Suchergebnisse

Ovaj rad donosi prikaz perspektiva o djetinjstvu i prikaz poteškoća s kojima se djeca suočavaju u zemljama Trećeg svijeta. Generalno rečeno, perspektiva društava u zemljama Trećeg svijeta ovisi o ekonomskim, političkim, društvenim i kulturnim aspektima. Tako niži slojevi društva, koji su najbrojniji u tim zemljama, nastoje skratiti trajanje djetinjstva svoje djece kako bi ih što ranije pripremili za svijet odraslih, a na koncu i za sam rad. Viši slojevi društva imaju suvremenu perspektivu o djetinjstvu zahvaljujući financijskoj sigurnosti, gdje se djetetu pruža sva skrb i svi uvjeti za kognitivni, emocionalni i psihomotorni razvoj. Poteškoće s kojima se djeca suočavaju u svom djetinjstvu otmice su i krijumčarenje, prisilni rad nametnut od otmičara ili članova obitelji, prisilna prostitucija, vrbovanje u kriminalne bande, nizak životni i zdravstveni standard, te na koncu nemogućnost kvalitetnoga obrazovanja. Same obrazovne mogućnosti nedovoljne su, pa čak i odsutne za neku djecu, zbog čega su djeca prisiljena, svojom voljom ili tuđom, ulaziti u navedene teškoće. Unatoč brojnim zakonima i pravima koje osigurava UN, za djecu Trećeg svijeta malo se toga čini osim osvještavanja Prvoga svijeta o njihovim problemima, koji bivaju u pravilu ignorirani.

Inclusion should be an important value of every society. Education institutions are the place for developing universal values that should enable every individual to express their needs in a unique and different way, which will prompt an inclusive environment that values diversity. Forming an inclusive environment fosters opportunity for developing creativity. Although inclusive education and creativity are rarely perceived as related, this paper aims to present the values and creativity opportunities of inclusive education. A chorus of criticism directed at the education system shows that creativity is not recognized enough, especially when it comes to students with disabilities whose creativity is often not seen as one of their abilities, even when it is developed. That happens as a result of perceiving the students through the prism of their disability. The emphasis should be on developing the values during the preschool period, which is the most significant period of a child's development as that is the time when the foundations of the personality development are set. The subject of this research is focused on identifying the values and creativity opportunities of inclusive education, while the intention is to recognize the possible ways of developing creativity in an inclusive environment. The aim of the research was to examine the educators' opinions on values and creativity opportunities of inclusion. As of recently, preschool institutions have been now facing an increasing number of children with disabilities enrolling in. Therefore, new challenges are posed on the preschool education when it comes to providing the children with the conditions for a development that meets their needs and abilities. The purpose of the paper is to offer strategies that will ensure the development of core values while respecting the creative potential of each child in an inclusive environment.

Politika inkluzivnog obrazovanja deo je šire politike stvaranja inkluzivnijeg, pravednijeg, humanijeg, tolerantnijeg i demokratičnijeg društva. S obzirom na to da deca kroz obrazovanje usvajaju brojne stavove koji će oblikovati njihov život u budućnosti veoma je važno adekvatno pristupiti procesu inkluzivnog obrazovanja. Budući da se poslednjih godina u pogledu implementacije ovog procesa vode brojne rasprave svrha ovog rada je da postavi jasne teorijske temelje, definiše pojam i otkloni nejasnoće u odnosu da slične termine, kako bi se mogla formulisati jasna obrazovna politika i preduzeti mere za njenu adekvatnu primenu.
U skladu sa tim u prvom delu rada pravi se distinkcija između medicinskog i socijalnog modela, a zatim se razmatraju teorijski pravci i principi na kojima se zasniva koncept inkluzije. U tom kontekstu analizirana su i međunarodna dokumenta koja čine osnovu za kreiranje nacionalnih inkluzivnih obrazovnih politika. Imajući u vidu da je svrha ovog koncepta da se kroz njegovu operacionalizaciju i implementaciju poboljša položaj marginalizovanih grupa, u poslednjem delu rada jasno su određene ključne odlike inkluzivnog obrazovanja, te je napravljena distinkcija u odnosu na pojam integracije. Analiza naučne literature, kao i međunarodnih dokumenata dovodi do zaključka da je obrazovna inkluzija jedan dinamičan proces koji ne podrazumeva samo uključivanje marginalizovanih društvenih grupa kroz pravnu regulativu u redovne škole, već permanentan rad na prilagođavanju okoline i društva potrebama tih grupa. Takođe, zaključuje se da je nemoguće kreirati potpuno inkluzivni sistem. Stoga je važnije stvoriti ekonomske, političke i društvene uslove koji će pružiti jednake mogućnosti i šanse za razvijanje maksimalnih potencijala svake individue. Ovaj rad treba da pruži doprinos ne samo naučnoj zajednici, već i nastavnicima i donosiocima odluka kako bi bolje razumeli koncept i trasirali put za sprovođenje pre svega obrazovnih, ali i svih drugih politika u društvu. Obrazovanje je temelj svake nacije, a put kojim deca prođu tokom školovanja odrediće njihovu budućnost.

U radu se razmatra uloga pedagoških istraživanja u transformisanju obrazovne politike i prakse. Bio nam je cilj da se kritički rasvetle mogućnosti, dometi i ograničenja 'na dokazima zasnovane' (evidence-based) koncepcije reformisanja obrazovanja. U okviru ove koncepcije došlo je do intenzivnog preispitivanja epistemologije pedagoške nauke, sa naglaskom na istraživanju uzročno-posledičnih odnosa u obrazovanju. Zahteva se i metodološka rigoroznost pedagoških istraživanja koja svoj vrhunac dostiže u eksperimentu na slučajnom uzorku. Uočava se i problem sistematske diseminacije i primene dobijenih naučnih saznanja u pedagoškoj praksi. Sa druge strane, kritičari ove koncepcije primećuju da je ona neopozitivistička, monometodološka, jer favorizuje kvantitativna istraživanja, i da je kao takva nedovoljna za objašnjenje i razumevanje pedagoških fenomena i konteksta u kome se obrazovne inovacije istražuju. Istovremeno, tokom poslednje decenije, došlo je do ponovnog preispitivanja uloge naučnog informisanja praktičara u njihovom svakodnevnom radu, kao i odnosa istraživanja i formiranja obrazovne politike. Najzad, filozofi obrazovanja ponovo u prvi plan stavljaju shvatanje o moralnoj, a ne o instrumentalno-tehničkoj prirodi pedagoške prakse. Teorijska analiza koncepcije 'na dokazima zasnovanog' transformisanja obrazovanja, dopunjena je i analizom socijalnih i institucionalnih uslova u kojima se razvija savremena nauka o obrazovanju. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 179060: Modeli procenjivanja i strategije unapređivanja kvaliteta obrazovanja u Srbiji . ; The paper discusses the role of educational research in transforming educational policy and practice. Our aim was to critically illuminate the possibilities, range and limitation soft he evidence-based concept of education reform. This concept implies an intensive re-examination of the epistemology of educational science, with the emphasis on studying the causal and consequential relations in education. It demands methodological rigour in educational research, culminating in the random sample experiment. It is also perceived that there is the problem of systematic dissemination and application of the obtained scientific findings in educational practice. On the other hand, the critics of this concept have observed that it is neo-positivist, mono-methodological, since it favors quantitative research, and as such insufficient for explaining and understanding educational phenomena and the contexts in which educational innovations are studied. At the same time, during the last decade, there has been another reconsideration of the role of scientific in forming of practitioners in their everyday work, as well as of the relation between research and the development of educational policy. Finally, philosophers of education again insist on the moral instead of on instrumental nature of educational practice. Theoretical analysis of the concept of evidence-based transformation of education has been supplemented by an analysis of social and institutional conditions in which the modern science of education develops.

U radu se analiziraju posljedice obrazovne segregacije i postojeće mjere obrazovne integracije djece romske nacionalne manjine koje se provode u Hrvatskoj. Mjere se sagledavaju s aspekta njihovog doprinosa ravnopravnoj participaciji romske djece u obrazovanju i uspješnom završetku školovanja. Kao mogući odgovor na brojne izazove u obrazovanju i uključivanju romske djece, opisuje se koncept magnet škole kao sveobuhvatni model obrazovne politike i prakse koji je nastao upravo s ciljem obrazovne desegregacije učenika iz manjinskih skupina te poboljšanjem učeničkih postignuća kroz podizanje kvalitete podučavanja i okruženja za učenje. Posebna prednost ovog modela ogleda se u unapređivanju kvalitete obrazovanja za svu djecu budući da se njime artikulirano promiče kvaliteta, jednakost i akademska uspješnost za svu djecu. S obzirom na to da se radi o američkom modelu, razmatraju se mogućnosti implementacije modela u hrvatski obrazovni sustav uvažavajući smjernice uspješnih magnet-škola. ; This paper analyses the consequences of educational segregation and existing measures of educational integration of Roma children in Croatia. The measures are viewed from the aspect of their contribution to equal participation of Roma children and successful completion of schooling. As a possible response to numerous challenges in the education and inclusion of Roma children, the concept of magnet school is described as a comprehensive model of educational policies and practice which has been developed to integrate minority group students and improve student achievement through raising the quality of the teaching and learning environment. A special advantage of this model reflects in improving the quality of education for all children since it articulates the quality, equity and academic success of all children. Given that this is an American model, the possibilities of model implementation in the Croatian education system are considered, taking into account the guidelines for successful magnet schools.

Gender and sexuality in the Croatian educational context occasionally resurface in the public discourse due to political instrumentalization but are largely neglected as a research topic. To address this absence, this paper presents original data on high-school and university experiences of queer persons collected in critically oriented research which examines social inequality of queer individuals in the Croatian educational institutions. Based on these data and drawing parallels with previous studies in an international context, the authors outline a theoretical approach that conceptualises gender and sexuality as interdependent social processes. Through showing how educational institutions actively marginalise persons of non-normative gender and sexual orientation, the authors point to the importance of conceptualising the everyday life of queer persons in education as a source of knowledge about these processes by highlighting the complex relationship between gender and sexuality – which authors do by establishing theoretical and methodological collaborations between sociology, queer theories as well as critical and institutional ethnography. The study's findings suggest that educational institutions have a mediating role in creating inequality based on gender and sexual differences since they function as spaces privileging heterosexuality and heteronormativity. This results in an ambivalent status of queer gender expressions and sexualities as they are simultaneously a subject of public negotiation and stigmatization and hidden in the private sphere of each person. (In)visibility and (non)acceptance of non-normative gender expressions and sexualities in the Croatian educational context imply a continuous process of managing one's identity between institutional and personal spheres of action. ; Teme roda i seksualnosti u obrazovnom kontekstu zbog političke instrumentalizacije povremeno su prisutne u javnom diskursu, ali su istraživački nedovoljno zastupljene. To osobito vrijedi za izvorna i kritički usmjerena istraživanja koja bi utvrdila kako obrazovne institucije u Hrvatskoj pridonose društvenoj nejednakosti queer osoba. Ovim se člankom pokušava nadomjestiti ta podzastupljenost teorijskom raspravom o konceptualizaciji roda i seksualnosti kao međuovisnih osobnih i društvenih procesa te prikazom rezultata istraživanja u kojem je taj pristup korišten. Kako dosadašnje spoznaje u međunarodnom kontekstu pokazuju, obrazovne institucije imaju aktivnu ulogu u procesima marginalizacije osoba nenormativne queer rodne i seksualne orijentacije, zato je nužno razumijevanje obrazovne svakodnevice kao izvora znanja o tim procesima kroz promišljanje isprepletenosti roda i seksualnosti. Ta isprepletenost u svrhu istraživanja društvene nejednakosti nastale na temelju rodne i seksualne različitosti mora teorijski i istraživački povezati sociologiju, queer teorije te kritičku i institucionalnu etnografiju. Na taj se način uspostavlja cjeloviti teorijski i metodološki pristup koji je korišten u istraživanju srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovnog iskustva queer osoba u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja pokazuju da obrazovne institucije imaju posredničku ulogu u stvaranju nejednakosti na temelju rodnih i seksualnih različitosti. Obrazovne su institucije ponajprije prostor koji privilegira heteroseksualnost i heteronormativnost, dok su queer izričaji roda i seksualnosti s jedne strane predmetom javnog označavanja i stigmatiziranja, a s druge strane predmetom prisiljavanja na privatnu i skrivenu sferu. Ne/vidljivost i ne/prihvaćanje nenormativnih rodnih izričaja i seksualnosti za queer osobe u hrvatskom obrazovnom kontekstu predstavlja trajan proces pregovaranja između institucionalnih i osobnih domena djelovanja.

Inkluzija je proces u kojem redovne osnovne škole i socijalno okruženje smanjuju prepreke za djecu s posebnim potrebama, što omogućava ravnopravno sudjelovanje sve djece u obrazovnom procesu. Područje obrazovanja djece i adolescenata s posebnim potrebama u Sloveniji pretrpjelo je velike promjene u posljednjih 20 godina. Zakonodavstvo usvojeno 2000. godine (Zakon o usmerjanju otrok s posebnimi potrebami, 2000) utvrdilo je uključivanje kao osnovno načelo u ovom području. Sukladno tome, povećava se broj djece i adolescenata s posebnim potrebama koji su uključeni u uobičajene oblike obrazovanja, također slijepih i slabovidnih. Osim toga, još uvijek postoje posebne obrazovne ustanove koje provode programe prilagođene djeci i adolescentima s posebnim potrebama. Inkluzija nije samo činjenica da je u učionicu ušao novi učenik koji je drugačiji i treba mu više pažnje. Umjesto toga, mora postojati pažljivo isplaniran projekt koji omogućava učenicima s posebnim potrebama da se integriraju u redovno obrazovanje. Uključivanje mora biti planirano i pripremljeno. Prije nekoliko godina učenica oštećenog vida bila je uključena u prvi razred naše škole. To je bio prvi primjer uključivanja djeteta s ovom vrstom deficita, prepreke ili poremećaja u našu školu. Za sve je stručne djelatnike u školi to bio značajan izazov, također prožet neizvjesnošću i strahom od nepoznatog. Inkluzija u Sloveniji osigurana je obrazovnim programom s prilagođenom provedbom i dodatnom stručnom pomoći, koji se provodi u svim osnovnim školama. Članak predstavlja praktični primjer uključivanja slabovidne učenice u redovnu osnovnu školu. ; Inclusion is a process in which the regular primary schools and the social environment reduce barriers for children with special needs, which enables equal participation of all children in the educational process. Over the past 20 years the field of education of children and adolescents with special needs in Slovenia has undergone major changes. Legislation adopted in 2000 (Zakon o usmerjanju otrok s posebnimi potrebami (Placement of Children with Special Needs Act), 2000) identified inclusion as a basic principle in this area. Accordingly, the number of children and adolescents with special needs who are included in the usual forms of education is increasing, including the blind and visually impaired. Besides, there are still special educational institutions that implement tailored programs for children and adolescents with special needs. Inclusion is not just the fact that a new student has come into the classroom, a student who is different and needs more attention. Instead, there must be a carefully planned project that allows the student with special needs to be integrated into regular education. Involvement must be planned and prepared. A few years ago, a student with impaired vision was included in the first grade of our school. It was the first example of the inclusion of a child with this type of deficit, obstacle or disorder in our school and for all professionals it was a considerable challenge, also imbued with uncertainty and fear of the unknown. Inclusion in Slovenia is provided by an educational program with customized implementation andadditional professional assistance, which is implemented at the majority of primary schools. This article presents a practical example of the inclusion of a visually impaired student in a regular primary school.

U radu se raspravlja o operacionalizaciji obrazovnih politika o pravima djece. Prava djece primarno proizlaze iz temeljnih ljudskih prava koja promiču zadovoljavanje bioloških, socijalnih, psiholoških, intelektualnih i duhovnih potreba. Donošenjem Konvencije o pravima djeteta 1989. godine dolazi do promjene u poimanju prava djece te se ističe aktivna uloga djeteta kao nositelja vlastitih prava. Promiče se i filozofija inkluzije kako bi se svoj djeci pružile jednake mogućnosti te osigurao rast i razvoj u skladu s individualnim sposobnostima svakog djeteta. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati način na koji se djeca i djetinjstvo prikazuju u dokumentima o pravima djece, s naglaskom na aktivnu ulogu djeteta nasuprot zaštitničkom stavu prema djetetu te u kojoj mjeri i na koji način su u dokumentima o pravima djece zastupljene temeljne inkluzivne odrednice. Rezultati kvalitativne deskriptivne analize ključnih dokumenata ukazuju na to da iako se u literaturi promiče uloga djeteta kao aktivnog sudionika i nositelja vlastitih prava taj je koncept potrebno i dalje razvijati. ; The paper discusses the operationalization of education policies on children's rights. Children's rights primarily derive from fundamental human rights that foster the fulfillment of the biological, social, psychological, intellectual and spiritual needs of all. Adoption of the 1989 Convention on the Rights of the Child has brought a change in the understanding of the children's rights, whereupon the active role of the child as the holder of her/his own rights has become recognized as well as the philosophy of inclusion, which provides equal opportunities for all children and ensures the growth and development in accordance with the individual abilities of every child. The aim of this paper is to examine how children and childhood are presented in the documents on children's rights, with an emphasis on the active role of the child and protective attitude towards the child. The paper also seeks to examine in what way and to what extent the fundamental inclusive principles are represented in the documents on children's rights. The results of a qualitative descriptive analysis of documents indicate that although relevant literature promotes the role of the child as an active participant and a holder of her/his own rights, the aforementioned concept needs to be further developed.

Development of communication technology and its use in educational purposes, led to the situation that students spend many hours in virtual reality without contacts with peers, and with natural and social environment. In this respect, in different context form the school, some other places (museums, galleries, zoos, botanical gardens, cultural institution, research centres), become more significant resources in the function of formal education and they have many possibilities for teaching and learning. Basic types of the reform changes have the tendency of democratization and decentralization with the aim of realizing the pedagogical and educational work of a better quality. In the paper, we are discussing possibilities of integrated ambient teaching in the function of holistic, integrated approach to teaching and learning as integral part of reformed processes at school. The aim of this paper is to point at the constructive elements of ambient teaching ambient authenticity, integrated approach in teaching, thematic planning and connecting the school with the close environment. ; Razvoj komunikacione tehnologije i njeno korišćenje u obrazovne svrhe doveo je do toga da učenici veliki broj sati provode u virtuelnoj stvarnosti bez neposrednih kontakata sa vršnjacima, prirodom i društvenom sredinom. U tom smislu, u drugačijem kontekstu od školskog, ambijenti (muzeji, galerije, zoo-vrtovi, botaničke bašte, kulturne ustanove, istraživački centri) postaju sve značajniji resursi u funkciji formalnog obrazovanja i poseduju velike mogućnosti za učenje i poučavanje. Osnovni pravci reformskih promena imaju tendenciju demokratičnosti i decentralizacije u cilju ostvarivanja kvalitetnijeg vaspitanja i obrazovanja. U radu se razmatraju mogućnosti integrisane ambijentalne nastave u funkciji holističkog, integrativnog pristupa učenju i poučavanju kao sastavnog dela reformskih procesa u školi. Cilj ovog rada je da se ukaže na konstruktivne elemente ambijentalne nastave - autentičnost ambijenta, integracijski pristup u nastavi, tematsko planiranje i povezivanje škole sa neposrednim okruženjem.

Obrazovna inkluzija je tema koja je relevantna za pedagogijski i društveni kontekst, a posebice za suvremene odgojno-obrazovne reforme. Uključivanje ili inkluzija je zahtjev koji je koncepcijski nazvan odgoj i obrazovanje za sve. U širem smislu riječi, obrazovna inkluzija se odnosi na uključivanje djece i odraslih koji su zbog psihofizičkih, socijalnih, kulturnih, odgojno-obrazovnih mogućnosti, etničkih i drugih razlika podložni socijalnoj isključenosti, izloženi socijalnoj marginalizaciji, a time obespravljeni i ranjivi. U užem smislu riječi, inkluzija je zahtjev kojim senaglašava da je svako dijete ma pravo na obrazovanje u skladu s svojim mogućnostima. U okviru Deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. godine se proklamira i postavlja uvjet za ostvarenje temeljnog prava čovjeka, a to je prava na besplatno osnovno obrazovanje za svu djecu. Zemlje Europe i svijeta naglašavaju važnost inkluzije u obrazovanju na svim razinama odgojno-obrazovnog sustava kroz nacionalne kurikulume i druge dokumente obrazovne politike. Obrazovna inkluzija je zahtjev koji proširuje i produbljuje odgojni model integracije djece s teškoćama u razvoju u redovno školovanje. ; Inclusive education is a relevant theme in the pedagogical and social context. It has a special meaning towards the new educational reforms. Inclusion is a demand that is conceptually known as education for all. In broader meaning, educational inclusion relates to the inclusion of the children and the adults who were socially excluded and exposed to social marginalization due to psychophysical, social, cultural, educational, ethnical and other differences by which they were deprived of their rights. In the narrow sense inclusion is a demand which emphasizes that every child is ready to train in accordance with the possibilities in the school as the education institution.The Declaration of Human Rights Act of 1948 defines the right on education as a fundamental human right of every child and every adult. Inclusive education with the meaning that everybody is involved in education is clearly defined and determined in The Salamanca Statement and Framework for Action in 1994 that promotes the right of every child that regardless of his/her physical, intellectual, emotional, social, linguistic or other conditions should be involved inthe regular schools. Educational inclusion with previously mentioned meaning constitutes the demand that broadens and deepens the educational model to integrate children with disabilities into educational system. In consistence with above-mentioned, in this paper, the differences between the integrated education and the inclusive education will be shown. By identifying the significance of inclusion for social development in European countries and in the world, it is its importance and role in educational system that is emphasised.

Knowledge about educational change teaches us that educational reform is a complex and multidimensional enterprise with an uncertain outcome. Besides the existence of a clear education development strategy, one of the most important factors of success of reform initiatives is responsible change management. This paper provides an overview of Fullan's theoretical assumptions and research data on the key principles of effective change management and the roles of stakeholders in the process of change development, planning and implementation. Reform processes in Serbia in the field of education, which took place during the previous decade, are observed through the prism of Fullan's assumptions and findings on the responsible management of educational change. It is presumed that the lack of success of educational reforms in our country stemmed from the lack of knowledge about educational change and inadequate management of reform processes, which had a negative effect on the efficiency of reform implementation and motivation of key stakeholders in those changes. For successful creation of future educational policies and change implementation in our country, it is vital to count in the 'voice' of practice, to join forces and potentials of employees in the relevant institutions and schools, in order to decrease risks and increase the possibilities for accepting change in practice. ; Znanja o obrazovnim promenama uče nas da je reforma obrazovanja složen i višedimenzionalni poduhvat sa neizvesnim ishodom. Pored postojanja jasne strategije razvoja obrazovanja, odgovorno vođenje promena jedan je od najvažnijih faktora uspeha reformskih inicijativa. U ovom radu je dat pregled Fulanovih teorijskih postavki i istraživačkih podataka o ključnim principima uspešnog vođenja promena i ulogama aktera u procesu njihovog osmišljavanja, planiranja i implementiranja. Reformski procesi u Srbiji u oblasti obrazovanja, koji su se događali tokom protekle decenije, sagledani su upravo kroz prizmu Fulanovih postavki i saznanja o odgovornom vođenju obrazovnih promena. Pretpostavlja se da je neuspeh obrazovnih reformi u našoj zemlji bio uslovljen nedostatkom znanja o obrazovnim promenama i neadekvatnim vođenjem reformskih procesa, što se negativno odrazilo na efikasnost njihovog sprovođenja i motivaciju ključnih aktera u tim promenama. Za uspešno kreiranje budućih obrazovnih politika i sprovođenje promena u našoj zemlji, potrebno je da se uvaži 'glas' prakse, da se udruže snage i potencijali zaposlenih u nadležnim institucijama i školama, kako bi se umanjili rizici, a povećale mogućnosti za prihvatanje promena u praksi.

Postojeće životne situacije izazvane globalnom pandemijom bolesti COVID-19 krizni su i uznemirujući događaji koji mijenjaju obiteljski život. Stoga je važno pružiti podršku obiteljima u ispunjavanju njihove odgojne funkcije, ostvarivati kontinuiranu komunikaciju i dijalog te osmisliti smjernice i strategije za međusobnim povezivanjem, zajedničkim sudjelovanjem djece i odraslih u različitim životnim aktivnostima. Posebnu pozornost potrebno je usmjeriti na obitelji djece koja imaju posebne odgojno-obrazovne potrebe. Svaka obitelj, bez obzira na postojeće sposobnosti i mogućnosti djeteta, želi da njihovo dijete bude prihvaćeno i uključeno u zajednicu i u kvalitetne programe kako bi se djetetu osiguralo poticajno okruženje i materijali za aktivno učenje i kvalitetan razvoj, kako se ne bi povećavali dodatni izazovi s kojima se obitelji suočavaju tijekom pandemije. S obzirom na manji broj istraživanja o korelatima učinkovite suradnje odgojitelja u vrijeme bolesti COVID-19, posebice u našem okruženju, cilj je ovoga istraživanja ispitati jesu li određene sociodemografske značajke odgojitelja (godine radnoga iskustva i stručna sprema) povezane s određenim aspektima kvalitete partnerske suradnje u ustanovama ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja u vrijeme pandemije koronavirusa. Za potrebe istraživanja konstruiran je Upitnik o kvaliteti partnerske suradnje odgojitelja i roditelja u vrijeme izvanrednih životnih okolnosti izazvanih pandemijom bolesti COVID-19 koji je proveden na uzorku od 313 odgojitelja. Izračunata je korelacija između samoprocjene partnerske suradnje i godina radnoga iskustva te stručne spreme odgojitelja, dok je analiza varijance korištena za testiranje razlika u procjeni nekih aspekata suradnje s obzirom na radno iskustvo odgojitelja. Rezultati provedenoga istraživanja pokazuju kako odgojitelji partnersku suradnju s roditeljima u vrijeme pandemije koronavirusa procjenjuju kvalitetnom te se smatraju kompetentnima u izgradnji partnerskih odnosa s roditeljima, kao i u pružanju podrške roditeljima djece s teškoćama. Odgojitelji s više godina radnoga iskustva smatraju se manje kompetentnima u korištenju digitalne tehnologije te smatraju kako im u tom aspektu treba više teorijskoga usavršavanja i praktičnoga iskustva.

Nacija predstavlja oblik političke organizacije povezan s modernosti. Nacionalne države su gradile standardne jezike i obrazovne sustave kako bi se formirala nacionalna identifikacije, budući da država teško može postojati bez nekog oblika kulturne bliskosti među svojim građanima. Bez zajedničkog identiteta, društvo je često podijeljeno i nedostaje mu solidarnosti. Europska unija je izgrađena na ekonomskim i političkim temeljima; no pokušava krivotvoriti osjećaj zajedničke pripadnosti i identiteta. Kao u slučaju nacionalne integracije, postoje dvije mogućnosti - europski identitet na temelju zajedničke kulture i europski identitet temeljen na zajedničkim političkim načelima. Prvi tip identiteta je teško krivotvoriti, s obzirom na europske kulturne i jezične raznolikosti. Drugi tip identiteta teško može biti osnova političke zajednice, a također se teško može postići zbog nepostojanja europskog medijskog prostora i zajedničkog javnog mnijenja. Stoga, autori ovog rada zaključuju da se Europska unija temelji na nestabilnim osnovama. ; Nation represents a form of political organization connected with modernity. National states had been building standard languages and educational systems in order to form national identification, since a state can hardly exist without some form of cultural closeness between its citizens. Without a common identity, a society is often divided and lacks solidarity. European Union was built on economical and political grounds; however it tries to forge a sense of common belonging and identity. As in the case of national integration, there are two possibilities – European identity based on the common culture, and European identity based on common political principles. The first type of identity is hard to forge, due to European cultural and linguistic diversity. The second type of identity can hardly form a basis of spolitical community, and also can hardly be achieved due to non-existence of European media space and common public opinion. Therefore, the authors of this paper conclude that European Union is based on unstable grounds.

IN CROATIAN: U radu su predstavljeni rezultati kvalitativnog eksploratornog istraživanja perspektive ravnatelja srednjih škola o modelu državne mature te jednakosti i pravičnosti u mogućnosti pristupa visokom obrazovanju za učenike strukovnih škola i gimnazija. Ova se pitanja analiziraju u kontekstu sve izraženijih aspiracija mladih ljudi prema visokom obrazovanju, masifikacije visokog obrazovanja i strateškog određenja Republike Hrvatske prema povećanju udjela visokoobrazovanih građana. Jednakost mogućnosti pristupa visokom obrazovanju podrazumijeva da svi učenici koji žele studirati imaju pravo pod jednakim uvjetima i kriterijima pristupiti državnoj maturi kao preduvjetu za upis visokog obrazovanja, a pitanje pravičnosti ogleda se u tome da svaki učenik ima jednaku mogućnost uspjeha u pristupu visokom obrazovanju. Rezultati ukazuju na općenito pozitivne stavove ravnatelja o državnoj maturi kao jedinstvenom sustavu vanjskih ispita koji omogućuje provjeravanje stečenih znanja i vještina na isti način i uz iste kriterije za sve učenike. Kritičke perspektive ravnatelja odnose se na preispitivanje primjerenosti certifikacijske funkcije državne mature za učenike gimnazija (ravnatelji gimnazija) te slabljenja selekcijske funkcije korištenjem dodatnih provjera znanja i sposobnosti učenika od strane visokoškolskih institucija (ravnatelji različitih vrsta škola). Perspektive ravnatelja gimnazija i strukovnih škola o jednakosti i pravičnosti u mogućnostima pristupu visokom obrazovanju izrazito se razlikuju. Dok ravnatelji gimnazija pravičnost sagledavaju kroz prizmu osiguravanja jednakih uvjeta i kriterija za sve, ravnatelji strukovnih škola prepoznaju da nedostatak pravičnosti proizlazi iz drugačijeg obrazovnog iskustva i opsega onoga što uče učenici strukovnih programa. Postojeći mehanizmi obrazovne politike kojima se nastoji adresirati nepovoljniji položaj učenika strukovnih škola su nedostatni za ujednačavanje mogućnosti učenika iz različitih srednjoškolskih programa. --- IN ENGLISH: The paper presents the results of a qualitative exploratory study of secondary school principals' perspectives on the State Matura model, and the issues of equality and equity of access to higher education for vocational and grammar school pupils. These questions are analysed in the context of increasing aspirations of young people towards higher education, the massification of higher education, and the strategic positioning of the Republic of Croatia towards increasing the share of highly educated citizens. Equality of access to higher education implies that all pupils who wish to study have the right to access the State Matura, a prerequisite for entering tertiary education, under equal conditions and criteria. The issue of equity means that every pupil has an equal opportunity to access tertiary education. The results point to generally positive attitudes regarding the State Matura as a uniform system of external exams that enables assessment of the acquired knowledge and skills in the same manner and using the same criteria for all pupils. Principals' critical perspectives include questioning the suitability of the certification function of the State Matura for grammar school pupils and the weakening of the selective function due to additional testing of pupils' knowledge and skills by tertiary education institutions. The perspectives of grammar school and vocational school principals on equality and equity of access to tertiary education are distinctly different. While grammar school principals view equity through the prism of providing equal conditions and criteria for all, vocational school principals recognise that the lack of equity arises from a different educational experience and the scope of what is taught in vocational programmes. Existing educational policy mechanisms aimed at addressing the less favourable status of vocational school pupils are insufficient to equalise the opportunities of pupils from various secondary school programmes.

Vijeće ministara Europske unije u svojoj rezoluciji (2004) definira profesionalno usmjeravanje kaoskup aktivnosti koje pojedincima omogućavaju identificirati vlastite mogućnosti, kompetencije iinterese u različito doba života kako bi donijeli odluke o obrazovanju, osposobljavanju te kakobi efikasnije mogli upravljati vlastitom profesionalnom karijerom. Profesionalno usmjeravanjenamijenjeno je pojedincima u svim fazama njihova života te obrazovnih i radnih prijelaza. Onoje uvijek pratilo i prilagođavalo se promjenama koje se događaju u društvu. U svojoj teoriji,Parson (1909) kaže da pojedinac prilikom odabira zanimanja mora poznavati sebe, rad te bitisposoban dovesti ta dva elementa u međusobni odnos kako bi postigao sklad, a za to mu jepotrebna pomoć stručnjaka. Uslijed gospodarskih, tehnoloških i inih promjena koje se događajuu društvu, pojedinac je u prilici i potrebi više puta tijekom života odabrati zanimanje, posao iličak novu karijeru pri čemu mu je nužno osigurati potporu i mogućnost usluga profesionalnogusmjeravanja. U većini zemalja Europe razvijeni su sustavi pružanja podrške pojedincima tijekomtranzicije, stoga je cilj ovog članka prikazati modele profesionalnog usmjeravanja odraslih uHrvatskoj, Austriji i Finskoj. Navedenim zemljama zajedničko je da usluge profesionalnogusmjeravanja odraslih nude javni servisi za zapošljavanje te obrazovne institucije. Za razlikuod Hrvatske i Austrije, u Finskoj postoji sustav formalnog obrazovanja za savjetnika o karijeri. ; Council of Ministers of European Union (2004) defines professional guidance as set of activitiesthat enable individuals to identify their own opportunities, competencies and interests duringdifferent life periods to make decisions about education, training and to more efficiently managetheir own career. Professional guidance is intended for individuals regardless of their current lifeperiod, education level or job. Professional guidance has always followed and been adjusted tosocial changes. In his theory, Parson (1909) highlights importance of knowing oneself and workwhen selecting a career and that individual needs to be capable of joining those two elements in arelationship to achieve harmony – for that reason individual might need a professional assistance.Due to economic, tehnological and other changes people will more often be in a position tochange their profession, job or even a career path. For that reason it is necessary for them to havesupport and opportunity for professional guidance services. In most of European countries thereare developed systems of professional guidance, therefore the aim of this article was to presentmodels of professional guidance in Croatia, Austria and Finland. What mentioned countries havein common is that vocational guidance services for adults are offered within public employmentservices and education institutions. In contrast to the Croatia and Austria, Finland has a formalsystem of education for career counselours.