Search results

Die Europäische Union ist aufgrund wirtschaftlicher Integrationen entstanden, aber mit den Jahren hat sie die Bereiche ihrer Zuständigkeit erweitert. Auch die Institutionen der Europäischen Union haben ihre Befugnisse erweitert. Die Förderung des Friedens und der europäischen Werte, die allen Mitgliedsstaaten gemeinsam sind, sowie die Gestaltung eines Raums der Freiheit, Sicherheit und Gerechtigkeit wurden zu den Grundwerten und Zielen der Europäischen Union. Aus diesem Grund kam es zu den wesentlichen Änderungen im Bereich der Justiz und Innenpolitik, beziehungsweise im Bereich der Asylpolitik. Informelle Zusammenarbeit der 70er Jahren wurde zur institutionellen Zusammenarbeit und hatte die gemeinsame Asylpolitik der EU zum Ergebnis. Der Höhepunkt der Migrantenkrise in 2015 hat alle Mängel dieser Politik in den Vordergrund gebracht und hat darauf hingewiesen, dass eine Reform des bisherigen gemeinsamen Asylsystems notwendig ist. In diesem Beitrag wird die Übersicht der Gestaltung der gemeinsamen Asylpolitik der EU sowie die Herausforderungen, mit denen sich die EU infolge der größten Migrantenwelle aus den Ländern des Nahen Ostens konfrontiert sieht, gegeben. Ebenfalls bespricht man in diesem Beitrag den Einfluss der Migrationsbewegungen nach die EU auf die Perzeption der EU-Bürger über die Schlüsselfragen der EU. Durch die Analyse des Zustands der Menschenrechte in der EU und des Verhältnisses zwischen der Nummer der gestellten Asylanträge in den Mitgliedsstaaten der EU und den von EU-Bürgern angegebenen Schlüsselfragen wird die Hypothese bestätigt, dass der erhöhte Migrantenzufluss und der Zuwachs an Asylanträgen in den Mitgliedsstaaten der EU dazu beibringen, dass die Migration als eine Schlüsselfrage anerkannt wird.

Predmet rada je bezbednosni odgovor Republike Srbije na njeno ugrožavanje izazvano savremenom migrantskom krizom koja je kulminirala 2015. godine. Bezbednosni izazovi koje sa sobom nosi migrantska kriza, a sa kojima se danas suočava i Srbija, ponajviše su u domenu organizovanog kriminala, odnosno trgovine ljudima i narkoticima, kao i terorističkog i obaveštajnog delovanja.
Cilj rada je da se objasni na koji način je Republika Srbija bezbednosno odgovorila na izazove koje je sa sobom donela migrantska kriza. Namera autora je da utvrdi adekvatnost odgovora Srbije na sve ključne bezbednosne izazove u vezi sa migrantskom krizom, i da predloge kako bi se na osnovu potpunijeg i sistematizovanog saznanja mogla adekvatnije sprovoditi prevencija i uspešnije vršiti suprostavljanje istim.
Metode koje se primenjuju u radu su naučno deskriptivna, analiza sadržaja i statistička metoda.
Rezultat rada je određenje analiziranih aspekata odgovora Republike Srbije na ugrožavanje njene bezbednosti usled migrantske krize u cilju sveobuhvatnijeg sagledavanja validnosti odgovora na opasnosti od migracija, kao i predlozi i preporuke radi još uspešnijeg otklanjanja njihovih negativnih efekata.

Nacionalni mehanizmi integracije migranata u društvo primitka i širi društveni kontekst u kojem se migracije događaju, mogu utjecati na oblikovanje stava javnosti prema migrantima. Kombinirajući podatke dviju međunarodnih studija: Indeksa razvijenosti politika integracije imigranata (MIPEX) i Europskoga društvenog istraživanja (ESS), ovaj rad donosi pregled usvojenih nacionalnih politika vezano uz integraciju migranata i percepciju javnosti o imigrantima u društvu primitka u odabranim europskim zemljama koje su sudjelovale u oba istraživanja. Posebna pozornost usmjerena je na moguće promjene u stavovima javnosti koje bi se mogle analizirati kao posljedica europske "migrantske krize" iz 2015./2016. Podatci dobiveni u 27 europskih zemalja koji zadovoljavaju kriterije sudjelovanja u najnovijim valovima istraživanja (MIPEX2020 i ESS2018) analiziraju se prema MIPEX-ovoj kategorizaciji stupnja integracije: 1) sveobuhvatna integracija, 2) izjednačenost na papiru, 3) privremena integracija i 4) migranti bez integracije/uskraćivanje integracije. Ti se opći opisi migracijske politike država povezuju se s percepcijom javnosti o imigrantima ispitivanom u okviru ESS-a. Hijerarhijskom regresijskom analizom dobiveno je da ispitanici iz zemalja s dobro razvijenom integracijskom politikom izražavaju pozitivniji stav prema imigrantima i priznaju njihov doprinos svim područjima društva primitka. Nadalje, veći udio imigranata porijeklom iz zemalja izvan EU-27 korelira s negativnijom procjenom utjecaja imigranata na društvo primitka. Iako rezultat MIPEX-a jasno ne pokazuje pomak u migracijskim politikama kao posljedicu europske "migrantske krize", može se smatrati stabilnim, no relativno slabim, prediktorom antiimigrantskih stavova. Razvijene politike političke participacije i uključivanja imigranata pokazuju se kao područja koja ukazuju na opću klimu poticanja pozitivnog stava prema imigrantima. ; National mechanisms of migrant integration into the host society and the wider social context in which migration occurs may affect the construction of public attitudes towards migrants regardless of their origin or status. By combining the data of two international studies: the Migrant Integration Policy Index (MIPEX) and the European Social Survey (ESS), this paper examines national policies regarding migrant integration and the public perception of migrants in the host society in selected European countries. This analysis highlights especially the shifts in public attitudes as possible consequences of the 2015/2016 European "migration crisis". The data from 27 European countries that participated in the last waves of both MIPEX2020 and ESS2018 were analysed according to the four-dimensional MIPEX categorisation: 1) Comprehensive integration, 2) Equality on paper, 3) Temporary integration, and 4) Immigration without integration (Integration denied). These categories of states' migration policies were then combined with the public perceptions of immigrants examined by the ESS. Multilevel regression models demonstrated that the respondents from countries with well-developed integration policies express a more positive attitude towards immigrants and acknowledge their contribution to all areas of the host society. A higher proportion of non-EU-27 immigrants in the country correlates with a more negative perception of immigrants' impact on the host country. Even though the MIPEX score does not reflect clearly the shift in migration policies affected by the European "migration crisis", it could be considered a stable, though relatively weak predictor of anti-immigrant prejudice. In conclusion, this study's findings suggest that better-developed policies of political participation and immigrant inclusion foster more positive attitudes towards immigrants.

National mechanisms of migrant integration into the host society and the wider social context in which migration occurs may affect the construction of public attitudes towards migrants regardless of their origin or status. By combining the data of two international studies: the Migrant Integration Policy Index (MIPEX) and the European Social Survey (ESS), this paper examines national policies regarding migrant integration and the public perception of migrants in the host society in selected European countries. This analysis highlights especially the shifts in public attitudes as possible consequences of the 2015/2016 European "migration crisis". The data from 27 European countries that participated in the last waves of both MIPEX2020 and ESS2018 were analysed according to the four-dimensional MIPEX categorisation: 1) Comprehensive integration, 2) Equality on paper, 3) Temporary integration, and 4) Immigration without integration (Integration denied). These categories of states' migration policies were then combined with the public perceptions of immigrants examined by the ESS. Multilevel regression models demonstrated that the respondents from countries with well-developed integration policies express a more positive attitude towards immigrants and acknowledge their contribution to all areas of the host society. A higher proportion of non-EU-27 immigrants in the country correlates with a more negative perception of immigrants' impact on the host country. Even though the MIPEX score does not reflect clearly the shift in migration policies affected by the European "migration crisis", it could be considered a stable, though relatively weak predictor of anti-immigrant prejudice. In conclusion, this study's findings suggest that better-developed policies of political participation and immigrant inclusion foster more positive attitudes towards immigrants. ; Nacionalni mehanizmi integracije migranata u društvo primitka i širi društveni kontekst u kojem se migracije događaju, mogu utjecati na oblikovanje stava javnosti prema migrantima. Kombinirajući podatke dviju međunarodnih studija: Indeksa razvijenosti politika integracije imigranata (MIPEX) i Europskoga društvenog istraživanja (ESS), ovaj rad donosi pregled usvojenih nacionalnih politika vezano uz integraciju migranata i percepciju javnosti o imigrantima u društvu primitka u odabranim europskim zemljama koje su sudjelovale u oba istraživanja. Posebna pozornost usmjerena je na moguće promjene u stavovima javnosti koje bi se mogle analizirati kao posljedica europske "migrantske krize" iz 2015./2016. Podatci dobiveni u 27 europskih zemalja koji zadovoljavaju kriterije sudjelovanja u najnovijim valovima istraživanja (MIPEX2020 i ESS2018) analiziraju se prema MIPEX-ovoj kategorizaciji stupnja integracije: 1) sveobuhvatna integracija, 2) izjednačenost na papiru, 3) privremena integracija i 4) migranti bez integracije/uskraćivanje integracije. Ti se opći opisi migracijske politike država povezuju se s percepcijom javnosti o imigrantima ispitivanom u okviru ESS-a. Hijerarhijskom regresijskom analizom dobiveno je da ispitanici iz zemalja s dobro razvijenom integracijskom politikom izražavaju pozitivniji stav prema imigrantima i priznaju njihov doprinos svim područjima društva primitka. Nadalje, veći udio imigranata porijeklom iz zemalja izvan EU-27 korelira s negativnijom procjenom utjecaja imigranata na društvo primitka. Iako rezultat MIPEX-a jasno ne pokazuje pomak u migracijskim politikama kao posljedicu europske "migrantske krize", može se smatrati stabilnim, no relativno slabim, prediktorom antiimigrantskih stavova. Razvijene politike političke participacije i uključivanja imigranata pokazuju se kao područja koja ukazuju na opću klimu poticanja pozitivnog stava prema imigrantima.

The "European refugee/migrant crisis" is a geopolitical designation with which the media, politics and the general public have labelled the arrival of a large number of refugees into the European Union in 2015 and 2016. The article analyses the spatial distribution of asylum seekers in the European Union during the 2011–2016 period. It focuses on how changes of the border regimes on the external and internal borders of the European Union have influenced the movement of asylum seekers and the spatial distribution of asylum applications during the "crisis". It raises attention to the growing importance of the militarisation of borders and the securitisation of migration flows for the spatial distribution of the asylum applicants. The research is based on the analysis of the Eurostat data on the total number of asylum applicants in member states between 2011 and 2016. Although changes in border regimes were not the only factor influencing the spatial distribution of asylum seekers during the "European refugee/migrant crisis", their effects can be used to demonstrate the restrictions asylum seekers are facing on their journey. The main aim of the article is to reflect on the use of the geographical designation "Europe"/"European" in the context of the "refugee/migrant crisis". Using this designation creates the perception of a unified, borderless space, in which individuals can freely choose their asylum destination. The discourse of "the European refugee/migrant crisis" often presents the European Union as "an open asylum shopping centre" in which asylum seekers can pick whatever host they want. The article opposes this notion and emphasises the limitations and the effect that contingency plays in the choice of asylum destination. ; "Europska izbjeglička/migrantska kriza" geopolitička je oznaka kojom su mediji, politika i šira javnost obilježili dolazak velikog broja izbjeglica u Europsku uniju 2015. i 2016. godine. U članku se analizira prostorna raspodjela tražitelja azila u Europskoj uniji od 2011. do 2016. Usredotočuje se na to kako su promjene graničnih režima na vanjskim i unutarnjim granicama Europske unije utjecale na kretanje tražitelja azila i prostornu raspodjelu zahtjeva za azil tijekom »krize«. To skreće pozornost na sve veću važnost militarizacije granica i sekuritizaciju migracijskih tokova na prostornoj raspodjeli podnositelja zahtjeva za azil. Istraživanje se temelji na analizi Eurostat podataka o ukupnom broju podnositelja zahtjeva za azil u državama članicama između 2011. i 2016. Iako promjene u graničnim režimima nisu jedini čimbenik koji utječe na prostornu raspodjelu tražitelja azila tijekom »europske izbjegličke/migrantske krize«, njihovi se učinci mogu iskoristiti kako bi se pokazale granice s kojima se azilanti susreću na svojem putu. Glavni je cilj članka problematizirati upotrebu geografske oznake »Europa«/»europski« u kontekstu »izbjegličke/migrantske krize«. Ta upotreba stvara percepciju jedinstvenoga, bezgraničnog prostora u kojemu pojedinci mogu slobodno izabrati svoje azilno odredište. Diskurs »europska izbjeglička/migrantska kriza« Europsku uniju često predstavlja kao »otvoreni trgovački centar za azil« u kojemu tražitelji azila mogu odabrati bilo koju zemlju domaćina. Članak se suprotstavlja tom pojmu te naglašava ograničenja i učinak koji kontingencija (slučajnost) igra u izboru odredišta azila.