Suchergebnisse

Obilježavajući 250-tu obljetnicu šumarstva u Hrvatskoj kroz mnogobrojna događanja i aktivnosti, naznačene u programu objavljenom u Zapisniku 4. sjednice Upravnog i Nadzornog odbora HŠD-a u Šumarskome listu 11-12/2014., svoj doprinos ovoj značajnoj obljetnici nastojali smo dati i u ovoj rubrici.U dvobroju 1-2/2015. tekstom "Lutanja u gospodarenju privatnim šumama" ukazali smo na neke probleme u gospodarenju tim šumama, koristeći se i tekstovima iz povijesti šumarstva. Naime, mogli bismo reći da se tim problemima prilazi kao da se radi o zanemarivoj površini, a zapravo je to više od 1/5 površina šuma u Hrvatskoj, za koju također vrijedi Zakon o šumama, što se nažalost zaboravlja. Posebno smo ukazali na nekontrolirane sječe i "haračenje" bez učinkovitog nadzora i mjera suzbijanja takvoga stanja, te bez jasnih zakonskih podloga za kažnjavanje odnosnih sudionika. Još jednom se ukazuje na potrebu udruživanja malih privatnih šumo-posjednika, čime bi se izbjeglo dosadašnje gospodarenje na razini čestice i osigurala mogućnost lakšeg gospodarenja u duhu ZOŠ-a, te mogućnost učinkovitijeg korištenja EU fondova.U dvobroju 3-4/2015. ukazujemo na sve očitiji odmak od načela potrajnog gospodarenja i upravljanja šumom kao obnovljivim resursom i najsloženijim ekosustavom, poistovjećujući ga sve više s "tvorničkom halom". U svrhu proiz­vodnje najveće kvalitete i kvantitete drvnih sortimenata, potrebno je maksimalno korištenje potencijala šumskog staništa, ali strogo se držeći načela potrajnog gospodarenja, jer bi njegova degradacija vodila u katastrofu. Stoga je neophodno da cijelim procesom upravljanja i terenskog rada rukovode i nadziru ga "teoretično i praktično naobraženo gospodarstveno osoblje". Ako je proklamirani cilj gospodarenja proizvodnja najvrjednije drvne mase, onda i njeno korištenje mora biti racionalno, usmjereno ponajprije na domaći visoko finalizirani proizvod, koji uz financijski rezultat osigurava i visoku zaposlenost.U dvobroju 5-6/2015. uz "pomoć" teksta "Državni ispiti za samostalno vođenje šumskog gospodarstva" iz Šumarskoga lista 1880. i 1881. godine, osvrnuli smo se na važnost stručnog upravljanja i gospodarenja šumama, zalažući se ponajprije za stručno, a ne političko kadroviranje. Ističe se, kako nije dovoljno imati samo odgovarajuću stručnu spremu, nego je potrebno postepeno stjecanje praktičnih znanja i iskustva za rukovođenje šumskog gospodarstva. Tako osposobljeni šumarski kadrovi imaju svoj limit. "Ne ima svatko sposobnosti, da ono bude, što hoće, i uz najbolju volju može se dogoditi, da komu njegove vlastite naravne sposobnosti reknu: dovde i ne dalje. Ne treba tumačenja, da uslied ovakovih pogrešaka trpi ponajprije šuma".U dvobroju 7-8/2015., također uz "pomoć" teksta iz Šumarskoga lista iz 1895. godine, povlačeći paralelu s današnjicom, skrenuli smo pozornost na već tada traženu stručnu i organizacijsku sposobnost šumarskoga kadra na najodgovornijim radnim mjestima u šumarskim institucijama, ponajprije "nadšumara, protustavnika i šumara (upravitelja šumarije)". Zaključak, kako uz postepeno stručno usavršavanje kroz praksu "poštenje je kruna vrlina čovjeka, kojemu su povjereni milijuni narodnog imetka" i danas bi trebalo biti sastavnica etičkog profila šumarskoga stručnjaka.Riječ Uredništva "Jesmo li iz povijesti nešto naučili" iz dvobroja 9-10/2015., kako čujemo "uzbudila je duhove", a mi smo samo "pušuć i na hladno" uz primjer iz povijesti upozorili na ono što bi se moglo dogoditi osnivanjem većinske privatne tvrtke Hrvatsko drvo d.o.o., s udjelom od 25 % Hrvatskih šuma d.o.o. kao suosnivača. Razvidno je, da je tema bila pogođena.Kako "nada umire posljednja", i mi se u idućoj godini nadamo boljitku i adekvatnom vrednovanju šumarske struke na svim razinama. S tom željom svim čitateljima Šumarskoga lista želimo Čestit Božić te sretnu i uspješnu 2016. godinu. Uredništvo ; The 250th anniversary of forestry in Croatia was marked by a number of events and activities set down in the Minutes of the 4th meeting of the CFA Managing and Supervisory Board and published in Forestry Journal 11-12/2014. Our column has also tried to give a contribution to this grand anniversary.In the double issue I-2/2015, the text "Disorientation in private forest management" highlights some problems in the management of these forests. Some tests from the history of forestry were also used to reinforce the problem matter. It could almost be said that the problems are treated as if the area in question was almost negligible, while in fact private forests account for one fifth of the forested area in Croatia and are governed by the Law on Forests, a fact often forgotten. We particularly pointed to uncontrolled felling operations and "pillage" and to lack of efficient supervision, measures of preventing such activities and clear legal bases for the punishment of perpetrators. A renewed plea was made for small private forest owners to unify in order to avoid management at the level of a plot, make management easier in line with the Law on Forests and ensure the possibility of more efficient use of EU funds.The double issue 3-4/2015 is concerned with a growing shift away from the principle of sustainable management and planning of forests as a renewable resource and the most complex ecosystem, as well as with the treatment of this system as a "factory hall". In order to achieve the best quality and quantity of wood assortments, it is necessary to make maximum possible use of forest site potential, at the same time taking care that the principles of sustainable management are strictly adhered to, since its degradation would lead to catastrophe. It is therefore essential that the entire process of management and field work is undertaken and supervised by "highly educated management personnel who posses theoretical and practical knowledge for useful and sustainable management of forests". If the proclaimed goal of management is to produce the most valuable wood mass, then its use should also be rational and directed primarily to domestic highly finalized product, which guarantees not only financial gains but also high employment.In the double issue 5-6/2015, drawing on the text "State exams for independent management of a forest enterprise" from Forestry Journal of 1880 and 1881, we tackled the importance of expert forest planning and management and advocated professionally based rather than politically based selection of personnel. It is not sufficient to possess adequate school credentials: what is necessary it to gradually gain practical knowledge and experience for the management of a forest enterprise. Even forest personnel trained in such a way have their limits. Not everybody is capable of being what he wants to be; try as hard as one might, one's own natural abilities tell you: you can get no further than this. Needless to say, it is the forest that suffers the most in the aftermath of such errors".The double issue 7-8/2015, also using the text from Forestry Journal of 1895, draws a parallel with the present time and highlights expert and organisational abilities of the forest personnel in the most responsible work places in forestry institutions. This refers primarily to county foresters, accountants and foresters (chief forest managers). As in the past, gradual specialized education through practice, combined with "honesty as the crown virtue of a person who has been entrusted with the wealth of national property", should constitute the ethical profile of a forestry expert today as well.The Editorial "Have we learnt something from history" in the double issue 9-10/2015, as we hear, has "stirred up the ghosts"; however, what we only attempted, just to be on the safe side, was to use some historical examples to warn of what might happen if a major private company Hrvatsko Drvo Ltd is founded, with 25% share of Hrvatske Šume Ltd as a co-founder. Clearly, the topic hit the target.As we all know, "hope dies last", so we truly hope that the forestry profession will be improved and adequately evaluated at all levels in the year to come. With this in mind, we would like to wish all the readers of Forestry Journal Merry Christmas and Happy and Successful New Year 2016.Editorial Board

Već se duže vrijeme govori o neuspjehu multikulturalizma. Štoviše, izjave su vodećih europskih političara zapravo potvrdile ono u što se sumnjalo. Kada to postane stav država članica zajednice koja svojim temeljnim dokumentima zagovara 'jednakost u različitosti', to postaje zabrinjavajuće. Kao antitezu neuspjehu odnosno smrti multikulturalizma stavljamo život Mediterana, iz više razloga. Prvi je razlog taj što se za Mediteran uvijek konstatira multikulturalnost. Mediteran je po sebi multikulturalan i on je rasadište kulturnog pluralizma u Zapadnoj Europi. Drugi je razlog mediteranska ruta kojom veliki broj imigranata pokušava doći u Europsku uniju, upravo sada kada je ona proglasila neuspjeh multikulturalizma. Odnos između Europske unije i Mediterana povijesno je duboko složen. Duboko povezan i duboko razdvojen. U ovom ćemo se radu dotaknuti samo djelića tog složenog odnosa. ; The failure of multiculturalism has been talked about for quite some time now. Moreover, the statements of leading European politicians have confirmed what was suspected. When this becomes the view of the member states of the community that advocates "equality in diversity" in its essential documents, it becomes worrying. As the antithesis to the failure, or death, of multiculturalism, we place the life of the Mediterranean for many reasons. The first reason is that multiculturalism is connected with the Mediterranean. The Mediterranean is multicultural in itself, and it is the root of cultural pluralism in Western Europe. The second reason is the M0editerranean route by which a large number of immigrants are trying to reach the European Union, in times when member states have declared the failure of multiculturalism. The relationship between the European Union and the Mediterranean is historically profoundly complex. Deeply connected and deeply separated. In this paper, we will touch only on a fraction of this complicated relationship.

Sreća, životno zadovoljstvo i druge subjektivne procjene građana o vlastitom životu i percepciji društvenih pojava danas sve više postaju nezaobilazne komponente pri praćenju društvenog razvoja, ravnopravne različitim ekonomskim pokazateljima. Cilj ovog istraživanja bio je prikazati usporedne analize nekih od parametara koji određuju kvalitetu življenja, sreću i životno zadovoljstvo u različitim zemljama Europske Unije te na temelju hrvatskih istraživanja usporediti Sjeverozapadni dio u odnosu na ostale dijelove Hrvatske. Podaci koji su korišteni za usporedne analize u EU preuzeti su iz istraživanja Eurobarometar iz 2015. godine u kojem su provedena istraživanja u 28 zemalja članica EU i nekoliko zemalja kandidata. Za usporedbe unutar Hrvatske korišteni su podaci istraživanja Pilarov barometar hrvatskog društva, koje je provedeno u proljeće 2015. godine na reprezentativnom uzorku hrvatskih građana (N=1000). Za usporedbe Sjeverozapadne u odnosu na ostale dijelove Hrvatske uzorak je podijeljen na dva dijela: (1) stanovnike Krapinsko-zagorske, Zagrebačke, Varaždinske, Međimurske i Koprivničko-križevačke županije (N=196) i (2) stanovnike ostalih dijelova Hrvatske (N=804). Statistička značajnost razlika u pojedinim parametrima računala se t-testom. Usporedbe kvalitete življenja u Hrvatskoj i zemljama članicama EU (EU28) pokazale su da građani Hrvatske procjenjuju niže od europskog prosjeka svoje životno zadovoljstvo, financijsko stanje kućanstava, općenitu kvalitetu življenja te iskazuju niže razine povjerenje u državne institucije (vlada, parlament, pravosuđe, regionalne/lokalne vlasti). Osobito su niske bile razine povjerenja u regionalne i/ili lokalne vlasti gdje je Hrvatska zauzela zadnje mjesto unutar zemalja EU28. Jedini parametar koji je bio procijenjen iznad europskog prosjeka bila su očekivanja o financijskoj situaciji u idućih godinu dana, gdje su hrvatski građani iskazali iznadprosječni optimizam. Rezultati usporedbe različitih parametara kvalitete življenja između stanovnika sjeverozapadne i ostalih dijelova Hrvatske pokazali su da su stanovnici Sjeverozapadne Hrvatske zadovoljniji svojim životom, zadovoljniji odnosima u obitelji i među prijateljima, osjećajem pripadnosti svojoj okolini i osjećajem sigurnosti u budućnosti. Također, u odnosu na ostale dijelove Hrvatske iskazali su više razine povjerenja u pravosuđe, policiju, školstvo, crkvu, zdravstvo i EU parlament. Ovakvi rezultati upućuju na zaključak da je općenita razina kvalitete življenja u nekim aspektima viša u Sjeverozapadnoj, nego u ostalim dijelovima Hrvatske. ; Together with economic indices, happiness, life satisfaction and other subjective perceptions about quality of life and various societal processes in contemporary world became unavoidable in monitoring nation's social progress. The aim of this study was to compare several parameters that determine quality of life and life satisfaction between citizens of Croatia and other countries in the European Union (EU28). The second aim was to compare within Croatia the same parameters between citizens of North-West region and the rest of Croatia. The data for comparisons between Croatia and EU28 were based on the Eurobarometer survey conducted in 2015 in all countries of EU and several candidate countries. The data for comparisons within Croatia were based on the survey Pilar's barometer of Croatian society, which was conducted in spring of 2015 on the representative sample of Croatian citizens (N=1000). For the purposes of these analyses the sample was devided into: (1) citizens of Krapina-Zagorje, Zagreb, Varaždin, Međimurje and Koprivnica-Križevci counties (N=196) and (2) citizens of the other regions of Croatia (N=804). Statistical differences were determined by t-test analyses. The comparisons of quality of liofe indices between Croatia and EU28 showed that citizens of Croatia rated their life satisfaction, financial situation in households, general quality of life and trust in various institutions (government, parliament, justice, regional/local authorities) lower than EU28 averages. Especially low citizens rated their trust in local/regional authorities, where Croatia was at the last position within EU28. The only parameter which was rated above EU28 average were expectations about financial situation in one year, where Croatian citizens showed higher optimism than EU28 average. Comparisons within Croatia showed that citizens of North-West region of Croatia expressed higher levels of life satisfaction, satisfaction with family and friends, satisfaction with their feelings of acceptance by the community and feelings of safety in the future. Besides that, citizens of North-West region of Croatia showed higher levels of trust in justice, police, education system, church, health care and EU parliament than the citizens in other regions of Croatia. These results indicate that quality of life in North-West region of Croatia is somewhat higher in several components than in other parts of Croatia.

Namjera je rada ukazati na problematiku izmijenjene naravi ratovanja u posljednjih nekoliko desetljeća 20. i 21. stoljeća, s osobitim naglaskom na problem korištenja sve većeg broja djece ratnika. Osnovna je teza rada ta da je praksa korištenja i regrutiranja djece u oružanim sukobima diljem svijeta najmanje prepoznata i najviše zanemarena forma zlostavljanja djece u suvremenom društvu te da je ona manje stvar kulture i nepostojanja stave društva prema vrijednostima djeteta, a više stvar pragmatizma i općenito socioekonomski fenomen. Očekivani doprinos rada ide u smjeru isticanja i prepoznavanja najtežih oblika zlostavljanja djeteta i posljedica zlostavljanja, kao što su to loši zdravstveni ishodi i razaranje njihova života, te u smjeru pronalaska mogućih rješenja spomenutog problema. ; The intention of this paper is to highlight the issues of the changed nature of warfare in the last few decades of the twentieth and twenty-first century, with particular emphasis on the use and availability of the children warriors or children soldiers. The basic hypothesis is that the practice of the use and recruitment of children in armed conflicts around the world is an unknown form of worldwide child abuse in contemporary society, and it is less the matter of culture and the lack of attitude of society towards the value of a child, and more the matter of pragmatism and a socioeconomic phenomenon. The expected contribution of this paper goes towards recognizing and highlighting the most serious forms of child abuse, consequences such as poor health outcomes, and the destruction of their lives. Finally, the aim is to find possible solutions to these problems.

Postoji niz čimbenika koji pridonose kvaliteti života pojedinca. Cilj istraživanja bio je ispitati kvalitetu življenja građana grada Varaždina odnosno procjenu općeg životnog zadovoljstva kao i pojedinih domena životnog zadovoljstva te sreće građana grada Varaždina i zatim napraviti usporedbu s procjenama kvalitete života građana Hrvatske, susjednih zemalja i općenito građana Europske unije. Istraživanje je provedeno u jesen 2011. na reprezentativnom, stratificiranom uzorku punoljetnog stanovništva Grada Varaždina, sa slučajnim izborom jedinica unutar svakog stratuma. Uzorkom je ukupno obuhvaćeno 500 ispitanika. Korištene su subjektivne procjene kvalitete življenja građana Varaždina ispitane skalama samoprocjena o kvaliteti života, životnom zadovoljstvu i sreći, te pojedinim domenama životnog zadovoljstva. Rezultati provedenog istraživanja pokazali su kako stanovnici grada Varaždina općenito procjenjuju da su sretni i zadovoljni svojim životom u cijelosti. Kod procjene zadovoljstva pojedinim segmentima u svom životu, odnosno uvjetima života u gradu Varaždinu, građani su najzadovoljniji odnosima s bližnjima, pripadnošću okolini u kojoj žive, kvalitetom stanovanja, zatim duhovnošću, osjećajem vlastite sigurnosti i sigurnosti u gradu. Ujedno, to su područja koja građani procjenjuju pozitivnije nego što su procijenili zadovoljstvo svojim životom u cijelosti. Građani svoje pozitivne procjene zadovoljstva životom upravo baziraju na procjenama osobnog zadovoljstva, interpersonalnim odnosima i osjećaju sigurnosti kao socijalnim domenama život, a što bi bili i glavni razlozi zbog kojih bi se stanovnici grada odselili iz Varaždina. Za zadovoljstvo životom građana grada Varaždina najznačajniji su zadovoljstvo životnim standardom i zadovoljstvo pripadnosti okolini u kojoj žive. Procjene životnog zadovoljstva, sreće te pojedinih domena životnog zadovoljstva građana Varaždina bliže su prosječnim procjenama stanovnika EU-a 2011. godine nego prosječnim procjenama stanovnika Hrvatske. Zadovoljstvo svojim zdravljem građani Varaždina, Hrvatske i EU-a procjenjuju podjednako, dok su procjene životnog standarda građana Varaždina bliže procjenama stanovnika EU-a nego stanovnika Hrvatske. Procjene životnog zadovoljstva i sreće građana Varaždina u odnosu na ostale zemlje EU-a u okruženju najbliže su procjenama stanovnika Austrije. ; There are a number of factors that contribute to the quality of life of an individual. The aim of this study was to examine the quality of life of citizens in the city of Varaždin and to assess their general life satisfaction as well as individual domains of life satisfaction and happiness. Another aim was to compare this with the evaluated quality of life of citizens in Croatia, neighbouring countries and generally in the European Union. The survey was conducted in the fall of 2011 on a representative, stratified sample of the adult population in the city of Varaždin with a random selection of units within each stratum. The sample included a total of 500 respondents. Subjective assessments of quality of life by citizens of Varaždin were tested by scales of self-assessment of quality of life, life satisfaction and happiness, and individual domains of life satisfaction. Results of the study showed that people in the city of Varaždin evaluate that they are happy and satisfied with their life in general. When assessing satisfaction of certain life segments and living conditions in the city of Varaždin, citizens are most satisfied with their family relationships, belonging to the environment in which they live, the quality of housing, followed by spirituality, a sense of personal safety and security in the city. At the same time, these are the areas that citizens assessed more positively than they assess satisfaction with their lives as a whole. Citizens' positive assessment of life satisfaction is based on evaluations of personal satisfaction, interpersonal relationships and a sense of security as well as the social domains of life which would be the main reasons why residents move away from Varaždin. For life satisfaction of citizens in the city of Varaždin, standard of living and the pleasure of belonging to the environment in which they live were the most important. Life satisfaction, happiness and individual domains of life satisfaction of citizens of Varaždin were closer to the average evaluations in the EU in 2011, than the average evaluations of the Croatian population. In relation to satisfaction with health, citizens of Varazdin, Croatia and the EU are alike, while the standard of living assessment among citizens of Varaždin is closer to the evaluations of the EU population than the overall population of Croatia. Evaluations of life satisfaction and happiness of citizens in Varaždin were closest to evaluations of population in Austria in comparison to other EU countries in the region.

U Koprivnici je u rujnu 1945. obnovljeno izlaženje međuratnog tjednika Podravske novine. Nakladnik lista bila je gradska Narodna fronta, a projekt su vodili predsjednik gradskog Narodnog odbora Ivan Paprila i tiskar Valko Loborec, članovi KPH, dok je glavninu tekstova pisao dotad jedini koprivnički profesionalni novinar Dušan Ožegović. Oni su imali važnu ulogu i u predratnim Podravskim novinama, pa su vlastima predstavljali garanciju da će list zadovoljiti čitalačku publiku, ali i da će vjerno slijediti liniju Partije i njenog političkog partnera HRSS-a. Glavni je zadatak lista bila politička priprema građana na predstojeće parlamentarne i lokalne izbore, ali i prozivanje, po potrebi i prokazivanje, švercera, špekulanata i ostalih stvarnih i potencijalnih »narodnih neprijatelja«. Unatoč visoke ideologiziranosti na rigidnoj partijskog liniji, list je zahvaljujući Ožegovićevom zanatskom umijeću, vezanom za standarde građanskog novinarstva, i iznimno vrijedan izvor informacija o tegobnom življenju u poslijeratnoj Koprivnici, kad su nedostajali i osnovni prehrambeni proizvodi, odjeća i ogrijev. Unatoč vrlo uvjerljive pobjede na izborima, vlasti nisu bile zadovoljne osvojenim postotkom glasova, što je bio i uvod u ukidanje lista u veljači 1946., a kao formalni je razlog navedena nestašica novinskog papira. ; In Koprivnica, in September 1945, the publication of the interwar weekly Podravske novine was resumed. The publisher of the paper was the city's People's Front, and the project was led by the president of the city's People's Committee Ivan Paprika and printer Valko Loborec, members of the KPH, while the majority of texts were written by the only Koprivnica professional journalist Dušan Ožegović. They also played an important role in the pre-war Podravske novine, so they provided the authorities with a guarantee that the paper would satisfy the readership, but also that it would faithfully follow the line of the Party and its political partner HRSS. The main task of the list was the political preparation of the citizens for the upcoming parliamentary and local elections, but also the proclamation, if necessary, denunciation, of smugglers, speculators and other real and potential »enemies of the people«. Despite its high ideology on the rigid party line, the paper is, thanks to Ožegović's craftsmanship, related to the standards of citizen journalism, and an extremely valuable source of information on the difficult life in post-war Koprivnica, when basic foodstuffs, clothing and firewood were lacking. Despite a landslide victory in the election, the authorities were dissatisfied with the percentage of votes won, which was the prelude to the abolition of the paper in February 1946, citing a shortage ofnewsprint.

Ovom se studijom nastoje rekonstruirati osobitosti glazbene kulture u Mostaru u prvoj polovini XX. stoljeća, njezine vrste, ishodišta i značenje u kontinuitetu, s težištem na institucionalno organiziranoj glazbenoj praksi i njezinoj povezanosti sa širim društvenim kontekstom. Pristup što ga je nametnuo tako postavljeni istraživački cilj obuhvaća predstavljanje glazbene stvaranosti u okviru kulturne, ali i političke povijesti izabrana vremena, čiji je rezultat u najvećoj mjeri i bila. U polju autonomnoga, glazba do sredine XX. stoljeća gotovo da i nije postojala jer se funkcionalno povezivala s oblicima svijesti i načinima života sredine čiju su zbilju obilježile mijene režima, stranačka trvenja vlasti i vladara, gospodarske, političke i kulturološke razlike ostavivši zamjetne tragove u njezinu povijesnome hodu. Stoga se pristup glazbi kao dijelu cjelokupnoga društveno- političkog i kulturnoga života činio jedino ispravnim. Predložena građa može se promotriti kao mozaična cjelina satkana od dijelova što predočuju mjesta i oblike muziciranja, djelovanje istaknutih pjevačkih društava, amaterskih i profesionalnih glazbenih udruženja, školstva i organiziranih manifestacija preko kojih je glazba živjela u gradu Mostaru. ; This article was intended to reconstruct the peculiarities of the Mostar's musical culture in the first half of the 20th century, its species, starting points and meaning in the continuity, emphasizing the institutional organized musical practice and its connection with larger social context. The approach that was imposed by purpose of research includes the presentation of the musical reality whithin the cultural and political history of the determinated period, whose result in the larger part it was. In the field of the autonomous, music until the middle of 20.th century almost it has not existed, because it has been connecting functionally with the kindes of the conscience and living ways of the enviroment whose reality was determinated by regime changes, political party conflicts, economical, political and cultural differences leaving the significant tracks in its historical continuity. Because of that, the approach to music as the part of the entire socio-political and cultural life seemed to be the only correct one. The proposed material can be observed as the mosaic whole made of the parts presenting the localities and forms of the music practice, the activites of prominent choral societies, amateur and professional musical societies, the education and organized manifestations by which music has lived in Mostar.

Članak istražuje načine na koje se odvija interakcija između osječkog kazališta i njegova okruženja u vrijeme Prvoga svjetskog rata, modele međusobnog uvjetovanja, status osječkog kazališta u mikrosredini te društva u osječkom kazalištu, kao i odnose između kazališta i gledatelja te kazališta i politike kako bi se nadopisao jedan manje poznat segment dugovječne povijesti Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. ; This article explores the way in which Osijek's theater interacted with its environment during the time of the First World War, models of mutual conditioning, the status of Osijek's theater within its microcosm, the society in Osijek's theater, and the relationship between theater and patron as well as theater and politics, so as to flesh out a less-known section of the long history of the Croatian National Theater in Osijek.

Društvo Hrvatski sokol u Križevcima osnovano je krajem 1904. godine kao jedno od brojnih sokolskih društava na području današnje Hrvatske. Do početka Prvoga svjetskog rata razvilo je značajnu aktivnost na sportskom i prosvjetnom planu: organiziralo je sletove, predavanja i tečajeve za opismenjavanje. Tijekom Prvoga svjetskog rata Društvu je zabranjen rad, no odmah po njegovu završetku ponovno se aktiviralo. Kao dio političkih i državnih promjena koje su nastupile završetkom Prvoga svjetskog rata, Hrvatski sokol u Križevcima je tri godine, točnije od 1919. do 1922., djelovao u sklopu Sokolskog saveza Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno u sklopu Jugoslavenskog sokolskog saveza. Nakon toga je ponovno postao dijelom Hrvatskog sokolskog saveza. Nastavljajući prijeratnu tradiciju, križevački sokolaši isticali su se u sportu, ali i kulturi, obrazovanju te glazbi. Vrhunac aktivnosti odvijao se tijekom 1920-ih godina, kada je Društvo imalo više od 300 članova. Nakon toga je došlo do pada broja članova, no Društvo je usprkos tome bilo aktivno. Primjerice, 1929. godine obilježilo je 25. godišnjicu postojanja velikim sletom Župe Preradović, kojoj je pripadalo od osnivanja. Hrvatski sokol u Križevcima s radom je prestao krajem 1929. godine, kada su se uslijed političkih promjena u Kraljevini Jugoslaviji počela ukidati sokolska društva koja su nosila hrvatsko ime. ; The Croatian Falcon Society in Križevci was founded at the end of 1904 as one of the many falcon societies in the territory of today's Croatia. By the outbreak of World War I, the Society had developed substantial activities in sports and education: it organised public group exercises, lectures, and literacy courses. It was banned during World War I, but immediately upon its conclusion, the Society was restored. As part of the political and state changes that took place upon the conclusion of World War I, the Croatian Falcon Society in Križevci operated within the Falcon Federation of Serbs, Croats and Slovenes, i.e. within the Yugoslavian Falcon Federation, for three years, specifically from 1919 to 1922. Afterwards, the Society once again became a part of the Croatian Falcon Federation. Continuing the pre-war tradition, the Falcons from Križevci stood out in sports, but also in culture, education, and music. The peak of their operations transpired during the 1920s when the Society counted more than 300 members. The number later dropped, but the Society was nonetheless active. For example, in 1929, its 25th anniversary was marked by a public group exercise organised by the Preradović Parish, to which it belonged since the founding. The Croatian Falcon Society in Križevci ceased to operate at the end of 1929, when, due to political changes in the Kingdom of Yugoslavia, falcon societies bearing the Croatian name began to be abolished.

Krajem Hladnog rata i kolapsom blokovskog sustava dolazi do procvata mirovnih operacija Ujedinjenih naroda koji teže utemeljiti svoju transformiranu ulogu u novom globalnom okruženju. Jedne od prvih demonstracija nove, aktivnije uloge UN-a bile su dvije, svojom složenošću vrlo slične, mirovne misije: UNTAC u Kambodži i UNPROFOR u bivšoj Jugoslaviji. Unatoč brojnim zajedničkim karakteristikama, te su misije ishodile vrlo različitim rezultatima. Dok UNTAC mirovnu misiju u Kambodži UN ponosno ističe kao jednu od najvećih uspjeha, UNPROFOR u bivšoj Jugoslaviji je priznat kao jedan od najvećih neuspjeha međunarodne zajednice. Rad se vodi idejom da bi upravo navedene misije, s potpuno različitih krajeva spektra, mogle otkriti jedan od ključnih faktora koji utječu na uspješnost peacekeepinga. Podrobnom analizom oba sukoba i obije misije potvrdit će se hipoteza kako se upravo taj odlučujući faktor, koji je odredio uspjeh u Kambodži, odnosno neuspjeh u bivšoj Jugoslaviji, ne nalazi unutar same mirovne misije, već se odnosi na karakter sukoba, to jest dužinu njegova vremenskog trajanja. ; Along with the Cold War ending and the Communist bloc demise, the United Nations, while seeking to establish its transformed role in the new global environment, begin to rapidly increase the number of peacekeeping missions. One of the first demonstrations of UN's new, more active role were two, by their complexity, very similar peace missions: UNTAC in Cambodia and UNPROFOR in Former Yugoslavia. Despite the numerous shared features, these missions produced substantialy different results. While the UN proudly upholds the UNTAC peace mission as one of the Organization's greatest archievements, UNPROFOR in the Former Yugoslavia is regarded as one of the biggest defeats of the international community. This paper aims to detect one of the key factors which influence the probability of peacekeeping success while comparing two missions from different ends of the spectrum. With the detailed analisis of both conflicts and missions, the hypothesis ...

30. ožujka 2021. godine u 83. godini života napustio nas je akademik, prof. emeritus Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, doktor honoris causa Mendelovog poljoprivrednoga i šumarskog Sveučilišta u Brnu (Češka) i Tehničkoga sveučilišta u Zvolenu (Slovačka), član predsjedništva HAZU, jedan od osnivača i prvi predsjednik Akademije šumarskih znanosti u Zagrebu, član kluba dekana Zagrebačkog sveučilišta i dugogodišnji predsjednik Hrvatskog šumarskog društva Slavko Matić. Ovdje nećemo iznositi njegovu znanstvenu ostavštinu o kojoj govori dovoljno njegova bibliografija, dostupna na WEB stranicama HŠD-a, kao i brojna priznanja koja je primio u bogatoj karijeri šumarskog pedagoga i znanstvenika. Iako je uže područje znanstvenoga rada Slavka Matića, unutar znanstvenoga područja biotehničkih znanosti, uzgajanje šuma, on je svojim širokim poljem aktivnosti obilježio cijelo jedno razdoblje šumarske povijesti konca 20. i početka 21. stoljeća. Ljubav prema šumama i šumarstvu usmjerila je njegov životni put te je često isticao da šumarstvo nije samo struka, već i način života. Uporno je zagovarao i promicao jedinstvo šumarske politike, znanosti, obrazovanja i struke. Njegove riječi izgovorene na 107. godišnjoj skupštini HŠD-a u Županji misao su vodilja i njegovo poimanje šumarske struke. "Ponosni smo na svoju dugu tradiciju obilježenu ponajprije brigom za šume i šumarstvo Hrvatske, u želji da svi oni koji aktivno rade u toj struci daju najviše u prilog poboljšanja kvalitete i vječnosti šuma. Isto tako, uvijek smo vjerovali, a i danas, da će nam se uloženi trud i ljubav prema šumi višestruko i trajno vratiti, ne u enormnim i za pristojan život nepotrebnim materijalnim dobrima, nego u zadovoljstvu i saznanju da pripadamo struci gdje je rad, ljubav i poštenje temeljna odrednica i zakon. Bez tih odrednica ne bi bilo moguće uzgojiti i danas održati šume, koje su po svojoj strukturi i vrijednosti najljepše i najvrjednije u Europi. Bez takvog uvjerenja ne bi bilo moguće šume uzgajati i održavati u stanju da daju materijalna i općekorisna dobra, dobra namijenjena svakom čovjeku ove zemlje".Bio je u pravom smislu zaštitnik šuma i šumarske struke. Sjetimo se njegovih reakcija kada je znao "zagrmiti" ukoliko se nešto unutar struke nije odvijalo u skladu s njezinim pravilima bez obzira da li se to odnosilo na izdvajanja šuma i šumskog zemljišta za potrebe građevinske infrastrukture ili za poljoprivrednu proizvodnju, ili kod primjene građevinskih zahvata (Kanal Dunav-Sava, Projekt Zagreb na Savi, Hidrocentrale na Dravi, šuma Kalje) s negativnim posljedicama na šumski ekosustav. U svojim istupima često je bio protiv politike pasivne zaštite šuma provođene od strane Zavoda za zaštitu okoliša i prirode pri današnjem Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, naglašavajući sječu kao sredstvo njege šuma.Kada bi se poduzimali zahvati u šumama koji nisu bili u skladu s načelima Zagrebačke škole uzgajanja šuma, kojoj je bio jedan od utemeljitelja, šumari su znali da je tu profesor Matić, koji će reagirati i adekvatno odgovoriti.Otvoreno je istupao protiv plaćanja vodne naknade za površine šuma i šumskog zemljišta koje istovremeno jedine omogućuju prirodni vodni režim i čistu vodu. Uvijek je naglašavao važnost općekorisnih funkcija šuma, dok je drvo smatrao kao nusproizvod gospodarenja šumama.Prostore Hrvatskoga šumarskoga društva smatrao je svojim drugim domom gdje je često raspravljao o šumama i šumarstvu. Iskazivao je nezadovoljstvo aktualnom politikom prema šumarstvu, koja je posebice nakon brisanja imena šumarstva iz naziva resornog ministarstva, sustavno zanemarivala interese šumarske struke. Žalostilo ga je ponašanje brojnih naših kolega, koji su pod uticanjem politike pretpostavili konformizam trenutnih rukovodećih funkcija osnovnim šumarskim postulatima koje su učili na Fakultetu,. Odlaskom profesora Matića završilo je jedno razdoblje koje će nama suvremenicima ostati u sjećanju kao nezaboravno iskustvo, plemenitog, šumarskog načina života i zajedništva, a koje je rezultiralo njegovanim i očuvanim šumama. Hoće li novi trendovi koji su sve izraženiji u današnjem šumarstvu, a prema kojima su šumarski stručnjaci sve manje povezani sa šumom, ali i međusobno, uspjeti odgovoriti na nove izazove, posebice u okolnostima sve izraženijih klimatskih promjena, tek je za vidjeti.Uredništvo ; Slavko Matić, Academy member, Professor Emeritus of the Faculty of Forestry and Wood Technology of the University of Zagreb, Doctor Honoris Causa of the Mendel University of Agriculture and Forestry in Brno (Czech Republic) and the Technical University in Zvolen (Slovakia), member of the presidency of the Croatian Academy of Sciences and Arts, one of the founders and the first president of the Academy of Forestry Sciences in Zagreb, member of the Deans' Club of the University of Zagreb and long-standing president of the Croatian Forestry Association, passed away on March 30th, 2021, at age 83.We are not going to discuss his scientific achievements here. His bibliography, available from the web site of the Croatian Forestry Association, fully testifies to his immense scientific legacy, as do numerous awards and recognitions which he received during his rich career of forestry pedagogue and scientist. Although Slavko Matić's scientific work focused more specifically on silviculture within the scientific area of biotechnical sciences, his broad spectrum of activities left an indelible mark on the whole era of forestry history at the end of the 20th and the beginning of the 21st century.His life path was determined by his love for forests and forestry. He would often say that forestry was not only a profession but also a way of life. He staunchly advocated and promoted the unity of forestry policy, science, education and profession.His words, spoken at the 107th annual assembly of the Croatian Academy of Sciences in Županja illustrate his mission and his understanding of the forestry profession. "We are proud of our long tradition marked above all by the utmost care for forests and forestry of Croatia. We would like all those who are actively involved in this profession to do their best in order to improve the quality and eternity of forests. We have always believed and we still believe that all our efforts and love invested in the forest will be paid back manifoldly and permanently, but not in enormous and unnecessary material goods, but in the satisfaction and knowledge that we belong to a profession in which work, love and honesty are the basic principles and laws. Without these principles it would not be possible to raise and maintain forests today, whose structure and worth rank them among the most beautiful and valuable in Europe. These beliefs allow us to cultivate and preserve forests in the state in which they provide both market and non-market goods, goods dedicated to every person in this country".He was the protector of forests and the forestry profession in every sense of the word. We still remember vividly how our professor would "storm and thunder" if something was not done according to the rules of the forestry profession. It might have been a number of things, such as the conversion of forests and forestland for the needs of building infrastructure or for agricultural production, when construction interventions would be undertaken in the affected zone with negative impacts on the forest ecosystem (the Danube-Sava Canal, the Zagreb Project on the River Sava, hydropower stations on the River Drava, the Kalje forest). He also frequently spoke against the policy of passive forest protection promoted by the Croatian Ministry of Environmental Protection, stressing felling as a means of tending forests. When interventions were made in forests which went against the principles of the Zagreb School of Silviculture, of which he was one of the founders, foresters knew with certainty that it was Professor Matić who would react and respond adequately. He openly opposed the payment of the water fee for forests and forestland, while at the same time they are the only ones that ensure a natural water regime and provide clear water. He always highlighted the importance of non-market forest functions and viewed timber as a side product of forest management.He considered the Croatian Forestry Association as his second home. Here, we would often discuss in detail issues related to forests and forestry.He expressed dissatisfaction with the current policy towards forestry, which systematically neglected the interests of the forestry profession, particularly after the word forestry was omitted from the name of the corresponding ministry. He was also saddened by the fact that a number of our colleagues who, under the influence of politics, put the conformism of current managerial functions above the forestry postulates we were taught at the faculty.The demise of Professor Matić ends a period which we, his contemporaries, will always look upon as an unforgettable experience of living a noble foresters' life in togetherness, the result of which are well-tended and preserved forests. Will the new trends increasingly visible in present day forestry, in which foresters have less and less contact with forest and with their colleagues, be able to respond to all the challenges, particularly in conditions of growing climate changes, remains to be seen.&Editorial Board

Critical reception welcomed Lidija Dimkovskaʾs novel A Spare Life (2012) as an allegory of political and social events in ex-Yugoslavia in the last decades of the twentieth century. The essay sets aside the allegorical perspective of the novel and focuses on the analysis of the state of exile as a key point of identification of the novel's main character, conjoined twin Zlata. The analysis is based on the concepts of desire, otherness and fear of the unknown through which main characters (mostly women) of the novel are represented, as well as on manners of their internalization of socially promoted standards and stereotypes from the perspective of Julia Kristeva's theory of oneself as a stranger.

Suvremeni pogled na umiranje obilježen je nizom neizvjesnih i teških pitanja koja proizlaze iz kliničkoga konteksta, pravne i bioetičke domene donošenja teških egzistencijalnih odluka vezanih uz posljednje životne trenutke, a napose s obzirom na medicinske intervencije izbora "skrbi na kraju života". Taj korak zahtijeva punu racionalnost slobodne autonomije, koja u određenim trenucima može biti znatno narušena gubitkom fizičkih i/li mentalnih sposobnosti, uvjetovanih pojedinim bolestima. Stoga bi bolesnici trebali imati zakonodavnu mogućnost jasno priopćiti svoje želje u vezi sa zahtijevanim tretmanom ili njegovim distanazijskim povlačenjem u unaprijed pripremljenim smjernicama anticipiranih medicinskih odredbi bioloških oporuka za (ne)postupanje ili imenovanje surogatnog opunomoćenika kao zastupnika u (ne)izboru liječenja u slučaju ograničene sposobnosti odlučivanja. Potpisana biološka oporuka mogla bi uvelike pridonijeti pozitivno dostojanstvenijom modusu samodeterminiranog načina umiranja, poštujući "kulturu života", sukladnog onom koji je odabir autonomnih pacijentovih vrijednosti skrbi na kraju života, koji često mogu ući u koliziju iz heteronomne perspektive surogatnih odlučitelja. Biološkim bi se oporukama višestruko nadvladale i teškoće kliničkih dilema egzistencijalnih odluka: liječnicima bi se olakšao odabir skrbi u hitnim planovima zdravstvene njege u kriznim situacijama; pacijentima bi pružale jamstvo provedbe njihova samoodređenja; dok bi surogatne odlučitelje uvelike oslobodili pritiska odgovornosti. ; A contemporary view of death is characterized by a sequence of uncertain and difficult questions arising from the clinical context, out of the legal and bioethical domains of taking difficult existential decisions related to the last moments of human life. This step requires a full rationality of free autonomy, which can be significantly disturbed by the loss of mental ability, conditioned by certain illnesses in certain moments. Therefore, patients should have a legislative opportunity to clearly ...