Middle East Healthcare News (Arabic Language)
Erscheinungsjahre: 2011-2015 (elektronisch)
28 Ergebnisse
Sortierung:
Erscheinungsjahre: 2011-2015 (elektronisch)
Nakon ofenzive hrvatske i njemačke vojske na području planine Kozare u ljeto 1942. godine nastao je zbjeg s velikim brojem izgladnjele i bolesne djece. Kad je slomljen otpor partizanskih snaga, veće skupine djece iz zbjega privremeno su smještane u nekoliko prihvatnih centara (logor Stara Gradiška, sabirališta u selima Mlaka, Jablanac, Uštica i drugdje), a zatim su, bez prethodnih priprema, prevezene u različita prihvatilišta s ciljem pružanja pomoći i zdravstvene skrbi te su potom udomljavana u obitelji. U organizaciji zbrinjavanja djece presudna je bila uloga države, a iz dostupnih dokumenata jasno se razabire da je djeci u prihvatilištima uz smještaj i prehranu pružana i odgovarajuća zdravstvena skrb, odnosno da djeca nisu bila diskriminirana i zanemarivana. Osnovna je namjera ovoga rada, korištenjem izvornog arhivskog gradiva i izjava sudionika događaja (sudski zapisnici), pokazati da su djeca s Kozare i Potkozarja 1942. godine u prihvatilištima u Jastrebarskom, Sisku i Zagrebu imala odgovarajuću opću i zdravstvenu skrb u skladu s mogućnostima tadašnje medicine u zadanim ratnim okolnostima. Naime, sve do danas u različitim medijima postoji cijeli niz stavova o namjernom izgladnjivanju, trovanju i mučenju te djece. Ovdje želimo istaknuti da su to proizvoljni i činjenično neutemeljeni navodi koje su plasirale jugoslavenske komunističke vlasti odmah nakon završetka Drugoga svjetskog rata, ali i pojedine društvene, političke pa i znanstvene strukture. Stoga, u duhu znanstvenih spoznaja, mislimo da su nazivi dječji ili ustaški logori neprimjereni te da bi bilo uputnije koristiti nazive prihvatilišta ili sabirališta za djecu, pa i privremene bolnice za djecu. ; After the offensive of the Croatian and German army in the area of the Kozara mountain in the summer of 1942, a refugee camp was created with a large number of starving and sick children. When the Partisan resistance was crushed, large groups of children from the camp were temporarily moved to a number of reception centres (concentration camp Stara Gradiπka, shelters in the villages of Mlaka, Jablanac, Uštica, and elsewhere). Then, without prior preparations, they were all moved to further temporary shelters with the goal of providing general care and healthcare. The children were later placed in foster homes. The organization of placing the children into any form of housing depended for the most part on the State. From available documents, it is clear that the children in the camps were given housing and food, as well as adequate healthcare, meaning that the children were not discriminated against or neglected. The basic purpose of this paper is to show that children from Kozara and Potkozarje in 1942 had adequate general care and healthcare, in accordance with the capacities of medicine at the time in the given circumstances of war. This is done by using original archive materials and statements of participants of the events (court records). We wrote this paper because today there is an abundance of opinions in various media that the children were starved, poisoned, and tortured. Here we want to point out that these claims are arbitrary and unfounded, spread by the Yugoslav communist regime after the end of World War II, as well as certain social, political, and even scientific groups. Therefore, the terms "children's camps" or "Ustasha camps" are inappropriate, and instead, the terms "reception centres" or "children's shelters", even "children's hospitals" should be used.
BASE
Uz pomoć relevantne literature u radu se analiziraju društveni aspekti starenja i obolijevanja. Autor zaključuje da ni jedna znanstvena teorija izdvojeno ne sadrži ključ rješenja za istraživanja tih složenih procesa i položaja osoba starije životne dobi u suvremenom društvu te da je najprimjereniji interdisciplinarni pristup. Da bi se ostvario zadani cilj ovoga članka, u tekstu se raspravlja: a) o teorijama koje pomažu upoznavanju starosti i starenja te omogućuju definiranje socijalne i zdravstvene politike u konkretnim uvjetima, što izravno utječe na odnos pojedinca, obitelji i društva prema sve većoj grupi starijih i bolesnih osoba, te b) o spoznaji starosti i starenja kroz prošlost i sadašnjost koja pomaže afirmaciji onih obrazaca ponašanja i aktivnosti koji su alternativa jednostranom, stigmatiziranom, ponekada i segregacijskom odnosu prema osobama starijim od 65 godina. To može pomoći da institucionalno vođene reforme socijalne skrbi i zdravstvenoga sustava omoguće kvalitativno drukčiji, u nekim segmentima i posve različit odnos prema starijima kako se taj dio društva ne bi osjećao suvišnim i odbačenim od obitelji i društva u inače teškim uvjetima tranzicije te kako bi se našli odgovori na sve složenija i aktualnija socijalna, zdravstvena, pravna, ekonomska i etička pitanja koja su u nas: a) aktualna, b) nedovoljno obrađena, c) bez sustavnoga i sveobuhvatnoga prikaza. ; With the help of relevant literature the paper analyses social aspects of ageing and getting ill. The author concludes that none of the scientific theories by themselves hold the solution for studying these complex processes and the position of old people in the modern society, and that the interdisciplinary approach is the best. To accomplish the set goal, the article discusses: a) theories that help us understand old age and ageing, and allow us to define social and healthcare policies in everyday conditions, which directly affects the attitude of individuals, families and the society towards the constantly growing group of old and ill ...
BASE
Designed as a defensive system against the Ottoman Empire, the Austrian military border was doubled by a sanitary cordon, which served as a defense shield against epidemics. In order for this system to function adequately, the border patrol troops that served the House of Habsburg also needed protection against the diseases that threatened the empire. The present study brings into discussion the health problems that border guards from the Banat region experienced, a topic that remains largely unaddressed in the existing literature. By building on original archival research and the specialized work of the epoch, this article traces the main conditions, the means of tackling diseases, the remedies that were specifically local or those found within the European repertoire. It also sheds light on the support that the administrative apparatus offered to the troops, namely medical care in its material form (hospitals, quarantines, pharmacies, medicine, monetary assistance) and human form (the personnel hired at the borders: military doctors, surgeons, midwives, veterinarians). This article concludes that the entire correspondence from the center directed at the local authorities in Banat and vice versa reflects in a unique and subtle way the level of medical knowledge of the time. ; Zamišljena kao obrambeni sustav protiv Osmanskog Carstva, austrijska vojna granica ud-vostručena je sanitarnim kordonom koji je služio kao obrambeni štit od epidemija. Da bi taj sustav mogao odgovarajuće funkcionirati, granične ophodne trupe koje su služile Habsbur-govcima trebale su i zaštitu od bolesti koje su prijetile carstvu. U ovom se istraživanju ras- pravlja o zdravstvenim problemima s kojima su se suočili graničari iz Banata, što je tema o kojoj se u velikoj mjeri nije raspravljalo u postojećoj literaturi. Temeljeći se na istraživanjima originalnih arhiva i specijaliziranih radova epohe, članak prikazuje glavne okolnosti, sred-stva za suzbijanje bolesti, lijekove koji su bili specifično lokalni ili one pronađene u europskom okrilju. Također baca svjetlo na potporu koju je administrativni aparat pružao trupama, naime medicinsku skrb u njezinu materijalnom obliku (bolnice, karantene, ljekarne, lijekovi, novčana pomoć) i njezinu ljudskom obliku (osoblje angažirano na granicama: vojni liječnici, kirurzi, primalje, veterinari). Ovim istraživanjem zaključujemo da cjelokupna koresponden-cija iz centra usmjerena na lokalne vlasti u Banatu i obrnuto odražava na jedinstven i sup-tilan način razinu medicinskog znanja toga vremena.
BASE
Cilj istraživanja Cilj ovog rada je opisati karakteristike lijekova za liječenje rijetkih i teških bolesti te istodobno pregledno prikazati postupak odobravanja takvih lijekova te njihovu dostupnost bolesnicima. Analizirati će se kako odobreni lijekovi za liječenje rijetkih i teških bolesti doprinose zdravstvenom sustavu te kako se razlikuje dostupnost tih lijekova diljem Europe. Materijal i metode Lijekovi za liječenje rijetkih i teških bolesti, takozvani orphan lijekovi namijenjeni su za liječenje bolesti koje su toliko rijetke da ih proizvođači nerado razvijaju pod uobičajenim tržišnim uvjetima. Rijetke bolesti su po život opasna stanja ili kronično onesposobljavajuće bolesti, od kojih boluje ne više od 5 na 10 000 osoba u Europskoj uniji. U 2000. godini usvojena je Uredba za lijekove za rijetke i teške bolesti kojom je propisano niz poticaja za razvoj tih lijekova. Uredbom su definirani i kriteriji dodjeljivanja "orphan" statusa pojedinom lijeku te poticaji za razvoj i stavljanje u promet lijekova kojima je taj status dodijeljen. Time je napravljen značajniji korak u rješavanju problema nedostatka lijekova koji su ispitani i odobreni za liječenje rijetkih i teških bolesti. U istraživanju su korišteni podaci dobiveni pretraživanjem literature prema temi istraživanja, predmetu istraživanja, autorima i časopisu. Relevantni članci proučavani su na analitički i kritički način te su izdvojeni najvažniji rezultati, rasprave i zaključci, a na temelju proučavanih članaka izvedena su i vlastita razmatranja proučavane problematike. Rezultati Stupanjem na snagu Uredbe za rijetke i teške bolesti definirani su kriteriji dodjeljivanja "orphan" statusa pojedinom lijeku te poticaji za razvoj i stavljanje u promet lijekova kojima je taj status dodijeljen. Kao rezultat tih poticaja vidljiv je porast broja odobrenih lijekova za rijetke i teške bolesti. Nakon što Europska komisija izda odobrenje takvom lijeku, potrebno je osigurati niz preduvjeta da bi lijek bio dostupan bolesniku. Osiguravanje dostupnosti lijekova bolesnicima ...
BASE
CILJ ISTRAŽIVANJA: Cilj je ovog specijalističkog rada sustavnim pregledom dostupne literature prikazati specifičnosti razvoja i odobravanja biosličnog lijeka u Europskoj uniji prema znanstveno-regulatornom principu usporedivosti s referentnim biološkim lijekom. Predloženo istraživanje nastojat će razjasniti i pregledno prikazati povijesni razvoj regulatorne osnove, specifičnih zahtjeva i smjernica za odobravanje biosličnih lijekova te centraliziranog postupka davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet. Istraživanje će pružiti detaljan uvid u odobrene bioslične lijekove na području EU, a s naglaskom na ocjenu kakvoće, djelotvornosti i sigurnosti primjene te dokaza sličnosti biosličnog lijeka s referentnim lijekom. Također će se razmatrati aktualne teme vezane uz primjenu biosličnih lijekova, kao što je potencijalna imunogeničnost, ekstrapolacija indikacija, zamjenjivost te tržišno natjecanje s izvornim biološkim lijekovima. MATERIJAL I METODE: Pretraživanje znanstvenih, stručnih i preglednih radova o razvoju i proizvodnji biosličnih lijekova obavljeno je elektroničkim putem, pretraživanjem bibliografske baze podataka (PubMed) i baze podataka s cjelovitim tekstom (Science Direct). Postupci davanja odobrenja za stavljanje u promet biosličnih lijekova na području Europske unije analizirani su korištenjem raspoloživih baza lijekova Agencije za lijekove i medicinske proizvode Republike Hrvatske (HALMED) i Europske agencije za lijekove (EMA). Pravni dokumenti (uredbe, direktive, zakoni, pravilnici) preuzeti su s mrežnih stranica Narodnih novina i Europske komisije. Za analizu razvojnih strategija i ekonomskih aspekata na tržištu bioloških/biosličnih lijekova korišteni su podaci s mrežnih stranica proizvođača takvih lijekova te Instituta IMS Health koji provodi analize tržišta lijekova.IVREZULTATIBioslični lijekovi odobravaju se prema znanstveno-regulatornom principu usporedivosti, koji se temelji na dokazu sličnosti s referentnim lijekom u kakvoći, djelotvornosti i sigurnosti primjene. EMA, koju slijede i ostala ...
BASE
Cilj istraživanja Cilj istraživanja je detaljnije objasniti ulogu nadležnih institucija, postupke i vrste davanja odobrenja za cjepiva protiv bolesti COVID-19. Hipoteze istraživanja temelje se na utvrđenim propisima i postupcima nadležnih institucija u Europskoj uniji kako bi se čim prije proizveli i odobrili lijekovi i cjepiva protiv bolesti COVID19 u svrhu sprječavanja širenja bolesti. Također, prate se i načini i posljedice cijepljenja na nivou Europske unije kako bi se skupilo što više informacija o bolesti COVID-19. Materijali i metode Provedeno je detaljno istraživanje postojeće literature i svih službeno dostupnih podataka koja se odnose na odobravanje cjepiva unutar Europske unije, s posebnim naglaskom na ubrzani postupak davanja odobrenja. U svrhu boljeg razumijevanja potrebe za hitnim odobrenjem cjepiva, također je istražena odobrena i dostupna literatura koja se odnosi na porijeklo i nastanak bolesti COVID19. Ovaj dio istraživanja proveden je pretraživanjem objavljenih zakona, uredbi i pravilnika na stranicama Europske agencije za lijekove (EMA), Europske komisije (EK), Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED), Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo kao i akreditiranih baza podataka npr. ScienceDirect, PubMed, Elsevier koristeći sljedeće pojmove: COVID-19, koronavirus, SARS-CoV-2, COVID-19 cjepivo i sl. Nadalje, pojašnjene su razlike Regulativni zahtjevi za odobravanje cjepiva protiv bolesti COVID-19 u Europskoj uniji odobrenih cjepiva protiv bolesti COVID-19 u Europskoj uniji iz regulativne perspektive kao i predložene strategije i plan distribucije istih. Rezultati Ovo istraživanje osigurava detaljan uvid u stroge zahtjeve farmaceutske kakvoće, sigurnosti primjene i djelotvornosti kako bi se odobrilo cjepivo protiv bolesti COVID-19 po ubrzanom postupku u svrhu sprečavanje daljnjeg širenja zaraze. Također, istraživanje je prikazalo i analiziralo najnovije prikupljene podatke o odobrenim cjepivima te daljnje korake regulativnih institucija u Europskoj uniji. Zaključak Trenutačno ...
BASE
Na osnovi podataka iz pretkliničkih i kliničkih ispitivanja farmaceutska kompanija koja želi staviti lijek na tržište Europske unije predlaže plan upravljanja rizicima koji agencija za lijekove odobrava neposredno prije stavljanja lijeka na tržište. Plan upravljanja rizicima definira mjere koje kompanija poduzima pri praćenju i minimizaciji rizika povezanih s lijekom. Mjere praćenja lijeka na tržištu mogu biti osnovne, tj. rutinske (prijavljivanje nuspojava, pisanje periodičkih izvješća, detekcija i analiza signala) te dodatne (dodatne studije). Sigurnu primjenu lijeka koju provode zdravstveni djelatnici i pacijenti omogućavaju rutinske mjere minimizacije rizika (prenošenje informacije o lijeku putem sažetka ili upute o lijeku) te dodatne mjere (poput edukacijskih materijala, pisma liječnicima ili programa prevencije trudnoće). Plan upravljanja rizicima ažurira se tijekom životnog ciklusa lijeka na osnovi novih informacija kako bi se osigurao pozitivan omjer koristi i rizika od lijeka te njegova sigurna primjena koju provode zdravstveni djelatnici i pacijenti. Osim toga,farmaceutska kompanija i agencija za lijekove mogu poduzeti i druge mjere edukacije zdravstvenih djelatnika i pacijenata radi smanjenja rizika povezanih s lijekovima. ; Based on non-clinical and clinical findings pharmaceutical companies needs to agree on a Risk Management Plan (RMP) with the authority at the time of drug approval in the European Union. RMP defines measures that a company needs to implement to collect more information and mitigate risk related to drug use. Measures are defined as either routine pharmacovigilance (reporting of adverse events, periodic reports, safety signal detection) or as additional measures (post-authorization safety studies). Safe drug use by healthcare providers and patients is assured by routine risk minimization measures (communication of information through the summary of products characteristics and patient information leaflet) and additional measures (such as educational materials, letters to healthcare providers and pregnancy prevention programs). RMP is updated during product life-cycle based on new information to assure positive benefit/risk of the drug and safe drug use by healthcare providers and patients. Pharmaceutical companies and health authorities may also take other actions to educate healthcare professionals and patients in order to decrease risks related to drug use.
BASE
Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je napraviti regulatorni pregled izdavanja bezreceptnih lijekova izvan ljekarni u zemljama Europske unije i Ujedinjenoj Kraljevini. Materijal i metode: Sastavljen je pregled regulatornih sustava bezreceptnih lijekova u europskim zemljama, s naglaskom na dostupnost bezreceptnih lijekova izvan ljekarni. Pregledani su regulatorni zahtjevi 24 zemlje EU i Ujedinjene Kraljevine i napravljena je usporedba regulatornih sustava zemalja obuhvaćenih pregledom. Rezultati: Analizirajući 24 zemlje EU i Ujedinjenu Kraljevinu uočavamo tri načina regulacije i organizacije izdavanja bezreceptnih lijekova. U 10 analiziranih zemalja, uključujući Austriju, Francusku i Španjolsku, izdavanje bezreceptnih lijekova dozvoljeno je samo u ljekarnama. U 6 analiziranih zemalja, među kojima su Njemačka i Hrvatska, izdavanje bezreceptnih lijekova izvan ljekarni odvija se uz obavezan nadzor stručne osobe. Ujedinjena Kraljevina i skandinavske zemlje spadaju u posljednju kategoriju koju čini 9 zemalja s razvijenim prometom bezreceptnih lijekova izvan ljekarni. Bezreceptni lijekovi u tim su zemljama dostupni u supermarketima, na kioscima i benzinskim postajama, a postoje "general sales list", tj. popisi gotovih lijekova s uvjetima pod kojima se smiju izdavati izvan ljekarni. Zaključci: Postoje razlike u načinu regulacije distribucije bezreceptnih lijekova među europskim zemljama. Uočava se trend liberalizacije i deregulacije ljekarništva. Iako u dijelu analiziranih zemalja ljekarne još uvijek imaju "monopol" na izdavanje bezreceptnih lijekova, u većini analiziranih zemalja određeni bezreceptni lijekovi dostupni su izvan ljekarni. ; Objectives: The aim of this research was to make a regulatory review of the dispensing of over-the-counter medicines outside pharmacies in the countries of the European Union and the United Kingdom. Material and Methods: An overview of over-the-counter regulatory systems in European countries has been compiled, with an emphasis on the availability of over-the-counter medicines ...
BASE
Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je napraviti regulatorni pregled izdavanja bezreceptnih lijekova izvan ljekarni u zemljama Europske unije i Ujedinjenoj Kraljevini. Materijal i metode: Sastavljen je pregled regulatornih sustava bezreceptnih lijekova u europskim zemljama, s naglaskom na dostupnost bezreceptnih lijekova izvan ljekarni. Pregledani su regulatorni zahtjevi 24 zemlje EU i Ujedinjene Kraljevine i napravljena je usporedba regulatornih sustava zemalja obuhvaćenih pregledom. Rezultati: Analizirajući 24 zemlje EU i Ujedinjenu Kraljevinu uočavamo tri načina regulacije i organizacije izdavanja bezreceptnih lijekova. U 10 analiziranih zemalja, uključujući Austriju, Francusku i Španjolsku, izdavanje bezreceptnih lijekova dozvoljeno je samo u ljekarnama. U 6 analiziranih zemalja, među kojima su Njemačka i Hrvatska, izdavanje bezreceptnih lijekova izvan ljekarni odvija se uz obavezan nadzor stručne osobe. Ujedinjena Kraljevina i skandinavske zemlje spadaju u posljednju kategoriju koju čini 9 zemalja s razvijenim prometom bezreceptnih lijekova izvan ljekarni. Bezreceptni lijekovi u tim su zemljama dostupni u supermarketima, na kioscima i benzinskim postajama, a postoje "general sales list", tj. popisi gotovih lijekova s uvjetima pod kojima se smiju izdavati izvan ljekarni. Zaključci: Postoje razlike u načinu regulacije distribucije bezreceptnih lijekova među europskim zemljama. Uočava se trend liberalizacije i deregulacije ljekarništva. Iako u dijelu analiziranih zemalja ljekarne još uvijek imaju "monopol" na izdavanje bezreceptnih lijekova, u većini analiziranih zemalja određeni bezreceptni lijekovi dostupni su izvan ljekarni. ; Objectives: The aim of this research was to make a regulatory review of the dispensing of over-the-counter medicines outside pharmacies in the countries of the European Union and the United Kingdom. Material and Methods: An overview of over-the-counter regulatory systems in European countries has been compiled, with an emphasis on the availability of over-the-counter medicines ...
BASE
In: https://archives.au.int/handle/123456789/6495
Executive Council Thirty-Fourth Ordinary Session 7 – 8 February 2019 Addis Ababa, Ethiopia ; As a result of protracted armed conflict, Somalia remains as one of Sub-Saharan Africa's most underdeveloped county. Following the collapse of the central government in 1991, the country has been plagued with violent conflict and insurgency, extreme and widespread poverty, acute food shortage, and political instability, economic underdevelopment, and recurring natural disasters such as droughts and floods. Somalis to date lack: essential healthcare, education, food security, safe drinking water, hygiene and adequate sanitation, and have very limited employment and livelihood opportunities. The Federal Government of Somalia (FGS) and sub national tiers of government have meagre resources to meet the country's pressing needs.
BASE
Within the last twenty or so years a lot has changed in bioethics that is worthy of a serious re-writing of its history. Namely, up to the end of the 20th century Anglo-American "biomedical ethics" (often borrowing the name "bioethics" coined by V. R. Potter but deliberately ignoring Potter's concept), launched from Georgetown University and narrowed down to four principles, was a globally predominant doctrine, propagated by the Kennedy Institute of Ethics, its students, financial resources, and political power. Up to then, most of Europe had been very slowly accepting the notion of "bioethics", perceiving it correctly as an unnecessary American "import", while attempts to Europeanise the idea by revising the set of principles had not proven to be particularly successful. With the discovery of the work of Fritz Jahr in 1997, however, European bioethics regained its lost genealogy and found the courage to claim respect for values other than the American ones. Within the bioethics defined by the Jahrian "Imperative", a place could have been found not only for the colourful, philosophical, religious and cultural legacy of Europe, but also for the newly evaluated Potter's work. This "fusion", a substantial and methodological deepening and broadening of the discipline, soon revealed its attractiveness to Latin-American and Asian centres and individuals also. Today we can talk with certainty about the end of "bioethics in Europe" and the beginning of "European bioethics" with all the complexity and interdependence of its variations – Mediterranean, German, French, Central and Eastern European, and others. By finding similarities among them, we might eliminate fear from "insurmountable" moral relativism, but also avoid the mistake of understanding global bioethics as a list of national bioethics. For the sake of constructing a more "universal bioethics", this paper finds the ideas of Fritz Jahr, Van Rensselaer Potter, Diego Gracia Guillén, and integrative bioethics as promoted by several Southeast-European authors, as ...
BASE
Procjenjuje se da u Europi oko 10 % odraslih osoba (75 milijuna) ima početni stupanj kronične bubrežne bolesti. Kod velikog broja pacijenata bubrežna bolest otkrije se tek u uznapredovalom stupnju, često praćenom komplikacijama i drugim bolestima koje uvelike umanjuju kvalitetu pacijentova života te povećavaju smrtnost i troškove liječenja. Učestalost primjene pojedinih metoda nadomjesnog bubrežnog liječenja razlikuje se između europskih država, no sveobuhvatni podaci o učinku tih metoda manjkavi su ili nedostupni. Projekt EU-a EDITH ima za cilj istražiti čimbenike koji utječu na odabir metoda nadomjesnog bubrežnog liječenja u državama Europske unije (EU) te analizirati ishode liječenja i troškove za svaku od pojedinih metoda, kako bi se mogao usporediti njihov učinak na pacijente i zdravstvene sustave. Praćenje zdravstvenog stanja primatelja presatka i ishoda transplantacije kao najučinkovitije metode nadomjesnog bubrežnog liječenja planira se provesti uspostavom nacionalnih i zajedničkog Europskog registra. Za pouzdanu procjenu rizika povezanog s darovanjem bubrega potrebno je dugoročno i sveobuhvatno praćenje zdravstvenog stanja (živih) darovatelja bubrežnog presatka kroz jedinstveni registar na (nacionalnoj) i europskoj razini. Sveobuhvatna analiza i usporedba učinka pojedinih metoda nadomjesnog bubrežnog liječenja, u pogledu uspješnosti odnosno ishoda, kao i troškova liječenja, preduvjet su za kreiranje učinkovitih strategija i održivih javno-zdravstvenih politika na nacionalnoj i/ili razini EU-a. Očekuje se da će rezultati ovog projekta dati snažan poticaj široj stručnoj zajednici, nadležnim tijelima i pacijentima za zajedničko djelovanje u cilju unapređenja preventivnih mjera te ujednačavanja dostupnosti optimalnih modaliteta liječenja bubrežnih pacijenata na razini EU-a. ; In Europe, early stages of chronic kidney disease (CKD) are present in nearly 10% of adult persons (75 million). In most of the patients, however, CKD is discovered at an advanced stage, often leading to complications and comorbidity ...
BASE
Cijepljenje spašava od obolijevanja, nesposobnosti za život i rad te spašava živote od brojnih zaraznih bolesti. Europski ured Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) radi na ujednačavanju i osnaživanju svih potrebnih preduvjeta kako bi se povećao obuhvat i osiguralo cijepljenje što većeg broja stanovnika u zemljama europske regije SZO, te kako bi se postigla što veća kvaliteta i ujednačenost u planiranju, organizaciji, obuhvatu i provođenju cijepljenja. Od ukupno 26 do sada dostupnih i široko korištenih cjepiva u svijetu, njih 14 se sustavno primjenjuje i pojavljuje u gotovo svim kalendarima cijepljenja zemalja europske regije SZO. Europska regija SZO obuhvaća 53 europske zemlje koje se dijele na 25 zapadnoeuropskih, 16 centralnih i jugoistočnih zemalja te 12 nezavisnih država nastalih raspadom bivšeg Sovjetskog Saveza. Posebnu pozornost treba usmjeriti na ujednačenost mehanizama financiranja, legislative, kvalifikacijsku strukturu osoblja, praćenje zdravstvenih posljedica, stavova javnosti o cijepljenju te ukupne predanosti svih segmenata društva za što uspješniju i ujednačeniju implementaciju programa cijepljenja u zemljama europske regije SZO. ; Vaccination prevents illness, inability to live and work, and saves lives from many infectious diseases. The European Office of the World Health Organization (WHO) is working to harmonize and strengthen all necessary preconditions in order to increase coverage and ensure vaccination of as many people as possible in the countries of the WHO European Region and to achieve greater quality and uniformity in planning, organization, coverage and conducting vaccinations. Out of a total of 26 vaccines available and widely used in the world so far, 14 of them are systematically applied and appear in almost all immunization schedules in the countries of the WHO European Region. The WHO European Region comprises 53 European countries, which are divided into 25 Western European, 16 Central and Southeastern countries, and 12 independent states that emerged from the disintegration ...
BASE
Cijepljenje spašava od obolijevanja, nesposobnosti za život i rad te spašava živote od brojnih zaraznih bolesti. Europski ured Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) radi na ujednačavanju i osnaživanju svih potrebnih preduvjeta kako bi se povećao obuhvat i osiguralo cijepljenje što većeg broja stanovnika u zemljama europske regije SZO, te kako bi se postigla što veća kvaliteta i ujednačenost u planiranju, organizaciji, obuhvatu i provođenju cijepljenja. Od ukupno 26 do sada dostupnih i široko korištenih cjepiva u svijetu, njih 14 se sustavno primjenjuje i pojavljuje u gotovo svim kalendarima cijepljenja zemalja europske regije SZO. Europska regija SZO obuhvaća 53 europske zemlje koje se dijele na 25 zapadnoeuropskih, 16 centralnih i jugoistočnih zemalja te 12 nezavisnih država nastalih raspadom bivšeg Sovjetskog Saveza. Posebnu pozornost treba usmjeriti na ujednačenost mehanizama financiranja, legislative, kvalifikacijsku strukturu osoblja, praćenje zdravstvenih posljedica, stavova javnosti o cijepljenju te ukupne predanosti svih segmenata društva za što uspješniju i ujednačeniju implementaciju programa cijepljenja u zemljama europske regije SZO. ; Vaccination prevents illness, inability to live and work, and saves lives from many infectious diseases. The European Office of the World Health Organization (WHO) is working to harmonize and strengthen all necessary preconditions in order to increase coverage and ensure vaccination of as many people as possible in the countries of the WHO European Region and to achieve greater quality and uniformity in planning, organization, coverage and conducting vaccinations. Out of a total of 26 vaccines available and widely used in the world so far, 14 of them are systematically applied and appear in almost all immunization schedules in the countries of the WHO European Region. The WHO European Region comprises 53 European countries, which are divided into 25 Western European, 16 Central and Southeastern countries, and 12 independent states that emerged from the disintegration ...
BASE