Suchergebnisse

Autor analizira najvaznije ustanove stvarnih prava srednjovjekovnoga hrvatskoga prava odvojeno po regijama unutar kojih postoji odredena povezanost u razvoju i sadr:Zaju pojedinog pravnog instituta. To su ove regije: istarska, kvarnerska, dalmatinska, uza Hrvatska i slavonska. Rad se objavljuje u dva dijela, od kojih prvi, u ovome svesku, obuhvaèa pravne institute stvarnih prava hrvatske dr:Zave narodnih vladara, te istarsku i kvarnersku regiju. Uvodno autor razmatra odvojeno pravne institute hrvatske drzave narodnih vladara (do kraja x;1 stoljeéa). To ranije razdoblje od posebnog je interesa i zato sto u njemu jos nije doslo do preuzimanja mnogih pravnih norma rimskog prava, kakvo su od XIII stoljeéa dalje obradili postglosatori. Starije doba hrvatske pravne proslosti prouèava se u prvom redu na osnovi dragocjenih podataka sto ih pruza Supetarski kartular, ali se u obzir uzimaju i drugi saèuvani izvori (Polihorion samostana sv. lvana Rogovskoga itd.). Autor posveéuje posebnu pàznju pitanjima obiteljske imovine Uus hereditarium); rodackom pravu otkupa, nevezanom za bilo kakav prekluzivan rok; alodiju, tj. vlasniStvu nad zemljom koje je bilo slobodno od feudalnih veza; zastari., koja u Splitu ima zanimljivi oblik utoliko sto je ogranièena samo na Spliéanina, dok se prema Hrvatu ne primjenjuje itd. U analizi istarskog prava autor posveéuje daleko najveéu paznju Rizanskom placitu iz 804. god. te predlaze nova rjesenja za neka otvorena pitanja o kojima se veé odavno vodi diskusija. Posebno je istrazen polozaj Slavena, koji su po autoru bili organizirani u vojnièko-agrarne opéine te kojima su zbog vojnih usluga, sto su ih Slaveni èinili Francima, istarski posjednici plaéali desetinu, umjesto da je daju crkvi. Razlog odrzavanja Rizanskog placita autor nalazi u opéoj politickoj situaciji u to doba: Franci i Bizant borili su se za prevlast u ovome dijelu Evrope pa je Francima bilo su se za prevlast u ovome dijelu Evrope pa je Francima bilo u interesu pridobiti simpatije istarskog stanovniStva zbog kljucnog polozaja Istre izmedu Venecije i Dalmacije. Od instituta istarskog srednjovjekovnog stvarnog prava autor proucava posjed (cija se zastita razlikuje od one u rimaskom i modernom pravu), vlasniStvo (pojam, susjedske odnose, dosjelost), sluznosti, zalozno pravo, agrarne odnose (trajni zakup, emfiteuzu, feud, visinu i vrste podavnja, optereéenost stanovniStva podavanjima), pravo prvokupa i otkupa (s osobitim polaganjem vaznosti na pitanje porijekla tog prava koje je upravo u istri posebno slozeno). Stvarna prava kvarnerskog pravnog podrucja proucavaju se osobito u odnosu na Vinodol , gdje je knez imao pravo vlasniStva nad svim zemljana, a kmetovi-pucani pravo trajnog zakupa koji je tijekom stoljeéa sve viSe poprimao mnoge znacajke pravog vlasniStva. Pravo na zmlju u ostalim dijelovima kvarnerskog pravnog podrucja (Kastavska gospostija, Rijeka, Labin s Plominom, Krk, Rab, Senj) imalo je svoje specificnosti koje autor analizira narocito u pogledu plaéanja naknade (Stivra, narok i si.). Nadalje, autor analizra stjecanje vlasniStva pravnim poslovima, osobito kupoprodajam i dosjeloséu, a s tim u vezi i elementima dosjelosti -savjesnoséu i naslovom. Posjed i sluznosti takoreéi seni ne spominju u pravnim izvorima ovoga podrucja, a zalozno pravo dozivjelo je znacajnu evoluciju, koju autor proucava na osnovi odredaba Rapskoga statuta. Konacno, autor se dotice i prava prvokupa i otkupa, koje se u Vinodolu pojavilo tek tijekom XIV stoljeéa, koje je u Rijeci dozivjelo poseban utjecaj iz Trsta, a koje je na citavom tom pravnom podrucju sadr:lavalo, uz ostalo, i institutjavne objave namjeravane prodaje, koji je u nase kraje prodro iz Mletaka.