Suchergebnisse

Tema ovog rada, korupcija, izazov za institucije Kosova, je vrlo široka i aktuelna tema koja obuhvata teorijski i praktični tretman. Korupcija, koja je opisana kao korištenje javne vlasti za pojedine namjene, je vrlo kompleksan pojam. To je odlika raznih društava i država, koja posljednjih nekoliko godina, smatra se kao vrlo prisutna pojava u zemljama u tranziciji, one nerazvijene kao i one u razvoju, navodeći kao prepreka za implementaciju demokratije. Korupcija ima tendenciju da raste brže od dinamike implementiranja za njenu neutralizaciju. Sistematski, korupcija je izazvala i nastavlja da izazive mnoge zabrinjavajuće probleme u svim zemljama svijeta, a posebno na Kosovu. Na osnovu izvještaja Transparency International-a, korupcija je jedna od najvećih izazova savremenog svijeta.Važnost proučavanja ovog problema kroz ovu temu ima za cilj prepoznati veličinu, strukturu i dinamiku ovog fenomena; da analizira sveobuhvatan utjecaj općih faktora. Na osnovu identifikacije problema korupcije, lokalnih i međunarodnih izvještaja koji zaključuju visok nivo ove vrste kriminala, pored drugih područja i u sigurnosnim pitanjima, korupcija se vidi kao ozbiljna rana za naše društvo. Obrazloženje ovog rada je logična posljedica fenomena korupcije u Republici Kosovo.Uzroci, posljedice i borba protiv korupcije su uvijek predmet brojnih istraživanja i razgovora među istraživačima, političarima i drugim akterima koji se bave ovim problemima, ne ostavljajući sa strane i segmentia civilnog društva. Ovi problemi predstavljaju predmet proučavanja ovog rada iz moje perspektive sa namerom da bi se pridružio opšte zabrinutosti zbog ove pojave.Tokom ovog studija će se koristiti različite metodologije, kao metodologija analize slučajeva korupcije, metoda komparativne analize, komparativne metode i statističke metode pojave i borbe protiv korupcije na Kosovu za godine 2012-2014.Za borbu i sprečavanje korupcije, društvo i institucije Kosova, pored preventivnih mjera, bi trebala provesti dostignute mjere iz nauke kriminalistike na osnovu savremenih trendova u sigurnostnom menadžmentu. Krajnji cilj ovog rada je utjelovljenje ili praktična primjena njegovih rezultata i statistike u naporima društva da spriječi, ograničuje i eliminira pojavu korupcije na Kosovu. --- The theme of this paper, corruption, the challenge for Kosovo institutions is a very broad and actual topic, which includes both theoretical and the practical handling. Corruption, which is described as the use of public power for individual purposes is a very complex concept. It is a feature of different societies and countries. In recent years it is considered as a very present phenomenon in transition countries, the least developed ones as well as developing countries, stating corruption as an obstacle to the implementation of democracy. Corruption tends to grow faster than the dynamics implemented to neutralize it. Systematically, it has caused and continues to cause many stressing problems in all countries of the world and especially in Kosovo. Based on a report of the Transparency International, corruption is one of the biggest challenges of the contemporary world.The importance of the study of this problem through this topic aims to recognize the size, structure and dynamics of this phenomenon; to analyze comprehensively the impact of general factors. Based on the identification of the problem of corruption, and local and international reports which establish a high level of this type of crime besides other areas in security issues, corruption is seen as a serious wound for our society. Rationality of this paper is the logical consequence of the corruption phenomenon in the Republic of Kosovo.Causes, consequences and fighting against corruption are always subject to numerous studies and discussions among researchers, politicians and other stakeholders dealing with these problems, not leaving out the segments of civil society. These concerns constitute the object of study of this paper from my perspective in order to join the general concern over this phenomenon.During this study, different methodologies will be used, as follows: methodology of the analysis of corruption cases, the method of comparative analysis, comparative methods and statistical methods of presenting and combating corruption in Kosovo for 2012-2014.For combating and preventing corruption, Kosovo society and institutions, in addition to preventive measures, should implement the measures of science of criminology achieved by contemporary trends in safety management. The ultimate goal of this work is the materialization or practical application of its results and statistics in the society efforts to prevent, limit and eliminate the phenomenon of corruption in Kosovo.

Pedagoški diskurs u području prevencije ovisničkog ponašanja usmjeren je k poticanju razvoja samopoštovanja, samopouzdanja i pozitivnog identiteta djeteta. Te se kvalitete smatraju «prvom zonom obrane» djeteta od različitih nepovoljnih utjecaja i mogućim oblikom prevencije autoagresivnih i socijalno neprihvatljivih oblika ponašanja. Takvo stajalište odražava shvaćanje djeteta kao racionalne i razborite osobe koja je u stanju reflektirati o svojem iskustvu i ponašanju te iziskuje odgoj temeljen na kvalitetnim odnosima i uvažavajućoj, recipročnoj komunikaciji. Riječ je o odgoju koji se distancira od prisiljavanja i bilo koje vrste pokoravanja djece, a oslanja na osnaživanje samoregulacijskih potencijala i autonomije djece. Za to je potrebna pretvorba odgojno-obrazovne ustanove u mjesto humanog i demokratičnog življenja, odgoja i učenja, što najčešće iziskuje kompleksnu promjenu na razini njezine cjelokupne kulture. ; Pedagogical discourse in the domain of addiction prevention is aimed at encouraging the development of self-respect, self-confidence and positive identity in a child. These qualities are considered to be the first 'line of defence' against various negative influences and a possible form of prevention of autoaggressive and socially unacceptable forms of behaviour. This view is reflected in the perception of children as rational and reasonable persons who are capable of reflecting on their experiences and behaviour, and calls for an education based on good relationships and caring, reciprocal communication. This is an approach to education that distances itself from coercion or any kind of subjugation of children, and relies on strengthening the self-regulatory potentials and autonomy of children. This requires a transformation of an educational institution into a place of humane and democratic life, education and learning, which in most cases calls for a complex change on the level of its culture as a whole.

Vrhovne revizijske institucije kao promotori jačanja odgovornosti u javnom sektoru važan su čimbenik demokratskog društvenog poretka. Svoje aktivnosti provode u okviru ustava, zakona te u skladu sa Međunarodnim standardima vrhovnih revizijskih institucija. Provode financijske revizije, revizije učinkovitosti te usklađenosti. Vrhovne revizijske institucije svojim djelovanjem utječu na kvalitetu javne usluge te stvaraju dodanu vrijednost društvu. U ovome radu naglasak je na transparentnom radu vrhovnih revizijskih institucija. Objava informacija na službenim mrežnim stranicama, u godišnjem izvještaju o radu te prisutnost na društvenim mrežama predstavljaju modele komunikacije vrhovnih revizijskih institucija putem kojih iste svoj rad i ulogu predstavljaju parlamentu i javnosti. ; Supreme audit institutions as promoters of strengthening accountability in the public sector are an important factor in democratic society. They act in accordance with legal framework and International standards of supreme audit institutions. Supreme audit institutions conduct financial audit, performance and compliance audit in public sector. They influence on the quality of public services and create added value for the society. This paper emphasizes the principles of transparency of supreme audit institutions. Official websites of supreme audit institutions, annual activity reports (also published on official website) and social networks present the most common communication channels for presenting the work and the role of supreme audit institutions to the parliament and to the general public.

Pranje novca, kao jedan od najsofisticiranijih i najtežih oblika organizovanog kriminaliteta, je i međunarodni fenomen jer se odvija i prisutan je, kako u nacionalnim tako i međunarodnim razmjerama. Međunarodni karakter odvijanja pranja novca je jedan od efikasnijih metoda da se prikrije nezakonito porijeklo novca ili bilo kojeg oblika imovine koja je proistekla izvršenjem, uglavnom, teških krivičnih djela.Problematika pranja novca je prisutna u nacionalnim i međunarodnim razmjerama i značajno je izražena u onim društvima gdje perači novca nastoje da legaliziraju kriminalom zarađenu dobit i da tu dobit infiltriraju u privredu i finansijske tokove, s ciljem da kontrolišu određene ekonomske i političke procese. Pranje novca predstavlja međunarodni zločin, zbog čega je međunarodna zajednica odlučila uspostaviti međunarodne standarde, sa zahtjevom da te standarde prihvati što veći broj zemalja svijeta. S obzirom na velike probleme i razne poteškoće na koje nailazi u borbi protiv svih oblika organizovanog kriminaliteta, kroz akcije usmjerene na same izvršioce ovih krivičnih djela, međunarodna zajednica je odlučila da svoju pažnju usmjeri na drugi moment ove borbe: novac, tj. prihod koji nastaje izvršenjem krivičnih djela organizovanog kriminaliteta. Shodno tome, međunarodna zajednica je odlučila da pokuša da udari tamo gdje će kriminalcima nanijeti najveće posljedice, tako što je preduzela velike akcije protiv pranja novca.U borbi protiv pranja novca stvoreni su čitavi institucionalni aparati; zbog njega se pišu nove i nove konvencije, direktive, preporuke; zbog njega se mora često mijenjati krivično zakonodavstvo; zbog pranja novca prestala je postojati tajnost računa I podataka banaka. Ponekad se, u toj borbi žrtvuju i osnovna ljudska prava, jer se praktično vodi rat protiv pranja novca. Obim intervencija, strategija i međunarodnih sporazuma, razrađenih da bi se prekinuli lanci pranja novca, širokog su raspona i veoma usavršeni. Pranje novca je veoma veliki biznis, koji nije lako kontrolisati putem međunarodnih sporazuma. Naravno, sve je to potrebno i neophodno, a drugo je pitanje da li sve te mjere daju uvijek očekivane rezultate tj. da li to ima za rezultat adekvatan broj pravosnažno osuđujućih presuda i adekvatan iznos oduzete imovinske koristi.U tom smislu, u radu sam istražio i dao pregled samo najvažnijih i najrelevantnijih međunarodnih organizacija i institucija u borbi protiv pranja novca kao što su: Organizacija ujedinjenih nacija, Vijeće Evrope, Financial Action Task Force – FATF, Grupa Egmont, Evropska unija, Bazelski komitet za bankarske propise i kontrolu, Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka, s napomenom da ću šire obraditi samo neke od njih koje smatram bitnim. --- Money laundering, as one of the most sophisticated and severe forms of organized crime, has a strong international component because it occurs not only within national borders, but goes far beyond. The transnational aspect of money laundering makes it easier to prevent the true source of funds and other property derived from serious criminal activity.Therefore, the problem of money laundering is both, a national as well as an international problem. It is very common in the countries where money launderers attempt to legalize the illegal proceeds and then transfer it into the stream of commerce and finance in order to control certain economic and political processes. Money laundering is an international crime leading the international community to establish common standards that countries around the world should adopt. Having in mind the great difficulties in fighting against organized crime using the traditional methods focused upon the perpetrators, the international community decided to shift its focus towards the other important component of money laundering – the proceeds derived from criminal activity. In that sense, the international community decided to strike where the consequences for money launderers are the most prominent – the money.The prevention of money laundering lead to creation of the whole new set of institutional apparatus; many conventions have been organized, and many articles, directives, recommendations, guidelines were created. The prevention of money laundering has lead to changes in criminal code legislation and dissolution of bank information secrecy. Sometimes, however, this war on money laundering sacrifices some basic human rights. The range of strategies, interventions and international agreements developed to prevent money laundering is broad and very sophisticated. Money laundering is a large business which is not easy to regulate by way of international agreements. Of course, while these agreements and strategies are necessary, the question about their effectiveness, however, still lingers in the background, especially considering the number of final criminal convictions and the amount of illegal proceeds forfeited.In that sense, I provided an overview of the most relevant and the most important international institutions whose job is the prevention of money laundering, namely the UN, Council of Europe, Financial Action Task Force –FATF, Egmont Group, European Union, The Basel Committee on Banking Supervision, The International Monetary Fund and World Bank. I would like to mention that I will cover in more detail only those organizations I find the most relevant.

U ovom radu se na temelju podataka terenskih anketnih istraživanja iz 2015. i 2016. godine analizira odnos između povjerenja u političke i provedbene institucije s jedne strane te protekcionizma s druge strane. Točnije, u prvom dijelu teksta se nastoji prikazati kako je povjerenje u institucije, kao normativno očekivanje, konceptualno povezano s protekcionizmom. Uz to, temeljem faktorske analize, utvrđuje se protekcionistička dimenzija stavova te se prikazuje njena distribucija kroz posljednje desetljeće. Istodobno, u svojevrsnom istraživačkom predkoraku, rad analizira i socioekonomske te demografske determinante takve dimenzije stavova. Nakon toga, u središnjem djelu analize, prikazuje se negativna međusobna povezanost povjerenja u institucije i protekcionizma, pri čemu su efekti takvog utjecaja nešto izraženiji kod povjerenja u provedbene institucije. Osim toga, regresijski modeli pokazuju kako su, uz protekcionizam, najznačajnije nezavisne varijable koje ispituju razine autoritarnosti i socijalnog povjerenja. Također se prikazuje kakve efekte identifikacija sa strankom na vlasti ima na razine institucionalnog povjerenja. ; This paper analyzes the relationship between trust in political and implementing institutions on the one hand and protectionism on the other, based on field survey data from 2015 and 2016. Precisely, the first part of the text seeks to show how trust in institutions, as a normative expectation, is conceptually related to protectionism. In addition, based on factor analysis, the protectionist dimension of attitudes is shown and its distribution over the last decade is presented. At the same time, in a kind of research pre-step, the paper analyzes the socio-economic and demographic determinants of such a dimension of attitude. After that, in the central part of the analysis, the negative interrelationship between trust in institutions and protectionism is presented, with the effects of such influence being somewhat more pronounced in the case of trust in implementing institutions. In ...

Despite considerable theoretical and policy promotion of parent-teacher partnerships in inclusive settings, pre-service teachers in Croatia generally receive little preparation for involving parents. The aims of this study were to examine parental perception of parent-teacher partnerships and to establish the relation between parents' socio-demographic characteristics and length of their child's attendance of preschool. A total of 271 parents of early childhood and preschool age children participated in this study. The Scale of parental perception of parent-teacher partnerships was designed for the purpose of this study. Three dimensions were obtained from the factor analysis. Those are: attitude toward reciprocity in partnerships (α = .93; N=14; M=5.48), experience of teachers' support in parenthood (α = .92; N=6; M=3.84), and receptivity to taking advice in upbringing (α = .73; N=4; M=5.38). Parents perceived that partnerships with teachers are at a relatively high level. They differ in their capacity to develop and maintain partnerships with teachers because of their level of education, length of their child's attendance of preschool, and frequency of attending parent-teacher meetings. Investing in high-quality communication and creating confidence between parents and teachers should be the main goals of preschool institutions. ; Unatoč znatnoj teorijskoj i političkoj promociji koncepta partnerstva u inkluzivnim okruženjima, hrvatski se odgojitelji oskudno osposobljavaju za partnersko uključivanje roditelja. Cilj rada je ispitati roditeljsku percepciju partnerskih odnosa s odgajateljima te utvrditi postoji li povezanost sa socio-demografskim značajkama roditelja i duljinom djetetova pohađanja vrtića. U istraživanju je sudjelovao 271 roditelj djece rane i predškolske dobi. Konstruirana je Skala roditeljske percepcije kvalitetnih partnerskih odnosa. Faktorskom analizom dobivene su tri dimenzije: stav o uzajamnosti u partnerstvu (α = .93; N=14; M=5.48), iskustvo da su odgojitelji pružili podršku u roditeljstvu (α = .92; N=6; M=3.84) i prihvaćanje savjeta odgojitelja u odgoju djeteta (α = .73; N=4; M=5.38). Roditelji percipiraju kako je partnerstvo s odgojiteljima na relativno visokoj razini i razlikuju se u svojim kapacitetima da razviju i održe partnerstvo s odgojiteljima u odnosu na razinu obrazovanja roditelja, duljinu djetetova pohađanja vrtića i učestalost roditeljskog prisustvovanja individualnim informacijama o djetetu. Ulaganje u kvalitetnu komunikaciju i stvaranje povjerenja između roditelja i odgojitelja trebalo bi biti glavni cilj u predškolskim ustanovama.