Alternativni načini rješavanja sporova danas su prepoznati kao dobrodošlo sredstvo za ublažavanje međustranačke napetosti, ubrzanja postupka, kao i smanjenja parničnih troškova. Europska je komisija usvojila niz mjera koje predviđaju primjenu određenog oblika izvansudskih načina rješavanja sporova. U Republici Hrvatskoj cjeloviti pravni okvir za nesmetano odvijanje alternativnih načina rješavanja sporova prvi put je izrađen 2003. godine, kada je donesen Zakon o mirenju. Osim tim Zakonom, mirenje, kao postupak koji prethodi parnici, u Republici Hrvatskoj predviđa i niz drugih zakona, a neki od njih propisuju i obvezatnost njegove provedbe. Međutim, iako je postojanje pozitivnih iskustava stranaka postupkom mirenja značajno, programi dobrovoljnog mirenja i dalje pokazuju nisku stopu njegove iskorištenosti. S druge strane, iako obvezno mirenje može biti korisno, prema njemu se iznose i značajne kritike, stoga je cilj ovog rada istražiti u kojim će to slučajevima prethodna provedba postupka mirenja biti obvezatna te može li jedno takvo obvezivanje, s obzirom na svrhu samog postupka mirenja, uopće biti u skladu s pravom na pristup sudu. ; Alternative dispute resolutions are perceived as a useful means for mitigating inter-party tensions, speeding up the procedures and reducing litigation costs. The European Commission has adopted a series of measures aimed at implementation of a particular form of non-judicial means of dispute resolution. Comprehensive legal framework for stable functioning of alternative dispute resolution in the Republic of Croatia was created in 2003 when the new Mediation Act was passed. In addition to this law, dispute resolution as a procedure that precedes the trial is regulated by a number of other laws, some of them stipulating its obligatory enforcement. The rate of the cases solved in voluntary mediation in Croatia is still low. There is no doubt that mandatory mediation may be useful but on the other hand the question arises if rules on mandatory mediation have the capacity to prevent equitable access to justice. The primary aim of this paper is to examine different legal situations in which mediation is mandatory and ratio which stands behind it. The author will also analyse the extent to which rules on mandatory mediation are in accordance with the right of access to court. ; Alternative Weisen der Konfliktlösung sind heute als willkommene Mittel zur Milderung der Animosität zwischen den Parteien, zur Beschleunigung des Verfahrens und Verminderung von Verfahrenskosten erkannt. Europäische Kommission hat eine Reihe von Maßnahmen getroffen, die die Anwendung einer bestimmten Form der außergerichtlichen Lösung von Streitigkeiten anordnen. Zum ersten Mal wurde in der Republik Kroatien ein einheitlicher Rechtsrahmen für ungestörte Entwicklung der alternativen Weisen von Konfliktlösung im Jahr 2003 geschaffen, als das Mediationsgesetz erlassen wurde. Als einem Gerichtsverfahren vorläufendes Prozess wurde die Mediation außer von diesem Gesetz auch durch eine Reihe anderer Gesetze in der Republik Kroatien vorgesehen. In einigen dieser Gesetze wird auch die Verbindlichkeit der Durchführung des Mediationsprozesses geregelt. Obwohl positive Erfahrungen der Parteien in Bezug auf das Mediationsverfahren beträchtlich sind, weist die Analyse von Programmen der freiwilligen Mediation noch immer auf eine niedrige Stufe ihrer Nutzung hin. Andererseits wird die verbindliche Mediation trotz ihrer Nützlichkeit auch heftig kritisiert. Aus diesem Grunde ist das Ziel dieser Arbeit, zu untersuchen, in welchen Fällen die vorläufige Durchführung des Mediationsverfahrens verbindlich sein sollte und ob die Verbindlichkeit mit Rücksicht auf den Zweck des Mediationsprozesses mit dem Recht auf Beitritt zum Gericht überhaupt im Einklang steht.
U radu je prikazano iskustvo medijatora u procesu obiteljske medijacije u slučajevima partnerskog nasilja na temelju rezultata istraživanja provedenog u sedam centara za socijalnu skrb u kojem je sudjelovalo dvanaest stručnih radnika s odgovarajućom edukacijom za provođenje obiteljske medijacije. Svrha istraživanja je bila opisati i analizirati iskustva medijatora u procesu obiteljske medijacije s partnerima koji su imali iskustvo nasilja te utvrditi mogućnost njene primjene u takvim slučajevima. Korišten je kvalitativni pristup, a pri analizi prikupljenih podataka primijenjen je postupak tematske analize. Rezultati istraživanja pokazuju da medijatori ističu neke specifičnosti upravljanja procesom medijacije s partnerima koji su imali iskustvo nasilja po pitanju sigurnosti procesa, uspostave ravnoteže moći i konstruktivnog dijaloga strana u medijaciji, što zahtijeva od medijatora primjenu određenih tehnika i vještina. Također, rezultati istraživanja govore u prilog tome da medijatori percipiraju mogućnost provođenja obiteljske medijacije s partnerima koji su imali iskustvo nasilja pri čemu pored temeljnih pretpostavki za provođenje medijacije ističu nužnost uvažavanja i specifičnih pretpostavki poput vremenske distance od nasilja, utjecaja nasilja na žrtvu, stvaranja sigurnih uvjeta, dobre educiranosti medijatora te primjene nekih procedura koje bi trebalo provesti po pitanju procjene nasilja, sigurnosti i odabira modela medijacije. ; The paper presents the experience of mediators in the family mediation process in the cases of violence in partner relationships based on the results of a research conducted in seven social welfare centres in which twelve experts adequately trained for the implementation of family mediation participated. The aim of the research was to describe and analyse the experience of the mediators in the family mediation process with the partners who had experienced violence and to determine the possibility of its application in such cases. The qualitative approach was used, and the procedure of topic analysis was used. The research results show that the mediators point out some specific features of the management of the mediation process with the partners who have experienced violence with regard to the safety of the process, establishment of the balance of power and a constructive dialogue of the parties in mediation, which demands the mediators to apply certain techniques and skills. Additionally, the results of the research indicate that the mediators perceive the possibility to implement family mediation with the partners who have experienced violence and that, apart from the basic prerequisites for the implementation of mediation, they emphasise the necessity to recognise the specific prerequisites, such as the time distance from violence, the influence of violence on the victim, creation of safe conditions, good level of the mediators' education and the application of some procedures which should be conducted in terms of the assessment of violence, safety and selection of the mediation model
Environmental supervision and government subsidy are important tools for government to promote green innovation. The influence of these two policy orientations on green innovation performance is spreading widely, but the specific indirect mechanism of policy orientation inducing green innovation needs further exploring. This paper introduces the knowledge-dynamic ability (knowledge production ability, knowledge acquisition ability, knowledge integration ability) into the analysis framework of enterprise green innovation, and studies the mediating effect of the knowledge-dynamic ability on policy orientation and green innovation. Based on the panel data of 30 provinces in China from 2000 to 2015, the empirical findings are as follows: Firstly, the knowledge-dynamic ability plays a remarkable mediating role in promoting between policy orientation and green innovation, which indicates that improving the knowledge-dynamic ability is a core mechanism of policy orientation to induce enterprise green innovation. Secondly, the knowledge-dynamic ability plays a complete mediating role in the relationship between environmental supervision and green innovation. Environmental supervision promotes green process innovation by enhancing knowledge acquisition ability and induces green product innovation by enhancing knowledge production ability. Thirdly, the knowledge-dynamic ability plays a partial mediating role in the relationship between government subsidy and green innovation. Government subsidy improves enterprise green process innovation by enhancing knowledge acquisition ability and knowledge integration ability, and induces enterprise green product innovation by enhancing knowledge production ability and knowledge integration ability. ; Nadzor okoliša i vladine subvencije važni su alati vlade za promicanje zelenih inovacija. Utjecaj tih dviju smjernica politike na rast zelene inovacije se širi, ali potrebno je dodatno istražiti specifične neizravne mehanizme usmjerenosti politike koje potiču zelene inovacije. U ovom radu uvodi se dinamička sposobnost znanja (sposobnost proizvodnje znanja, sposobnost stjecanja znanja, sposobnost integracije znanja) u okvir analize poduzeća zelenih inovacija i proučava posrednički učinak sposobnosti dinamike znanja na usmjerenost politike i zelene inovacije. Empirijski nalazi koji se temelje na panel podacima 30 kineskih provincija za razdoblje od 2000. do 2015. su slijedeći: Prvo, dinamička sposobnost znanja ima značajnu posredničku ulogu između promicanja usmjerenosti prema politici i zelenih inovacija, što ukazuje na to da je poboljšanje dinamičke sposobnosti znanja temeljni mehanizam usmjeravanja politike za poticanje zelenih inovacija u poduzeću. Drugo, dinamička sposobnost znanja igra potpunu posredničku ulogu u odnosu između nadzora okoliša i zelenih inovacija. Nadzor okoliša promiče inovacije zelenih procesa povećavajući sposobnost stjecanja znanja i potiče inovacije zelenih proizvoda poboljšanjem sposobnosti proizvodnje znanja. Treće, dinamička sposobnost znanja ima djelomično posredničku ulogu između državnih subvencija i zelenih inovacija. Državne subvencije poboljšavaju inovacije zelenog procesa u poduzeću povećavanjem sposobnosti stjecanja znanja i sposobnosti integracije znanja, te potiču inovacije zelenih proizvoda u poduzeću povećavanjem sposobnosti proizvodnje znanja i sposobnosti integracije znanja.
U radu autori analiziraju korijene, donošenje i neposredne učinke prvog posredničkog napora Europske zajednice u jugoslavenskoj krizi, odnosno Zajedničke deklaracije o mirnom rješavanju jugoslavenske krize, usvojenoj na Brijunima 7. srpnja 1991. Autori utvrđuju kako je djelovanje posredničke misije Europske zajednice, ministarske trojke, oformljene kao posebna ad hoc interventna skupina, bilo obilježeno brojnim nedosljednostima i drugim postupcima koji nisu bili u skladu s nužnom nepristranošću međunarodnog posredništva. ; The authors analyze the roots, enactment and immediate effects of the first mediation efforts by the European Community in the crisis of the former Yugoslavia, i.e., the Joint Declaration on seeking a peaceful solution to the Yugoslav crisis, signed on the Brioni Islands on July 7, 1991. The authors have determined that the intermediary mission of the European Community, the Ministerial Troika, formed as a special ad hoc intervention group, was marred by numerous inconsistencies and other behavior incompatible with the necessary impartiality of international mediation.
Procesi pristupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo EU-a iznimno su kompleksni i vrlo specifični u odnosu na većinu država srednjoeuropskog i jugoistočnoeuropskog prostora. U usporedbi sa svim državama članicama koje su EU-u pristupale u veliku proširenju 2004. te 2007. RH susretala se s mnogim bitno drukčijim izazovima, pa nije rijetko da su se u brojnim napisima pristupanja RH EU-u upotrebljavali najrazličitiji atributi kao 'dugo putovanje' (M. Staničić) ili 'kamenito putovanje – Steiniger Weg' (G. Sander, B. Vukas, ml.) i drugi. Pristupanje RH euroatlantskim integracijama i njezin povratak u zapadnoeuropski civilizacijski krug bio je cilj gotovo svih novoformiranih političkih stranaka i intelektualnih krugova 1990., kao i novog vodstva Republike Hrvatske izabrana na prvoj sjednici višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. Jugoslavenska kriza te sve otvorenija velikosrpska agresija i rat protiv Republike Hrvatske bitno će determinirati odnose RH i tadašnjeg EEZ-a. Tako će sadržaj njihovih početnih odnosa biti poglavito uvjetovan pokušajima EEZ-a i drugih europskih organizacija za ublažavanje krize, nastojanjima posredovanja u prvim oružanim sukobima i doprinosima uspostavi mira u vremenu otvorene agresije koja će prijetiti opstanku same države. Autori ovog rada preko pravnih izvora institucija EEZ-a, odredaba tadašnjega europskog prava te međunarodnog prava pokušat će pokazati početke odnosa RH i EEZ-a, napose nakon proglašenja državne neovisnosti 8. listopada 1991. Cilj je navedena istraživanja predstaviti ulogu EEZ-a u tim vrlo specifičnim bilateralnim odnosima i važnost svih tih zbivanja za kreaciju daljnjih odnosa, osobito nakon međunarodnog priznanja RH. ; The Republic of Croatia's accession to full membership of the EU has been an extremely complex and specific process compared to most Central European and South-Eastern European countries. Compared to all the member states that joined the EU in 2004 and 2007, the Republic of Croatia has encountered numerous different challenges, hence the ...
Nakon završetka Drugog svjetskog rata Europa koja je najviše pogođena ratnim razaranjima i gubicima krenula se obnavljati uz vanjsku pomoć SAD-a odnosno kroz "Marshallov Plan" kako bi se stalo na kraj ratovima na europskom kontinentu te u konačnici osnovala Europske integracije. Neuspješni pokušaji nametanja svojih političkih i ekonomskih programa rezultirali su stvaranjem Europske ekonomske zajednice bez UK-a. Države unutar Zajednice ostvarivale su veće stope rasta gospodarstva, a UK je nakon dvije odbijenice 1973. godine ušao u Zajednicu. Nakon ulaska u Zajednicu, UK je za sebe osigurao mnoge pogodnosti: očuvanje funte kao nacionalne valute, dobivanje rabata iz EU proračuna, odbijanje Schengenske pravne stečevine i izuzimanje od dublje integracije. Takav odnos u konačnici je rezultirao referendumom o ostajanju u Europskoj uniji, a građani UK-a su tijesnom većinom odlučili se za izlazak iz Unije. U započetim pregovorima UK će morati ispregovarati uvjete izlaska te nove trgovinske sporazume s Unijom i ostatkom svijeta. Ako ne dođe do produljena pregovora o izlasku, UK će 29. ožujka 2019. godine prestati biti članicom EU-a. ; After the end of World War II, Europe started to renew its economy with the US mediation through the "Marshall Plan". The plan was to end the war on the european continent and ultimately create European integrations. Unsuccessful attempts to impose their political and economic programs resulted in the creation of the ECC without UK. The countries within the Community had higher rates of growth in the economy, and the UK finaly joined the Community in 1973. in its third atempt. After joining the UK, the UK has provided many benefits for itself. The most important benefits were Preserving the pound as a national currency, retaining rebate after each year, rejecting the Schengen agreement and exempting from deeper integration. Such a relationship ultimately resulted in a referendum on EU retention, and UK citizens decided to leave the Union. In the on-going negotiations, the UK will have to ...
Nakon završetka Drugog svjetskog rata Europa koja je najviše pogođena ratnim razaranjima i gubicima krenula se obnavljati uz vanjsku pomoć SAD-a odnosno kroz "Marshallov Plan" kako bi se stalo na kraj ratovima na europskom kontinentu te u konačnici osnovala Europske integracije. Neuspješni pokušaji nametanja svojih političkih i ekonomskih programa rezultirali su stvaranjem Europske ekonomske zajednice bez UK-a. Države unutar Zajednice ostvarivale su veće stope rasta gospodarstva, a UK je nakon dvije odbijenice 1973. godine ušao u Zajednicu. Nakon ulaska u Zajednicu, UK je za sebe osigurao mnoge pogodnosti: očuvanje funte kao nacionalne valute, dobivanje rabata iz EU proračuna, odbijanje Schengenske pravne stečevine i izuzimanje od dublje integracije. Takav odnos u konačnici je rezultirao referendumom o ostajanju u Europskoj uniji, a građani UK-a su tijesnom većinom odlučili se za izlazak iz Unije. U započetim pregovorima UK će morati ispregovarati uvjete izlaska te nove trgovinske sporazume s Unijom i ostatkom svijeta. Ako ne dođe do produljena pregovora o izlasku, UK će 29. ožujka 2019. godine prestati biti članicom EU-a. ; After the end of World War II, Europe started to renew its economy with the US mediation through the "Marshall Plan". The plan was to end the war on the european continent and ultimately create European integrations. Unsuccessful attempts to impose their political and economic programs resulted in the creation of the ECC without UK. The countries within the Community had higher rates of growth in the economy, and the UK finaly joined the Community in 1973. in its third atempt. After joining the UK, the UK has provided many benefits for itself. The most important benefits were Preserving the pound as a national currency, retaining rebate after each year, rejecting the Schengen agreement and exempting from deeper integration. Such a relationship ultimately resulted in a referendum on EU retention, and UK citizens decided to leave the Union. In the on-going negotiations, the UK will have to negotiate the terms of new trade agreement with the Union and the rest of the world. if the negotiations do not extend, the UK will cease to be an EU member on March 29, 2019.
Cilj je ovoga rada ocijeniti primjenjivost postojećih mehanizama alternativnog rješavanja sporova u upravnom pravu i dati neke prijedloge za njihovo unaprjeđenje. U radu se analizira koncept alternativnog i konsensualnog rješavanja sporova. Zatim se izlažu prednosti i nedostaci izvansudskih oblika rješavanja upravnih stvari. Analiziraju se pozitivni propisi u Hrvatskoj, koji uređuju primjenu izvansudskih oblika rješavanja sporova. Razmatraju se metode izvansudskog rješavanja sporova u Poljskoj, koja je u vrlo sličnom pravnom okruženju, nekoliko godina ranije nastojala uvesti ove oblike rješavanja sporova u upravnom pravu. Konačno, u zaključku autori izlažu stav o primjenjivosti izvansudskih oblika rješavanja sporova u hrvatskom upravnom pravu i predlažu neke korake kako bi ih unaprijedili. ; L'obiettivo di questo lavoro è di ricercare l'applicabilità dei metodi esistenti della risoluzione alternativa delle controversie nel diritto amministrativo e di fornire alcune proposte per il miglioramento di esse. In primis, in questo lavoro è stato analizzato il concetto della risoluzione alternativa e consensuale delle controversie nel diritto amministrativo. Dopodiché, sono stati sottolineati i vantaggi e gli svantaggi delle forme non giudiziali di disposizioni nella materia amministrativa. Poi, è stata presentata la regolazione contemporanea dedicata a questi metodi in Croazia. L'esperienza dei metodi di risoluzione alternativa delle controversie in Polonia è anche stata discussa, perché la Polonia ha tentato di stabilire questo sistema in un ambiente molto simile a quello croato, ma parecchi anni fa. Infine, nella conclusione gli autori presentano la loro propensione all'applicabilità delle forme non giudiziali della risoluzione delle controversie nel diritto amministrativo croato e propongono alcuni passi per il miglioramento di esse. ; The aim of this paper is to research applicability of the existing alternative dispute resolution methods' in the administrative law and give some suggestion for their improvement. ...
Students enter the labour market through a Student Service to have the opportunity to pay for tuition fees or to earn additional income that would allow for the parents or guardian's budget to be disbursed. Although almost 70% of full-time students were working through a student contract in 2016, the Regulation on intermediaries for employment of full-time students from 1996 was the only legal document that was regulating student employment. Due to improperness of this document and the fact that student employment is not under the Labour Law, in November 2017 the Croatian Government published a proposal for the new Student Employment Act, which was passed in November 2018. Subsequently, the reform of regulatory framework of student employment is important to student work force. According to the Regulation in force, there is no constraint on the maximum weekly working hours or maximum annual earnings. Nevertheless, student income can become taxable under the rules of Personal Income Tax Law if it exceeds the annual limit of 60,600.00 HRK. Consequently, the reform of personal income tax is also significant for students if they do not want to become a taxpayer of personal income tax. Based on this, the main goal of this paper is to analyse attitudes of students towards the regulatory framework of student employment, reform of personal income tax and their work under the mediation of the Student Centre. In order to question student attitudes, the questionnaire was used and the results of the analysis carried out before changes in legislation, in February and March 2018, indicate that students were not satisfied with the existing regulatory framework and the personal income tax reform, and that they expect the improvement of working conditions with the implementation of the new Student Employment Act. ; Studenti se uključuju na tržište rada preko studentskog servisa kako bi imali priliku platiti školarinu ili zaraditi dodatne prihode s ciljem financijskog rasterećenja roditelja ili staratelja. Iako je gotovo 70% redovnih studenata radilo preko studentskog ugovora u 2016. godini, jedini pravni dokument koji je regulirao zapošljavanje studenata je bio Pravilnik o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata iz 1996. godine. Zbog neprimjerenosti ovog dokumenta i činjenice da zapošljavanje studenata nije regulirano Zakonom o radu, u studenome 2017. godine Vlada Republike Hrvatske objavila je prijedlog novog Zakona o obavljanju studentskih poslova, koji je izglasan u studenom 2018. godine. Zbog toga, reforma regulatornog okvira zapošljavanja studenata važna je za studentsku radnu snagu. Prema važećem Pravilniku, ne postoji ograničenje maksimalnog tjednog radnog vremena ili maksimalne godišnje zarade. Unatoč tome, dohodak studenata može postati oporeziv prema pravilima Zakona o porezu na dohodak, ako premašuje godišnju granicu od 60.600,00 kuna. Slijedom toga, reforma poreza na dohodak je također značajna za studente ako ne žele postati poreznim obveznikom poreza na dohodak. Na temelju toga, glavni je cilj ovoga rada analizirati stavove studenata prema regulatornom okviru zapošljavanja studenata, reformi poreza na dohodak i njihov rad pod posredovanjem Studentskog centra. Kako bi se ispitali stavovi učenika, korišten je upitnik, a rezultati analize provedeni prije izmjene zakonodavnog okvira, u veljači i ožujku 2018. godine, pokazuju da studenti nisu zadovoljni postojećim regulatornim okvirom i reformom poreza na dohodak, te da očekuju poboljšanje radnih uvjeta stupanjem na snagu novog Zakona o obavljanju studentskih poslova.
Cjelokupno predratno, ratno i poratno vrijeme obilovalo je mnoštvom rasprava, veoma različitih promišljanja i brojnih prijedloga različitih uređenja države Bosne i Hercegovine, i pronalaženjem onoga što bi osiguralo njezinu opstojnost, cjelovitost, samo-održivost i učinkovitu funkcionalnost te zadovoljstvo, jednakopravnost i miran suživot tri konstitutivna naroda, nacionalnih manjina i svih njezinih građana. Na tom pitanju sukobljavali su se različiti domaći i međunarodni interesi i ogledala pera mnogih uglednih stručnjaka iz zemlje i svijeta. Ipak, rješenje koje bi zadovoljilo sve, a osobito tri etno-nacionalne politike i politiku međunarodne zajednice, do danas nije pronađeno. Daytonsko rješenje i po njegovoj konstrukciji, a i dvadesetdvogodišnjoj primjeni, nije se pokazalo zadovoljavajućim i konačnim. Naprotiv, država opstaje kao polu-protektorat pod nadzorom i upravom međunarodne zajednice i njezina visokog predstavnika, ali se nalazi u krizi koja se od jednog do drugog događaja povremeno povećava ili smanjuje. I, permanentno traje. Očito je svima jasno da ovakav njezin ekscentričan i neučinkovit ustavno-pravni i administrativno-teritorijalni ustroj nikoga ne zadovoljava, niti jamči miran, siguran i izvjestan europski put. Preustroj države BiH zato je nasušna potreba i svojevrsna nužnost, jer ovako ustrojena i konfliktima bremenita država nije za Europu. Nakon višegodišnjih vlastitih znanstvenih proučavanja, javno testiranih u velikom broju referata na domaćim i međunarodnim skupovima, obznanjenim znanstvenim člancima u brojnim časopisima, objavljenih pet knjiga o Bosni i Hercegovini te drugih javnih istupa, autor je došao do vlastitoga uvjerenja da se do zajedničkoga rješenja može doći samo međusobnim otvorenim dijalogom, uz posredovanje i medijatorsku ulogu međunarodne zajednice i njezinih stručnjaka, te da bi najbolje rješenje za otvoreno "hrvatsko pitanje", ali ujedno najpovoljnije kompromisno rješenje za sve bilo - federativna država Bosna i Hercegovina s tri republike i tri razine lokalne samouprave. Alternativa je životarenje u postojećem, totalni protektorat, ili raspad države s obveznim i neizbježnim međusobno trajnim sukobljavanjem. Kao osoba koja je proživjela dva rata i kao znanstvenik s preko četrdeset godina iskustva, autor u radu ukazuje na ključne uzroke kriznoga stanja, moguće katastrofalne posljedice zadržavanja postojećeg, upitnost uspješnosti europskoga puta i sigurnost europske perspektive države, njezinih naroda i građana. ; The pre-war time in Bosnia and Herzegovina, just like the war and post-war time were abundant with debates, different views and numerous proposals for the state structure of Bosnia and Herzegovina, which was supposed to secure the country's survival, integrity, self-sustainability and efficient functioning, as well as peaceful co-existence of the three constitutive nations, national minorities and all the citizens. Various local and international interests were conflicting in the debates. However, no matter how many prominent local and international experts gave their contribution, a win-win solution has not been found yet, the one which would be satisfying for everyone, especially for the three ethnical national policies and the policy of the international community. Today, after twenty-two years of applying the Dayton solution, it is obvious that it is not satisfactory and may not be considered final indeed. On the contrary, with this solution, the country has been functioning as a half-protectorate, under supervision and management of the international community and the High Representative, appointed by the international community, however in a permanent, deeper or somewhat less deep crisis, but always in crisis. Obviously, this eccentric and entirely inefficient constitutional-legal and administrative-territorial structure is not satisfying for anyone, neither it may lead the country onto a peaceful, safe and certain accession path to Europe. Therefore, reorganisation of the state is an absolute must and also a duty, because the country with such state structure and torn with conflicts is not suitable for Europe. After years of scientific researches, participation in numerous local and international scientific conferences, numerous published articles, five published books on Bosnia and Herzegovina, the author came to a conclusion that the best solution for all involved parties may be found only through an open dialogue, with support and mediation of the international community and its experts. The best solution for the open "Croat issue", but also the best compromise solution for everyone would be a federative state of Bosnia and Herzegovina with three republics and three levels of local self-government. The only two alternatives to this solution are either to merely vegetate in the current situation, resp. to keep the full protectorate or the dissolution of the state, which necessarily involves permanent conflicts. The author, who survived two wars and has more than forty years of experience in scientific work, points out to main causes of the actual crisis, potential disastrous consequences of keeping the status quo, disputability of the success of the accession path to Europe and security of the perspective of a European state and its nations and citizens.
Članak nastoji rasvijetliti tendencije suvremene etizacije u različitim područjima života, od gospodarstva i tehnike do znanosti i politike, s posebnim naglaskom na pravnu domenu. Ključno je pitanje: kako se danas masovno nabujala etizacija svijeta života odnosi prema načelu odvajanja prava i morala te prema vladavini prava kao minimuma morala u društvu? Teoretsko je polazište za ovo razmatranje Thomasiusova podjela naravnoga prava na honestum, decorum i iustum te Kantova dihotomija metafizičkih temelja nauka o pravu i kreposti u Metafizici ćudoređa. Taj je okvir upravo vrhunac prosvjetiteljskih nastojanja za strogim odvajanjem sfere zakonitosti i moralnosti. Postavlja se u tom sklopu pitanje, potkopavaju li suvremene etičke tendencije prosvjetiteljsko naslijeđe zaštite ljudskih prava. Na temelju takva dihotomna modela dalje se raščlanjuje utjecaj nedavne ekspanzije profesionalnih, medicinskih, znanstvenih, poslovnih i drugih oblika etike, masovno uspostavljanje etičkih povjerenstava, politička korektnost i djelovanje javnoga mnijenja na okvir ljudskih temeljnih sloboda. Za ilustraciju prikazana su dva ogledna primjera iz Hrvatske – normativni nedostaci etičkoga kodeksa i zloporaba etičkoga tijela u političke svrhe. U zaključku se obrazlaže kako suvremena etizacija može donijeti dobre plodove promicanjem ćudorednih pitanja i pravne zaštite. Međutim, ona ne smije prekoračivati granice i potkopavati vladavinu prava. Razdvajanje morala i prava znatna je baština demokratske ustavne države. Neobuzdana i preobilna etizacija raznih sfera, međutim, može biti pogubna za dobro uređenje i blagostanje u suvremenom, sve više pluralističkom i multikulturnom društvu. Primjerenije je stoga da o pravu sude nepristrani sudci i neovisni sudovi, držeći se u pravorijeku stoljećima izborenih i utvrđenih mjerila pravednosti; oni to zacijelo čine znatno pravednije nego što bi to činili provizorni etički odbori i ad hoc imenovani povjerenici. Etika se može baviti unutarnjom stranom djelovanja i moralnim maksimama. No, etičke maksime nisu uvijek vezane uz izvanjsku pravnu prisilu. O toj bitnoj razlici, koju bi svako društvo trebalo pažljivo razgraničiti i propisati, ovisi u bitnome ostvarenje ljudske slobode u njezinoj punini. ; This paper seeks to shed light on the trends of contemporary ethicisation in various areas of life, from business and technology to science and politics, with special emphasis on the legal domain. The key question is: how does nowadays immensely enlarged ethicisation of the lifeworld relate to the principle of separating legality from morality and the rule of law as the minimum of moral in the society? Theoretical framework for this analysis is Thomasius' division of natural law into honestum, decorum and iustum, as well as Kant's dichotomy of the metaphysical foundations of the doctrine of law and virtue in the Metaphysics of Morals. This framework represents the pinnacle of the demand of the Enlightenment era for a separation of the spheres of legality and morality. The question is raised as to whether contemporary ethical tendencies undermine the legacy of the Enlightenment regarding the protection of the human rights. Based on this dichotomous model, the impact of the recent expansion of professional, medical, scientific, business and other forms of ethics, the massive establishment of ethics committees, political correctness, and the mediation of public opinion on the framework of human fundamental freedoms is further elaborated. By way of illustration, two exemplary case studies from Croatia are presented—the normative flaws of a code of ethics and the misuse of an ethical body for political purposes. The conclusion elaborates how contemporary ethicisation can produce good results by promoting legal issues and legal protection. However, it should not exceed the limits and undermine the rule of law. The separation of morality and law is an important legacy of the democratic constitutional state. The unbridled and extensive ethicisation of various spheres, though, can be devastating to good order and well-being in the contemporary increasingly pluralistic and multicultural society. Therefore, the impartial tribunals should judge by the centuries-old and established standards of justice; they do it more equitably than the provisional ethical committees and the ad hoc appointed commissioners would. Ethics may continue to deal with the inner side of action and maxims. Nevertheless, the ethical maxims are not always bound to external compulsion. The full realisation of human freedom depends on this essential distinction, which every society should carefully determine and regulate. ; Cet article vise à faire la lumière sur les tendances de l'éthisation contemporaine dans divers domaines de la vie : des affaires et technologie à la science et politique, en mettant un accent particulier sur le domaine juridique. La question clé est la suivante : quel est le rapport entre l'éthisation contemporaine du monde de la vie, massivement accrue, avec le principe de la séparation entre le droit et la morale et la primauté du droit en tant que minimum de morale ? La présupposition de départ pour cette réflexion est la division par Thomasius de la loi naturelle en honestum, decorum et iustum, ainsi que la dichotomie par Kant des fondements métaphysiques de la doctrine du droit et de la vertu dans la Métaphysique des Mœurs, ledit cadre représentant le comble de l'exigence des Lumières pour une séparation stricte entre les sphères de la légalité et de la moralité. La question se pose de savoir si les tendances éthiques contemporaines nuisent l'héritage des Lumières de la protection des droits de l'homme. Sur la base de ce modèle dichotomique, une analyse plus profonde est fournie ayant pour but de démontrer l'impact de l'expansion récente des formes de l'éthique professionnelle, médicale, scientifique, des affaires et autres, de la mise en place massive des comités d'éthique, de la rectitude politique et de la médiation de l'opinion publique. A titre d'illustration, deux études sur des cas exemplaires en Croatie sont ici traitées: les faiblesses normatives d'un code d'éthique et l'abus d'un organe éthique à des fins politiques. En conclusion, il est montré que l'éthisation contemporaine peut porter ses fruits en promouvant les questions morales et la protection juridique. Cependant, elle ne doit pas dépasser les limites de le régime du droit et le nuire. La séparation entre la morale et le droit est un héritage important de l'Etat constitutionnel démocratique. L'éthisation effrénée et étendue à divers domaines peut néanmoins être dévastatrice pour le bon ordre et le bien-être dans la société contemporaine de plus en plus pluraliste et multiculturelle. Par conséquent, les juges impartiaux et les tribunaux indépendants devraient juger selon les normes de la justice séculaires et bien établies ; ils le font de manière plus équitable que le feraient le comité d'éthique provisoire ou les commissaires nommés ad hoc. L'éthique peut continuer à traiter du côté intérieur des actions et des maximes. Néanmoins, les maximes éthiques ne sont pas toujours liées à la contrainte juridique extérieure. De cette distinction essentielle, que chaque société devrait déterminer et réglementer avec soin, dépend avant tout la réalisation de la liberté humaine dans sa plénitude. ; Dieser Aufsatz versucht, die Tendenzen der zeitgenössischen Ethisierung in verschiedenen Bereichen des Lebens, von der Wirtschaft und Technik bis hin zur Wissenschaft und Politik, unter besonderer Berücksichtigung der Rechtsdomäne, zu beleuchten. Die Schlüsselfrage lautet: Wie verhält sich die heutige massiv angewachsene Ethisierung der Lebenswelt zum Grundsatz der Trennung von Legalität und Moralität sowie zum rechtsstaatlichen Postulat des Rechts als des Minimums der Moral in der Gesellschaft? Als Rahmen für die Untersuchung dient die Aufteilung des Naturrechts in honestum, decorum und iustum bei Thomasius, ferner Kants Dichotomie der metaphysischen Anfangsgründe der Rechts- und Tugendlehre in der Metaphysik der Sitten, wo als Höhepunkt die aufklärerische Forderung nach einer strengen Scheidung der Sphäre der Legalität von der Moralität untermauert wurde. Es wird die Frage erörtert, ob zeitgenössische Ethisierungstendenzen das aufklärerische Erbe der Verteidigung der Menschenrechte untergraben. Ausgehend von diesem dichotomischen Modell wird erörtert, welche Auswirkungen die jüngere Ausweitung der Ethik im Berufsleben, in Medizin, Wissenschaft, Geschäftsbeziehungen sowie sonstige Formen der Ethik, ferner die massiven Gründungen von Ethikkommissionen, die politische Korrektheit und die öffentliche Meinungsbildung auf den Rahmen der menschlichen Grundfreiheiten haben. Zur Veranschaulichung werden zwei Fallbeispiele aus Kroatien angeführt: die normativen Mängel eines Ethikkodexes und der Missbrauch eines ethischen Gremiums zu politischen Zwecken. Abschließend wird festgestellt, dass die zeitgenössische Ethisierung gute Früchte tragen kann, sofern sie die Rechtsfragen und den Rechtsschutz fördert. Aber sie darf dabei nicht die Grenzen überschreiten und den Rechtsstaat untergraben. Die Trennung von Moral und Recht ist ein wichtiges Erbe des demokratischen Rechtsstaates. Die ungezügelte und extensive Ethisierung verschiedener Sphären kann indessen für die gute Ordnung und das Wohlleben in der heutzutage immer ausgeprägteren pluralistischen und multikulturellen Gesellschaft verheerend sein. Daher mögen lieber unparteiische Richter und unabhängige Gerichtshöfe nach den in vielen Jahrhunderten errungenen und bewährten Maßstäben der Gerechtigkeit urteilen; sie tun dies gerechter, als es provisorische Ethikkomitees und ad hoc ernannte Beauftrage je tun würden. Die Ethik mag sich weiter mit dem inneren Bereich des Handelns und den Maximen befassen. Die ethischen Maximen sind aber dem äußeren Zwang nicht immer verpflichtet. Von dieser wesentlichen Unterscheidung, die jede Gesellschaft sorgfältig bestimmen und reglementieren sollte, hängt die Verwirklichung der Menschenfreiheit in ihrer Fülle ab.
