Suchergebnisse

Starting from a two-dimensional understanding of trust in institutions, we examine the predictability of trust in political institutions and trust in non-political national institutions in explain voting and protest forms of citizen participation in politics, as well as the possible mediating role of satisfaction with the functioning of the political system. The paper is based on the Croatian data of the fifth wave of the European Values Study (EVS, 2018). Individual associations between the two forms of trust and the two types of participation indicate that greater confidence in political institutions is associated with more frequent electoral participation and a lower propensity for protest participation. In contrast, trust in non-political institutions is only associated with less propensity for protest participation. At the same time, both forms of political trust are strongly interconnected and accompanied by greater satisfaction with the functioning of the political system, which is weakly positively associated with voting and negatively associated with a tendency to protest. The multivariate analysis confirmed only the independent positive contribution of trust in political institutions to voting. We discuss the results in the context of the high association between the two forms of political trust in Croatian context, and the findings to date regarding the determinants of voting and protest participation as two forms of citizen participation in politics. ; Polazeći od dvodimenzionanog razumijevanja povjerenja u institucije, u radu provjeravamo prediktivnost povjerenja u političke institucije i povjerenja u nepolitičke nacionalne institucije za objašnjenje glasanja te protestnih oblika sudjelovanja građana u politici, kao i moguću posredujuću ulogu zadovoljstva funkcioniranjem političkog sustava. Rad se temelji na hrvatskim podacima petog vala Europske studije vrednota - ESV (European Values Study - EVS, 2018). Pojedinačne povezanosti dvaju oblika povjerenja i dvaju tipova sudjelovanja ukazuju da je izraženije povjerenje u političke institucije povezano s češćom izbornom participacijom, a manjom sklonošću prosvjednog sudjelovanja, dok je povjerenje u nepolitičke institucije povezano samo s manjom sklonošću prosvjednom sudjelovanju. Ujedno, oba su oblika političkog povjerenja snažno međusobno povezana, te praćena većim zadovoljstvom funkcioniranjem političkog sustava, a koje je u slaboj pozitivnoj vezi s glasanjem, te u negativnoj sa sklonošću prosvjedima. Multivarijatnom analizom potvrđen je samo samostalan pozitivni doprinos povjerenja u političke institucije za pojašnjenje glasanja. Rezultate raspravljamo u kontekstu visoke povezanosti dvaju oblika političkog povjerenja u hrvatskim uvjetima, te dosadašnjih nalaza o odrednicama glasanja i protestnog sudjelovanja kao dvaju oblika sudjelovanja građana u politici.

U suvremenom zapadnom društvu terorizam je postao kulturalni simbol straha te je samim time postao referentni okvir za evaluaciju bilo kakvih drugih oblika ugroze ljudskoj sigurnosti. Pokušaji donošenja univerzalne definicije terorizma nikada nisu rezultirali uspjehom, a razlog tomu je njegova situacijska i pejorativna priroda te preklapanje s drugim formama političkog nasilja (gerilsko ratovanje, pobune i slično). Na tom tragu, prikazivanje određenih fenomena i događaja kao terorističkih može biti stvar subjektivne konstrukcije značenja tog pojma. Stoga je u ovom radu, uz metodu kritičke analize diskursa protuterorističkih strategija Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, prikazano kako se konstruira strah od terorizma u kolektivnoj svijesti zapadnog društva, te su komparativnom analizom utvrđene sličnosti i razlike u provođenju politike straha od strane zapadnih političkih elita. Rezultati analiza ukazuju kako se prikaz prijetnje koju terorizam predstavlja zapadnom svijetu ne temelji na činjenicama, nego na zamišljanju najgorih mogućih ishodišnih scenarija terorističkih napada. ; Terrorism has become a cultural symbol of fear in contemporary Western society and therefore a frame of reference for evaluation of any other type of threat to human security. Attempts to universally define terrorism have never been succesful because of its situational and pejorative nature and overlap with other forms of political violence (guerilla warfare, insurgency etc.). Consequently, representation of certain phenomena and events as terrorist can be a matter of subjective construction. Therefore, by applying method of critical discourse analysis to counterterrorism strategies of the European Union and the United States of America, it is shown how the fear of terrorism in collective consciousness of Western society is constructed. In addition, comparative analysis method shows similarities and differences in conduction of politics of fear by western political elites. Results of analysis indicate that the representation of terrorist threat to Western society is based not on facts but on imagining worst-case scenarios of terrorist attack.

U članku predstavljam analizu odziva slovenske osnovne škole na prisutnost različitih etničkih skupina i zajednica u slovenskom prostoru. Zanima me reagira li osnovnoškolski sustav u smislu suvremenog shvaćanja interkulturalnosti i teži li prema omogućavanju jednakih mogućnosti za "autohtone" i "novodobne" manjine. Analiza je potvrdila hipotezu da se u javnoj slovenskoj osnovnoj školi vodi asimilacijska, a ne integracijska školska politika, što etničkim manjinama onemogućuje ravnopravan obrazovni razvoj. Integracija je izražena više deklarativno nego u zbilji. ; In this article we present the analysis of Slovenian elementary school's response to the presence of different ethnic groups and communities in Slovenia. Does the elementary school system react along the lines of contemporary concept of interculturality and does it seek to enable equal opportunities for "native" and "new" minorities. The analysis confirmed the hypothesis that Slovenian public elementary schools implement the assimilative and not the integrative school politics, which prevents the ethnic minorities to achieve equal educational development. The integration is more declarative than real. ; In diesem Artikel wird eine Analyse vorgenommen, die sich mit der Reaktion der slowenischen Grund schule auf die Anwesenheit verschiedener Volksgruppen und ethnischer Gemeinschaften in Slowenien beschäftigt. Dabei stellte ich mir die Frage, ob das slowenische Grundschulsystem moderne interkulturelle Ansätze aufnimmt und sich um die Chancengleichheit "autochtoner" und "neuzeitlicher" Minderheiten bemüht. Die Analyse hat meine Ausgangshypothese bestätigt, dass an den öffentlichen slowenischen Grundschulen eine assimilatorische, und nicht integrative Schulpolitik betrieben wird, wodurch ethnische Minderheiten an einer gleichberechtigten Entfaltung und Ausbildung gehindert werden. Die Integration findet nur deklarativ, und nicht im Schulalltag statt.

Rad se bavi analizom decizionističke paradigme političkoga u Bosni i Hercegovini. U prvome dijelu rada postavlja se kratka teorijska osnova decizionizma na kojoj analiza počiva. Drugi dio je posvećen pojašnjavanju dvaju ključnih uzroka decizionističke matrice u BiH. Riječ je o trosegmentalnom suverenitetu kao temelju državnosti i njemu pridruženim konsocijacijskim elementima koji su ugrađeni u politički sustav. U trećem se dijelu analiziraju četiri oblika manifestacije decizionističkoga modela. Pojašnjava se fenomen legitimacije izvaninstitucionalnoga odlučivanja te zanemarivanja uloge zakonodavnih tijela koje se u decizionističkoj matrici smatraju "pričaonicama" bez stvarne moći. Nadalje, objašnjava se povratna reakcija nacionalnih zajednica koje putem izbora ili drugim oblicima artikulacije javnoga mnijenja djeluju kao retroaktivni odobravatelji vlastitih etnopolitika. Zatim se analizira fenomen konvivijalnosti nacionalnih političkih elita koje se međusobno održavaju na životu i upotpunjuju na simboličkoj i djelatnoj razini. Iako u obliku političkih neprijatelja, jedne su drugima neophodne za održavanje u političkoj sferi. Naposljetku, pojašnjava se uloga međunarodne zajednice, ponajprije kroz instituciju visokoga predstavnika koji legitimira decizionistički model, a nerijetko i sam u njemu aktivno sudjeluje. ; The paper deals with the analysis of decisionist paradigm of the political in Bosnia and Herzegovina. The frst segment of the paper sets a brief theoretical basis of decisionism on which the analysis is based. The second segment is focused on the clarifcation of two key causes of the decisionism matrix in B&H. It deals with a tripartite sovereignty as the foundation of statehood and its joint consociational elements which are built in a political system. In the third part of the paper, the four forms of manifestation of the decisionist model are analysed. The phenomenon of the decision-making legitimising without regard for the institutions is explained, as well as the neglecting of the role of legislative authorities which are, in the decisionist matrix, considered to be "chat rooms" without real power. Furthermore, the paper explains the feedback of the national communities which, through elections and other forms of expression of the public opinion, act as retroactive approvers of their own ethnopolitics. The phenomenon of coexistence of national political elites is then analysed, as they keep one another alive and complement each other on both symbolic and functional levels. They need each other in order to survive in the political sphere even though they act as political enemies. Finally, the paper explains the role of international community, primarily through the institution of the High Representative which does not only legitimise the decisionist model but often assumes an active role in it as well.

U članku se uspoređuju politike povijesti Drugoga svjetskog rata u Estoniji i Hrvatskoj poslije državnog osamostaljenja. Pokazujući kako su estonski i hrvatski nacionalno-integracijski procesi dominantno bili obilježeni "potragom" za samostalnom državom, temeljna je teza članka da revizionističko sjećanje na estonske i hrvatske osovinske borce kao na "borce za naciju i državu" opstaje zbog isključivog shvaćanja Sovjetskog Saveza i Jugoslavije kao velikoruske odnosno velikosrpske "tamnice" estonskoga i hrvatskog naroda. Iako službeno sjećanje u objema zemljama ističe europsko antifašističko nasljeđe, oklijevanje vlasti u odmicanju od ekskluzivističkih državotvornih politika povijesti potiče pozitivnu interpretaciju estonskoga i hrvatskog fašizma. Autori zaključno prikazuju razlike među dvjema zemljama te upućuju na pogubnost aktualnih europskih politika spram totalitarizma kao obrasca suočavanja s Drugim svjetskim ratom, a koje Estoniju i Hrvatsku još više udaljuju od suočavanja s prošlošću. ; This article offers a comparison of the politics of history of WWII in Estonia and in Croatia after their independence. Following an introduction demonstrating how Estonian and Croatian national integrative processes were predominantly marked by their "pursuit" of independency, the main thesis is exposed – that the revisionist memory of Estonian and Croatian Axis fighters as "fighters for the nation and the state" has survived primarily due to the exclusivist understanding of the Soviet Union and Yugoslavia as the Greater-Russian or Greater-Serbian "dungeons" of Estonian and Croatian people, respectively. Although the official historical memory in both countries highlights the European anti-fascist heritage, the authorities' reluctance to move away from the exclusive statehood politics of history serves to promote a positive interpretation of Estonian and Croatian fascism. The authors in conclusion depict the differences between the two countries and warn of the fatal consequences of the current European policies towards totalitarianism as a pattern for dealing with World War II, which are pushing Estonia and Croatia further away from facing the past.

Posthumno objavljen roman Ernesta Hemingwaya Rajski vrt je tekst prepun sukobljenih čežnja, posebice onih između heteroseksualiteta, homoseksualiteta i hermafroditizma. To je također roman koji iskazuje Hemingwayeve osjećaje nesigurnosti kada je riječ o muškosti i hermafroditizmu. U svome protagonistu, piscu Davidu Bourneu, Hemingway predstavlja ne samo osobne čežnje i strahove o seksualnosti nego i način na koji "pisanje" može omogućiti rješenje ovih nesigurnosti. ; Ernest Hemingway's posthumous novel The Garden of Eden is a text rife with competing desires, especially those between heterosexuality, homosexuality, and androgyny. It is a novel that also rehearses its author Ernest Hemingway's ambiguous feelings concerning masculinity and androgyny. Through his writer-protagonist David Bourne, Hemingway dramatizes not only his personal desires and fears about sexuality, but also how "writing" can provide a solution for such insecurities.

The office of the High Commissioner on National Minorities, body of the Organization for Security and Co-operation in Europe, published at the end of 2008 a set of recommendations dealing with the rights of national minorities in inter-state relations. In this paper circumstances related to the origins of Bolzano/Bozen Recommendations are analysed, subsequently the paper presents the content of the Recommendations, and finally, the paper analyses to what extent the Recommendations have been reflected in minority-related legislation and policies of Croatia and several neighbouring countries. Adapted from the source document.

U ovom članku razmatra se odnos između umnog mišljenja i umnog djelovanja, filozofije i politike, u perspektivi u kojoj se taj odnos, ako je pravilno shvaćen, pokazuje kao odlučujući i za proces repolitizacije koji se, kako izgleda, nameće kao neodložna obaveza našeg vremena. Nastoji se pokazati da je starogrčko iskustvo razumijevanja filozofije i politike, transformirano u moderni na određen način, mjerodavno i za suvremenu emancipaciju na- šeg umnog života. A u tom sklopu umnog života, pokazuje se da mišljenje uvijek predstavlja i jedan politički čin, a politika, sa svoje strane, uvijek iznosi (i) specifično mišljenje. ; This paper discusses the relationship between rational thought and rational action, between philosophy and politics, in a perspective in which this relationship, if properly understood, turns out to be decisive for the repoliticisation process that seems to impose itself as an urgent obligation of our time. It will be shown that the ancient Greek experience of understanding philosophy and politics, transformed in modernity in a certain way, is also relevant to the contemporary emancipation of our rational life. And in this context of rational life, it is shown that thought is always a political act and politics, in turn, always presents specific thought.

Autorica se bavi stanjem komparativne politike, a posljedično i političke znanosti uopće, u Hrvatskoj četvrt stoljeća nakon početka političke transformacije. Glavne uzroke njihova nezavidna statusa u međunarodnoj politološkoj zajednici vidi u selekcijskoj pristranosti u komparativnim istraživanjima i podrazvijenosti discipline. U prvom dijelu teksta općenito razmatra problem selekcijske pristranosti kao jedne od najčešćih i najpogubnijih grešaka u komparativnim istraživanjima. Prirodna pristranost očituje se u odabiru samo poznatih i dostupnih slučajeva, a neprirodna u "odabiru koji se provodi na ovisnoj varijabli", to jest u izboru samo onih slučajeva koji potvrđuju polazne hipoteze i isključivanju onih koji ih dovode u pitanje ili ih opovrgavaju. U drugom dijelu autorica ilustrira selekcijsku pristranost u transformacijskim istraživanjima i regionalnoj komparatistici na primjeru Hrvatske. Uzroke prirodne pristranosti vidi u tome što strani komparatisti ne poznaju jezik, povijest i politiku zemlje. Ona je umnogome posljedica large-nation biasa, to jest usredotočenosti istraživača na velike i moćne zemlje, i historiografskog biasa, to jest njihova oslanjanja na selektivne historiografske izvore podataka. Neprirodna pristranost izraz je metodoloških problema u dizajniranju komparativnih istraživanja, najčešće neopravdanog precjenjivanja jednih, a podcjenjivanja drugih varijabli, što znatno utječe na rezultate istraživanja. Naposljetku se osvrće na uzroke podrazvijenosti komparativne politike u Hrvatskoj. ; The author deals with the state of comparative politics in Croatia, and the state of political science more generally, a quarter of a century after the beginning of political transformation. Selective bias in comparative research and underdevelopment of the discipline are diagnosed as the main causes of its unimpressive status in the International community of political scientists. The first part of the article discusses in more general terms the problem of selective bias as one of the most widespread, but also most dangerous mistakes in comparative research. Natural bias is reflected in the choice of only known and available cases, while unnatural bias involves choice only of the cases that confirm the starting hypotheses and exclude those that question or repudiate the hypotheses. In the second part, the author illustrates the selective bias in research of political transformation and regional comparative politics using Croatia as an example. The main cause of natural bias has to do with the fact that many comparativists are unfamiliar with the language, history and politics of the country. This is largely due to large-nation bias and Reliance on selective historical data. Unnatural bias reflects methodological problems in designing research in comparative politics, most often in emphasizing one set of variables at the expense of another, which affects the results of research. In the concluding part, the article deals with the causes of underdevelopment of comparative politics in Croatia.

Cilj je članka analizirati Spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu u Gornjoj Stubici kao materijalizirano sjećanje na prošlost konstruiranu u skladu s potrebama sadašnjosti. Spomeniku se pristupa iz perspektive ljudi koji ga na raznorodne načine koriste i oživljavaju, pri čemu je naglasak na njihovim kulturnim praksama u prostoru spomenika. Među nizom mogućih pogleda na Spomenik i izvedbe koje ga prate, autori se usmjeravaju na njegova dva lica, koja se odnose na dva povijesna trenutka, ali i dva različita modusa sjećanja. Jedno je povezano s kontekstom nastanka spomenika i njegovim komemorativnim i obljetničkim upotrebama u socijalizmu. Drugo lice dolazi do izražaja u 21. stoljeću kada se slike prošlosti utjelovljuju i uprizoruju u izvedbama oživljene povijesti. ; The aim of the paper is to analyze the monument to the Peasant Revolt and Matija Gubec in Gornja Stubica as materialised memory of the past constructed in relation to present-day circumstances. The monument is approached through the prism of people who use it and bring it to life in diverse ways, with the emphasis on their cultural practices and performances in the memorial space. Out of a number of potential approaches to the Monument, the authors focus on its two faces, related to two historical moments, but also two different modes of memory. One is connected with the construction of the monument and its commemorative and anniversary usages in socialism. The other is created in the 21st century, when images of the past also become embodied in living history performances.

Svrha diplomskog rada je učiniti pregled teorijskih djela i empirijskih istraživanja posvećenim zelenim političkim strankama i njihovim biračima te ispitati koje su sociodemografske odrednice, političke preferencije i sklonost postmaterijalističkim vrijednosti zelenih birača u Hrvatskoj. Glavna obilježja zelenih stranaka ukratko se mogu opisati kroz davanje prioriteta ekološkim problemima te želja za rješavanjem nejednakosti u društvu kroz borbu protiv spolne, seksualne i nacionalne diskriminacije te širenje socijalnih usluga države. Ključni čimbenici koji utječu na politički uspjeh zelenih političkih opcija su zastupljenost ekoloških pitanja u javnoj sferi, ekonomsko stanje države, institucionalni okviri provođenja izbora. Opisane su i regionalne razlike u Europi u uspjehu zelenih stranka te utjecaj postsocijalističkog nasljeđa i problema nastali nakon tranzicije zemalja u srednjoj i istočnoj Europi. Zelene stranke u Hrvatskoj tek nedavno ostvaruju veći politički uspjeh i reprezentaciju u Saboru, što je znatno otežalo provedbu analize na hrvatskim zelenim biračima. Provedene analize su pokazale da su ekološkim stavovima sklonije visokoobrazovane žene sklone lijevoj političkoj orijentaciji koje visoko vrednuju demokraciju i imaju blagu sklonost postmaterijalističkim vrijednostima. Također, političke preferencije su se pokazale znatno snažnijim prediktorom ekološke orijentacije i sklonosti zelenoj opciji nego sociodemografski čimbenici. Iako analize provedene na potencijalnim glasačima stranke Možemo!, zbog problema nedostatka podataka, nisu prigodne za generalizacije zbog malog broja uključenih prediktora i slabe moći objašnjavanja, pristupi u radu predstavljaju dobru osnovu za buduća istraživanja i ukazuju na područja koja je potrebno dodatno istražiti. ; The purpose of this master thesis is to review theoretical papers and empirical research dedicated to green political parties and their voters, but also to test what are the socio-demographic determinants, political preferences and values orientation of green ...

Krajem 2013. i u 2014. Hrvatsku su obilježile dvije vrlo različite promjene u statusu seksualnih manjina. Prvo, ustavnim referendumom istospolnim partnerima onemogućio se pristup instituciji braka. Drugo, novim Zakonom o životnom partnerstvu omogućila im se većina bračnih prava, osim zajedničkog usvajanja djece. Ovo jasno ilustrira sukobljene trendove hrvatskog društva. S jedne strane, poboljšanja u položaju seksualnih manjina mogla su se uočiti još 1970.-ih i 1980.-ih, a nakon prekida tih pozitivnih trendova 1990.-ih, do poboljšanja dolazi posebice 2000.-ih. Istodobno, mnoge formalne pozitivne promjene nisu bile popraćene i promjenama u heteronormativnim i homofobnim praksama hrvatskog društva koje pak postaju očevidne kroz pregled izabranih aspekata socijalne isključenosti seksualnih manjina u sva četiri sustava socijalne isključenosti (demokratsko-pravnom, radno-tržišnom, sustavu socijalne dobrobiti te obiteljskom i sustavu lokalne zajednice) koji se u ovom radu prvenstveno temelji na rezultatima EU LGBT studije iz 2012. godine i koji je nadopunjen rezultatima recentnih domaćih istraživanja vezanih uz LGBT tematiku. ; At the end of 2013 and in 2014, Croatia was marked by two very different changes in the status of sexual minorities. Firstly, same-sex partners were banned from the institution of marriage by a constitutional referendum. Secondly, the new Life Partnership Act provided the same-sex partners with most marital rights, except the joint-adoption right. This clearly illustrates conflicted trends of Croatian society. On one hand, improvements in the status of sexual minorities could have been noted as early as in 1970s and 1980s. After a break in these positive trends in the 1990s, the status of sexual minorities was particularly improved in the 2000s. Nevertheless, many of these positive changes were not accompanied by changes in the hetero-normative and homophobic practices of the Croatian society. This becomes evident in the overview of selected aspects of social exclusion of sexual minorities in all four systems of social exclusion (the democratic and legal system, the labour market, the welfare system, and the family and community system) that is, in this paper, primarily based on the results of the 2012 EU LGBT study, and complemented with the results of recent Croatian LGBT-related studies.

Proces integracije promatramo kroz prizmu pravde, gdje je cilj integracije postizanje pravne i političke jednakosti između manjine i većine. U ovom radu polazi se od ideje da društvo čine dvije osnovne zajednice: kulturna i politička. Prateći ovu dihotomiju zaključuje se da i proces integracije ima dvije dimenzije: političku i društvenu. Proces integracije nacionalnih manjina podrazumijeva njihovo sudjelovanje (integriranost) u politički i društveni život zajednice (države) u kojoj žive. U prvom dijelu rada autorica predstavlja modele političkog predstavljanja nacionalnih manjina, kako bi utvrdila prednosti i mane svakog od njih. U drugom dijelu rada autorica analizira aktivnosti manjinskih stranaka na posljednjim parlamentarnim izborima u Srbiji, izborne programe koje predlažu i rezultate koje su ostvarile. ; The integration process can be perceived through the prism of justice, whereby the aim of integration is to achieve the legal and political equality between minority and majority. This paper is based on the idea that the society has two main communities: cultural and political. Following this dichotomy, one can conclude that the integration of national minorities has two dimensions: political and social. Integration of national minorities involves their participation (integration) in political and social life of the community (state) in which they live. First part of the paper provides the analysis of models of political representation of national minorities in order to determine the advantages and disadvantages of each model. In the second part, the author analyzes the activities of minority parties in the last parliamentary elections in Serbia, the electoral programs which they proposed and the results that have been achieved.