Suchergebnisse

Kako je tema ideologije europskih stranki populističke i radikalne desnice u literaturi vrlo opširna, u radu se pokušava kroz analizu diskursa i programa istražiti moguća povezanost fašizma i radikalne i ekstremne desnice; na koji način i ako uopće, desne organizacije i stranke rehabilitiraju fašističke ideje. Kratkom uvodu u kojemu se objašnjava cilj istraživanja, slijedi teorijsko-konceptualni okvir u kojem se najprije definiraju pojedini važni pojmovi – ideologija fašizma i današnje desnice pa onda i razlikovanje ekstremne i radikalne desnice. Drugi se dio okvira odnosi na prikazivanje veza različitih europskih ekstremnih i radikalnih stranaka i grupacija s fašizmom. Na primjeru nekoliko europskih stranaka utvrđeno je kako postoji razlika između ekstremnih i radikalnih organizacija iako nije uvijek moguće točno odrediti granicu budući da nerijetko takve stranke prilagođavaju ideologiju u skladu s vremenom kako bi osvojile vlast. Nakon glavnoga dijela prikazuje se kratki zaključak s istaknutim nedostatcima i prijedlozima za poboljšanjem. ; As the topic of the ideology of the European populist and radical right parties is extensive in academic research, the possible connection between fascism and the radical and extreme right through the analysis of discourses and programs will be explored; how and if at all, right-wing organizations and parties rehabilitate fascist ideas. A short introduction explaining the aim of the research is followed by a theoretical-conceptual framework in which certain important concepts are defined - the ideology of fascism and present-day right along with the distinction between the extreme and radical right. The second part of the framework shows the links between various European extreme and radical parties and groups with fascism. The example of several European parties has shown that there is a difference between extreme and radical organizations, although it is not always possible to determine the exact distinction, as often such parties adjust their ideology in accordance with ...

Cilj je ovog rada steći što širi uvid u problem definiranja modernizma u fotografiji između dva svjetska rata u Zadru. Pozornost se posvetila političkoj i društvenoj situaciji u Zadru, fotografima te fotografskim izložbama koje su ostva- rile utjecaj na razvoj zadarske fotografije. Obradom referentne građe o izložbama, pregledom relevantne literature i periodike te uvidom u arhivske i muzejske zbirke raspravio se razmjer prodora i utjecaja modernizma na fotografsku situaciju u Zadru toga vremena i utjecaj koji je izvršio na poslijeratni modernizam. ; The aim of this paper is to offer a broader insight into the problem of defining modernism in Zadar's photography between the two World Wars. Particular attention has been paid to the political and social situation in Zadar, its photographers, and the photo exhibitions that had a special impact on the development of Zadar's photography. By analysing the relevant material on the exhibitions, scholarly literature and periodicals, as well as the archival and museum collections, the author has assessed the extent to which modernism has permeated and influenced Zadar's photography at that time and the impact it exerted on post-war modernism.

Predmet teksta estetički su aspekti desnih totalitarnih ideologija, preciznije funkcija koju u njihovu nastanku i održavanju ima kič kao pseudoumjetnost. Budući da je sklonost k njemu, kako su teoretičari odavno utvrdili, obilježje jedne kompleksne strukture ljudskog doživljavanja i stajališta prema svijetu, autorica istražuje i načine na koji se ona eksploatirala, odnosno kako se njome manipuliralo i u drugim, strogo uzevši neestetskim sferama života u Njemačkoj i Italiji tridesetih godina proteklog vijeka. Politička simbolika, jezik politike, ponuđeni obrasci političke identifikacije i mobilizacije k projektiranom političkom cilju u centralnom dijelu rada predmet su njezine analize koju provodi iz tog istraživačkog rakursa. Savezništvo između kiča i totalitarnih političkih režima nije slučajno, nego, naprotiv, zasnovano na zajedničkim i čvrstim antropološkim osnovama. ; This text deals with aesthetic aspects of right totalitarian ideologies, or more precisely, the function that kitsch as pseudoart has in their origin and maintenance. As affinity towards kitsch, which was established by art theoreticians a long time ago, is a characteristic of a complex structure of human experience and view of the world, the author also explores the ways in which it was exploited or manipulated in other, strictly speaking non-aesthetic spheres of life in Germany and Italy of the 1930s. Political symbolism, language of politics, offered forms of political identification and mobilization towards the projected political goal are the subject of her analysis in the central part of the text, which analysis is derived from that angle of research. The author concludes that the alliance between kitsch and totalitarian political regimes is not accidental, but that it is, on the contrary, founded on common and firm anthropological bases.

Cilj je rada pomoću analize i interpretacije eseja Tri gvineje Viginije Woolf ukazati na aktualnost ideja i pitanja postavljenih u eseju, koji i u XXI. stoljeću traže odgovor, te podsjetiti na nepravedno zanemareni esejistički opus ove autorice. Pitanje rodnih razlika, hijerarhijski ustroj društva temeljen na patrijarhalnim odnosima, rat i uloga žene u njegovu sprječavanju, fašizam, pacifizam, nacionalizam – teme su koje su u fokusu današnjice, a Woolf, koja je svojim esejom potaknula kontroverze, pokazala je i znatnu relevantnost i svojevrsno vizionarstvo. Esej Tri gvineje u okviru odgovarajućega povijesnog, političkog i društvenoga konteksta ukazuje na žestoku kritiku rata kao i na stalnu borbu žene za ravnopravnost u svim porama današnjega društva. ; Analysis and interpretation of Virginia Woolf's anti-war essay Three Guineas point to the relevance of the ideas and questions placed in the essay, which remain unanswered even today in the 21st century. The unjustly neglected essay-writing of this prolific modernist author is also reaffirmed. The issues of gender, hierarchical social structure based on patriarchy, war and the role of women in preventing it, fascism, pacifism, and nationalism are relevant contemporary topics where Woolf, who initiated controversies, showed relevance and a sense of vision as well. Within the given historical, political and social context, the essay Three Guineas expresses strong anti-war criticism, as well as the constant struggle of women for equality in all segments of contemporary society.

U ovom radu razmatra se djelovanje Slavenskoga komiteta Hrvatske, kluba intelektualaca i umjetnika okupljenih u prvim godinama nakon Drugoga svjetskog rata radi promoviranja ideja slavenske uzajamnosti i bliskosti sa Sovjetskim Savezom. Sagledavajući njegov rad u uvjetima uspostave komunističke prevlasti i hladnoratovske polarizacije u Europi, autor će posebno analizirati propagandu Slavenskoga komiteta o Sovjetskom Savezu i veličanje staljinističkoga modela upravljanja društvom. ; Public advocacy of Slavic mutuality and solidarity was an essential component of Soviet 'soft power' in the 1940s war-torn Europe. Being conceptualised by Stalin's government in order to strengthen influence over occupied Eastern Europe, it was driven by a propaganda abundant with national liberation, anti-fascism, social equality and democratisation traits, while warily covering up its communist agenda under a non-revolutionary facade. In postwar Croatia, Slavic consonance was particularly propagandised by the Slavic Committee of Croatia (dependent on the Slavic Committee of Yugoslavia), a para-political learned society whose mission was heavily influenced by both the ongoing Communist revolutionary ideologisation and the escalating Cold War polarisation. Lackeyed by the Yugoslav Communist Party, the Committee commended propaganda efforts that had already been carried out to perpetrate the aestheticisation and glorification of the Soviet Union, through painting its adversaries as enemies of peace and democracy, imperialist war-mongers, servants of capitalists, etc. The Committee was eager to conduct a ruthless defamation of Western democracy and pluralism, in order to heap praise on the Soviets. Considering the fact that the Committee was established in 1946 as an instrument intended to spread the political influence of the USSR, its existence closely followed the dynamics of Soviet-Yugoslav relations, so it disappeared shortly after the Tito-Stalin split in 1948.

Regionalizam nastaje kao težnja i otpor periferije prema centru države. Obilježava ga decentralizacija, unikatnost i demokratičnost. U Istri se, tijekom devedesetih godina u procesu nastajanja raznih političkih opcija na razini države, osniva Istarski demokratski sabor. U svojoj programskoj deklaraciji, između ostalog, zalaže se za višestranački sustav, regionalizam, dvojezičnost, decentralizaciju, antifašizam. Na referendumu za samostalnost Hrvatske građani Istre su imali izlaznost veću od 80%, a za samostalnost se opredijelilo oko 90% onih koji su glasovali na razini županije. Nadalje, analizom triju popisa stanovništva (1991., 2001., 2011.) dolazi se do zaključka da broj regionalno opredijeljenih korelira s naputcima Istarskog demokratskog sabora. Na popisu stanovništva iz 1991. godine čak 18,2% stanovništva se izjasnilo kao regionalci, dok se deset godina kasnije samo 4,3% tako izjašnjava. Kad se uzme u obzir i popis iz 2011. godine (ponovo se povećava broj regionalaca na 12,1%) vidi se da se radi o promjenjivoj stavci. U odnosima između vodeće regionalne opcije i vladajuće Hrvatske demokratske zajednice dogodio se niz sukoba i razmjena mišljenja od devedesetih do danas, što zapravo i ne začuđuje, budući da svaka regionalna opcija i postoji upravo iz razloga jer je nezadovoljna centralnom opcijom u svojoj državi. ; Regionalism emerges as the aspiration and resistance of the periphery towards the center of the state. It is characterized by decentralization, uniqueness and democracy. In Istria, during the 1990s, in the process of creating various political options at the state level, the Istrian Democratic Parliament was established. In its program declaration, among other things, it advocates a multi-party system, regionalism, bilingualism, decentralization, anti-fascism. In the referendum for Croatian independence, the citizens of Istria had a turnout of more than 80%, and about 90% of those who voted at the county level opted for independence. Furthermore, the analysis of the three censuses (1991, 2001, ...

Regionalizam nastaje kao težnja i otpor periferije prema centru države. Obilježava ga decentralizacija, unikatnost i demokratičnost. U Istri se, tijekom devedesetih godina u procesu nastajanja raznih političkih opcija na razini države, osniva Istarski demokratski sabor. U svojoj programskoj deklaraciji, između ostalog, zalaže se za višestranački sustav, regionalizam, dvojezičnost, decentralizaciju, antifašizam. Na referendumu za samostalnost Hrvatske građani Istre su imali izlaznost veću od 80%, a za samostalnost se opredijelilo oko 90% onih koji su glasovali na razini županije. Nadalje, analizom triju popisa stanovništva (1991., 2001., 2011.) dolazi se do zaključka da broj regionalno opredijeljenih korelira s naputcima Istarskog demokratskog sabora. Na popisu stanovništva iz 1991. godine čak 18,2% stanovništva se izjasnilo kao regionalci, dok se deset godina kasnije samo 4,3% tako izjašnjava. Kad se uzme u obzir i popis iz 2011. godine (ponovo se povećava broj regionalaca na 12,1%) vidi se da se radi o promjenjivoj stavci. U odnosima između vodeće regionalne opcije i vladajuće Hrvatske demokratske zajednice dogodio se niz sukoba i razmjena mišljenja od devedesetih do danas, što zapravo i ne začuđuje, budući da svaka regionalna opcija i postoji upravo iz razloga jer je nezadovoljna centralnom opcijom u svojoj državi. ; Regionalism emerges as the aspiration and resistance of the periphery towards the center of the state. It is characterized by decentralization, uniqueness and democracy. In Istria, during the 1990s, in the process of creating various political options at the state level, the Istrian Democratic Parliament was established. In its program declaration, among other things, it advocates a multi-party system, regionalism, bilingualism, decentralization, anti-fascism. In the referendum for Croatian independence, the citizens of Istria had a turnout of more than 80%, and about 90% of those who voted at the county level opted for independence. Furthermore, the analysis of the three censuses (1991, 2001, ...

U članku se uspoređuju politike povijesti Drugoga svjetskog rata u Estoniji i Hrvatskoj poslije državnog osamostaljenja. Pokazujući kako su estonski i hrvatski nacionalno-integracijski procesi dominantno bili obilježeni "potragom" za samostalnom državom, temeljna je teza članka da revizionističko sjećanje na estonske i hrvatske osovinske borce kao na "borce za naciju i državu" opstaje zbog isključivog shvaćanja Sovjetskog Saveza i Jugoslavije kao velikoruske odnosno velikosrpske "tamnice" estonskoga i hrvatskog naroda. Iako službeno sjećanje u objema zemljama ističe europsko antifašističko nasljeđe, oklijevanje vlasti u odmicanju od ekskluzivističkih državotvornih politika povijesti potiče pozitivnu interpretaciju estonskoga i hrvatskog fašizma. Autori zaključno prikazuju razlike među dvjema zemljama te upućuju na pogubnost aktualnih europskih politika spram totalitarizma kao obrasca suočavanja s Drugim svjetskim ratom, a koje Estoniju i Hrvatsku još više udaljuju od suočavanja s prošlošću. ; This article offers a comparison of the politics of history of WWII in Estonia and in Croatia after their independence. Following an introduction demonstrating how Estonian and Croatian national integrative processes were predominantly marked by their "pursuit" of independency, the main thesis is exposed – that the revisionist memory of Estonian and Croatian Axis fighters as "fighters for the nation and the state" has survived primarily due to the exclusivist understanding of the Soviet Union and Yugoslavia as the Greater-Russian or Greater-Serbian "dungeons" of Estonian and Croatian people, respectively. Although the official historical memory in both countries highlights the European anti-fascist heritage, the authorities' reluctance to move away from the exclusive statehood politics of history serves to promote a positive interpretation of Estonian and Croatian fascism. The authors in conclusion depict the differences between the two countries and warn of the fatal consequences of the current European policies towards totalitarianism as a pattern for dealing with World War II, which are pushing Estonia and Croatia further away from facing the past.

Članak analizira uzroke koji su doveli do stvaranja socijalističkog Radničkog vijeća u Rijeci (Fiume) 1918. godine i prikazuje biografije osoba spomenutih među trideset i jednim članom vijeća. Polazeći od nacionalnih historiografija koje uglavnom ne spominju ovu radničku organizaciju, pokazujem kako radničko-klasna identifikacija, shvaćena politički, ne smije biti izostavljena iz povijesnog razmatranja. Osporavajući klasične nacionalne narative, članak naglašava kako socijalisti nisu bili anacionalna snaga. Socijalisti su smatrali nacionalnu identifikaciju stvarnim faktorom, ali nisu smatrali nužnim prigrliti nacionalnu državu kao politički oblik. Također, smjernice djelovanja Radničkog vijeća svjedoče uključivanju socijalista unutar lokalnog riječkog Habsburškog društva. Stoga socijalistička aktivnost pokazuje kako multinacionalno iskustvo Habsburške monarhije nije bilo zaboravljeno 1918 godine. Međutim, to iskustvo je bilo oživljeno i preoblikovano u drugačijim oblicima poput zahtjeva za uzdizanje Rijeke na nivo nezavisne republike. Nadalje, biografije radnika pokazuju kako nakon kratkog postojanja Radničko vijeća, njegovi članovi prate različite političke staze. Ipak pored političkog pristupanja talijanskom nacionalizmu, fašizmu ili političkoj pasivizaciji, u nekim osobama opstojala je ljevičarska orijentacija. Još jedan prilog važnosti istraživanja kontinuiteta klasne identifikacije. ; The article analyses the causes behind the creation of the socialist Workers' Council in Rijeka (Fiume) in 1918 and presents biographies of figures mentioned among its' thirty-one members. Starting from a historiography that generally omitted references to this workers organization, I show that working-class identification, understood politically, has not to be omitted from historical considerations. By contesting typical national narratives, the article emphasize that socialists were not an unnational force. Socialists considered national identification a realistic factor without endorsing nation-state as a political option. Additionally, the Workers' council directions testify socialists' inclusion inside the local Fiumian Habsburg society. Thus, socialists' activity demonstrates that the multinational experience of the Habsburg monarchy was not forgotten in 1918. Yet, it was revived and reshaped in other forms such as the request for establishing Fiume as an independent republic. Further, workers' biographies show that following Workers' council short experience various political trajectories were taken. Besides political affliations with Italian nationalism, fascism or political passivity, in some individual persisted a left-wing orientation. Another contribution on the importance of researching the continuity of class identification.

Nesumnjivo, događaji 18, 19 i 20 srpnja 1936. označavaju neke od najistraživanijih povijesnih činjenica nedavne katalonske povijesti. Istovremeno, nakon skoro osamdeset godina, znamo toliko malo o tim događajima. Ishod revolucije 1936. prevazilazi Španjolski građanski rat te njegov kraj koji je rezultirao u četrdeset godina dugoj fašističkoj diktaturi. Ovi događaji proizlaze iz ustanka kojeg su vodili ljudi iz radničkog sloja. Naime, upravo su ljudi koji nisu imali ništa za izgubiti zaustavili vojni prevrat, boreći se metar po metar, ulicu po ulicu praktički nenaoružani te jedino uz pomoć Generalitat de Catalunya jurišnika. Upravo su ljudi koji nisu imali ništa, svojevoljno ušli u milicije s ciljem borbe protiv fašizma Zaragoze. Ljudi koji nisu imali ništa, posebice žene, koje su činile 70% radne snage u tvornicama Barcelone (elektroindustrija, dobavljači vode i plina, tekstilna i drvna industrija, luke, prehrambena industrija, transport ili industrija metala), kao i veći dio ekonomije zemlje (trgovina, distribucija hrane, brijačnice, zabavne emisije, škole, mediji, i sl.). Tijekom tih mjeseci, prvi i možda jedini put u povijesti, žene koje nisu imale ništa osim svojeg dostojanstva, imale su sve. ; Undoubtedly, the events of 18, 19 and 20 July 1936 constitute one of the most excessively interpreted historical facts in recent Catalan history. And, all the same, after eighty years we still know very little about them. The originality of the 1936 social revolution, which was structural and inherent to it, goes beyond the Spanish Civil War and its end in a forty-year long Fascist dictatorship that masked the significance of the revolutionary brunt, or even beyond the tendentious readings from both sides –including the republican sector's internal contradictions-. It stems from an insurrection leaded by its basis, by people from across the working-class neighborhoods of the city of Barcelona. Certainly, it was the people who had nothing –nor anything to lose- who stopped the military coup, inch by inch, street by street, practically unarmed and with the only collaboration of the Generalitat de Catalunya's assault guards. It was the people who had nothing who mainly volunteered to the militias to fight the fascism at Zaragoza. It was the people who had nothing, especially the women, who collectivized around 70% of Barcelona's factories (electrical industry, water and gas supply companies, textile and wood industries, harbors, food industry, transport companies, or metal industry), as well as a great part of the economy of the country (trade, food distribution, barber's shops, entertainment shows, schools, media, croplands, swimming pools, or leisure facilities.). During those months, for the first and perhaps the only time in history, the women who had nothing except their dignity, did have everything. To them I want to dedicate my research and to pay homage.