The Better Angels of our Nature: Why Violence Has Declined
In: Politicka misao, Band 50, Heft 2, S. 163-167
157 Ergebnisse
Sortierung:
In: Politicka misao, Band 50, Heft 2, S. 163-167
Autor istražuje etničko nasilje usmjereno prema Srbima u Zadru 1990. i 1991. koristeći se različitim oblicima pisanih izvora (novine, sudski dokumenti, policijski izvještaji, nalazi psihijatrijsko-forenzičkih vještačenja i srodni izvori) i prikupljenim usmenim svjedočanstvima ljudi koji su tih godina živjeli u Zadru. Istraživanje obuhvaća prva otpuštanja s posla, stvaranje atmosfere straha i nepovjerenja, uništavanje imovine tijekom zadarske "kristalne noći" i nakon nje, te djelovanje "trojki" koje su upadale u stanove i zlostavljale Srbe s ciljem njihovog zastrašivanja i protjerivanja, te na kraju, ubojstva Srba u Zadru u drugoj polovici 1991., s osobitim naglaskom na umorstvo troje zarobljenih Srba u improviziranom zatvoru u listopadu 1991. Autor te događaje promatra u svjetlu diskurzivnog djelovanja državnih i lokalnih elita, koristeći teoriju kulturalne politike emocija koju je iznijela teoretičarka kulture Sarah Ahmed u svojoj studiji "The Cultural Politics of Emotions" u kojoj ističe kako emotivni iskazi osim deklarativnih imaju i performativnu ulogu u smislu da mogu stvarati, oblikovati i teritorijalizirati polje društvenih odnosa. Uloga emocije straha i emocije bijesa u stvaranju podjela bila je razvidna devedesetih, no u većini studija etničkih sukoba u bivšoj Jugoslaviji, nije joj pridana odgovarajuća težina. Autor istražuje kako je politički diskurs koji se u Hrvatskoj počeo artikulirati za vrijeme prvih višestranačkih izbora 1990., a postao sveprisutan početkom ratnih napetosti 1991., utjecao na stvaranje nacionalnih podjela i formiranje društvene situacije u kojoj je međuetničko nasilje postalo društveno prihvatljivim načinom političkog djelovanja. Također, u radu će biti istaknuti načini na koji su zadarski Srbi sami proživljavali vlastitu viktimizaciju, te nedostatak interesa institucija za nasilje prema njima. ; The author examines ethnic violence against the Serbs in Zadar in 1990 and 1991 by using different written sources (newspapers, judicial documents, police reports, medical and forensic ...
BASE
ISSN: 1330-2493
Kako dominantni državni narativ utječu na komemorativne prakse u lokalnim zajednicama u različitim povijesnim razdobljima? Ovom pitanju pristupamo provodeći studiju komemoracija Drugoga svjetskog rata u Gospiću u dva različita perioda promjene političkog režima. Studija se temelji na dokumentima iz gospićkog arhiva, člancima iz lokalnih novina, postojećim znanstvenim radovima o ovom kraju, kao i izvješćima državnih institucija i nevladinih organizacija. Uz to, fotografirali smo očuvane spomenike i groblja iz Drugoga svjetskog rata ili pak prikupili arhivske snimke i građu onih koji su uklonjeni ili uništeni u promjeru od pedeset kilometara oko Gospića. Članak pokazuje kako su se narativi, simboli i rituali koji su činili dio komemoracija nasilja iz Drugoga svjetskog rata promijenili kada su suprotstavljeni politički akteri pokušali uspostaviti vlastitu političku legitimaciju ili zadobiti političku podršku. ; How do dominant state narratives influence commemorative practices in local communities in different historical periods? We address this question by carrying out a study of World War Two commemorations in Gospić in two distinct periods of a political regime transition. The study is based on the documents from the archive of Gospić, articles from the local paper, existing scholarly publications on this area, as well as reports from state institutions and non-governmental organizations. We also photographed standing monuments and graveyards dating back to World War Two, or collected archival images and documentation of those that were removed or destroyed, in a fifty-kilometer radius around Gospić. We show how the narratives, symbols, and rituals that formed part of commemorations of World War Two violence changed when competing political actors attempted to establish their political legitimacy or gain political support.
BASE
U radu je prikazano iskustvo medijatora u procesu obiteljske medijacije u slučajevima partnerskog nasilja na temelju rezultata istraživanja provedenog u sedam centara za socijalnu skrb u kojem je sudjelovalo dvanaest stručnih radnika s odgovarajućom edukacijom za provođenje obiteljske medijacije. Svrha istraživanja je bila opisati i analizirati iskustva medijatora u procesu obiteljske medijacije s partnerima koji su imali iskustvo nasilja te utvrditi mogućnost njene primjene u takvim slučajevima. Korišten je kvalitativni pristup, a pri analizi prikupljenih podataka primijenjen je postupak tematske analize. Rezultati istraživanja pokazuju da medijatori ističu neke specifičnosti upravljanja procesom medijacije s partnerima koji su imali iskustvo nasilja po pitanju sigurnosti procesa, uspostave ravnoteže moći i konstruktivnog dijaloga strana u medijaciji, što zahtijeva od medijatora primjenu određenih tehnika i vještina. Također, rezultati istraživanja govore u prilog tome da medijatori percipiraju mogućnost provođenja obiteljske medijacije s partnerima koji su imali iskustvo nasilja pri čemu pored temeljnih pretpostavki za provođenje medijacije ističu nužnost uvažavanja i specifičnih pretpostavki poput vremenske distance od nasilja, utjecaja nasilja na žrtvu, stvaranja sigurnih uvjeta, dobre educiranosti medijatora te primjene nekih procedura koje bi trebalo provesti po pitanju procjene nasilja, sigurnosti i odabira modela medijacije. ; The paper presents the experience of mediators in the family mediation process in the cases of violence in partner relationships based on the results of a research conducted in seven social welfare centres in which twelve experts adequately trained for the implementation of family mediation participated. The aim of the research was to describe and analyse the experience of the mediators in the family mediation process with the partners who had experienced violence and to determine the possibility of its application in such cases. The qualitative approach was used, and the procedure of topic analysis was used. The research results show that the mediators point out some specific features of the management of the mediation process with the partners who have experienced violence with regard to the safety of the process, establishment of the balance of power and a constructive dialogue of the parties in mediation, which demands the mediators to apply certain techniques and skills. Additionally, the results of the research indicate that the mediators perceive the possibility to implement family mediation with the partners who have experienced violence and that, apart from the basic prerequisites for the implementation of mediation, they emphasise the necessity to recognise the specific prerequisites, such as the time distance from violence, the influence of violence on the victim, creation of safe conditions, good level of the mediators' education and the application of some procedures which should be conducted in terms of the assessment of violence, safety and selection of the mediation model
BASE
In: (Studije, analize i prikazi 70)
In: Politička misao, Band 56, Heft 1, S. 109-131
World Affairs Online
Dans ce travail l'auteur a réuni tout le matériel archéologique recue illi jusqu'à présent, connu au cours des siècles derniers, sur la ville de Hvar et ses environs. A cette occasion, il a ajouté certaines données nouvelles, en tenant particulièrement compte des monuments paléochrétiens. De ces vestiges paléochrétiens on connaissait déjà 6 lampes; l'auteur considère encore ici les restes nouvellement constatés de l'église paléochrétienne de St-Cyprien en ville, et les traces d'une petite église paléochrétienne qui se trouvait à lemplacement de läctuelle église Ste-Marie Madeleine dans la campagne proche de Hvar. L'auteur signale également d'autres indices paléochrétiens à Hvar et aux environs. Sur la base du matériel archéologique et de la situation topographique de la ville, l'auteur expose aussi le développement historique et urbanistique de Hvar, depuis la préhistoire josqu'au Moyen Age. On peut supposer que le peuplement du Hvar acuel remonte à la fin du néolithique car, dans les environs proches de la ville, ont été trouvées des traces de néolitique (céramique, grattoirs-couteaux en silex). Le début urbanistique de la ville est représenté par la »gradina« (hauteur fortifiée) préhistorique qui se trouvait à l'emplacement de la forteresse actuelle; au pied de la »gradina« et au Nord-Ouest de celle-ci, il y avait plusieurs tumulus illrens. La vie de l'habitat illyrien s'orientait sur son port qui avait une importance maritime dans la navigation en Adriatique. En fait, c'est cette importance maritime qui a conditioné l'inclusion de cet habitat dans lënsemble des intérêts de la colonisation gracque (4e–3e s.), et les trouvailles gresques à Hvar confirment l'existence d'un habitat illyrico-grec à cette époque. Par la romanisation de l'île, l'habitat de Hvar a aussi subi un changement politique, rural et urbanistique, comme de nombreux habitats illyriens autochtones sur la côte orientale de l'Adriatique. Sauf sous la »gradina«, l'habitat s'étendit et se développa dans la plaine et autor du port. Le territoire fertile des environs de la ville était cultivé ce qui nous est confirmé par les nombreux vestiges de villae rusticae. Le Hvar romain a, avant tout, de l'importance en tant que port antique, point de rencontre des voies maritimes et commerciales de la partie orientale de l'Adriatique. Les monuments égyptiens (amulettes, shaouabtis) trouvés à Hvar le confirment encore plus. A la fin de l'Antiquité, Hvar a aussi ce caractère, et on y trouve des traces très anciennes de christianisme ce qui est compréhensible pour un habitat portuaire. Parmi les lampes paléochrétiennes sont particullièrement intéressantes les lampes grecques avec la marque de fabrique ΧΙΩΝΗC, qui attestent la fréquentation du port de Hvar à la fin de l'Antiquité. Pendant cette période, la vie de l'habitat la plus intense est sur le territoire de la »gradina« (refuge à la fin de l'Aantiquité) jusqu'au bord de la mer. Nous ne savons pas quand a disparu l'habitat de la fin de l'Antiquité à Hvar, mais il est mentionné dans les documents médiévaux en tant que civitas que aliis temporibus fuit, territoire sur lequel, au XIIe s., par la venue de Venise, se construit une nouvelle civitas, le Hvar médiéval.
BASE
propovjednika) prisutni u srednjovjekovnoj Bosni već od prve polovice 13. pa sve do kraja 15. stoljeća, u ovom prilogu autor se osvrće na utjecaj i prinos dominikanaca u stvaranju hrvatske filozofske baštine u Bosni i Hercegovini. Po svom misijskom poslanju dominikanci su red propovjednika radosne vijesti, evanđeoske poruke spasenja. Pod geslom "veritas" - "istina", do koje se može doći i pravo je spoznati jedino kontemplacijom i trajnim studijem, ljudima nastoje približiti istinu o Bogu i čovjeku, o opstojnosti i svrsi postojanja ovoga svijeta, o smislu i sudbini čovjeka te o nevidljivoj prisutnosti Tvorca svega vidljivoga i nevidljivoga. Svojim dolaskom u Bosnu, kao i svojom djelatnošću, dominikanci su, nema sumnje, ostavili duboke tragove na vjerskom, znanstvenom i kulturnom planu, što znači da su uvelike utjecali na stvaranje hrvatske filozofske baštine. Na temelju povijesnih vrela, iako još uvijek nedovoljno istraženih, autor drži da su dominikanci nezaobilazni u rasvjetljavanju političkih i vjerskih zbivanja u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini te da su svojom djelatnošću također znatno pridonosili i da još uvijek pridonose stvaranju hrvatske filozofske baštine, unatoč činjenici njihove povremene ili stoljetne nenazočnosti u Bosne zbog raznih vjerskih zbivanja i političkih događaja uvjetovanih unutarnjim i izvanjskim čimbenicima. U ovom prilogu autor se ukratko osvrće na Branimira (Dominika) Koraća, dominikanca iz ovoga humskog podneblja, propovjednika istine te pravednoga mira na ovim prostorima i u svijetu. Unatoč njegovom neumornom zalaganju za pravedan mir i nenasilje, u Drugom svjetskom ratu bio je žrtva ratnih razaranja i u tridesetoj godini života (1944. godine) izdahnuo je pod ruševinama zagrebačkoga samostana, potpuno uništenoga zrakoplovstvom saveznika. ; Dans cette recherche notre intention est de prendre en considération l'influence et la contribution des dominicains dans la créatio de l'héritage philosophique croate dans la Bosnie et Hercegovnie. Selon les sources historiques, il est évident que les dominicains sont présents dans la Bosnie ŕ partir de la premičre moatié de XIII-čme sičcle et ils sont en resté jusqu'ŕ la fin de XV-čme sičcle. Les dominicains ou l'Ordre des frčres pręcheurs sont obligés par leur vocation religieuse et les constitutitions de l'Ordre d'aller pręcher la Parole de Dieu, c'est ŕ dire d'annocer au monde l'Evangile, le message du salut. Le but de leur arrivée dans la Bosnie était ŕ combattre toutes les hérésies, surtout l'hérésie des bogumiles. Leur devise est la Vérité (Veritas) ŕ laquelle il est possible de s'appraucher et de la connaître véritablement seulement par la contemplation et par l'étude permanente des oeuvres de Dieu. Avec leurs engagements missioonnairs dans la Bosnie les dominicains ont laissé sans aucun doute des traces profonds ŕ l'égard de plan religieux, culturel et scientifique; c'est ŕ dire ils ont eu une grande influence sur la création de l'héritage philosophique croate. De męme leur contribution ŕ l'héritage philosophique croate est aussi trčs considérable, malgré leur absence de temps en temps de Bosnie ŕ cause de différentes raisons, des événements religieux et de la situation politique. Tout cela prouve que les dominicains sont indétournables ŕ l'égard de l'éclaircissement des événements politiques et religieux dans la Bosnie médiévale. Enfin, dans cette recherche sur les dominicains dans la Bosnie nous allons consacrer quelques mots ŕ Branimir (Dominik) Korać, le dominicain d'origine hercegovienne, né ŕ Hamzići prčs d'ici de Mostar. Il a été contre n'importe quelle forme d'agression et il a pręché la paix juste pour tous les hommes. Son intention de bien connaître les religions du monde et d'étudier des sciences religieuses, malheuresement, il ne pouvait pas réaliser, parce qu'il était, lui-męme, la victime de l'agression dans la deuxičme guerre mondiale oů il était tué ŕ l'âge de trente ans avec les autres ses confrčres au couvent de Zagreb, complčtement détruit par l'aviation des alliés, de l'année 1944.
BASE