Suchergebnisse

Cilj ovoga rada je da ukaže na najznačajnije posledice lokalnih izbora u Srbiji koji su se održali u 13 gradova i opština širom Srbije (izuzimajući glavni grad Beograd). S obzirom na realne domete decentralizacije i položaj lokalne samouprave u vertikalnoj organizaciji vlasti, lokalni izbori u Srbiji se neretko tretiraju kao "drugorazredni" ili kao "refleksija" nacionalnih izbora. Ipak, učešće u njima uzimaju i oni akteri čije je delovanje bazirano samo u lokalnim sredinama, ne i na državnom nivou, a promenama koje su se dešavale nakon parlamentarnih izbora, u mnogim slučajevima, upravo su prethodile promene na lokalnom nivou. U radu se analiza uloga brojnih aktera u lokalnim političkim arenama, kampanje koje su se odvijale u targetiranim gradovima i opštinama, akteri i njihova uloga u formiranju predizbornih i postizbornih koalicija, kao i političke posledice lokalnih izbora na lokalne sredine, ali i njihov uticaj u širem, nacionalnom kontekstu.

Zakonski izborni prag od 5% važećih glasova funkcionisao je u izbornom sistemu Srbije faktički dve decenije. Od 2004. godine on nije primenjivan na izborne liste stranaka nacionalnih manjina. U jednom ciklusu lokalnih izbora, 2004. godine, bio je smanjen na 3%. Pred parlamentarne, lokalne i pokrajinske izbore 2020. godine u kontekstu pregovora vlasti i opozicije o uslovima za slobodne i pravedne izbore, jednostranom odlukom vlasti, zakonski izborni prag na svim nivoima smanjen je na 3%. Da bi se očuvao broj predstavnika stranaka nacionalnih manjina zakon je uveo bonus – količnici stranaka nacionalnih manjina prilikom pretvaranja glasova u mandate metodom najvećeg količnika uvećavaju se za 35%. Veća reprezentativnost predstavničkih tela, osnovni je argument kojim se pravdala ova velika izborna reforma. Stvarni motiv ovog izbornog inženjeringa je slabljenje najavljenog bojkota izbora od strane opozicije. Upozoravano je da je ovakvo rešenje suprotno ustavnim načelima o jednakosti biračkog prava i zabrani diskriminacije, da potencijalno može voditi fragmentaciji stranačkog sistema i dovesti do situacija da neka stranka koja je prešla izborni prag ostane bez predstavnika. Autentičnim tumačenjem zakona objašnjeno je da će se bonus primenjivati samo u slučaju da stranke nacionalnih manjina ne pređu zakonski izborni prag, ali samo za lokalne izbore. Rad analizira političke konsekvence snižavanja izbornog praga na lokalnim izborima u kontekstu proklamovanih ciljeva. Podaci pokazuju da nije došlo do rasta broja stranaka nacionalnih manjina na izborima. Stranke nacionalnih manjina po pravilu su osvajale veći broj mesta u lokalnim skupštinama. To je posebno izraženo kod Saveza Vojvođanskih Mađara kao dominantne stranke ove nacionalne manjine. U korpusu Bošnjaka i Albanaca gde postoji izraženija stranačka kompeticija taj rast je manji. Stranke malobrojnijih nacionalnih manjina dejstvom ovog mehanizma postale su vidljivije u lokalnim skupštinama. Da nije primenjeno autentično tumačenje broj poslanika stranaka nacionalnih manjina uvećao bi se dodatno i u pojedinim sredinama menjao bi odnos snaga u formiranju većine u lokalnim parlamentima. Zbog bojkota izbora i pandemije koji su uzrokovali manju izlaznost na izbore puno dejstvo novog mehanizma u izbornom sistemu ostalo je prigušeno. Političke posledice biće vidljivije i jasnije posle narednog izbornog ciklusa kada akteri bolje analiziraju njegove potencijale.

Re-designing of local franchise in local self-government of Serbia - the maintenance of proportional representation electoral system with one electoral unit, higher legal electoral threshold, stricter conditions for candidateship, suspension of a free mandate for councilor - it will make more problematic the issue of sub-representation of village unites in local self-government assemblies, depersonalization of the councilors, joint party mandates and abstinention. In this text author comparatively presented various models of electoral systems in local self-government in the context of different views of local self-government and significance of local elections. The author concluded that synchronous local and parliamentary elections could reduce negative consequences of electoral engineering that is directly aimed at reducing opportunity for involvement of citizen groups, reduction in the number of parties in local assemblies and the party scene enlargement. ; Redizajniranje izbornog prava lokalne samouprave u Srbiji - zadržavanje proporcionalnog izbornog sistema sa jednom izbornom jedinicom, viši zakonski izborni prag, oštriji uslovi kandidovanja, suspendovanje slobodnog mandata odbornika - produbiće probleme potpredstavljenosti seoskih sredina u skupštinama lokalne samouprave, depersonalizovanosti odbornika, vezanog partijskog mandata i apstinencije. Autor prikazuje komparativno različite modele izbornih sistema u lokalnoj samoupravi u kontekstu različitih shvatanja o lokalnoj samoupravi i važnosti lokalnih izbora. Zaključuje se da će istovremeno održavanje lokalnih i parlamentarnih izbora prigušiti negativne posledice izbornog inžinjeringa koji je direktno usmeren na sužavanje mogućnosti za učestvovanje grupa građana, smanjivanje broja partija u lokalnim skupštinama i ukrupnjavanje partijske scene.

The paper deals with independent local lists ín Croatia, ín both analytíc and theoretical way. At the beginning, the development and current state of local self-government and local politicai System in Croatia are described. Data on the independent local lists participation and success during the 2005 general local élections are presented and analysed. Four theoretical approaches are proposed for an interprétation of the results: System, transition, neoinstitutional and démocratisation theoiy. None of them can alone explain the results ín a satísfactoiy manner. That is reason why the author proposes a composite theoretical frame, which can explain the rôle and influence of a broader relevant context on the independent local lists election success. Certain theoretical hypotheses are generated and to some extent verified in this paper. The advantages of the independent local lists and certian succes factors of such lists are identified. Additional theoretical work and empirical verification are needed. Both qualitative insights and quantitative research can be useful. ; Rad se bavi neovisnim lokalnim popisima u Hrvatskoj, i analitički i teorijski. Na početku su opisani razvoj i trenutno stanje lokalne samouprave i lokalnog političkog sustava u Hrvatskoj. Prikazuju se i analiziraju podaci o sudjelovanju i uspjehu neovisnih lokalnih listića tijekom općih lokalnih zadaća iz 2005. godine. Predložena su četiri teorijska pristupa za interpretaciju rezultata: Sustav, tranzicija, neoinstitucija i teorija demokracije. Nitko od njih ne može sami objasniti rezultate na zadovoljavajući način. To je razlog zašto autor predlaže kompozitni teorijski okvir koji može objasniti ulogu i utjecaj šire relevantnog konteksta na izborni uspjeh neovisnih lokalnih lista. Neke teorijske hipoteze su generirane i do određene mjere potvrđene u ovom radu. Identificirane su prednosti neovisnih lokalnih popisa i određeni uspješni čimbenici takvih popisa. Potrebni su dodatni teorijski rad i empirijska provjera. Korisni mogu biti kvalitetni uvidi i kvantitativna istraživanja.

Opisuju se i analiziraju najčešći razlozi raspuštanja lokalnih predstavničkih tijela. Brojne su postupovne situacije zanimljive u kontekstu takvog raspuštanja. Hrvatska je vlada ovlaštena imenovati povjerenika ne samo u slučaju raspuštanja lokalnog predstavničkog tijela nego i u slučajevima kad se ne održe lokalni izbori ili se nakon izbora ne konstituira lokalno predstavničko tijelo. Analizira se pravni status povjerenika. ; The most frequent reasons for dissolving local representative bodies are described and analysed. There are a plenty of procedural situations, which are interesting in the context of dissolving such bodies. The Croatian Government is entitled to appoint its commissioner not only in case of dissolving local representative body, but also in cases when local elections are not held and when local representative body cannot be constituted after the elections. Legal status of the commissioner is reviewed.

The series of ethnic conflicts in the Western Balkans over the 1990s in- volved primarily the constituent nations of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia: Serbs, Croats, Bosniaks, and later, Albanians and Macedonians. Ethnic violence has equally affected other numerically smaller groups residing in the geo- graphic areas affected by conflict between the dominant, de facto state-founding ethnic groups. The paper investigates the continuous importance of ethnic identity for political participation of non-dominant groups affected by the ethno-political dynamics of dominant groups in post-conflict Croatia. Analyses of the political mobilisation of non-dominant groups in regions previously affected by conflict offer evidence that their ethno-political mobilisation reflects the continuous importance of identity-politics in the context of highly ethnicised institutions ensuring political representation at national and municipal levels. ; Niz etničkih sukoba na zapadnom Balkanu devedesetih godina primarno je uključivao konstitutivne narode federativne jugoslavenske države: Srbe, Hrvate, Bošnjake te, kasnije, Albance i Makedonce. Etničko nasilje zahvatilo je i brojčano male skupine na zemljopisnim područjima koja su bila pogođena sukobom dominantnih etničkih skupina koje su de facto bile utemeljitelji država. Rad istražuje važnost etničkog identiteta za političku participaciju nedominantnih skupina koje su bile pogođene etnopolitičkom dinamikom dominantnih skupina u postkonfliktnoj Hrvatskoj. Analiza političke mobilizacije nedominantnih skupina u regijama koje su prethodno bile pogođene sukobom pokazuje da njihova etničko-politička mobilizacija odražava trajnu važnost politike identiteta u kontekstu vrlo etniciziranih političkih institucija koje jamče političko predstavljanje na nacionalnoj i lokalnoj razini.

U radu se prikazuju, analiziraju i teorijski objašnjavaju podaci o sudjelovanju i uspjehu nezavisnih lokalnih lista na općim lokalnim izborima u Hrvatskoj 2005. No, prije toga se opisuje razvoj i stanje lokalne samouprave i lokalnog političkog sustava u Hrvatskoj. Rezultati se pokušavaju teorijski objasniti polazeći od četiriju teorijskih polazišta, teorije sustava, tranzicijske teorije, neoinstitucionalne teorije i teorije demokratizacije. Kako nijedno od tih polazišta ne daje sasvim zadovoljavajuće rezultate, pokušava se oblikovati jedan složeniji teorijski pristup. Razvijene su i provjerene određene teorijske hipoteze. U radu su također identificirane dobre strane nezavisnih lokalnih lista: one pridonose personalizaciji lokalnih izbora; pove}avaju osobnu odgovornost prema biračima; smanjuju napetosti u lokalnoj političkoj zajednici, jer omogućuju biračima da izraze svoje političke stavove i mimo političkih stranaka; olakšavaju duboke lokalne podjele, naročito međunacionalne, tamo gdje ih ima; osiguravaju političku aktivnost i u malim lokalnim jedinicama u kojima nacionalne političke stranke nemaju interesa sudjelovati na izborima; dodatno motiviraju birače da izađu na izbore i tako učvršćuju demokratski politički legitimitet; predstavljaju dodatni instrument demokratizacije. Identificirani su i određeni faktori uspjeha nezavisnih lista na lokalnim izborima, posebno oni koji pripadaju širem kontekstu u kojem djeluje lokalni politički sustav (postojanje oblika neposredne demokracije; stupanj razvijenosti civilnog društva; stabilnost i uspješnost stranačkog sustava; veličina i priroda lokalnih jedinica; itd.). Za cjeloviti model proučavanja nezavisnih lokalnih lista potrebno je dodatno razvijati teorijski okvir te empirijski provjeravati iz njega izvedene hipoteze. U toj provjeri važni su dodatni kvalitativni uvidi i kvantitativna istraživanja. ; The paper deals with independent local lists in Croatia, in both analytic and theoretical way. At the beginning, the development and current state of local self-government and local political system in Croatia are described. Data on the independent local lists' participation and success during the 2005 general local elections are presented and analysed. Four theoretical approaches are proposed for an interpretation of the results: system, transition, neo-institutional and democratisation theory. None of them can alone explain the results in a satisfactory manner. That is reason why the author proposes a composite theoretical frame, which can explain the role and influence of a broader relevant context on the independent local lists' election success. Certain theoretical hypotheses are generated and to some extent verified in this paper. The advantages of the independent local lists and certain success factors of such lists are identified. Additional theoretical work and empirical verification are needed. Both qualitative insights and quantitative research can be useful.

Illiberale-nazionale avv. Fragiacomo, divenuto Podestà, si rivela un ottimo amministratore. Sa cogliere la disponibilità del Governo austriaco a promuovere gli investimenti pubblici nelle infrastrutture provinciali e ne ottiene adeguati finanziamenti per risolvere i più urgenti problemi cittadini: il completamento del Porto, l'interramento del Mandracchio con la creazione della Piazza Tartini, la costruzione del Palazzo del Giudizio e di un acquedotto. Il Fragiacomo pone le premesse per lo sviluppo turistico di Portorose e ottiene l' introduzione della illuminazione a gas liquido. La successiva gestione del notaio Bubba è meno fortunata ma contribuisce all'ammodernamento della città. Col nuovo secolo i liberali perdono parte del loro prestigio e prendono vigore i movimenti «democratici», socialista e cristiano-sociale («popolare»). ; U razdoblju od 1888. do 1896. gradonacelnih Fragiacomo dokazao se kao vrstan upravitelj. Oslanjajuéi se na liberalnu veéinu, uz potporu nizih gradskih i seoskih slojeva, posveéuje se izgradnji potrebne gradske infrastrukture. Tijekom 9 godina izgradeni su vodvod, nove javne zgrade i nova luka, a Tartinijev trg nastaje na mjestu zatrpanog kanala (Mandracchio ). Fragiacomo vjesto osigurava podrsku austrijskih vlasti iako je ujedno i jedan od celnika talijanskog nacionalnog pokreta, a u opéinskoj sredini nastoji iznaéi "modus vivendi" sa Slovencima i Hrvatima. Upravo u tom razdoblju dolazi do razvitka Portoroza kao turistickog i ljecilisnog sredista zahvaljujuéi inicijativi Fragiacoma, a uz podrsku austrijskih institucija kao sto je Bijeli Kriz, ustanove za brigu o zdravlju i terapiji casnika. Gradonacelnik Bubba u sljedeéih 6 godina nastoji zaddati na postojeéoj razini ove rezultate, medutim, izbjegava nove financijske obveze. Kad 1903. ponovo zauzme polozaj gradonacelnika, Fragiacomo ée se zaloziti za uvodonje plinske rasvjete i zapocet ée izgradnju triju skola na seoskom podruCju. Politicke pogreske liberalne stranke u opéini i poreekom Saboru omoguéit ée pojavu katolickog oporbenog pokreta s osloncem na seljaiitvu. Poeetkom stoljeéa i socijaldemokratska stranka ucinit ée svoje prve korake. Tako ée na opéim politickim izborima 1907. liberali biti pobijedeni i u Piranu. Novi lokalni izbori izazvat ée mnoge primjedbe tako da ée 1908. morati biti ponovljeni. Doéi ée do ravnoteze snaga koja ée sljedeéih godina morati dovesti do pokusaja kompromisa.

New countries on the territory of the former Yugoslavia can be divided into three groups, with regard to direct election of local mayors: forerunners (Slovenia, Macedonia), lead-legs runners (Bosnia and Herzegovina, Kosovo, Montenegro), and hesitators or latecomers (Serbia, Croatia). A research of local leaders' roles and styles perceptions was conducted in the winter of 2008, when all those countries except Croatia had directly elected local mayors. Mayors in Croatia were elected by the local representative bodies. Conceptual framework distinguishes four local leaders' roles or leadership dimensions: political (politician), administrative and managerial (manager), internally oriented(populist or domestic worker), and externally oriented leadership (network builder or foreign minister). Six styles' characteristics were also researched (participative vs. authoritarian style; personal autonomy vs. political party dependence; authority-orientation vs. service-orientation; proactive vs. reactive style; external vs. internal orientation; business-like vs. specific local political style). From the research results, an optimist can conclude that direct election of mayors on the territory of the former Yugoslavia produces mainly expected results, but a bit more slowly than expected. He/she can stress that the observed differences are in line with the expectations. A pessimist can conclude that the way of electing mayors is not decisive for their real political behaviour, at least in the current stage of the development of local political systems. ; Nove zemlje na području bivše Jugoslavije mogu se u pogledu neposrednog izbora lokalnih načelnika svrstati u tri grupe: predvodnici (Slovenija, Makedonija), »trkači olovnih nogu« (Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora) i oklijevala ili »zakašnjeli« (Srbija, Hrvatska). Empirijsko je istraživanje percepcije uloga i stilova lokalnih vođa provedeno tijekom zime 2008. kad su neposredno izabrani načelnici postojali u svim zemljama osim u Hrvatskoj. U Hrvatskoj su načelnici bili izabrani od lokalnih predstavničkih tijela. Konceptualni okvir razlikuje četiri uloge lokalnih vođa ili dimenzije lokalnog vodstva: političku (političar), upravnu i menadžersku (menadžer), interno orijentirano vodstvo (populist ili domaći radnik) te vodstvo usmjereno izvan lokalne samoupravne jedinice (graditelj mreže ili ministar vanjskih poslova). Istraživano je i šest karakteristika stila (participativni ili autoritarni stil; osobna autonomija ili ovisnost o političkoj stranci; orijentacija prema vlasti ili prema služenju; proaktivni ili reaktivni stil; vanjska ili unutarnja orijentacija; stil nalik onome u privatnom sektoru ili specifičan stil lokalnih političara). Na temelju rezultata istraživanja optimist bi zaključio da neposredni izbori načelnika na području bivše Jugoslavije dovode do očekivanih rezultata, ali nešto sporije nego što bi se moglo očekivati. Smjer razlika koje postoje između zemalja s neposredno izabranim načelnicima na jednoj strani i Hrvatske na drugoj u skladu je s očekivanjima. Pesimist bi zaključio da način izbora načelnika nije odlučan za njihovo stvarno političko djelovanje, u najmanju ruku u sadašnjoj fazi razvoja lokalnih političkih sustava.