Suchergebnisse

Na temelju analize sadržaja, vrste i profila priloga u kulturnim rubrikama dvaju hrvatskih dnevnih listova, u članku se razmatra utjecaj promjene strukture vlasništva nad medijima na potencijal generiranja kritičke javne sfere i afirmaciju regionalnog karaktera kulture. Ovaj fokus analize odabran je u svjetlu teze da je uspješno uključivanje u globalizacijske procese moguće upravo natemelju postojanja snažnih lokalnih kulturnih identiteta. Analizirana su dva hrvatska regionalna dnevna lista s različitom vlasničkom strukturom, pri čemu je karakter priloga u području kulture poslužio kao indikator promjene uređivačke politike novina koja se događa s privatizacijom medija. Riječ je o prilozima u području kulture objavljivanim u splitskom dnevnom listu SlobodnaDalmacija godinu prije njegova prelaska u transnacionalno korporacijsko vlasništvo (2004.) i godinu nakon što se taj prelazak dogodio (2006.). U istim razdobljima analiziran je i riječki Novi list kao novina s drukčjim strukturom vlasništva.U slučaju Slobodne Dalmacije rezultati analize ukazuju na promjenu fokusa prezentiranih kulturnih tema s lokalno-regionalnog aspekta na teme nacionalnog i međunarodnog karaktera te smanjenje žanrova priloga s kritičkim potencijalom. U Novom listu koji nije promijenio vlasničku strukturu, u istraživanom je razdoblju uočen upravo obrnuti trend; promjena sadržaja s nacionalnim i međunarodnim kulturnim sadržajima na lokalne i regionalne teme, te zadržavanje kritičkog pristupa tim temama. Budući da je Novi list jedna od rijetkih dnevnih novina u Hrvatskoj koja nije u transnacionalnom korporacijskom vlasništvu, analizirani podaci upućuju na to da upravo izostanak takva vlasništva omogućava promicanje i razvoj kulturnih vrijednosti specifičnih za regiju te održavanje kritične lokalne javne sfere. ; Based on the content analysis of type and profile of articles in cultural sections of two Croatiandaily newspapers, this paper deals with the issue of changes in media ownership and the influencethese changes have on media as generators of critical public sphere and actors in fostering regionalcultural characteristics. This analitic focus is based on the hypothesis that successful integrationinto globalization processes is possible only if strong local cultural identity is present. TwoCroatian regional daily papers with different ownership structure were analysed. The characterof articles in cultural section was taken as an indicator of editoral politics change that came to lifewith media privatization processes. The analysis dealt with in articles Slobodna Dalmacija, dailynewspapers from Split, year before Slobodna Dalmacija came under transnational coorporateownership (2004.) and year after the change (2006.). Daily newspapers Novi List from Rijeka,was analysed in the same time frame, since Novi List has different ownership structure thanSlobodna Dalmacija.For Slobodna Dalmacija analysis reveils the change in forms of presented cultural themes fromlocal-regional aspect to national and international character along with fewer number of criticalarticles. In Novi List, that did not undergo an ownership change, trend is quite the opposite;articles content changes from national and international towards local and regional themes withno specific change in critical approach in published material. Since Novi List is one of the raredaily newspapers in Croatia that has no transnational coorporate ownership, analysed datasuggest that the absence of such ownership enables and promotes development of cultural valuesspecific for one region while maintaining critical local public sphere.

Pokretanje i izdavanje koprivničkog tjednika Demokrat 1919. godine od velikog je značaja za grad i označava prekretnicu u viđenju funkcioniranja novina. Naime, iako je s osnivanjem Novosti već 1907. godine došlo do pojave novina koje su bile informativnog karaktera, a ne glasila pojedinih političkih opcija, u Koprivnici se to događa tek 1919. kad lokalna organizacija Saveza hrvatskih obrtnika pokrene Demokrat. Budući da je riječ o gradu koju u to doba broji tek nešto više od 8 tisuća stanovnika i da ima velik broj nepismenih, kao i činjenica da je riječ o još uvijek ruralnoj sredini, te da iza novina ne stoji politička stranka, pitanje financiranja lista ključno je za njegov opstanak. Rad će se baviti modelima financiranja tjednika i načinima kojima je nakladnik pokušavao postići veću financijsku stabilnost lista. ; The launch and publication of the Koprivnica weekly magazine Demokrat in 1919 is of great importance for the city and marks a turning point in comprehension of the functioning of newspapers. Namely, although the founding of Novosti as early as 1907 is marked as appearance of newspapers of an informative nature that did not serve the purpose of being a journal of certain political options, in Koprivnica this happened only in 1919 when the local organization of the Association of Croatian Craftsmen started the weekly magazine Demokrat. Since this was a city with just over 8,000 inhabitants at the time and a large number of illiterates, and with reference to the fact that it was still a rural area and that there was no political party behind the newspaper, the issue of financing the paper was crucial for its survival. The paper presents the financing models of the weekly magazine and the ways in which the publisher tried to achieve greater financial stability of the paper.

Tijekom Domovinskoga rata Petrinja i petrinjsko područje u velikosrpskoj su agresiji razarani, stanovništvo prognano, mnogi su civili i branitelji ubijeni, a navedeno je područje tijekom jeseni 1991. na posljetku i okupirano. Okupacija je trajala do kolovoza 1995., do "Oluje". Uz prikaz konteksta situacije uoči počinjenih zločina, u radu će naglasak biti na slučaju ubojstva četveročlane obitelji Kozbašić u okupiranoj Petrinji. Rad je napisan uglavnom na temelju dokumentacije hrvatskih institucija te institucija pobunjenih Srba, a kao bitna dopuna korišteni su literatura i tisak. Petrinjski ugostitelj i medicinska sestra Milan i Gordana Kozbašić, s dvoje osnovnoškolaca, Tamarom i Alenom, ostali su živjeti u Petrinji nakon srpske okupacije grada započete 21. rujna 1991., a ubijeni su početkom studenoga iste godine. Poznati su identiteti dvojice okrivljenika za taj zločin, barem prema podignutoj optužnici na Županijskom sudu u Zagrebu krajem 2018. godine. Temeljito istraživanje takvih kriminalnih djela doprinosi otkrivanju počinitelja zločina i sprječava manipulacije žrtvama i brojkama ubijenih civila tijekom Domovinskoga rata. ; During the Homeland War Petrinja and the Petrinja area were destroyed due to the Greater Serbia aggression, the population was expelled, many civilians and Croatian soldiers were killed, and the area was eventually occupied in autumn of 1991. The occupation lasted until August 1995, until the "Storm Operation". After presenting political and military context of the situation before the crime was committed, the paper will focus on the murder case of the four- member Kozbašić family committed in occupied Petrinja. The paper is mainly based on documentation of Croatian and rebel Serb institutions, literature and newspapers were used as an additional source. Local restaurant owner and nurse, Milan and Gordana Kozbašić,, with two elementary school children, Tamara and Alen, remained living in Petrinja even after the Serbs occupied the city on September 21st, 1991. They were killed early in November of the same year. The identities of the two defendants for this crime are known, at least according to the indictment filed at the Zagreb County Court at the end of 2018. A thorough investigation of such criminal acts contributes to the detection of perpetrators of crimes and prevents manipulation of victims and numbers of civilians killed during the Homeland War.

Rad donosi podatke o Samueleu Mayländeru (1866. – 1925.), socijalističkom vođi kasnohabsburške Rijeke, i njegovoj obitelji. Mayländeri su bili podrijetlom židovi iz jugozapadne Ugarske, doseljeni u Rijeku krajem 19. stoljeća. Doseljeni Mayländeri uspješno seintegriraju i asimiliraju u riječko i sjevernojadransko građansko društvo, neki udajom za pripadnike građanskih obitelji i obraćenjem na katoličku vjeroispovijest, a drugi uspješnim poslovnim karijerama. Zbog pomanjkanja primarne građe teško je dati odgovor na jezične prakse među pripadnicima obitelji. Ipak, iz objavljenih nekrologa u riječkim novinama, dokumentacije iz gimnazijskih dana i bračnih veza može se zaključiti kako je obitelj bila višejezična. Istraživanje je biografije samoga Samuelea Mayländera problematično jer, također, ne posjedujemo građu iz koje možemo neposredno razabrati njegove političke, nacionalne ili vjerske preferencije. Svakako, Samuele Mayländer bio je socijalističkoga opredjeljenja, kasnije i prvi predsjednik Komunističke partije Rijeka, ali i ličnost koja je bila pod utjecajem dominantne riječke talijanske kulturne paradigme. Studij medicine u Beču, javna angažiranost i politička aktivnost ukazuju na Mayländerova opredjeljenja, ali, kao i ugarsko židovsko obiteljsko podrijetlo, i na njegovu višejezičnost. Na kraju, rad prati biografske podatke o Pavlu Kirchenknopfu, metalurškom radniku rodom iz Ugarske, koji početkom 20. stoljeća doseljava u Pulu i kasnije s obitelji u Rijeku. U Rijeci je Pavle Kirchenknopf označen kao socijalistički, odnosno komunistički aktivist i takav zapamćen od lokalne historiografije. Biografija Pavla Kirchenknopfa korisna je za propitkivanje spoznaja o osobama radničkoga podrijetla i pitanja njihovih jezičnih praksi. Prema sporadičnoj građi, iz matičnih knjiga rođenih u Puli i migracijama Kirchenknopfa može se pretpostaviti kako se obitelj služila s više jezika. Zaključno, rad ukazuje na to kako pored pitanja višejezičnosti, socijalne i ekonomske teškoće trebaju biti uzete u obzir u društvenim i kulturnim povijestima sjevernoga Jadrana u kasnohabsburškom razdoblju, teškoće koje ostaju u pozadini idealiziranjem višejezičnoga habsburškog svijeta. ; The article provides data on Samuele Mayländer (1866–1925), socialist leader in late Habsburg Fiume/Rijeka, and his family. The Mayländer family were Jews from southwestern Hungary who had settled in Rijeka at the end of the nineteenth century. Following their move, the Mayländers successfully integrated and assimilated into the bourgeois society of Fiume/Rijeka and the northern Adriatic, some marrying members of bourgeois families and converting to Roman Catholicism, others having successful professional careers. The lack of primary sources makes it difficult to delineate language use among members of the family. However, through quoted obituaries in Rijeka's newspapers, data of the local gymnasium, and marriages, it can be concluded that the family was multilingual. Research on Samuele Mayländer's biography in particular is problematic since, again, there are no primary sources to understand his national, religious, or political preferences. However, it is clear that Samuele was a dedicated socialist. Later in life, he was the first president of Fiume/Rijeka's communist party, but also someone under the influence of Fiume/ Rijeka's dominant Italian cultural paradigm. His medical studies in Vienna, his public engagement and political activities, display Mayländer's sympathies, but also his Hungarian Jewish family background, his multilingualism. Finally, the article follows the biographic data of Paolo Kirchenknopf, a metal worker from Hungary who, at the beginning of the twentieth century, emigrated to Pula, and with his family later moved to Fiume/Rijeka. In Fiume/Rijeka, Kirchenknopf is marked as a socialist – more precisely as a communist activist – and is remembered as such in local historiography. The biography of Kirchenknopf is useful in that it allows one to gain knowledge about figures from working-class backgrounds and their linguistic practices. Based on various, scattered sources – from records of birth in Pula and Kirchenknopf's migrations – it can be estimated that this family used more than one language. In conclusion, the article points out how, aside from the question of multilingualism, social and economic difficulties have to be taken into account in the social and cultural histories of the northern Adriatic in the late Habsburg period – difficulties that remain in the background by idealizing the multilinguistic Habsburg world. ; Il saggio offre notizie su Samuele Mayländer (1866–1925) leader socialista della Fiume tardo asburgica e sulla sua famiglia. I Mayländer erano ebrei originari dall'Ungheria sudoccidentale, immigrati a Fiume verso la fine del 19 secolo. Gli immigrati Mayländer si integrano e assimilano con successo nella società borghese fiumana e nord adriatica alcuni sposandosi con membri di famiglie borghesi e convertendosi al cattolicesimo, altri intraprendendo carriere di successo. Causa la mancanza di fonti primarie è difficile desumere le pratiche linguistiche dei membri della famiglia. Tramite necrologi pubblicati nei giornali fiumani, documenti del periodo ginnasiale e i matrimoni, è possibile desumere che la famiglia era plurilinguistica. La ricerca sulla biografia di Samuele Mayländer è pure problematica perché non possediamo documentazione che possa in modo diretto farci desumere le sue preferenze politiche, nazionali, religiose o politiche. Certamente, Samuele Mayländer si considerava socialista, successivamente fu primo presidente del Partito comunista di Fiume, ma anche una personalità influenzata dal paradigma culturale italiano fiumano. Lo studio di medicina a Vienna, l'impegno pubblico e l'attività politica, dimostrano le simpatie del Mayländer ma, come le sue origini famigliari ebraiche ungheresi, anche il suo plurilinguismo. Infine, l'articolo segue i dati biografici su Paolo Kirchenkopf, operaio metallurgico originario dall'Ungheria che all'inizio del 20 secolo emigra a Pola e di seguito, con la famiglia, a Fiume. A Fiume Paolo Kirchenkopf è etichettato come attivista socialista ossia comunista e come tale ricordato dalla locale storiografia. La biografia di Paolo Kirchenkopf è utile per conoscere le biografie delle persone di estrazione operaia e la questione della loro passi linguistica. In base a documentazione sporadica, libri di nascita di Pola e le migrazioni dei Kirchenknopf, si può ipotizzare che la famiglia si serviva di più lingue. In conclusione, il lavoro indica come accanto alla questione del plurilinguismo le difficoltà sociali ed economiche devono essere prese in considerazione nelle storie sociali e culturali dell'alto Adriatico nel tardo periodo asburgico, difficoltà che rimangonoi sullo sfondo dell'idealizzato mondo plurilinguistico asburgico.