Conceptual Model (GCM) are also described, since meeting their requirements makes it possible to harmonise any data set with INSPIRE.

Jedan od praktično i teorijski najvažnijih problema teritorijalne organizacije lokalne samouprave svodi se na dilemu uspostave jednog stupnja ili više stupnjeva lokalnih samoupravnih jedinica. Stupnjevanjem se odgovara na problem i potrebu integracije sustava lokalne samouprave te na potrebu povezivanja tog sustava sa širom državnom organizacijom. Nakon opće rasprave o prednostima i nedostacima stupnjevanja, opsežno je komparativno analizirano stanje u 39 zemalja, 23 razvijene i 16 tranzicijskih. Ustanovljena su četiri tipa teritorijalnih okvira za integraciju sustava lokalne samouprave, jednostupanjski, mješoviti ili segmentirani, dvostupanjski i trostupanjski. Kao glavni faktori koji uvjetuju izbor jednog od tih okvira u pojedinoj zemlji utvrđeni su: veličina lokalnih jedinica, njihovo monotipsko ili politipsko uređenje, veličina države izražena brojem stanovnika te oblik društvenog uređenja (federacije, unitarne države). ; The dilemma about the establishment of one or more levels of local self-government units is one of the most important problems of territorial organisation of local self-government. Levelling is structural answer to the problem and needs to integrate local self-government system itself and to integrate that system into a wider organisation of a state as a whole. At the beginning, the paper deals with general discussion about the advantages and disadvantages of levelling. The situation in almost forty countries has been analysed, including two groups of countries: developed democracies (Austria, Australia, Belgium, Canada, Denmark, Finland, France, Germany, Great Britain, Greece, Ireland, Island, Italia, Japan, Luxemburg, Netherlands, New Zealand, Norway, Portugal, Spain, Sweden, Switzerland, and the USA) and transition countries (Albania, Bosnia and Herzegovina, Bulgaria, Croatia, Czech Republic, Estonia, Hungary, Latvia, Lithuania, Macedonia, Montenegro, Poland, Romania, Slovakia, Slovenia, and Serbia). Four different types of territorial frames for local self-govern mentsystem integration have been identified: one-tier, mixed or segmented, two-tier, and three-tier systems. Decision to select one of them is conditioned by the average size of local units, monotypic or polytypic design of territorial division of a country, the size of a country in terms of the number of inhabitants, and form of political organisation (federation or unitary state).

Ove se godine (2009.) slavi šezdeseta obljetnica postojanja i uspješnoga djelovanja Sjevernoatlantskoga saveza, poznatijega kao NATO (North Atlantic Treaty Organisation). NATO je međunarodna vojno-politička organizacija koja je osnovana 4. travnja 1949. potpisivanjem Sjevernoatlantskoga ugovora (Washingtonski ugovor) između dvanaest zemalja zapadnoga bloka (Belgija, Danska, Francuska, Italija, Island, Kanada, Luxemburg, Nizozemska, Norveška, Portugal, SAD i Velika Britanija). Na stvaranje NATO-a utjecali su sljedeći čimbenici: razilaženje protuhitlerovske koalicije zbog suprotnih ciljeva, stvaranje zemalja "narodne demokracije" pod sovjetskom dominacijom, Marshallov plan gospodarske pomoći Sjedinjenih Američkih Država razrušenoj Europi koji je odbio Sovjetski Savez, Trumanova doktrina iz 1947. godine koja je označila veće angažiranje SAD-a, politika SSSR-a pod Staljinovim predsjedanjem i sve veće "prijetnje komunizma i socijalističkih zemalja". Sjevernoatlantski ugovor počiva na četrnaest članaka, a prema petomu članku "strane su suglasne da će se oružani napad na jednu ili više zemalja Saveza smatrati napadom na sve njih". Sjedište je NATO-a u Bruxellesu, službeni su jezici engleski i francuski, a aktualni glavni tajnik jest Anders Fogh Rasmmunsen. Savez funkcionira u skladu s načelima međuvladine suradnje, a odluke se donose pristankom svih zemalja članica (28 zemalja). Misija NATO-a u BiH od 1992. do 1995. godine bila je najopsežnija u povijesti Saveza. U njoj je zabilježeno i prvo oružano djelovanje ove organizacije. Danas je NATO ne samo vojna nego i politička organizacija. ; The sixtieth anniversary of existence and successful functioning of North Atlantic Treaty Organization, more famous as NATO is celebrated in this year (2009). NATO is international military-political organization established on April 4, 1949 by signing North Atlantic Treaty (Washington Treaty) between twelve countries of the Western block (Belgium, Denmark, France, Italy, Iceland, Canada, Luxemburg, Netherlands, Norway, Portugal, USA and Great Britain). Following factors influenced on establishment of NATO: separation of anti-Hitler coalition because of opposing goals, development of "national democracy" countries under Soviet domination, Marshall's plan of the USA help to demolished Europe, which was rejected by the Soviet Union, Truman's doctrine from 1947 which marked greater engagement of USA, politics of U.S.S.R. under Stalin's presiding and bigger "threats of communism and socialist countries". North Atlantic Treaty is based on fourteen articles, and according to the fifth article "the parties agreed that an armed attack against one or more of the organization members shall be considered as an attack against them all". The NATO headquarters are in Brussels, official languages are English and French and Anders Fogh Rasmmunsen is the current Secretary General. The alliance functions in accordance with the principles of intergovernmental cooperation and decisions are made by common consent of all members (28 countries). NATO mission in B&H from 1992 to 1995 was the most extensive in the history of Alliance. The first military action of this organization took place during this mission. Today NATO is not only military, but also political organization.

U glavnom gradu EU-a, Bruxellesu, pridružili su se i naši proizvođači mlijeka na dan ukidanja kvota za proizvodnju mlijeka akciji proizvođača mlijeka. Zemlje razvijenog mljekarstva očekuju 20 % porasta proizvodnje bez ekonomskih posljedica, no Republika Hrvatska nema takav tržni alat zbog gubitka velikog broja proizvođača, odnosno isporučitelja mlijeka. Kvote ne ugrožavaju Hrvatsku jer odobrena kvota znatno je veća u odnosu na količinu ukupne proizvodnje mlijeka. Prema izvješću Europske komisije iz prosinca 2013., zbog loših klimatskih prilika i visokih troškova stočne hrane proizvodne kvote EU članica nisu ostvarene za oko 6 %. Dobar primjer su Austrija, Cipar, Poljska i Njemačka te Danska koje su proizvele više od svojih kvota. Zajednička agrarna politika daje praktičnu i organizacijsku potporu za Mliječni paket gdje su određena jasna pravila otkupa mlijeka i njegove cijene u pisanim ugovorima između proizvođača i mljekarske industrije. Tijekom djelovanja sustava kvota restrukturiran je mliječni sektor, odnosno godišnje je proizvodnju napuštalo oko 6 % proizvođača. Poboljšanjem u genetici i učinkovitošću hrane dovodi do povećanja prosječnog prinosa po kravi, iako situacija u tom pogledu znatno varira unutar članica EU-a. Specijalizirane farme u EU-15 članicama ostvaruju prosječan prinos mlijeka od 7300 kg/krava za prosječno stado od 54 krave, dok ostale članice EU-a ostvaruju prosječan prinos mlijeka 5700 kg/krava za prosječno stado 19 krava. Zbog strukture stada ne možemo biti konkurentni farmama u SAD-u sa 115 krava, Australiji sa 258 i Novom Zelandu sa 458 krava. ; In the capital city of EU, Bruxelles, there was a rally of milk producers on the day of abolition of milk quotas, which was joined by our own producers. Countries with developed dairy production expect 20% increase in production without economic consequences, however, Croatia has no such market tool because of the loss of a large number of manufacturers, specifically, suppliers of milk. Quotas are not threatening for Croatia because the approved quota is much higher than the amount of the total milk production. According to the European Commission report in December 2013, due to bad climate conditions and the high cost of animal feed, production quota of EU Member States has not been achieved by the lack of about 6%. Good examples are Austria, Cyprus, Poland, Germany, and Denmark which have produced more than their quota. The Common Agricultural Policy provides a practical and organizational support for the Dairy package where there are certain rules for the purchase of milk and its price in the written agreement between producers and dairy industry. During the period of the quota system dairy sector was restructured, that resulted in annual 6% of manufacturers leaving the production. Improving the genetics and efficiency of food leads to an increase in the average yield per cow, although the situation in this regard varies considerably across the EU Member States specialized farms in the EU-15 Member States achieved an average milk yield of 7300 kg/cow for the average herd of 54 cows, while other EU members are eligible for the average milk yield of 5700 kg/cow for the average herd of 19 cows. Due to the structure of the herd we cannot be competitive with farms in the United States which have 115 cows, Australia 258 and New Zealand with 458 cows.

U radu se obrađuju emisije optjecajnog kovinskog novca država članica Europske unije koje koriste nacionalni novac kao zakonsko sredstvo plaćanja (države članice s odstupanjem) sa aspekta utjecaja tih okolnosti na obvezu uvođenja zajedničke valute. Godine 2021. to su Bugarska, Češka, Danska, Hrvatska, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska. Prema Ugovoru o osnivanju Europske unije države članice ove asocijacije su obvezne (uz dvije iznimke) uvesti zajedničku valutu Unije - euro u trenutku kada ispune uvjete za to. Ovakvo uređenje novčanog suvereniteta u Europskoj uniji implicira da u ovoj zajednici sada postoji devet različitih valutnih područja. Jedno, ujedno i najveće novčano područje je eurozona sa zajedničkom valutom i čini ga devetnaest država članica Unije te osam novčanih područja (država) s nacionalnom valutom. Države članice s odstupanjem su dužne ispunjavati svoje obveze u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije kao najvišeg stupnja integracije. Ove aktivnosti su predmet valorizacije najmanje svake dvije godine ili po zahtjevu države članice s odstupanjem. Novčana rješenja u segmentu optjecajnog kovinskog novca u državama Europske unije sa nacionalnim novcem su različita i drukčija od uređenja u eurozoni. Prije svega se to odnosi na gospodarenje ovim novcem, ali i numizmatičkim aspektima njihovih izdanja kao i tradicijom u pojedinim sredinama. Stoga ovakvo stanje ima i utjecaj na proces uvođenja zajedničkog novca u tim državama. Zajednički optjecajni kovinski novac u Europskoj uniji je euro i njegov stoti dio euro cent. Ovaj je novac zakonsko sredstvo plaćanja na području svih država koje su ga prihvatile i one čine eurozonu. Svaka država emitent ovoga novca samostalno uređuje njegov avers dok je revers zajednički. Optjecajni kovinski novac, unatoč činjenici da bezgotovinska plaćanja postaju sve zastupljenija, i dalje, posebno u nekim sredinama, je izuzetno prisutan i značajan novčani oblik. Kroz analizu veličine apoenskog niza emisija optjecajnog kovinskog novca u svakoj državi koja koristi nacionalnu valutu, materijala koji se koristi u njihovoj izradi, vremenu puštanja ovih apoena u optjecaj te njihovoj kupovnoj snazi zaključuje se o monetarnim politikama u segmentu optjecajnog novca ovih država i odrazu istih na prihvaćanje zajedničkog novca. U radu se daje prikaz značajnijih novčanih unija u povijesti te osnovne specifičnosti novčanih rješenja u Europskoj uniji. ; The article addresses the issue of circulating coins of the EU member states that use their national currency as legal tender (member states with a derogation), from the aspect of how these circumstances affect the obligation to introduce the common currency. In 2021, these were Bulgaria, Croatia, Czech Republic, Denmark, Hungary, Poland, Rumania and Sweden. In accordance with the Founding Treaties of the EU, the member states of this association have the obligation (with two exceptions) to introduce the common EU currency – the euro, at the moment when they meet conditions to do so. This way of regulating EU monetary sovereignty implies that this community at present has nine different currency areas. The largest currency region is the Eurozone with a common currency, and it consists of nineteen EU member states, and there are also eight currency regions (states) that use their national currencies. The member states with a derogation have the obligation to fulfil their commitments with respect to joining the economic and monetary union as the highest level of integration. These activities are evaluated at least every two years, or on demand of a member state with derogation. The monetary solutions concerning the circulating coins in the EU states with national currency are different from the regulation in the Eurozone. In the first place this refers to managing this currency, but also to numismatic aspects of their issuing and the tradition of particular countries. This state of affairs also influences the process of introducing the common currency in these countries. The common circulating coins in the EU are the euro and its hundredth part, the euro cent. This currency is legal tender in all the states that introduced it and they make up the Eurozone. Each country that issued these coins independently regulated their obverse, while the reverse is common. The circulating coins are still, although noncash payment is increasing, a very present and important form of payment, especially in some communities. Through analysing the denominations of the currency in each state that uses the national currency, the material used to produce it, the time when these denominations were issued and their market value, the author concludes about the monetary policies concerning the circulating currency in these states and how they will be reflected on accepting the common currency. The article also gives a survey of the more important monetary unions in history and the basic specifics of the monetary solutions in the EU.