Suchergebnisse

Na temelju analize sadržaja, vrste i profila priloga u kulturnim rubrikama dvaju hrvatskih dnevnih listova, u članku se razmatra utjecaj promjene strukture vlasništva nad medijima na potencijal generiranja kritičke javne sfere i afirmaciju regionalnog karaktera kulture. Ovaj fokus analize odabran je u svjetlu teze da je uspješno uključivanje u globalizacijske procese moguće upravo natemelju postojanja snažnih lokalnih kulturnih identiteta. Analizirana su dva hrvatska regionalna dnevna lista s različitom vlasničkom strukturom, pri čemu je karakter priloga u području kulture poslužio kao indikator promjene uređivačke politike novina koja se događa s privatizacijom medija. Riječ je o prilozima u području kulture objavljivanim u splitskom dnevnom listu SlobodnaDalmacija godinu prije njegova prelaska u transnacionalno korporacijsko vlasništvo (2004.) i godinu nakon što se taj prelazak dogodio (2006.). U istim razdobljima analiziran je i riječki Novi list kao novina s drukčjim strukturom vlasništva.U slučaju Slobodne Dalmacije rezultati analize ukazuju na promjenu fokusa prezentiranih kulturnih tema s lokalno-regionalnog aspekta na teme nacionalnog i međunarodnog karaktera te smanjenje žanrova priloga s kritičkim potencijalom. U Novom listu koji nije promijenio vlasničku strukturu, u istraživanom je razdoblju uočen upravo obrnuti trend; promjena sadržaja s nacionalnim i međunarodnim kulturnim sadržajima na lokalne i regionalne teme, te zadržavanje kritičkog pristupa tim temama. Budući da je Novi list jedna od rijetkih dnevnih novina u Hrvatskoj koja nije u transnacionalnom korporacijskom vlasništvu, analizirani podaci upućuju na to da upravo izostanak takva vlasništva omogućava promicanje i razvoj kulturnih vrijednosti specifičnih za regiju te održavanje kritične lokalne javne sfere. ; Based on the content analysis of type and profile of articles in cultural sections of two Croatiandaily newspapers, this paper deals with the issue of changes in media ownership and the influencethese changes have on media as generators of critical public sphere and actors in fostering regionalcultural characteristics. This analitic focus is based on the hypothesis that successful integrationinto globalization processes is possible only if strong local cultural identity is present. TwoCroatian regional daily papers with different ownership structure were analysed. The characterof articles in cultural section was taken as an indicator of editoral politics change that came to lifewith media privatization processes. The analysis dealt with in articles Slobodna Dalmacija, dailynewspapers from Split, year before Slobodna Dalmacija came under transnational coorporateownership (2004.) and year after the change (2006.). Daily newspapers Novi List from Rijeka,was analysed in the same time frame, since Novi List has different ownership structure thanSlobodna Dalmacija.For Slobodna Dalmacija analysis reveils the change in forms of presented cultural themes fromlocal-regional aspect to national and international character along with fewer number of criticalarticles. In Novi List, that did not undergo an ownership change, trend is quite the opposite;articles content changes from national and international towards local and regional themes withno specific change in critical approach in published material. Since Novi List is one of the raredaily newspapers in Croatia that has no transnational coorporate ownership, analysed datasuggest that the absence of such ownership enables and promotes development of cultural valuesspecific for one region while maintaining critical local public sphere.

Gradska uprava u Varaždinu sastavljala je popise vlasnika fundusa za potrebe ubiranja redovnih i izvanrednih poreza i gradskih pristojbi. Iz druge polovice 17. stoljeća sačuvano je deset popisa od kojih je posljednji, iz 1698. godine, cjelovit, a ostali se odnose na pojedine gradske četvrti. Popisi također donose informacije o broju fundusa koje su posjedovali isusovci, pavlini, prelati, Varaždinski generalat i tridesetnica koji su, kao vlasnici gradskih zemljišta, također bili obavezni plaćati poreze. Porez se plaćao prema veličini fundusa. Analiza prosječne veličine posjeda potvrđuje da su tijekom druge polovice 17. stoljeća povećane ekonomske i socijalne razlike unutar gradskog društva. Stanovnici unutrašnjeg grada posjedovali su prosječno 1,5 - 2 fundusa, a u suburbijima 1,1 - 1,4. Na prosječnu veličinu posjeda utjecali su vlasnici većeg broja fundusa, samostani, Crkva, vojne i civilne službe Kraljevine, čiji broj fundusa raste posebno u unutrašnjem gradu. Oni posjeduju više od 20 posto gradskog zemljišta. Najveći pojedinačni vlasnici su isusovce. Većim brojem fundusa raspolažu također suci, senatori te plemstvo. U suburbijima pratimo suprotan proces, umjesto povećanja, postojeći fundusi se dijele na sve manje čestice. To je pokazatelj veće gustoće stanovanja u suburbijima, ali i sve većeg broja siromašnih građana čija je ekonomska snaga u padu. Uz analizu ekonomskih i socijalnih procesa u gradu popisi su izvor za procjenu broja stanovnika Varaždina krajem 17. stoljeća. Na temelju broja nastanjenih fundusa i prosječnog broja ukućana procijenjeno je da je krajem 17. stoljeća u gradu živjelo između 2850 i 3350 stanovnika. Popisi sadrže, uz ime i veličinu fundusa, informacije o smještaju, vrsti, kvaliteti zemljišta i iznosu plaćenog poreza ili pristojbe te je važan izvor za povijest katastra grada Varaždina. ; The city authorities in Varaždin compiled a number of lists of estate owners with the purpose of collecting the regular and supplementary taxes as well as other levies imposed by the city government. From the second half of the 17th century nine such records have been preserved, the last of which, dating from 1698, is a complete document, while the rest refer only to certain city areas. The records also provide information on the number of parcels owned by Jesuits, Pauline Fathers, prelates, members of the Varaždin Generalate, and customs offices, which, as owners of city parcels, were also required to pay taxes. The amount of these taxes depended on the size of their parcels. The analysis of the average size of estates shows that there is a noticeable economic and social divergence in the city during the second half of the 17th century. While the inner-city inhabitants owned 1.5 – 2 plots on average, in the suburbs the average estate size was between 1.1 and 1.4 plots. The average size of estates was affected by the owners of a larger number of plots, such as monasteries, the Church, and both military and civil services of the Kingdom. The number of their plots, particularly in the inner city is increasing and at the end of the 17th century they own more than twenty percent of city lands. The biggest individual owners are Jesuits. A larger number of plots is also owned by judges, senators and noblemen. In the suburbs, there is a completely different process at work. Instead of augmentation, the estates are being divided into smaller parcels of land. This proves a higher population density in the suburban areas, which resulted in an increased number of the poor and those citizens whose economic power is in decline. Besides allowing the analysis of the economic and social processes in the city, the records are a valuable source in estimating the number of inhabitants in Varaždin at the end of the 17th century. Taking into consideration the number of uninhabited plots and the average number of household members, between 2,850 and 3,350 inhabitants are estimated to have lived in Varaždin at that time. Except for the names and plot sizes, the records also contain the information on locations, types, quality of these lands and the amount of taxes and duties paid. They are therefore an important source in investigating the history of the land register of the city of Varaždin.

U ovom članku dajemo pregled nekih od ključnih promjena na tržištu čeških tiskanih medija nakon pada komunizma 1989. godine. Fokusirale smo se na promjene vlasništva te na utjecaj tih promjena na profesionalno novinarstvo. U 1990-ima strane medijske kompanije (pretežno njemačke i švicarske) ušle su na češko medijsko tržište te donijele model novinarstva koji je orijentiran na profit. Naše istraživanje koje je provedeno prije desetak godina bavilo se tim promjenama i njihovim utjecajem na profesionalno ponašanje novinara. U to vrijeme mnogi su novinari bili pod komercijalnim pritiscima. Ipak, sredinom 2010-ih, odlaskom stranih vlasnika tiskanih medija (osim jednoga) te pojavom lokalnih vlasnika, novinari su izrazili zabrinutost zbog uplitanja vlasnika medija u medijski sadržaj u političke svrhe. Također naglašavamo da novinari koje smo intervjuirale nisu iznosili svoje mišljenje o vladinom utjecaju na njihovo profesionalno djelovanje, primjerice putem medijske regulacije. ; In this article we map some of the key developments on the Czech print media market following the fall of communism in 1989. We focus on ownership changes and their impact on the conduct of professional journalism. In the 1990s foreign media companies (dominantly German and Swiss) entered the Czech media market and brought with them a profit-oriented model of journalism. Our research in the mid-2000s explored these changes and their impact on journalists' professional conduct. At the time journalists stressed commercial pressures, however, in the mid-2010s with the departure of foreign print media owners (except for one) and the emergence of local ones, journalists voiced concerns about interference in content for political purposes. We also note that the journalists we interviewed did not reflect on the influence of government on the conduct of their profession, for example, through media regulation.

Autori u radu daju osvrt na postanak i razvitak stanarskog prava, te presjek domaćih pravnih propisa koji su se odnosili na stanarsko pravo, kao i propisa kojima je izvršena pretvorba stambenih odnosa. Pišu o značaju stupanja na snagu Zakona o najmu, kada je prestalo stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema ranijim propisima te su one po sili zakona postale najmoprimci (u pravilu, zaštićeni najmoprimci). Podsjećaju da pitanja vezana uz pretvorbu iz stanarskog prava u vlasništvo na stanovima te brojni sudski sporovi koji su proizašli iz te materije još uvijek nisu, niti stvarna niti sudska, prošlost. Autori navode stajališta i praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, te Europskog suda za ljudska prava (ESLJP). Posebno ističu presudu ESLJP-a Statileo protiv Hrvatske, u kojoj je Europski sud uvažio činjenicu da su hrvatske vlasti tijekom tranzicije bile suočene s teškim zadatkom stvaranja ravnoteže između prava najmodavaca i zaštićenih najmoprimaca koji su stanovali u stanovima dugo vremena, te je zaključio da u konkretnom slučaju nije postojala pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta koji je nastao kao posljedica reforme u stambenom sektoru. Umjesto toga, prema ocjeni ESLJP-a, na podnositelja je stavljen nerazmjeran i pretjerani pojedinačni teret, budući da je morao snositi većinu socijalnih i financijskih troškova stambenog zbrinjavanja zaštićene najmoprimke i njezine obitelji, zbog čega je ESLJP utvrdio povredu članka 1. Protokola br. 1. ; The authors of this paper provide an overview of the creation and development of tenancy rights, and of the domestic legislation dealing with tenancy rights, as well as legislation that was used to reform tenancy relations. They mention the significance of the enactment of the Lease of Flats Act, when tenancy rights were withdrawn from persons who were entitled to that right pursuant to earlier legislation, and consequently, they became lessees (tenants) by force of law (generally, protected lessees). The authors recall that issues related to the transformation of tenancy rights into ownership of flats and to the numerous court cases that followed from this matter have not yet become either general, or court, history. The authors cite the positions and case law of the Constitutional Court of the Republic of Croatia, and of the European Court of Human Rights (ECtHR). They stress in particular the ECtHR judgment Statileo v. Croatia, where the ECtHR took into consideration the fact that the Croatian authorities during the transition were faced with the difficult task of striking a balance between the right of the lessor and that of protected lessees who had lived in the flats for a long time, and concluded that in the given case there was no fair distribution of the social and financial burden resulting from the reform of the housing sector. Rather, the ECtHR held that a disproportionate and excessive individual burden was placed on the applicant as landlord, as he was required to bear most of the social and financial costs of providing housing for the protected lessee and her family, due to which the ECtHR found a violation of Article 1 of Protocol no. 1.

Utvrđen je model planske komasacije građevinskog zemljišta, a predstavlja jedno strukturno pravilo prostornog planiranja i doprinos je tehničkih znanosti u polju arhitekture i urbanizma. Primijenjena je empirijska i matematička metoda. Rezultati planske komasacije su kombinirani postupak primjene izraza jednadžbi i dijelova dokumenta plana prostornog uređenja u načinu sređivanja vlasništva u obuhvatu jedinstvene parcele. Sređivanje vlasništva uključuje diobu površina građevinskog zemljišta privatnog i javnog interesa. Zemljišta privatnog interesa se dijele na isto-namjenske površine. Pojedine isto-namjenske površine, primjenom jednadžbi i brojčanih podataka iz spomenutog plana se ravnomjerno oblikuju, položajno i veličinom vlasničkih komada zemljišta za parcelaciju i uknjižbu. Plansko zemljište javnog interesa se ravnomjerno iz površina suvlasništva odvaja za komunalne parcele, parcelira i knjiži za nadležno tijelo vlasti. ; The model of planned building land consolidation has been determined, representing a structural rule of spatial planning and technical sciences contribution to the field of architecture and urbanism. Empirical and mathematical methods were applied. The planned land consolidation results represent a combined process of application of expression of equations and of the parts of the spatial planning document regarding the manner in which ownership is arranged in the scope of a unique plot. Ownership arrangement includes even subdivision of building land surface areas of both private and public interests. Private interest land is divided into surface areas intended for the same purpose. Some of them are shaped, both location-wise and according to their size, into pieces of land in private ownership. Public interest land is, in one piece, taken out for communal plots and for the competent government authority. Following the adoption of the said planning document, the defined ownership pieces of land and, in some cases, also co-ownership ones are subdivided and entered into the Land Register and Land books.

Neprofitne organizacije pripadaju neprofitnom sektoru, koji se još naziva i treći sektor. Prema svom postojanju mogu biti vladine i nevladine neprofitne organizacije. Misija njihova postojanja nije osnivanje profita, već rješavanje društvenih problema te pružanje usluga društvu. Cilj ovog rada je analiza neprofitnih organizacija u Republici Hrvatskoj, utvrđivanje razlike između vladinih i nevladinih neprofitnih organizacija te istražiti u kolikoj mjeri neprofitne organizacije u svom radu koriste neprofitni menadžment i marketing. Istraživanje je provedeno na primjeru dvije neprofitne organizacije koje djeluju u Republici Hrvatskoj, a čije područje djelovanja je kultura. Analizirane neprofitne organizacije su Udruga KultAkt te ustanova Gradsko kazalište Požega. Neke od utvrđenih razlika između neprofitnih organizacija koje se razlikuju po vlasništvu su financiranje, korištenje fundraisingom te prisustvo volontera u organizaciji. ; Nonprofit organizations belong to the nonprofit sector, also called the third sector. According to their existence, they can be governmental and non-governmental nonprofit organizations. Mission of their existence are not establishing profit, but solving social problems and providing services to the society. The aim of this paper is to analyze the non-profit organizations in the Republic of Croatia, to identify the differences between governmental and non-governmental nonprofit organizations and also investigate does nonprofit organizations use nonprofit management and marketing in their work. The research was conducted by the example of two nonprofit organizations operating in the Republic of Croatia, whose field of activity is culture. The analyzed nonprofit organizations are the Association KultAkt and the institution Town Theater Požega. Some of identified distinctions between nonprofit organizations that differ in ownership are financing, fundraising and presence of volunteers in the organization.

Neprofitne organizacije pripadaju neprofitnom sektoru, koji se još naziva i treći sektor. Prema svom postojanju mogu biti vladine i nevladine neprofitne organizacije. Misija njihova postojanja nije osnivanje profita, već rješavanje društvenih problema te pružanje usluga društvu. Cilj ovog rada je analiza neprofitnih organizacija u Republici Hrvatskoj, utvrđivanje razlike između vladinih i nevladinih neprofitnih organizacija te istražiti u kolikoj mjeri neprofitne organizacije u svom radu koriste neprofitni menadžment i marketing. Istraživanje je provedeno na primjeru dvije neprofitne organizacije koje djeluju u Republici Hrvatskoj, a čije područje djelovanja je kultura. Analizirane neprofitne organizacije su Udruga KultAkt te ustanova Gradsko kazalište Požega. Neke od utvrđenih razlika između neprofitnih organizacija koje se razlikuju po vlasništvu su financiranje, korištenje fundraisingom te prisustvo volontera u organizaciji. ; Nonprofit organizations belong to the nonprofit sector, also called the third sector. According to their existence, they can be governmental and non-governmental nonprofit organizations. Mission of their existence are not establishing profit, but solving social problems and providing services to the society. The aim of this paper is to analyze the non-profit organizations in the Republic of Croatia, to identify the differences between governmental and non-governmental nonprofit organizations and also investigate does nonprofit organizations use nonprofit management and marketing in their work. The research was conducted by the example of two nonprofit organizations operating in the Republic of Croatia, whose field of activity is culture. The analyzed nonprofit organizations are the Association KultAkt and the institution Town Theater Požega. Some of identified distinctions between nonprofit organizations that differ in ownership are financing, fundraising and presence of volunteers in the organization.

U radu se prikazuje istraživanje o društvenoj odgovornosti u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Varaždina. Društvena odgovornost promatra se u kontekstu poslovne etike, a poseban se naglasak stavlja na društvenu odgovornost u državnim poduzećima jer su poduzeća u vlasništvu tijela lokalne samouprave, po kriteriju vlasništva, vrlo slična svim državnim poduzećima. Gradska poduzeća, po državnom ustroju Republike Hrvatske, pripadaju u nadležnost lokalne samouprave, a ne u nadležnost države, ali to nisu privatna poduzeća, a nisu niti javna jer ne kotiraju na burzi. Budući da su gradovi i županije, kao tijela lokalne i regionalne samouprave, vođeni na isti način kao i država, temeljem ostvarenih rezultata političkih stranaka i samostalnih kandidata na izborima, može se utvrditi velika sličnost između državnih poduzeća i poduzeća u vlasništvu tijela regionalne i lokalne samouprave. Bez obzira je li vlasnik država, županija ili grad, osnivanje i djelovanje poduzeća odvija se po istim pravilima. Zbog toga je istraživanje društvene odgovornosti u gradskim poduzećima relevantan pilot projekt za veće istraživanje o društvenoj odgovornosti u svim državnim poduzećima na području Republike Hrvatske. ; The paper presents the research of social responsibility in corporations owned by Varazdin Municipality. Social responsibility is observed in the context of business ethics with an emphasis on social responsibility in state-owned corporations, because the corporations owned by municipalities (COM), according to the ownership criteria, are remarkably like state-owned corporations (SOC). Corporations owned by local municipalities in Croatia are not state-owned corporations, but these entities are neither private companies nor public companies if they are not listed on the stock exchange. As the cities and counties are both municipalities very similar to the state and governed by the same political structures, the corporations owned by local municipalities are managed in the same way as state-owned companies. Thus, the research of social responsibilities in locally owned corporations can be pilot research of social responsibility in state-owned corporations on the national level of the Republic of Croatia.

Neprofitne organizacije poput Hrvatskog Crvenog križa usmjerene su rješavanju problema, ostvarivanju ciljeva organizacije i unaprjeđenju kvalitete života. Njihov cilj nije ostvarivanje vlastitog profita ili dobiti. Najčešći izvori financiranja su sredstva iz državnog proračuna, putem članarina i donacija. Neprofitne organizacije obvezne su prezentirati svoje financijske izvještaje te u financijskim izvještajima iskazivati svoje prihode i rashode, izvore vlasništva, imovinu i obveze. Cilj ovog rada je na temelju analize financijskih izvještaja te izračuna izabranih financijskih pokazatelja dobiti pregled poslovanja neprofitne organizacije Gradskog društva Crvenog križa Virovitica. Horizontalna i vertikalna analiza financijskih izvještaja omogućit će dobivanje informacija koje su relevantne za upravljanje, a izračunavanjem financijskih pokazatelja za promatrane godine dodatno će se definirati financijski okvir poslovanja. Na kraju su doneseni zaključci vezani za poslovanje neprofitne organizacije Gradskog društva Crvenog križa Virovitica. Iako nisu profitno orijentirane, neprofitne organizacije su važan pokretač promicanja javnog interesa, odnosno općeg dobra, bitan su čimbenik za društvo, iako je njihova uloga ponekad marginalizirana. ; Non-profit organizations like the Croatian Red Cross focus on achieving their own goals, solving problems and improving people's quality of life. It is not their goal to make a profit. They are financed from the state budget, through membership fees and donations. Non-profit organizations are required to disclose their assets, liabilities and sources of ownership, as well as their income and expenses. The aim of this paper is to gain insight into the operations of the City Society of the Red Cross Virovitica based on the analysis of financial statements and the calculation of selected financial indicators. Horizontal and vertical analysis of financial statements will enable obtaining information that is relevant for management, and the calculation of financial indicators for the observed years will further define the financial framework of operations. In the end, conclusions will be made regarding the business of the City Society of the Red Cross Virovitica. Non-profit organizations, despite not being profit-oriented, are a significant driver of promoting the public interest or the common good, as well as an important factor in society, even if their role is sometimes marginalized.

Koordinirana suradnja između države, regionalne i lokalne vlasti, poduzetnika i obrazovnih i znanstvenih institucija temelj je razvoja konkurentnog gospodarstva. Mediji su moćni, medijima vlada profitna logika – informacija je postala roba. Sadržaji su sve više pod pritiskom komercijalizacije, što je velikim dijelom rezultat novih vlasničkih odnosa, interesa i utjecaja oglasne industrije. U gospodarskom razvoju poduzetništvo ima prioritetnu ulogu, tako da je od iznimne važnosti utjecaj medija na poduzetničke aktivnosti, posebno u stvaranju povoljne poduzetničke klime. Poduzetnici u Hrvatskoj imaju brojne probleme po pitanju opstanka i razvoja na ovim nemirnim i vrlo nesigurnim tržišnim prostorima i vremenima. Zbog toga se pred medije stavlja zahtjevan zadatak – zadržati dignitet i izbjeći senzacionalizam te aktivno sudjelovati u razvoju poduzetništva. Ispitivanje utjecaja medija na poduzetničke aktivnosti, kao i na općedruštveni razvoj nije jednostavno jer se radi o vrlo dinamičnoj gospodarskoj kategoriji koja vrlo brzo i jasno odražava sve promjene u uvjetima poslovanja i komuniciranja. ; A coordinated cooperation between state, regional and local governments, entrepreneurs and educational and scientific institutions is the basis for development of a competitive economy. The media are powerful and governed by profit - information has become a commodity. Covered subjects are under pressure of commercialization more than ever, which is the result of new ownership relations, interests and influence of advertising industry. Entrepreneurship has a leading role in economic development and the influence of the media on entrepreneurial activity is extremely important, particularly in creating a favourable business climate. Entrepreneurs in Croatia have numerous problems in terms of survival and progress in these turbulent and highly uncertain market spaces and times. Therefore, the media have a demanding task - to keep the dignity, avoid sensationalism and actively participate in the development of entrepreneurship. The study of the influence of the media on entrepreneurial activity, as well as on the general social development is not an easy task because it is a very dynamic economic category that quickly and clearly reflects all changes in business and communication conditions.

U radu se razmatra Lockeovo poimanje prirodnoga stanja kao prve sekvence njegove kontraktualističke naracije te razlozi za napuštanje toga prirodnoga stanja i dragovoljni ulazak pojedinaca u političku zajednicu. Pojedinci na temelju izričitog pristanka, odnosno društvenog ugovora, postaju članovima političke zajednice. Motiv za stvaranje političke zajednice je očuvanje vlasništva koje je u Lockeovoj filozofiji politike, suprotno teoretičarima njegova doba kao što su Grotius, Hobbes i Pufendorf, pojmljeno kao pretpolitička kategorija. Locke vlasništvo poima na dvostruki način: u širem smislu riječi ono podrazumijeva život, slobodu i imetak pojedinca, a u užem smislu riječi vlasništvo označava samo imetak. Političkoj zajednici kao ustanovljenoj državi namijenjena je samo instrumentalna uloga koja se sastoji od toga da kao nepristrani sudac razrješava sporove, osigura očuvanje imovine te da među pojedincima sprečava moguće nasilje i prevare koje nastaju zbog velikih razlika u vlasniš¬tvu. Država sprečava osobno provođenje prirodnog zakona jer se time politička zajednica i njezini građani štite od pristranosti posrnulih pojedinaca. Autor u članku nastoji ponuditi kritičko-analitičku rekonstrukciju Lockeove argumentacije prirodnog stanja i kontraktualističkog opravdanja same konstitucije i načina djelovanja političke zajednice. ; This paper discusses Locke's conception of the natural state as the first sequence in his contractualism narration, and the reasons for the abandonment of natural state and voluntary entry of individuals into political community. Individuals under the explicit consent apropos social contract become the members of political community. The motive for the creation of political community as the preservation of property was conceived as a pre-political category in Locke's philosophy of politics, contrary to the theorists of his time such as Grotius, Hobbes, and Pufendorf. Locke thinks of the ownership in two ways: in the wider sense of the word, it means life, liberty and property of the individual, but in the strict sense it means to posses property. Political community, established as state, is intended to have an instrumental role which consists of having an impartial judge settling disputes, ensuring the preservation of property, and preventing possible violence and deception among individuals, arising from large difference in the property possession. The state prevents the personal implementation of natural law because it is the way in which the state can protect political community and its citizens from biased troubled individuals. The author seeks to offer the critical and analytical reconstruction of Locke's argument of natural state and the contractualist justification for the constitution and modus operandi of the political community.

O stanju privatnih šuma u RH u nekoliko smo navrata pisali u Uvodnicima Šumarskog lista, a 2017. godine "Stanje privatnih šuma u Republici Hrvatskoj" bila je stručna tema povodom obilježavanja Dana hrvatskoga šumarstva. Prema podacima Šumskogospodarske osnove područja Republike Hrvatske iz 2016. godine, površina šuma i šumskih zemljišta u RH iznosi 2 759 039,05 ha. Od ukupne površine u državnom je vlasništvu 2 097 318 ha (76 %), a 24 %, tj. 661 721 ha u vlasništvu je privatnih šumovlasnika. Članak 14. Zakona o šumama definira prema površini šuma i šumskog zemljišta privatne šumoposjednike na male s površinom šuma i/ili šumskog zemljišta do 20 ha, srednje s površinom šuma i/ili šumskog zemljišta većom od 20, a manjom od 300 ha i velike šumoposjednike s površinom šuma i/ili šumskog zemljišta većom od 300 ha. Prema toj klasifikaciji preko 99 % površina šuma i šumskog zemljišta pripada malim šumoposjednicima, njih 418 654, što daje prosječnu veličinu posjeda od 0,5 ha. Kao što ste već u uvodnom dijelu mogli zamijetiti, miješaju se pojmovi šumovlasnik i šumoposjednik, što je rezultat dvojnog vođenja zemljišnih knjiga kroz gruntovnicu i katastar, a njihova nesređenost otežava definiranja stvarnih odnosa. Rješavanje problema uređenja imovinsko-pravnih odnosa uvijek naglašavamo kao prioritet i prvi preduvjet stvaranja organiziranog društva. Isto tako vrijeme je da jasno razlučimo namjenu i korištenje šumskog i poljoprivrednog zemljišta. Od vremena Austro-ugarske monarhije, kada je napravljena prva razdioba, usprkos brojnim zakonskim odredbama, to još nismo učinili. Tako je primjerice velik dio šuma u privatnom vlasništvu nastao obraštanjem poljoprivrednog zemljišta, koje se još uvijek u zemljišnim knjigama vodi kao livada, pašnjak ili oranica. Istovremeno na apsolutnom šumskom zemljištu u državnim šumama podižemo maslinike i vinograde ili izdajemo dozvole za pašarenje??? Povijesne okolnosti definirale su danas izuzetno male posjede šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu koji ne omogućuju kontinuirani prihod vlasnicima, već se jednokratnim zahvatom pokušava izvući što veća financijska korist bez pridržavanja potrajnosti, osnovnog načela u šumarstvu. Svijest o potrebi funkcionalnog udruživanja i planiranja šumskouzgojnih zahvata na razini odjela i odsjeka kod naših šumovlasnika nažalost još nije zaživjela, pa se usprkos tomu što za većinu privatnih šuma imamo izrađene programe gospodarenja, ono se u praksi svodi na nepovezane zahvate na pojedinim česticama. U privatnim šumama malih posjednika sve se češće događaju kriminalne radnje vezane za sječu bez doznake, krađu, izvođenje radova pridobivanja drveta od neregistriranih ili nelicenciranih izvođača, nekontrolirano stavljanje drveta u promet, nelegalna trgovina drvetom itd. Nepostojeća jasna i transparentna (tržišna) politika formiranja cijena drveta u Hrvatskoj pogoduje raznim preprodavačima, a vrijedna sirovina bez ikakve kontrole obično završava na stranom tržištu. Sve to navodi nas na razmišljanje o odgovornosti, države kao zakonodavca i njenog odnosa prema toj kategoriji privatnog vlasništva, ali i općeg dobra zaštićenog Ustavom RH. Postavimo ovdje pitanje odgovornosti cijele šumarske struke i njenih institucija, kao i naših kolega ovlaštenih inženjera koji često na terenu provode doznaku, ili otpremu, po načelu "od nečega se mora živjeti". Ako svi, kao što to čini struka, zažmirimo pred ovim problemom, teško da ćemo se u budućnosti moći hvaliti tradicijom potrajnog i prirodnog gospodarenja našim šumama. Prvi preduvjet uvođenja reda u privatnim šumama malih posjednika je organiziranje čuvarske službe. Prema aktualnom ZOŠ-u čuvanje šuma prepušteno je vlasnicima, što je s obzirom na njihovo stanje i dobnu strukturu praktički neprovedivo, ili je dana mogućnost da to obavljaju Udruge šumoposjednika, što se opet u praksi rijetko događa. Kroz povijest uvijek su postojali čuvari šume, bili to općinski (sreski) lugari do sredine 20. stoljeća ili su to donedavno kod nas obavljali djelatnici Hrvatskih šuma. Kako bi riješili ovu situaciju postoji nekoliko opcija: Þ Vratiti nadležnost Hrvatskih šuma d.o.o. preregistracijom ove tvrtke. Þ Osigurati provođenje čuvarske službe kroz lokalnu samoupravu, kao što je to bilo propisano prethodnim ZOŠ-om, no u praksi nije bilo sprovedeno. Þ Osnovati "Šumsku policiju" s jasnim ovlastima koja će osigurati red i spriječiti kriminalne radnje. Þ Osnovati Državnu instituciju (agenciju) za šume, koja bi provodila javne ovlasti i interese neovisno o vlasništvu nad šumama i omogućila bi smisleno i sveobuhvatno planiranje i gospodarenje šumama na svim razinama. Uredništvo ; The status of private forests in the Republic of Croatia has been treated in the Editorial section of the Forestry Journal on several occasions, and in 2017 "The status of private forests in the Republic of Croatia" was a topic discussed at the Day of Croatian Forestry. According to the Forest Management Plan of the Republic of Croatia from 2016, forests and forestland in Croatia cover 2,759,039.05 ha. Of the overall area, state owned forests account for 2,097,318 a (76 %), while privately owned forests account for 661,721 ha (24 %). Article 14 of the Law on Forests classifies private forest owners into three groups: small owners with forests and/or forestland of up to 20 ha, medium owners with forests and/or forestland of more than 20 ha but less than 300 ha, and large forest owners with forest area and/or forestland exceeding 300 ha. According to this classification, over 99 % of the area of forests and forestland are owned by small forest owners (418,654 owners), which means that the average size of the forest property is 0.5 ha. As you may have noticed in the introductory part, there is an ambiguity relating to the terms forest owner and forest holder, which is the result of the dual keeping of land books through the land register and cadastre. Their unsettled status makes it more difficult to define real relationships. We always stress that the regulation of property-legal relations is the priority and the first precondition for creating an organized society. We must also make a clear distinction between the purpose and the use of forest and agricultural land. The first division was made during the Austro-Hungarian monarchy, but despite numerous legal provisions we have not yet done so since. Thus, for example, a large part of privately owned forests came into being by agricultural land being overgrown, but in land registers they are still registered as meadows, pastures, or ploughland. At the same time, we raise olive groves and vineyards or issue permits for grazing over an absolute forest land in state forests??? Due to historical circumstances, there are exceptionally small areas of forestland in private ownership today, and as such they do not ensure continuous income to their owners. Instead, there is an attempt to derive as much financial profit as possible through one operation without adhering to the principle of sustainability, the fundamental principle in forestry. The awareness of the need to functionally merge and plan silvicultural treatments at the level of compartments and sub-compartments has regrettably not yet taken root among Croatian forest owners. Therefore, despite the fact that management plans have been drawn for most private forests, in practice management is reduced to disconnected operations in individual plots. Private forests of small forest holders are witnessing an increase in criminal actions such as felling without marking, theft, timber extraction by unregistered or unlicenced contractors, uncontrolled placing of timber on the market, illegal timber trade, etc. The absence of clear and transparent (market) price forming policy in Croatia favours various resellers, while valuable raw material, usually without any control, ends up on foreign markets. All this makes us think about the responsibility of the state as a legislator and its attitude towards this category of private property, but also towards the common good protected by the Constitution of the Republic of Croatia. Let us also tackle the responsibility of the entire forestry profession and its institutions, as well as our colleagues, certified engineers, who mark trees or dispatch timber in the field guided by the principle "one must have something to live on". If we, as a profession, turn a blind eye to this problem, we will hardly be able to boast in the future of the tradition of sustainable and close-to-nature management of our forests. The first precondition for installing the order in private forests of small holders involves setting up a guard service. According to the valid Law on Forests, the guarding of forests is the responsibility of their owners, which is practically unfeasible given their condition and age structure, or this could be done by forest owners' associations, which again rarely happens in practice. Throughout history there have always been forest guards. Until the mid-20th century they were municipal (regional) forest rangers, and until very recently this job was performed by employees of the company Croatian Forests. There are several options which might solve this situation: Þ Restore the jurisdiction of Croatian Forests Ltd by re-registering the company. Þ Implement guard services through local self-government bodies, similar to the regulations set down in the previous Law on Forests; however, this was not applied in practice. Þ Establish a "Forest Police" service with clearly defined powers to ensure order and prevent criminal activities. Þ Establish a State Forest Institution (Agency), which will exercise public powers and promote interests independently of forest ownership, as well as enable meaningful and comprehensive planning and management at all levels. Editorial Boards

RIJEČ UREDNIŠTVAŠumama se gospodari prema osnovi i programu gospodarenja za pojedinu gospodarsku jedinicu. Osnova i program gospodarenja izrađeni su na temelju Zakona o šumama i Pravilnika o uređivanja šuma. No, poštuju se i odredbe još nekih zakonskih akata i podakata, kao što su: Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o šumskom reprodukcijskom materijalu, Zakon o lovstvu, Zakon o zaštiti od požara, Zakon o vodama, Zakon o cestama, Zakon o prostornom uređenju i gradnji, Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, Zakon o održivom gospodarenju otpadom te Pravilnik o doznaci stabala, obilježavanju drvnih sortimenata, popratnici i šumskom redu, Pravilnik o zaštiti šuma od požara, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama i Pravilnik o sakupljanju samoniklih biljaka te Uredba o ekološkoj mreži. Naravno, gospodarska osnova usklađena je s propisima Šumsko gospodarske osnove područja Republike Hrvatske. Sve rečeno dobro je poznato šumarskim stručnjacima, posebice onima iz odjela za uređivanje šuma koji pripremaju i izrađuju osnove gospodarenja, no dobro je podsjetiti se i pomoći neupućenima shvatiti da je drvo kao sirovina za daljnju preradu, samo jedan od proizvoda šume. Upravo dokumenti na koje se oslanja izrada osnova gospodarenja, ukazuju na zadaću šume i njenu općekorisnu funkciju te naknade za nju, koja je većini građana sporna, ponajprije iz neznanja. No, poticaj za pisanje bilo kojega, pa i ovoga podsjetnika-uvoda i pitanja postavljenog u naslovu, uvijek su neki događaji koji nas iz našeg okruženja trenutačno okupiraju .Već nekoliko godina sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, vraćaju se određene površine šuma bivšim vlasnicima - u pojedinim slučajevima radi se i o povećim površinama. Prema Pravilniku o uređivanju šuma, kada dođe do promjene vlasničkih odnosa uzrokovanih povratom imovine na temelju posebnog Zakona i kada se radi o povratu šumske površine veće od 100 ha, potrebno je izraditi izvanrednu reviziju osnove gospodarenja. To rade Hrvatske šume d.o.o., kojima je povjereno gospodarenje šumama u vlasništvu države, a odobrava resorno ministarstvo putem stručnog povjerenstva. Očekuje se da to rade i "novi-stari" vlasnici šuma, jer Zakon o šumama vrijedi za sve vlasnike šuma. Odjeli za uređivanje šuma Hrvatskih šuma d.o.o. novim-starim vlasnicima šuma nude izradu osnova gospodarenja, kažu uglavnom neuspješno. Pretpostavljamo da te programe za njih rade neke druge licencirane šumarske tvrtke. Nije za vjerovati, ali kažu da ima čak primjera da se gospodarenje povjerava pilanaru! Dakle, već znano "haračenje" u privatnim šumama izgleda nastavlja se, samo sada na nešto većim površinama. Prema tomu, sječe se nemilice i očito to netko odobrava ili zatvara oči pred time. Ne želimo nikoga optuživati, jer nismo inspektori, nego samo na temelju indicija upozoravamo resorno ministarstvo da poduzme odgovarajuće mjere, posebice Komoru inženjera šumarstva i drvne tehnologije da zaštiti žig ovlaštenog inženjera od eventualnog profaniranja.Inače, interesantno bi bilo znati na koji način i gdje završava ta drvna sirovina iz privatnih šuma i u kojoj fazi obrade. Za drvnu sirovinu Hrvatskih šuma d.o.o. znamo da se većina "raspoređuje" kupcima po netržišnim cijenama, iako već male količine koje se prodaju po tržišnom načelu putem javnog nadmetanja, pokazuju osjetnu razliku u prihodu, no napravljene promjene u prodajnoj politici državnih šuma tek su na tragu željenih i realnijih prihoda. Država-vlasnik gubi, a pune se privatni džepovi drvoprerađivača s opravdanjem očuvanja radnih mjesta. Vijesti u dnevnome tisku o povećanju cijena drvne sirovine samo je nova administrativna, a ne tržišna mjera. Prije nekoliko dana gledamo na HTV preradu drva u Petrinji i prvi zaključak je "sada su na redu Hrvatske šume d.o.o." koje trebaju osigurati drvnu sirovinu, kao što se to tražilo za sličnu proizvodnju u Vukovaru, naravno "po povoljnim cijenama". A koja je to finalna proizvodnja? Parket, koji poštujući racionalno korištenje drvne sirovine zapravo predstavlja proizvod pilanske dorade i najnižeg stupnja finalne obrade drva. Furnir je pak poluproizvod-sirovina za daljnju obradu drva. Prave finalizacije tu nigdje nema, a upravo ona osigurava stvaranje dodane vrijednosti i nova radna mjesta, koja mi našom netržišnom politikom izvozimo umjesto drvnih proizvoda visoke finaliziranosti. Nije potrebno reći da finalizacija onda potiče prateću industriju (okovi, ljepila, lakovi i sl.) i stručno osposobljavanje i zapošljavanje, kako proizvodnih radnika, tako i inženjera drvne tehnologije. Zbog čega je to tako teško shvatiti?Uredništvo ; EDITORIALForests are managed according to the management plan and programme of a particular management unit. Management plans and programmes are drawn up on the basis of the Forest Act and the Forest Management Regulations. However, are the regulations of other laws and by-laws obeyed? These include, for example, the Nature Protection Act, the Environment Protection Act, the Act on Forest Reproductive Material, the Hunting Act, the Forest Fire Protection Act, the Water Act, the Act on Roads, the Physical Planning and Building Act, the State Measurement and Land Registry Act, the Act on Sustainable Waste Management, and the Regulation on Remittance of Trees, Marking of the Timber and Forest Row, the Regulation on Forest Fire Protection, the Regulation on Strictly Protected Species, the Regulation on the Collection of Wild Plants, and the Regulation on the Ecological Network. The management plan is coordinated with the regulations of the Forest Management Plan of the Republic of Croatia. All this is well known to forestry experts and particularly to those from the Forest Planning Department, who prepare and draw up management plans. Still, it is worth while reminding those less knowledgeable of the matter that timber as raw material for further processing is only one of the vast array of forest products. The basic documents used to formulate management plans clearly highlight the role of the forest and its non-market function, as well as the monetary compensation for this function. Yet, this compensation is the bone of contention for the majority of the citizens, who are generally unaware of forest functions. However, writing this reminder-introductory word and asking the question in the title is always prompted by some events from our surroundings that draw our attention. For several years now, pursuant to the Act on Compensation for and Restitution of Assets Taken under the Yugoslav Communist Regime, some forest areas have been returned to their former owners - in some cases these areas are relatively large. According to the Forest Management Act, in the case of changed ownership relations caused by the restitution of property based on a special Law and in the case of property exceeding 100 ha, it is necessary to revise the management plan. This is done by the company "Croatian Forests" Ltd, which has been entrusted with the management of state-owned forests, and must be approved by the corresponding Ministry through its expert commission. It is expected that the job is also performed by the "new-old" forest owners, because the Forest Act is binding for all forest owners. The forest management departments of "Croatian Forests" Ltd offer their services of formulating management plans to the new-old forest owners, but in their words, mainly unsuccessfully. We assume that these programmes are executed by some other licensed forestry companies. Hard to believe, but there have been cases of such jobs being entrusted to sawmill owners! Thus, the already familiar "acts of plundering" in private forests are continuing, but now over even larger areas. Trees are being mercilessly cut down, and it is evident that such acts are either approved by someone or that eyes are being shut to this practice. We would not want to incriminate anybody because we are not inspectors, but what we would like to do is, on the basis of indicators, warn the relevant ministry to undertake the required measures, and particularly the Chamber of Forestry and Wood Technology Engineers, to protect the seal of a licensed engineer from possible profanation. Otherwise, it would be interesting to know in what manner and where the raw wood material from private forests ends and in which processing stage it is found. We know that the majority of raw wood material of Croatian Forests Ltd is "distributed" to buyers at non-market prices, although even the small quantities sold on the market on the public bid principle show a considerable difference in the profit. However, the changes in the selling policy of state forests are a far cry from the desired and more realistic profit. The state - the owner, loses and private pockets of wood processors are filled on the pretext of retaining working places. The news in the press talking of higher prices of raw wood material is just a new administrative, and not a marketing measure. Several days ago we watched a TV programme on wood processing in Petrinja, and the first conclusion was that "it is the turn of Croatian Forests Ltd" to ensure raw wood material, in the same way it was demanded for similar production in Vukovar, naturally, at "favourable prices". What is this final production? Parquet, which, in the rational use of raw wood material represents a product of sawmill processing and the lowest stage of final timber processing. Veneer is a semi-finished product - raw material for further wood processing. There is no proper finalisation, and it is finalisation that generates the creation of added value and new working posts. Due to our non-market policy we export these instead of wood products in the highest finalising stage. It goes without saying that finalisation stimulates the accompanying industry (frames, glues, varnishes and similar) and ensures specialized training and employment to not only production workers but also wood technology engineers. Why is this so hard to understand?Editorial Board