Suchergebnisse

Cilj je ovog članka istražiti konceptualizaciju sustavnog vrednovanja, rangiranja i dobrih praksi razmjene alata u okviru politika spolne jednakosti u Europskoj Uniji. U prvom dijelu članka sagledavaju se meke pravne mjere primijenjene u kontekstu suradnje među vladama. Utemeljena na ekstenzivnoj literaturi, u ovoj se studiji te mjere razmatraju kao oblik akademskog znanja koje se na različite načine primjenjuje u okviru javnih politika. Nadalje, u članku se kritiziraju ti alati javnih politika kroz različite varijable koje mogu spriječiti upotrebu znanja. U drugom dijelu članka usredotočuje se na Otvorenu metodu koordinacije i na ulogu Europskog instituta za spolnu jednakost (EIGE) u odnosu na politike spolne jednakosti. Empirijski dio ovog članka fokusira se na kritiku EIGE-ovog Eksternog evaluacijskog izvješća i na različite konceptualizacije upotrebe akademskog znanja koje su predstavljene u ovom kontrolnom dokumentu. Kao takav, ovaj članak nastoji pridonijeti novoj konceptualizaciji tehnokratskih mjera sustavnog vrednovanja, rangiranja i dobrih praksi razmjene unutar visoko ideologiziranog područja politika spolne jednakosti. ; The aim of this article is to explore the conceptualisation of benchmarking, ranking and good practice sharing tools within European Union gender equality policymaking. In the first part, the article looks at these soft law measures applied within intergovernmental cooperation. Stemming from the extensive body of literature, the study approaches these measures as a form of scientific knowledge, which is diversely applied within policymaking. Next, the article directs various points of criticism at these policymaking tools through different variables that may hinder knowledge use. The second section of this article further focuses on the Open Method of Coordination and the role of the European Institute for Gender Equality (EIGE) in relation to gender equality policies. The empirical part of this article is focused on the criticism of EIGE's External Evaluation Report and the different conceptualisations of scientific knowledge use which are presented within this audit document. As such, this article aims to contribute to a new conceptualisation of the technocratic tools of benchmarking, ranking and good practice sharing within the highly ideological area of gender equality policies.

Tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća, a posebice tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, naša iskustva i razumijevanje obitelji i rodnih uloga znatno su se izmijenili. Pojave nezamislive našim djedovima i bakama danas su znatno vidljivije i društveno prihvatljive: razvod, ponovno sklapanje braka nakon razvoda, izvanbračna zajednica, eksperimentalni odnosi, homoseksualni brakovi ili partnerstva sa ili bez djece, jednoroditeljske obitelji, demokratskiji odnosi između roditelja i djece, zaposlenost žena, očev dopust itd. Osim povećane varijacije u obiteljskim oblicima i promijenjenih odnosa unutar obitelji, znanstvenike u području društvenih znanosti zanimaju i druga pitanja koja utječu na svako društvo na makro-razini, kao što su na primjer broj djece u obitelji ili pitanje stopa fertiliteta i starenja društva. Dok su prije dvadeset ili trideset godina važna pitanja povezana s obiteljskim životom uključivala zaposlenost žena i posljedice zaposlenosti žena za obitelj, danas je žarište premješteno na ravnotežu između posla i privatnog života i usklađivanje posla i obiteljskog života, zajedno s rodnim ulogama u obiteljima i kućanstvima. Još uvijek važno pitanje za obitelji i istraživanja unutar društvenih znanosti, pitanje plaćenog posla žena produbljeno je pitanjima o rodnim ulogama, raspodjeli moći unutar kućanstava u odnosu na plaćeni posao, o neplaćenom kućanskom radu, odgovornosti za skrb i dodatnoj rodnoj jednakosti u obje sfere rada. Složenija analiza ovih promjena, osim što koristi opće procese modernizacije kao okvirni kontekst, trebala bi isto tako uzeti u obzir mjere socijalne politike, politiku zapošljavanja i promjenjive uvjete na tržištu rada. Znanstvenici u području društvenih znanosti posebno su zainteresirani za međukulturalne varijacije kako bi razumjeli i objasnili međusobne poveznice i promjene. Iz tog razloga tema obitelji i izmijenjenih rodnih uloga istraživana je u četiri kruga unutar Međunarodnog programa društvenih istraživanja (International Social Survey Programme - ISSP). Prvi modul pokrenut je 1988. godine, drugi 1994. i treći 2002. godine. Odabrani podatci iz posljednjeg ISSP modula (provedenog u Hrvatskoj 2013. godine) temelj su za analize u radovima koji su uključeni u ovaj tematski broj Revije. International Social Survey Programme (ISSP) International Social Survey Programme - ISSP (Međunarodni program društvenih istraživanja) najstarije je kontinuirano godišnje međunarodno istraživanje u području društvenih znanosti. Članovi istraživačkog programa su istraživačke organizacije diljem svijeta, od kojih svaka predstavlja jednu zemlju. Od 2005. godine Institut za društvena istraživanja predstavlja Republiku Hrvatsku u ovom projektu. ISSP obuhvaća niz tema koje su važne za društvene znanosti (uloga vlade, društvene nejednakosti, nacionalni identiteti, vjera, zdravstvo, radne orijentacije, državljanstvo, okoliš, društvene mreže, slobodno vrijeme i sport) i nameće stroge standarde anketnog istraživanja kako bi se riješile poteškoće koje su svojstvene međunarodnom anketnom istraživanju. Od skromnih početaka 1984. godine, ISSP se razvio te danas uključuje 48 zemalja članica, koje su odgovorne za provođenje ISSP istraživanja na svom području svake godine. Godišnje teme ISSP istraživanja razvijaju se tijekom nekoliko godina, pod nadzorom izabranog pododbora, te se unaprijed testiraju u različitim zemljama članicama. Na godišnjem plenarnom sastanku raspravlja se o upitniku koji se koristi u svim zemljama te se finalizira isti. ISSP istraživanje posebno je usmjereno na razvojna pitanja koja su: 1) smislena i relevantna za sve zemlje i 2) koja se mogu izraziti na ekvivalentan način na svim relevantnim jezicima. ISSP baza podataka, smještena u bazi podataka za društvena istraživanja GESIS Leibniz Institut u Kölnu, priprema paket podataka koji je slobodno dostupan. Mnoge navedene teme ponavljaju se u redovitim razmacima (neke od njih tri ili četiri puta), što omogućuje istraživačima proučavanje međunacionalnih varijacija i promjena tijekom vremena. ISSP označava nekoliko novosti u području međunacionalnog istraživanja. Prvo, suradnja između organizacija je rutinska i kontinuirana. Drugo, trajna suradnja istih institucija čini međunacionalno istraživanje temeljnim dijelom agende nacionalnih istraživanja svake zemlje sudionice. Treće, ISSP načela zahtijevaju da se sve institucije članice uključe u razne faze planiranja i kreiranja modula istraživanja i svaki član ima pravo glasa u odlučivanju. Četvrto, kombinirajući metodologiju ponavljanja u vremenskim razmacima i međunacionalnu perspektivu, koriste se dva moćna istraživačka alata za proučavanje društvenih procesa. Teme modula iz 2012. godine Obitelj i promjenjive rodne uloge uključuje: rodnu ideologiju; stavove prema ženskoj zaposlenosti tijekom životnog ciklusa; stavove prema braku; organizaciju dohotka u partnerskoj zajednici; rodnu podjelu kućanskih poslova; podjelu kućanskih poslova – pravičnost i sukob; moć i odlučivanje u partnerskoj vezi; sukob posao-obitelj; rod, skrb i socijalna politika; stavove prema djeci; model obitelji u vezi s favoriziranom i stvarnom podjelom plaćenog i neplaćenog rada uključujući upravljanje vremenom u kućanstvu; alternativne oblike obitelji. Pregled članaka Odabrani podatci u tri rada u ovom broju (djelomično ili isključivo) bave se četvrtim krugom ISSP istraživanja Obitelj i promjenjive rodne uloge iz 2012. godine. Iako se ne temelji na ISSP podatcima, četvrti rad s jedne strane uklapa se u temu modula i temu ovoga broja, a s druge strane nudi i međugeneracijsku usporedbu i psihosocijalnu perspektivu. Dok tri rada obrađuju nacionalnu (hrvatsku) razinu analize, Ivana Dobrotić i Tanja Vučković Juroš nude međunacionalnu (europsku) perspektivu u radu naslovljenom Tko bi trebao financirati rani predškolski odgoj i obrazovanje? Višerazinska analiza 24 zemlje. Autorice istražuju učinak čimbenika na individualnoj i državnoj razini na stavove o financiranju ranog predškolskog odgoja i obrazovanja, a posebno istražuju utječe li socijalizacija u određenom režimu socijalne države na stavove o odgovornosti države u pogledu predškolskog odgoja i obrazovanja. Autorice isto tako istražuju objašnjava li bolje tipologija socijalnih režima koja je više usmjerena na obiteljsku politiku varijacije u stavovima prema ranom predškolskom odgoju i obrazovanju u različitim državama. Njihovo najvažnije otkriće je da alternativna Leitnerova tipologija "vrsta familijalizma" bolje objašnjava varijacije u stavovima o predškolskom odgoju i obrazovanju u različitim državama nego što to čini klasična Esping-Andersenova tipologija. Stoga naglašavaju važnost programatskog pristupa u analizama stavova socijalne države koji povezuju javnu podršku specifičnim socijalnim programima s njihovim jedinstvenim značajkama. U svojem radu Uvjerenja o rodnoj podjeli roditeljskih dopusta i značajke povezane s njima Ivana Jugović istražuje stavove o roditeljskom/porodiljnom dopustu i čimbenike koji objašnjavaju takve stavove u hrvatskom kontekstu. Kao prediktore tih stavova istražuje rodne razlike, uvjerenja o rodnim ulogama, socio-demografske podatke, pohađanje vjerskih obreda, vrstu radne organizacije i nejednakosti u dohocima partnera. Rezultati pokazuju da su stavovi o rodnim ulogama jedini statistički značajan prediktor. Što manje ispitanici vjeruju da bi rodna podjela poslova trebala biti podijeljena na tradicionalan način, to je veća vjerojatnost da će podržavati ravnomjernu podjelu dopusta između roditelja. Autorica smatra da je teorija rodne ideologije prikladnija za objašnjavanje stavova o rodnoj podjeli roditeljskog dopusta u usporedbi s teorijom vremenske alokacije. Zaključuje da do pomaka prema podržavanju korištenja dopusta na rodno ravnopravniji način vjerojatno neće doći sve dok stavovi o rodnim ulogama općenito ne postanu ravnopravniji. Napisan iz perspektive filozofije roda, treći rad U ime oca: rasprava o (novom) očinstvu, njegovim pretpostavkama i preprekama, autorice Ane Maskalan, spada u pionirske radove o očinstvu u hrvatskom kontekstu. Autorica započinje od temeljnih pojmova otac i očinstvo i njihovih doslovnih i simboličkih značenja, te daje kratki povijesni pregled kombiniran s odabranim teorijama o očinstvu. Autorica pronalazi prikladni kontekst za istraživanje modernog očinstva u povijesnoj povezanosti između očinstva, muškog identiteta i političke moći gdje tradicionalne odrednice muškosti, kao što su agresivnost i emocionalna distanciranost predstavljaju glavne prepreke ispunjavajućem i pozitivnom odnosu otac-dijete. O tom se odnosu djelomično raspravlja u okviru koncepta jednako roditeljsko partnerstvo, što ne ukazuje samo na nove oblike očinstva, nego isto tako i na nove oblike muškog identiteta. Analizirajući podatke o vrijednostima i praksama hrvatskih muškaraca i žena u pogledu skrbi o djeci iz istraživanja ISSP 2012 o obitelji i promjenjivim rodnim ulogama, autorica zaključuje da iako je došlo do brojnih pozitivnih promjena, pred hrvatskim društvom još je dugačak put do ravnopravnog roditeljstva i rodne jednakosti. Isto tako smatra da je važno uočiti da se očinstvo, kao predmet političke i pravne kontroverzije, ne može i ne smije razmatrati neovisno od širih rodnih pitanja povezanih s majčinstvom, socijalnim položajem muškaraca i žena, kao i socio-ekonomskim pretpostavkama očinstva i majčinstva. U svome radu Realizacija participatornih prava djece i psihosocijalna prilagodba djeteta: stavovi djece i roditelja Nina Pećnik, Jelena Matić i Ana Tokić Milaković nude zanimljivu međugeneracijsku perspektivu koristeći reprezentativne uzorke učenika sedmih razreda (trinaestogodišnjaka) i njihovih roditelja. Analizirale su percipiranu realizaciju prava djeteta na skrb, zaštitu i participaciju unutar modernih hrvatskih obitelji, veze između realizacije participatornih prava i dječje percepcije demokratske klime u njihovim obiteljima, kao i neke pokazatelje psihosocijalne prilagodbe djece. Autorice su koristile podatke o mjerenju realizacije prava djeteta unutar obitelji, upravljačkom stilu u obitelji, samopoštovanju, samokontroli, problematičnom ponašanju i djelotvornosti otpora. Oko polovice djece izvješćuje o potpunom poštivanju njihovih prava da slobodno izraze svoja mišljenja i ideje, kao i pravo da utječu na donošenje odluka koje utječu na njih. Procjene »upravljačkog stila« u njihovima obiteljima pokazuju da više od četvrtine djece doživljavaju svoje obitelji kao diktature, anarhije ili post-revolucionarne države. Autorice su povezale veću realizaciju participatornih prava s doživljavanjem vlastite obitelji kao demokracije, s višim samopoštovanjem djeteta i manje problematičnih ponašanja, sa češćim odupiranjem vršnjačkom pritisku da konzumiraju sredstva ovisnosti (cigarete, alkohol), kao i s roditeljskim opažanjem o većoj samokontroli djeteta. Roditelji, u usporedbi sa svojom djecom, pokazuju tendenciju precjenjivanja razine ispunjenja dječjih prava na zaštitu fizičkog integriteta, dostojanstva, sudjelovanja u odlučivanju i primanju brižne skrbi. Naposljetku, željela bih zahvaliti svim autoricama koje su doprinijele ovom tematskom broju i tako proširile naše znanje o promjenama u obitelji i rodnim ulogama u Hrvatskoj, ali i općenito. Isto tako, ovom bih prilikom željela potaknuti istraživače u Hrvatskoj da češće koriste ne samo modul Obitelj i promjenjive rodne uloge, nego i druge ISSP module u svojim analizama. Baza podataka ISSP nudi komparativne datoteke koje uključuju 33 modula za nacionalnu i međunacionalnu analizu, kao i analizu u vremenskoj perspektivi, a poveznica se može pronaći pod nazivom Archive and Data na www.issp.org. Gošća urednica tematskoga broja: Dinka Marinović Jerolimov ; During the second half of the twentieth century and especially over the past few decades our experience and understanding of family and gender roles has changed remarkably. Phenomena unthinkable to our grandparents nowadays are much more evident and socially acceptable: divorce, remarriage after divorce, cohabitation, experimental relationships, homosexual marriages or partnerships with or without children, single parent families, more democratic relations between parents and children, women's employment, paternity leave etc. Besides the increased variation in family forms and changed relationships inside the families, social scientist are interested in other issues that affect every society at the macro-level such as for instance the number of children in families or the issue of fertility rates and greying societies. While twenty or thirty years ago the important question concerning family life included women's employment and its consequences for the family, today the focus is more on work-life balance and how to reconcile the work and family life, together with gender roles in families and households. Still relevant both for the families and social science research, the question of women's paid job is widened with the gender roles, power distribution within the households with respect to paid work, unpaid household work, care responsibilities and furthermore, gender equality in both spheres of work. More complex analysis of these changes, besides using a general modernization processes as the framing context, should take into account social policies, employment policies and changing labour-market conditions as well. Social scientists are particularly interested in cross-cultural variations in order to understand and explain these interconnectedness and changes. That is the reason why the theme on family and changing gender roles has been researched in four waves within the International Social Survey Programme (ISSP). The first module was run in 1988, the second in 1994 and the third in 2002. Selected data from the last 2012 ISSP module (fielded in Croatia in 2013) are basis for analysis in articles included in this thematic issue of the journal. About the International Social Survey Programme (ISSP) The International Social Survey Programme (ISSP) is the oldest continuing annual cross-national research within the social sciences. Its members are survey organizations from around the world, each representing one nation. Since 2005 the Institute for Social Research in Zagreb has been represented Republic of Croatia in the project. The ISSP covers a range of topics important within the social sciences (the role of government, social inequality, national identities, religion, health, work orientations, citizenship, environment, social networks, leisure time and sports) and implements rigorous standards of survey research in order to address the difficulties inherent in multinational survey research. Since its modest beginning in 1984 ISSP has grown to include 48 members, each of whom are responsible for the ISSP surveys being implemented in their country each year. The annual topics for ISSP surveys are developed over several years, led by an elected sub-committee (drafting group) and pre-tested in various member countries. The annual plenary meeting then discusses and finalize the questionnaire which is fielded in all countries. The ISSP research concentrates especially on developing questions that are: 1) meaningful and relevant to all countries, and 2) can be expressed in an equivalent manner in all relevant languages. The ISSP data archive situated in GESIS Data Archive for the Social Sciences at Leibnitz Institute in Köln prepares a combined dataset that is freely available. Many listed topics are repeated at regular intervals (some of them even three or four times), allowing researchers to examine cross-national variations and changes over time. ISSP marks several new departures in the area of cross-national research. First, the collaboration between organizations is routine and continual. Second, the on-going collaboration of the same institutions makes cross-national research a basic part of the national research agenda of each participating country. Third, ISSP principles require that all member institutions be involved in various phases of planning and designing survey modules, and each member has a say in decision making. Fourth, by combining a cross-time methodology with a cross-national perspective, two powerful research designs are being used to study societal processes. Topics of the 2012 module Family and changing gender roles include: gender ideology; attitudes and behavior on female employment over the life-cycle; attitudes towards marriage; organizing income in a partnership; gendered division of household work; sharing of household work - fairness and conflict; power and decision-making within partnership; work-family conflict; gender, care, and social policy; attitudes towards children; model of families concerning preferred and actual division of paid and unpaid work including time management in household; alternative family forms. Overview of the articles Selected data presented in three articles in this volume (partially or exclusively) deal with the 2012 fourth wave of the ISSP module Family and changing gender roles. Although not based on the ISSP data, the fourth article fits into the theme of the module and the thematic issue as well, offering on the other hand intergenerational comparison and psychosocial perspective. While three articles cover national (Croatian) level of analysis, Ivana Dobrotić and Tanja Vučković Juroš offer the cross-national (European) perspective in their article Who Should Finance Childcare? Multilevel Analysis of 24 Countries. They examine the effect of the individual and country-level factors on the childcare financing attitudes, particularly whether socialization in a particular welfare regime influences attitudes about the state's responsibility related to childcare. The authors also investigate whether a more family-policy-nuanced categorisation of welfare regimes better accounts for the cross-country variations in childcare attitudes. Their most important finding is that the alternative Leitner's "Varieties of Families" typology better accounts for the cross-national variations in childcare attitudes than the classical Esping-Anderson's typology. Therefore they emphasise the importance of a programmatic approach in the welfare state attitudes analysis which links the public support for specific social programs to its unique characteristics. In her article Beliefs about the Gender Division of Parental Leave and Characteristics Associated with Them Ivana Jugović explores attitudes about paternal/maternity leave and factors explaining these attitudes in Croatian context. As predictors of these attitudes she examines gender difference, gender-role beliefs, socio-demographics, church attendance, type of working organization and partners' income disparity. Results show the gender-role attitude as the only statistically significant predictor. The less the respondents believe that the gender division of labour should be traditionally divided, the more likely they are to support equally shared leave between parents. Author finds the gender ideology theory more applicable in the explanation of attitudes about the gender division of parental leave compared to time-allocation theory. She concludes that shifts towards supporting gender egalitarian leave take-up will most likely not occur until attitudes towards gender roles in general become more egalitarian. Written through a philosophy of gender perspective the third article In the Name of the Father: A Discussion on (New)Fatherhood, its Assumptions and Obstacles by Ana Maskalan is among pioneer works on fatherhood in Croatian context. Author starts with the basic concepts of father and fatherhood and their literal and symbolic meanings, together with a short historical overview combined with selected theories of fatherhood. The appropriate context to examine the modern fatherhood author finds in historical interdependence of fatherhood, masculine identity and political power where traditional determinants of masculinity, such as aggressiveness and emotional detachment represent a major obstacle to a fulfilling and positive father-child relationship. That relationship is partially discussed in relation to the concept of equal parental partnership, implying not only the new forms of fatherhood, but the new forms of masculine identity as well. Analysing the data on values and practices of Croatian men and women regarding childcare from ISSP 2012 survey on family and changing gender roles, author concludes that, although many positive changes have been made, Croatian society has got a long way to go to reach both equal parenting and gender equality. Also, she finds important to note that as a subject of political and legal controversy fatherhood cannot and must not be considered independently of the wider gender issues regarding motherhood, social status of men and women, as well as socio-economic assumptions of both fatherhood and motherhood. Ninoslava Pećnik, Jelena Matić and Ana Tokić Milaković in their article Fulfilment of the Child's Participation Rights in the Family and the Child's Psychosocial Adjustment: Children's and Parents' Views offer an interesting intergenerational perspective using the representative samples of seventh grade students (thirteen-year-olds) and their parents. They examined perceived fulfilment of the provision, protection and participation rights of the child within contemporary Croatian families, the links between participation rights fulfilment and children's perception of a democratic climate in their families, as well as some indicators of children's psychosocial adjustment. Authors used data on measures of the child's rights fulfilment in the family, family governing style, self-esteem, self-control, behaviour problem, and resistance efficacy. Approximately half of the children reported full respect of their right to freely express their opinions and ideas, and to influence decision making that affects them. Assessments of the 'governing style' in their families reveal that, over a quarter of children see their families as dictatorships, anarchies, or post-revolutionary states. Higher participation rights fulfilment Pećnik et al. find linked with perceiving own family as a democracy, child's report of higher self-esteem and fewer behaviour problems, more frequently resisting peer pressure to use substances (cigarettes, alcohol), as well as with parent's report of greater child's self-control. Parents, in comparison to their children, tend to overestimate the level of fulfilment of children's rights to protection of physical integrity, dignity, participation in decision-making and to receiving loving care. Finally, I wish to thank all authors who contributed to this thematic issue and widened our knowledge on changes in family and gender roles in Croatia but in general as well. Also, I encourage social scientist in Croatia to use in their analysis not only the module Family and changing gender roles but other ISSP modules as well more frequently. ISSP data base offers comparative files that include 33 modules for national, cross-national and cross-time analysis link to which can be found under Archive and Data at www.issp.org. Guest editor of the thematic issue: Dinka Marinović Jerolimov

Ovaj rad analizira načine na koje se predstavljanje žena promijenilo od partizanki kao revolucionarnih tema, do kućanica i potrošačica u kasnim 60tim godinama. Ova je promjena vezana uz društveno-političke promjene u jugoslavenskom kontekstu i uz napuštanje ideje ženske emancipacije koja je osmišljena i prihvaćena tijekom i nakon rata. Naime, partizanska borba za oslobađanje od nacističke okupacije te socijalistička revolucija dva su temeljna mita Socijalističke Jugoslavije. Žene su igrale aktivne uloge u toj borbi, kao borci ali i daleko od borbenih linija (logistička podrška, špijuniranje, liječenje i dr.). Također, jednakost između muškaraca i žena je bio važan segment službene ideologije države. Ovi su se narativi kasnije i zabilježili u kolektivnoj memoriji kroz književnost, film, glazbu i stripove. U našem radu istražujemo pet načina prikazivanja ženstvenosti u jugoslavenskom filmu: (1) partizanka, (2) žena u pozadini, (3) suradnica, (4) radnica i (5) domaćica, kako bi prikazali načine na koje predstavljanje žena između 1947. i kasnih 60tih korespondira službenoj politici emancipacije te na koji način ovi prikazi korespondiraju svakodnevici tog vremena. Nadalje, ovo predstavlja analizu filma sagledanog kao skup priča koje su jugoslavenski muškarci i žene sami iznosili o sebi. Ovakav pristup ima potencijal ukazati na antagonizme unutar društvenog konteksta u kojem su ovi filmovi nastajali, tako što naglašava nedostižne ideala slobode i emancipacije. Istovremeno, cilj ove analize nije samo otvoriti još jedan vid istraživanja prošlosti, već također ponovno razmotriti emacipacijski potencijal kojeg ovakvo istraživanja pruža danas. ; This paper will analyse ways in which representation of women changed from partisans as revolutionary subjects to housewives and consumers in the late 1960's. This transformation is linked with sociopolitical changes in the Yugoslav context and the abandonment of women's emancipation as it was framed and adopted initially during and after WWII. Namely, the partisan struggle for the liberation from Nazi occupation, as well as the socialist revolution were two foundational myths of Socialist Yugoslavia. Women played an active role in this struggle, both as fighters and through their work behind the lines (as logistical support, spying, nursing, etc.). Likewise, equality between men and women was an important part the country's official ideology. These narratives were later memorialized through literature, cinema, music as well as comic books. In our work, we will explore five tropes of femininity in Yugoslav cinema: (1) the role of the partisan, (2) woman in the background, (3) collaborator, (4) worker and (5) housewife, in order to map out ways in which the representation of women between 1947 and the late 1960's corresponds to official emancipatory politics of the time and how these tropes related with everyday life in this period. Finally, this will lead to an analysis of cinema as a collection of stories Yugoslav women and men told themselves (and others) about themselves.1 This approach has the potential to indicate the antagonisms within the social context in which these films were produced, by highlighting the unattained ideals of freedom and emancipation. Simultaneously, the goal of this analysis is not to merely open up another space for a more complex exploration of the past, but also to reconsider the emancipatory potential this exploration offers us today.

Rad istražuje načine na koje su rodni odnosi izraženi kroz specifičnu komunikativnu infrastrukturu grada – nazive javnih prostora i urbane plastike – čija svrha, tvrdimo, nadilazi funkcionalnu (orijentir; komemoracija verzije nacionalne povijesti) i su-određuje odnose moći u sferi roda. Analizirajući obrasce označavanja, oblikovanja i pozicioniranja imena, ploča i spomenika u Zagrebu, kombinacijom statističke obrade, mapiranja i istraživačke šetnje, pokazujemo da urbano znakovlje glavnog grada Hrvatske, u vremenu širenja debate o rodnoj ravnopravnosti, zadržava dominantno patrijarhalno uređenje koje je nasljeđeno iz perioda posvemašnjeg rasta, s kraja 19./početka 20. i sredinom 20. stoljeća, i znatno preferira muškarce kao aktere i tumače javnog prostora i povijesti. Usvojena prostorna analiza obuhvaća ne samo učestalost nego i prostornu distribuciju te tipove reprezentacije žena u urbanom znakovlju (imena, ploče, spomenici) Zagreba. Dobiveni rezultati propituju se pod lupom kritičke i konstruktivističke škole kulturnih studija i kontekstualiziraju procesima medijske posredovanosti gradova i urbanog života tranzicijskih društava. ; This paper investigates the ways in which gender relations are articulated through a particular communicative urban infrastructure, such as names of public spaces and public art. We argue that their selective design and distribution suggest meanings beyond functional purposes (to serve as orientation points or as national commemorative sites) and co-constitute gendered power relations. Reading the patterns of signification, formulation and positioning of names, plaques and statues in Zagreb, through our raft of statistical analysis, mapping, and ethnographic walks, we show that the urban signage of the capital of Croatia, in a time of increased debates about gender equality and identity, continues to uphold the patriarchy inherited from earlier periods of city growth, namely the late 19th/early 20th centuries and mid-20th century. Our spatial analysis concerns not only the frequency but also spatial distribution and forms of representation of women in the names of public spaces and commemorative plaques and statues. The research presented here suggests that Zagreb's public urban signage significantly prefers men to women as actors in public space and nation's history. We discuss our findings from the perspective of critical and constructivist approaches in cultural studies and contextualise them with reference to the ways in which contemporary urban spaces are said to be 'mediated cities'.

U početku 21. stoljeća često se koristi pojam pozitivne (afirmativne) diskriminacije. Pozitivna diskriminacija mjera je koju poduzima vlada, neka organizacija ili korporacija s ciljem da se smanje nejednakosti u društvu nastale upravo diskriminacijom, na način da se pružaju određene povlastice onima koji su pretrpjeli neku vrstu diskriminacije. Nastala je u Sjedinjenim Američkim Državama na inicijativu predsjednika Kennedyja, Johnsona i Nixona. Diskriminacija, nažalost, ima mnogo oblika, a neke od najzastupljenijih diskriminacija su: rasne, rodne, dobne, religijske, etničke. Središte ovoga rada bit će na organizacijskoj i korporativnoj pozitivnoj rodnoj diskriminaciji na tržištu rada u Republici Hrvatskoj. Žene na radnom mjestu marginalizirane su, imaju manje plaće i sporije napreduju na hijerarhijskoj organizacijskoj ljestvici, što ih vrlo često stavlja pred izbor oko svojih reproduktivnih odluka. Stoga je problem istraživanja rodna nejednakost na tržištu rada u Republici Hrvatskoj, što dovodi do socioekonomskih nejednakosti između dviju rodnih grupa. Glavni je cilj istraživanja postići bolje razumijevanje kako pozitivna rodna diskriminacija utječe na veće uključivanje žena na tržište rada u Republici Hrvatskoj. Prikupljanje relevantnih podataka i informacija temeljit će se na sekundarnim (relevantna znanstvena i stručna literatura te dokumentacija odabranih organizacija) i primarnim istraživanjima (anketiranje i dubinski intervjui). Populacija ispitanika anketnim upitnikom su žene na menadžerskim pozicijama, a za intervjue donositelji korporativnih odluka (top menadžeri odabranih organizacija). Veličina uzorka za anketiranje je 30 (N=30), a za intervjue 6 (N=6). Rezultati istraživanja upućuju na zaključak da razumijevanje rodne diskriminacije te izgradnja svijesti da svi imaju jednake mogućnosti na radnom mjestu potiče žene na veće uključivanje na tržište rada u Republici Hrvatskoj, što doprinosi razvoju socioekonomske jednakosti između žena i muškaraca. ; In the beginning of the 21st century, the term positive discrimination is often used. Positive discrimination is a measure taken by the government, organization or corporation in order to reduce inequalities in the society occurred by discrimination in a way that provides certain benefits to those who have suffered some kind of discrimination. It was formed in the United States of America at the initiative of presidents Kennedy, Johnson and Nixon. Unfortunately discrimination takes many forms, and some of the most common are: race, gender, age, religion and ethnic minority. The focus of this paper will be on organizational and corporative positive gender discrimination in the labour market in Croatia. Women in the workplace are marginalized, have lower wages and slower progress on the hierarchical organizational ladder, which often forces them to make reproductive decisions. Therefore, the problem of this research is gender inequality in the labour market in Croatia which leads to socio-economic inequalities between the two gender groups. The main aim of the research is to achieve a better understanding of how positive gender discrimination affects the greater involvement of women in the labour market in Croatia. The relevant data and information will be collected using secondary (relevant scientific and technical literature and documentation of selected organizations) and primary research (surveys and in-depth (thorough) interviews). The target questionnaire population are women in managerial positions, and for the interviews are corporate decision-makers (top managers of selected organizations). The sample size for the survey is 30 (N=30), and for interviews 6 (N=6). The results of the study suggest that understanding of gender discrimination and building awareness of equal opportunities in the workplace encourages women to a greater participation in the labour market in Croatia, which contributes to the development of socio-economic equality between women and men.

Deliberation on the concepts of father and fatherhood and their literal and symbolic meanings makes the starting point of this paper. Furthermore, a short historical overview is combined with selected theories of fatherhood, which serve as a framework for placing the issues regarding modern fatherhood in the appropriate context. That context, it is concluded, rests on the historical interdependence of fatherhood, masculine identity and political power where traditional determinants of masculinity, such as aggressiveness and emotional detachment, represent a major obstacle to the fulfilling and positive father-child relationship. That relationship is partially discussed in relation to the concept of equal parental partnership, implying not only the new forms of fatherhood but the new forms of masculine identity as well. Unfortunately, there are still many obstacles to modern fatherhood, the most important one being gender inequality manifested through traditional male bread-winner and female child-rearer models. Subsequently data is provided on values and practices of Croatian men and women regarding childcare, that were collected and analysed in 2013 as part of the International Social Survey Programme (ISSP) and its survey on family and changing gender roles. The arising conclusion is that although many positive changes have been made the Croatian society has got a long way to go to both equal parenting and gender equality. Also, it is important to note that as a subject of political and legal controversy fatherhood cannot and must not be considered independently of the wider gender issues regarding motherhood, social status of men and women, as well as socio-economic assumptions of both fatherhood and motherhood. ; Razmatranje o pojmovima otac i očinstvo i njihovim doslovnim i simboličnim značenjima ishodište je ovoga rada. Nadalje, kratki povijesni pregled kombiniran je s odabranim teorijama očinstva koje služe kao okvir za smještanje pitanja povezanih s modernim očinstvom u prikladni kontekst. Zaključuje se da taj kontekst počiva na povijesnoj povezanosti između očinstva, muškog identiteta i političke moći gdje tradicionalne odrednice muškosti, kao što su agresivnost i emocionalna otuđenost predstavljaju glavne prepreke ispunjavajućem i pozitvnom odnosu otac-dijete. O tom se odnosu djelomično raspravlja u odnosu na koncept jednako roditeljsko partnerstvo, što ne ukazuje samo na nove oblike očinstva, nego isto tako i na nove oblike muškog identiteta. Nažalost, još uvijek postoje brojne prepreke modernom očinstvu, najvažnija od kojih je rodna nejednakost koja se manifestira putem modela tradicionalnog muškarca hranitelja obitelji i žene odgojiteljice djece. U nastavku se prikazuju podatci o vrijednostima i praksama hrvatskih muškaraca i žena u pogledu skrbi za djecu koji su prikupljeni i analizirani 2013. godine kao dio međunarodnog programa socijalnog istraživanja (International Social Survey Programme – ISSP) i istraživanja u sklopu istog o obitelji i rodnim ulogama koje se mijenjaju. Zaključak koji se nameće je da, usprkos tome što je došlo do brojnih promjena, pred hrvatskim društvom je još dugačak put do ravnopravnog roditeljstva i rodne jednakosti. Isto tako, važno je uočiti da se očinstvo, kao predmet političke i pravne kontroverzije, ne može i ne smije razmatrati neovisno od širih rodnih pitanja povezanih s majčinstvom, socijalnim položajem muškaraca i žena, kao i socio-ekonomskim pretpostavkama očinstva i majčinstva.

This collection of essays explores the idea of the efficacy, limitations and future of Cultural Studies as a theoretical and methodological approach to the analysis of recent crisis phenomena in Europe. The volume spans a wide range of topics, including: theoretical and critical approaches to the stability of the EU as a political and economic union of its 28 member states; the (not only) recent flow of refugees into Europe and other countries, and the refugee tragedies off the coast of Lampedusa; the resurgence of far-right, anti-Islam political groups throughout Europe; the negotiation of affect and crisis phenomena in literary texts; and the question of media and refugees. These and other pressing issues are addressed and discussed from a variety of historical, political, pedagogical, gender, media and aesthetic perspectives, as encompassed in Cultural Studies and Postcolonial Literatures.

Tijekom i nakon Drugog svjetskog rata grane Agitprop-a jugoslavenske Komunističke partije i povezane Komunističke partije Julijske krajine započeli su s objavom periodike za teritorije koje su kontrolirali u Istri, a neki od tih novosti bili su namijenjeni ženskoj publici. Ove žensko orijentirane publikacije djelovale su kao poticaj istarskim ženama koje su govorile talijanski da se mobiliziraju, bilo vojno kroz partizansku borbu, bilo politički za ostvarenje novog socijalističkog društva putem političke edukacije i aktivnog sudjelovanja. S jedne strane KPJ je navodila općenite marksističke teze o rodnoj jednakosti, dok je s druge djelovala unutar konteksta već postojećih fašističkih politika socijalne segregacije i obezvrijeđivanja žena. Temeljni izvori koji su ovdje analizirani odnose se na časopis La Donna Istriana te dvije različite publikacije istog imena Donne, kao i ratni pamflet 8 marzo. ; During and after the Second World War, the Agitation and Propaganda branches of the Yugoslav Communist Party and the related Communist Party of the Julian March started the publication of periodical news issues in the territories they controlled in Istria, and some of these issues were aimed at female audiences. These femaleoriented publications encouraged the Italian-speaking Istrian women to mobilize both militarily, in the partisan struggle, and politically, for the construction of the new socialist society through political education and active participation. On the one hand the KPJ made reference to generic Marxist gender egalitarianism; on the other hand, though, it was acting within the context of the preexisting fascist policies of social segregation and belittlement of women. The primary sources hereby analyzed are the magazine La Donna Istriana and two different publications both named Donne, as well as the wartime pamphlet 8 marzo.

Obitelj je oduvijek bila u interakciji s društvenim, gospodarskim, kulturnim i drugim povijesnim tekovinama. U posljednjih 50 godina dolazi do povećanja broja žena na tržištu rada, a dvohraniteljske obitelji postaju normativ u razvijenim zemljama. Ipak, velik broj žena iz takvih obitelji ima poteškoća u usklađivanju poslovnog i obiteljskog života, posebno što se tiče skrbi za djecu, što upućuje na dvostruku ulogu žena u suvremenoj obitelji. Dakle, status žene se u društvu promijenio, no njezina uloga u obitelji, briga o djeci i teret kućanskih poslova ostaju isti kao u prošlosti kad je žena bila vezana za kuću. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati stavove studenata Sveučilišta u Zadru prema dvostrukoj ulozi žena u obitelji u Hrvatskoj, odnosno prema položaju žene na tržištu rada i njezinim obiteljskim obvezama te utvrditi u kojoj mjeri ocjenjuju ponuđene mjere pomoći ženama u usklađivanju poslovnih i obiteljskih obveza te poboljšanja njihovog položaja u društvu efikasnima. U istraživanju je korišten prigodan uzorak od 181 ispitanika, od kojeg 91 čine žene, a 90 muškarci. Studenti općenito pokazuju umjereno egalitaran stav prema ovom problemu, a kao što je i pretpostavljeno, dobivene su razlike u stavovima, u smjeru da žene, kojima je majka stalno zaposlena te ispitanici kojima je majka obrazovanija, s jedne strane, izražavaju egalitarnije stavove od muškaraca, kojima je majka domaćica te niže obrazovana, s druge strane. Razlika se najviše očituje u vidu usklađivanja obiteljske i poslovne uloge žene te utjecaja ženine zaposlenosti na dijete. Također, analizom rezultata dobiven je podatak da ispitanici/e koji pokazuju veću osjetljivost prema pitanju dvostruke uloge žene u obitelji, kao korijen problema vide u zakonu i društvenim vrijednostima, dok rješenje za pomirenje obiteljske i profesionalne uloge žene i poboljšanja njezinog položaja u društvu vide u dosljednom primjenjivanju zakona, obrazovanju te promjeni svijesti o ravnopravnosti spolova. ; Family has always interacted with social, economic, cultural and other historical changes. In the last 50 years women have increasingly been represented in the labor market, and dual-earner families have become the norm in developed countries. Nevertheless, a great number of women from those families experience difficulties in balancing work and family life, which suggests the dual role of women in contemporary families. The status of women in society has changed, but their role in the family, childcare and household responsibilities have remained the same as when they were primarily tied to the house. The aim of this paper was to examine the attitudes of students of the University of Zadar towards the dual role of women in Croatian families, i.e. towards women's market position and family obligations, as well as to determine the extent to which students evaluate the efficiency of the offered measures that could help women with balancing work and family obligations and improve their status in society. The research was conducted on a convenient sample of 181 participants, 91 of which were women, and 90 of which were men. Students generally showed moderately egalitarian attitude towards this issue. However, as it was assumed, the results showed a difference in attitudes according to independent variables, where women, participants from humanities and social sciences, those whose mothers are employed and more educated, on the one hand, showed more egalitarian attitudes than men, participants from technical field of study, those whose mothers are homemakers and less educated, on the other hand. This difference in attitude was most evident in terms of women's balancing between work and family obligations, and the effect of their employment on the child's wellbeing. Moreover, data analysis showed that the participants who express more sensitivity towards the issue of the dual role of women, think that the root of the problem lies in the law and social values, and that a solution for the reconciliation of women's work and family obligations should be consistent gender equality law enforcement, education and the increasing of gender issue awareness.

Every 40 seconds, somewhere in the world someone dies by suicide, with certain groups such as youth and men being most at risk. Research abounds as to the risks and protective factors, but there is still a huge gap in our knowledge as to what leads one person to act on suicidal ideation and another to refrain. Risks factors vary by country, culture, gender and class, and represent a complex and potentially synergistic interplay between biological, psychological, social, environmental and personal factors. These will be discussed in this paper. Many prevention programmes have been established, but no one intervention stands out. At a minimum, country-wide efforts raising awareness of suicide and deliberate self-harm, highlighting risk and protective factors and identifying and treating mental health problems early, particularly in youth, are essential. Targeted methods include public education and media campaigns, providing training for front-line staff in early recognition and, in the case of primary care clinicians, appropriate referrals for treatment of mental illness, generating policies on restricting easy access to lethal means or substances such as alcohol which disinhibit behaviour and reducing the stigma of, and promoting, help-seeking. These efforts should go some way towards slowing what might otherwise become a self-destructive epidemic. We all have a role to play. ; Svakih 40 sekundi negdje na svijetu netko počini samoubojstvo pri čemu su određene skupine, poput mladih i muškaraca pod većim rizikom. Istraživanja ukazuju na brojne kako rizične, tako i zaštitne čimbenike, ali i dalje postoji veliki nedostatak u znanju što neku osobu vodi da djeluje prema svojim suicidalnim idejama, a drugu da se suzdrži od počinjenja suicida. Rizični čimbenici variraju ovisno o državi, kulturi, spolu, klasi i predstavljaju kompleksno, potencijalno sinergističko međudjelovanje bioloških, psiholoških, društvenih, okolišnih i osobnih činitelja o čemu raspravlja ovaj članak. Utemeljeni su mnogi preventivni programi, ali ni jedna intervencija se posebno ne ističe svojom većom učinkovitošću. Potreban minimum treba uključivati: napore na nacionalnoj razini u podizanju svjesnosti o suicidu i namjernom samoozljeđivanju, ukazivanje na rizične i zaštitne čimbenike, rano identificiranje i tretman problema duševnog zdravlja, osobito u mladih. Ciljane metode prevencije uključuju: javnu edukaciju i medijske kampanje, provođenje edukacije i treninga stručnjaka prve linije u ranom prepoznavanju, u slučaju primarne zdravstvene skrbi adekvatno upućivanje na liječenje mentalnih poremećaja, stvaranje politike restriktivnog pristupa smrtonosnim sredstvima ili supstancijama poput alkohola koji dezinhibira ponašanje, reduciranje stigme i promoviranje traženja pomoći. Sve bi ove aktivnosti trebalo smanjiti ono što bi u suprotnom moglo postati epidemija autodestruktivnog ponašanja. Svi mi u ovome imamo svoju ulogu.

Uvod: U Republici Hrvatskoj zakon ne predviđa darovanje organa nakon cirkulacijske smrti iako je ono često u pojedinim drugim državama. Cilj: utvrditi koliko je mogućih darovatelja bubrega nakon cirkulacijske smrti bilo u jednogodišnjem razdoblju (2012.) u Kliničkome bolničkom centru Osijek (KBCO). Nacrt istraživanja: presječno istraživanje. Ispitanici i postupci: ispitanici su bili preminule osobe (N=1652) primljene na Zavod za patologiju KBCO tijekom 2012. Procjenjivalo se zadovoljavaju li Maastrichtske kriterije za darovanje organa nakon cirkulacijske smrti. Podaci su preuzeti iz medicinske dokumentacije i statistički obrađeni u SPSS-u. Rezultati: Maastrichtske kriterije zadovoljilo je 215 ispitanika (13 %), 53 od tih ispitanika isključeno je zbog kontraindikacija za transplantaciju (TX), te je konačan broj mogućih darovatelja bio 162 (10 %). Medijan dobi bio je 72 godine (42-91), a 83 od 162 (51 %) bilo je muškoga spola. Najčešći su uzroci smrti srčanožilne bolesti (78 %), a najviše mogućih darovatelja nakon cirkulacijske smrti preminulo je na Klinici za internu medicinu (42 %). Najčešće zadovoljeni Maastrichtski kriterij je bio drugi (88 %, neuspješna reanimacija). Nije utvrđena statistički značajna udruženost pojedinih Maastrichtskih kriterija sa spolom niti s dobi. U značajno ranijoj životnoj dobi preminuli su muški ispitanici. Zaključak: broj mogućih darovatelja bubrega nakon cirkulacijske smrti tijekom godine dana u KBCO bio je 162. Mogućnost darovanja nakon cirkulacijske smrti mogla bi povećati broj mogućih darovatelja bubrežnih presadaka i još više poboljšati uspjeh TX u Republici Hrvatskoj. Na razini KBCO može se reći da bi se broj TX s mogućim darovateljima mogao povećati i do 27 puta (otprilike je aktualno 12 TX godišnje, uz mogućnost po dvije bubrežne TX od jednoga darovatelja), premda bi vjerojatno manje tih darovatelja bilo i ostvareno, s obzirom na njihovu stariju životnu dob te moguće protivljenje obitelji darovanju organa. ; Introduction: In the Republic of Croatia organ donation after circulatory death (DCD) is not regulated by law, although this practice is well represented in some other countries. Goal of the research: To determine how many potential donors after circulatory death were eligible during the one-year period (2012) at University Hospital Centre Osijek (UHCO). Study design: cross-sectional study. Examinees and methods: The examinees included 1652 deceased persons who were admitted to the Department of Pathology of the UHCO during 2012. They were assessed for meeting the Maastricht criteria for organ DCD. Data were taken from medical documentation and statistically analyzed by SPSS. Results: 215 examinees met the Maastricht criteria (13 %), 53 of them were excluded due to the contraindications for donation, thus the final number of potential DCD was 162 (10 %). The median age was 72 years (range 42-91), and 83 (51 %) of 162 were males. The most common causes of death were cardiovascular diseases (78 %), and the highest number of potential DCD died at the Department of Internal Medicine (42 %). The most commonly met Maastricht criterion was the criterion 2 (88 %, unsuccessful resuscitation). Only one examinee met Maastricht criteria 1. Statistically significant association of particular Maastricht criteria with sex or age was not found. The examinees of male gender died at an earlier age. Conclusion: the number of potential DCD in a single year at the UHCO was 162, of which 161 were for kidney donation. Transplantation (TX) from DCD would increase the number of potential donor kidney transplants and further enhance the success of TX in Croatia. At the level of UHCO the number of kidney TX with those donors could increase up to 27 times (considering 12 kidney TX annually so far and 2 possible kidneys from a single DCD), although in reality probably less of those DCD would be realized, due to their old age and possibility of their families refusing the organ donation.