Suchergebnisse

U povijesnoj osnovi europskih integracija, kao i u fazi pristupanja svake nove članice, leži nada u bolje sutra, u gospodarski napredak države i pojedinca. U radu se istražuje u kojoj je mjeri siromaštvo poticaj migriranju radne snage u potrazi za kvalitetnijom i sigurnijom egzistencijom unutar EU-a. Materijalna dobra osobe, obitelji i države pretpostavka su ostvarenja ljudskih prava. U radu se istražuju podatci Eurostata o stanju u RH nakon petogodišnjeg članstva u EU-u. Budući da su migracije radne snage potaknute materijalnom oskudicom, na razini Europske unije neizbježno dolazi do relociranih obitelji, ali i imovine. Zbog nade u povratak i obiteljskih veza koje se održavaju ovisno o tradiciji i osjećaju pripadnosti nacionalnom identitetu, nesumnjivo dolazi do usporednih bračno-imovinskih ili partnerskih režima. Uredbama EU-a iz 2016. godine uspostavlja se mehanizam pojačane suradnje u imovinskim učincima braka i registriranih partnerstava. Istražuju se uzroci i nastoje se predvidjeti posljedice sve brojnijih transnacionalno relociranih obitelji. ; The history of European integrations, as well as the accession of each new member state, is based on the hope for a better future, the economic progress of the state and the individual. The paper examines the impact of poverty on labor migration. Citizens of the EU member states are in permanent search for a better quality of life and more secure existence within the EU borders. The material goods of a person, family, and state are a prerequisite for the realization of human rights.The paper compares EUROSTAT data after five years of Croatian membership in the EU. Migrations of labour within the EU caused by economic crisis inevitably result in relocated transnational families and their property . The hope of return to the home country and maintenance of family ties, which depends on tradition and sense of national identity inevitably leads to parallel matrimonial or registered partnership property regimes. The 2016 EU Regulations establish a mechanism authorizing ...

Rad nastoji problematizirati socijalno relevantno, ali politički zanemareno pitanje siromaštva među starijim ženama. Podatci pokazuju da je siromaštvo među ženama izazov za većinu zemalja članica Europske unije i izvan nje. Ipak, ono se ne može objasniti bez razumijevanja rodno specifičnog tijeka života žena. Razlike između starijih žena i muškaraca predočujemo prema riziku od siromaštva i uspoređujemo ih s onima u zemljama članicama EU-a. Rad se temelji na sekundarnim podatcima, tj. na Istraživanju dohotka i životnih uvjeta (EU SILC) koji omogućuju usporedbe između zemalja članica EU-a. Ustanovili smo da se rodna razlika u riziku od siromaštva povećava u starijoj dobi. Stopa rizika od siromaštva za žene mnogo je veća u Sloveniji nego u drugim zemljama članicama EUa. Razlika je posebno velika u dobnoj skupini žena starijih od 75 godina. Slovenija nije bila uspješna u rješavanju problema rizika od siromaštva jer nije uvela posebne mjere za smanjivanje općeg rizika od siromaštva i smanjivanje rodne razlike. ; This article aims to problematize a socially relevant, but politically overlooked issue of poverty among older women. Data show that poverty among women is a challenge for most EU countries and wider. However, it cannot be explained without understanding gender-specific life courses of women. We present the differences between older women and men in terms of the risk of poverty and compare them with those in EU countries. The article is based on secondary data, i.e. the Survey on Income and Living Conditions (EU SILC), which enable comparisons among EU countries. We have established that the gender gap in terms of risk of poverty widens in old age. The at-risk-of-poverty rate for women is much higher in Slovenia than in other EU states. The gap is especially large in the age group 75 and over. Slovenia has not been successful in coping with the risk of poverty problem, because it failed to introduce special measures to reduce the general risk of poverty and gender gap.

Ekonomsku krizu koja je prisutna u Španjolskoj od 2008. godine pratilo je povećanje nejednakosti i stope siromaštva. Cilj rada je odrediti najranjivije društvene skupine u smislu siromaštva u Španjolskoj. Empirijska analiza koristi informacije iz Ankete o uvjetima života iz 2015. godine, kako bi objasnila varijablu siromaštva koja je katalogizirana u tri kategorije (teško siromaštvo, umjereno siromaštvo i bez rizika od siromaštva) kod osoba starijih od 16 godina; eksplanatorne varijable su sociodemografske i radne, te predstavljaju različite skupine španjolskog stanovništva. Studija primjenjuje multinomični logistički regresijski model na posljednje podatke Ankete o životnim uvjetima, koji će nam omogućiti procjenu vjerojatnosti da je osoba starija od od 16 godina u stanju umjerenog siromaštva, teškog siromaštva ili je bez rizika od siromaštva za različite analizirane kategorije. Postoji nekoliko razlika u siromaštvu ovisno o spolu; kategorije koje najviše pogađa umjereno i / ili teško siromaštvo su razdvojene i razvedene osobe, stranci koji nisu iz Europske unije, osobe s niskom razinom obrazovanja i privremenim zaposlenjem. Moramo prihvatiti da u situacijama poteškoća postoje neke skupine koje su zbog svojih gospodarskih uvjeta u lošijem položaju za suočavanje s nepovoljnim situacijama. ; The economic crisis present in Spain since the year 2008 has come accompanied by increases in inequality and in the rates of poverty. The objective of this paper is to determine the most vulnerable social groups in terms of poverty in Spain. The empirical analysis uses the information of the Survey of Living Conditions from 2015, in order to explain poverty catalogued as severe poverty, moderate poverty and without risk of poverty for persons older than 16 years; the explanatory variables are of socio-demographic and labour types, and they represent different groups of the Spanish population. The study applies an ordinal logistic regression model to the data of the Survey of Living Conditions, which will allow us to estimate the probabilities that an over-16 individual is in a situation of moderate poverty, severe poverty, or with no risk of poverty for the different categories analysed. There are a few differences in poverty depending on gender; the categories most affected by the moderate and/or severe poverty are separated and divorced persons, foreigners not from the European Union, persons with low training levels, and those with a temporary contract. We must accept that in the situations of difficulty, there are some groups that, due to their economic conditions, are at a disadvantage to face adverse situations.

Siromaštvo se u državama Europske unije mjeri na osnovi statističkih anketa baziranih na uzorku kućanstava koje imaju za cilj prikupljati podatke o prihodima ili potrošnji kućanstava i o ostalim relevantnim varijablama kućanstava i njihovih članova. U Bosni i Hercegovini se siromaštvo analiziralo na bazi potrošnje kućanstava i u nepravilnim vremenskim razmacima prilagođavajući se dinamici provođenja navedenih anketa, koja je ovisila o financijskim mogućnostima statističkih institucija. Prve analize siromaštva bile su izvršene na bazi Ankete o mjerenju životnog standarda (LSMS) iz 2001. i 2004. godine, i to prema metodologiji Svjetske banke. Uvođenjem Ankete o potrošnji kućanstava u 2004. godini prihvaćena je europska metodologija analiziranja siromaštva koja je primijenjena ponovo u istoj anketi iz 2007. godine i koja je postala standard praćenja ovog fenomena. Počevši od 2003. godine, europske zemlje su zasnovale analizu siromaštva i socijalne uključenosti na Anketi o prihodima i životnom standardu (EU-SILC). Procjenjujući da se u Bosni i Hercegovini još nisu stekli uvjeti za provođenje te ankete, a želeći slijediti europske regulative i preporuke, statističke su institucije napravile kompromisno rješenje dizajnirajući Proširenu anketu o potrošnji kućanstava, koja sadržava dva dodatna modula posvećena analizi socijalne kohezije i životnog standarda. Ta će se anketa provesti u Bosni i Hercegovini u 2011. godini i bit će most k implementaciji ankete EU-SILC-a u skoroj budućnosti. Prema anketi LSMS-a u Bosni i Hercegovini je u 2001. godini bilo 19,5% siromašnih, a u 2004. godini taj postotak je iznosio 17,8%. Na osnovi Ankete o potrošnji kućanstava u Bosni i Hercegovini siromašnih je bilo 18,3% u 2004. godini i 18,2% u 2007. godini ; Poverty in the European Union member states is measured using data from statistical surveys of household income or consumption expenditure and other relevant variables of the household or its members. Poverty analysis in Bosnia and Herzegovina has been based on household consumption ...

This study aims to understand how willingness to help people in poverty and the agreement with providing government aid are connected to emotions and attributional processes, in a country with a high poverty rate such as Argentina. Differences in poverty attributions and emotions among self-reported social class are also analysed. A total sample of 331 secondary-school students completed self-administered questionnaires. Correlations and regression analyses showed that, whereas emotions such as compassion, empathy and pity seem to motivate helping behaviours, explanations as to the cause of poverty, rather than emotions, are closely associated with an agreement to providing government aid. However, low levels of anger seem to be required to endorse both helping behaviours and agreement to providing government aid. On the other hand, respondents who self-identify as belonging to upper classes report more anger and use fewer structural explanations to understand poverty than lower-classes respondents. We propose that future research analyse a greater variety of helping behaviours towards people in poverty and types of government intervention in the global south. ; Cilj je provedenoga istraživanja razumjeti kako su spremnost za pomaganje i suglasnost s pružanjem državne pomoći siromašnima povezani s emocijama i atribucijskim procesima u zemlji s visokom stopom siromaštva poput Argentine. Analizirane su također razlike u emocijama i atribuciji siromaštva među različitim društvenim klasama. U istraživanju je sudjelovao ukupno 331 srednjoškolac, a svi su sudionici ispunili set upitnika. Na temelju korelacijskih i regresijskih analiza može se zaključiti da, iako emocije poput suosjećanja, empatije i sažaljenja motiviraju ponašanja povezana s pomaganjem, atribucije uzroka siromaštva, a ne same emocije, usko su povezane sa suglasnošću s pružanjem državne pomoći siromašnima. Prema dobivenim je rezultatima niska razina ljutnje povezana i s ponašanjima povezanima s pomaganjem i sa suglasnošću s pružanjem državne pomoći siromašnima. Ispitanici koji se identificiraju kao pripadnici više klase izvještavaju o većoj ljutnji te koriste manje strukturirana objašnjenja za razumijevanje uzroka siromaštva u odnosu na ispitanike koji pripadaju nižoj klasi. Predlažemo da se u budućim istraživanjima analizira više različitih ponašanja povezanih s pomaganjem siromašnima, kao i vrste vladinih intervencija u južnim područjima svijeta.

Enciklika pape Franje Laudato sì, objavljena 2015. godine, orijentir je suvremenoga doktrinarnog učenja o stvaranju. U radu se sažimlju osnovni pojmovi teksta u sedam koraka. Polazište je pregled hitnih izazova koji kršćanska teologija o stvaranju lica doživljava u osvit 21. stoljeća. U tom kontekstu, drugi korak opisuje teološki i pastoralni cilj enciklike. Stoga sljedeći korak razjašnjava odnos između suvremenih "znakova vremena" i doktrinarnog učenja u enciklici. Četvrti korak opisuje Papin koncept sveobuhvatnog pristupa izazovima u gospodarstvu, politici i okolišu. U tom smislu, peti korak skicira Papinu kritiku tzv. "tehnokratske paradigme". Dok šesti korak opisuje njegovu koncepciju temeljne veze i univerzalne solidarnosti svih stvorenja, posljednji korak razotkriva pojam Božje "nježnosti", koja je ključna za Papino teološko rasuđivanje o stvaranju i njegovoj duhovnosti. ; Pope Francis' encyclical "Laudato sì", published in 2015, is a landmark of contemporary doctrinal teaching on creation. The paper summarizes the basic concepts of the text in seven steps. The starting point is an outline of urgent challenges Christian theology on creation faces at the dawn of 21st century. Against this background, the second step expounds the theological and pastoral objective of the encyclical. Hence, the next step elucidates the relationship between contemporary "signs of the times" and doctrinal teaching in the encyclical. The fourth step outlines the Pope's concept of a comprehensive approach to the outstanding challenges in economy, politics and environment. On this line, the fifth step sketches the Pope's criticism of the so-called "technocratic paradigm". While the sixth step expounds his conception of the fundamental link and universal solidarity of all creatures, the final step exposes the notion of God's "tenderness" which is crucial for the Pope's theological reasoning on creation and his spirituality.

The paper examines the role of social protection and social expenditure in the financial and economic crises. Accordingly, the objective of the paper was to analyse the trends in social expenditure developments in EU countries since the beginning of the last economic crisis (2008), examine changes in the composition of social protection spending during and following the crisis, and analyse the effectiveness of social protection schemes during and following the crisis in terms of poverty rate reduction. The paper confirmed that social protection expenditure has increased in almost all EU countries since the beginning of the crisis and that in the crisis most countries rely on redistributive effects of the so-called automatic stabilizers. Social expenditure developments during and following the crisis and the effectiveness of social protection in alleviating consequences of the crisis are related to the features of social protection models (regimes). Countries with larger social sectors are coping with the crisis more successfully. Economic, financial and social crises may induce changes in the social protection system. The crisis is an opportunity for countries with low social expenditure to widen the coverage of social schemes, set up new schemes or increase the level of benefits. As inappropriate crises management models fuel poverty and unemployment, and decrease economic growth, it is important to define the role of social protection/welfare state in a crisis management strategy. Among other things, a solution is to strengthen an approach where social expenditure is seen as social investments which may revitalize the role of social protection in the economic development. ; U radu se propituje uloga socijalne zaštite i socijalnih troškova u financijskim i ekonomskim krizama. Stoga je cilj rada bio istražiti trendove vezane za izdatke socijalne zaštite od početka posljednje ekonomske krize (2008.) u zemljama EU-a, istražiti promjene u strukturi troškova socijalne zaštite u kriznom i postkriznom razdoblju te analizirati učinkovitost programa socijalne zaštite u kriznom i postkriznom razdoblju s aspekta zaštite od siromaštva. Rad potvrđuje da su gotovo sve zemlje EU-a povećale troškove socijalne zaštite od početka krize te da se većina zemalja u krizi oslanja na redistributivne učinke tzv. automatskih stabilizatora. Obrasci kretanja izdataka socijalne zaštite u krizi i postkriznom razdoblju te učinkovitost socijalne zaštite u ublažavanju negativnih učinaka krize povezani su s obilježjima pojedinih modela (režima) socijalne zaštite. Zemlje s većim socijalnim sektorom uspješnije se nose s krizom. Ekonomske, financijske i socijalne krize mogu potaći promjene u socijalnoj zaštiti. Kriza je prigoda da zemlje s nižim troškovima socijalne zaštite prošire obuhvat programa, uvedu nove programe ili povećaju visinu naknada. S obzirom da loše upravljanje krizama samo povećava siromaštvo, nezaposlenost i smanjuje ekonomski rast, važno je definirati ulogu socijalne zaštite/države u okviru strategija upravljanja krizom. Među ostalim, rješenje je u pristupu koji u socijalnim izdacima vidi socijalne investicije koje mogu revitalizirati ulogu socijalne politike u ekonomskom razvoju.

U radu se razmatraju implikacije braniteljskih naknada na socijalnu politiku i fiskalnu održivost u jednom od dva entiteta Bosne i Hercegovine, Federaciji Bosne i Hercegovine. Autor nastoji obuhvatiti promjene tijekom vremena i povezati ih s procesom demilitarizacije, kao i s utjecajem i pritiskom braniteljskih udruga, što je rezultiralo mjerama koje pogoduju određenim grupama branitelja, često nauštrb drugih korisnika i dugoročne održivosti sustava. Socijalna politika i zakonodavstvo koje regulira status branitelja u Federaciji Bosne i Hercegovine temelji se na statusu, što vladinim dužnosnicima daje prostor za značajne diskrecijske odluke o dodjeli sredstava. Time se destabiliziraju javne financije, dok se malo toga poduzima u borni protiv siromaštva. ; The paper addresses the implications of war veteran benefits on social policy and fiscal sustainability in one of the two B&H entities, the Federation of Bosnia and Herzegovina. The author attempts to address changes over time and relate these to the process of demilitarisation, as well as the influence and pressures exerted by war veteran associations, which resulted in policies favourable to certain war veteran groups, often at the expense of other beneficiaries and the system's long term sustainability. Social policy and war veteran legislation in the Federation of Bosnia and Herzegovina is status based, which provides scope for considerable discretion by government officials in deciding where to allocate funds. This, in turn, is destabilising public finances, while little is being done to address poverty alleviation.

Social entrepreneurs create value. Global problems such as poverty have been heightened by the economic crisis lately and continue to affect the lives of many people all over the world and bring a great deal of interest to the social economy. Social entrepreneurship is an important determinant of the social economy and describes a set of exceptional behaviors. This paper analyzes the notion, perception, and degree of social-economic development with an emphasis on social entrepreneurship in the selected countries of the European Union and Croatia. The analysis encompasses the concept and development of selected older members of the European Union and relies on post-socialist countries at the same time as the newest members of the European Union. By analyzing the facts it is trying to prove that the social economy and social entrepreneurship are more developed and more fragmented in the older and more developed countries of the European Union. Further evidence of this fact is the level of employment in the social economy in the European Union, where the post-socialist countries lag behind the more developed countries of the European Union. ; Društveni poduzetnici stvaraju vrijednost. Globalni problemi poput siromaštva u posljednje su vrijeme intenzivirani uslijed gospodarske krize te i dalje imaju velik utjecaj na život mnogih ljudi diljem svijeta i predstavljaju velik interes društvenoj ekonomiji. Društveno poduzetništvo je važna odrednica društvene ekonomije i opisuje skup iznimnih ponašanja. Ovaj rad analizira pojam, percepciju i stupanj društveno-gospodarskog razvoja s naglaskom na društveno poduzetništvo u odabranim zemljama Europske unije i u Hrvatskoj. Analiza obuhvaća koncept i razvoj odabranih starijih članica Europske unije i oslanja se na postsocijalističke zemlje, kao najmlađe članice Europske unije. Analiziranjem činjenica članak pokušava dokazati da su društvena ekonomija i društveno poduzetništvo razvijeniji i rascjepkaniji u starijim i razvijenijim zemljama članicama Europske unije. Dodatni dokaz ...

Masovne i nekontrolirane migracije, gledajući s pozicije tranzitnih i zemalja odredišta, predstavljaju veliki, često i izuzetno teško savladiv izazov kojeg mnogi akteri promatraju na bitno različite načine, čime se stvara nepotpuna slika o samoj pojavi. Njih danas uzrokuju mješoviti push i pull faktori – od kombinacije ratnih razaranja, etničkih netrpeljivosti, nedostatka javne sigurnosti, klimatskih promjena, neimaštine do traženja svega suprotnog u odnosu na njihovo postojeće stanje i sredinu. Premda države članice Europske unije zbog demografske obnove i nedostatka radne snage trebaju velik broj useljenika, te države, kao ni Unija u cjelini, nemaju spremne učinkovite i provedive strateške planove, razvijene sposobnosti ni kapacitete za prihvat velikog broja migranata, čemu smo bili svjedoci tijekom 2015. i početkom 2016. godine. U ovom radu predmet istraživanja i analize su migracijske politike i odnosi spram migranata od razine Europske unije, preko pojedinih značajnih država članica do zemalja na tzv. Balkanskoj ruti. ; From the position of transit and destination countries, mass and uncontrolled migrations present large and very often insurmountable challenge, which is observed in fundamentally different ways by different actors. Such situation helps creating an incomplete picture of the phenomenon itself. Today, mass migrations are caused by mixed push and pull factors – from the combination of war, ethnic intolerance, the lack of public security, climate change and poverty to those (pull) factors which signify just the opposite to their (migrants') current situation and environment. Although EU member states need large number of immigrants due to demographic and labor shortages, these countries (and the EU) do not possess available, effective and feasible strategic plans, developed skills or the capacity to accommodate a large number of migrants, as we have already witnessed during 2015 and early 2016. The subject of research and analysis in this paper are migration policies and relations towards migrants at the EU level, the level of certain important member states and countries of the so-called Balkan route.

Migracije su fenomen koji se proteže kroz cijelu ljudsku povijest; one predstavljaju potrebu i nužnost. Brojni su push and pull uzročni faktori. Suvremene masovne migracije pretežno su obilježene premještanjem ljudi koji, u kombinaciji bijega od ratnih sukoba, disfunkcionalnih sustava upravljanja, klimatskih promjena i neimaštine, nastoje stići do sigurnijih i ekonomski razvijenih zemalja. Premda se većina trenutačne svjetske populacije migranata nalazi u državama Azije i Afrike, najveća pozornost posvećena je situacijama u kojima manje skupine pokušavaju dospjeti do država Europske unije, Australije ili primjerice SAD-a. Premda su ulazne migracije nužnost spomenutih zemalja, one nisu spremne za velike priljeve migranata, već navedeno žele projektirano odraditi kroz duže razdoblje. U tu svrhu razvijaju brojne politike, mjere i mehanizme, koji su predmet analize ovoga rada. Rad se posebno bavi kontekstom stvaranja i usporedbom migracijskih politika i postupaka Europske unije i Australije, njihovim sličnostima i razlikama. ; Migration is a phenomenon present throughout human history, as a need and a necessity. There are numerous push and pull factors which cause it. Modern mass migration is mostly marked as "relocating people who in combination with escape from war, dysfunctional management systems, climate change and poverty try to reach safer and economically developed countries". Although most of the current world population of migrants is located in countries of Asia and Africa, the greatest attention was paid to cases where small groups are trying to reach the European Union countries, Australia or the USA. Though in-migration is a necessity in these countries, they are not ready for large inflows of migrants and they want this process to unwind during a longer period of time. For this purpose, they develop a number of policies, measures and mechanisms, which are also the subject of analysis in this paper. This research is especially focused on the context of creation and comparison of the migration policy and procedures of the European Union and Australia, their similarities and differences.

Povećanje stope kriminala dovodi do povećanja osjećaja straha i tjeskobe u društvu i narušavanja društvenog poretka i sklada u zemlji. U posljednjim desetljećima mnogi znanstvenici opisuju pad gospodarskih čimbenika kao što su BDP po glavi stanovnika, stope nezaposlenosti, siromaštvo itd., kao primarni pokretači kriminala kako u razvijenim tako i u zemljama u razvoju. Čak i tijekom razdoblja gospodarskih kriza, stopa kriminala u Europskoj uniji (EU) nastavila je opadati ili ostaje ista, dovodeći u pitanje utjecaj ekonomskih čimbenika na stopu kriminala u EU. U radu se ispituje utjecaj promjenjivih gospodarskih uvjeta na stopu kriminala u zemljama EU-a uz primjenu danas široko korištenih ekonomskih metoda za rješavanje problema endogenosti. Cilj je rada empirijski procijeniti odnos između stope kriminala i ekonomskih čimbenika, koristeći prethodno razvijene metode. Nakon niza provjera robusnosti, procjene nisu pružile dokaz značajne povezanosti između ekonomskih uvjeta i stope kriminala tijekom posljednjeg desetljeća u zemljama EU-a, osim ubojstava u nekim specifikacijama modela. ; Higher crime rates lead to the increasing fear and anxiety in society and disturb the social structure and harmony in the country. In the last decades, many scientists depict a decrease in economic factors, such as GDP per capita, unemployment rate, poverty, etc. as the primary drivers of crime both in developed and in developing countries. Even during the periods of economic crises, crime rates in the European Union (EU) continued to either decline or remain the same, thus bringing into question the impact of economic factors on crime rates in the EU. The paper examines the impact of changing economic conditions on crime rates in EU countries, employing nowadays vastly used methods in economics to address endogeneity. The aim of the paper is to empirically estimate the relationship between crime rates and economic factors, using previously developed methods. After a series of robustness checks, estimations did not provide evidence of a significant relationship between economic conditions and crime rates over the last decade in EU countries, except for homicides in some model specifications.

Nakon gotovo tri desetljeća upravljanja "odozgo" ili primjene različitih koncepata i strategija Zapada objedinjenih u mantri europerspektive – Zapadni Balkan je ponovno u fokusu međunarodne javnosti kao novo geopolitičko žarište. Umjesto ciljane europeizacije, svjedočimo daljnoj balkanizaciji regije koja je posljedica neuspješnog djelovanja Europske unije, kao i suprotstavljenih interesa saveznika – SAD-a, NATO-a, Velike Britanije, EU-a i Njemačke. Takva konstelacija odnosa omogućila je jačanje utjecaja niza ne-zapadnih aktera – Rusije, Turske, Kine, Irana i Saudijske Arabije, čija prisutnost već niz godina snažno oblikuje sigurnosno ozračje na Zapadnom Balkanu. Sve je očitije da je angloamerički projekt posthladnoratovskog uređenja prostora bivše Jugoslavije značajno istrošen. Naime, obećani prosperitet i stabilnost regije su izostali, a zaostavština primijenjenih zapadnih politika je krajnje siromaštvo, iznimna nezaposlenost i iseljavanje, propast javnih politika i kontinuirano gospodarsko urušavanje, kao i ponovno "aktiviranje" postojećih kriznih žarišta: Bosne i Hercegovine, Kosova i Makedonije. ; After almost three decades of governance from above or application of different concepts and strategies of the West in the mantra of euro perspective – Western Balkan is again in focus of the international public. Instead of targeted Europeanization, we are witnessing the further Balkanization of the region as a result of the unsuccessful action of the European Union, as well as the conflicting interests of allies – the US, NATO, the United Kingdom, the EU and Germany. Such a constellation of relations made it possible to strengthen the influence of several non-Western actors – Russia, Turkey, China, Iran, Saudi Arabia, whose presence has for many years strongly shaped the security atmosphere in the Western Balkans. It is increasingly evident that the Anglo-American project of post-Cold War landscaping of the former Yugoslavia has worn off significantly. Namely, the promised prosperity and stability of the region are missing, and the legacy of applied western policies is extreme poverty, extreme unemployment and emigration, the collapse of public policies and continued economic collapse, as well as the re-activation of existing crisis areas: Bosnia and Herzegovina, Kosovo and Macedonia.

Personal over-indebtedness can cause social exclusion, which means non-participation and/ or limited access to the labour market and education vulnerability to poverty and social isolation. The actual number of over-indebted people can be assessed, but due to the lack of a single definition of over-indebtedness it is difficult to carry out the above assessment. Almost certainly the number of over-indebted persons has increased due to the economic crisis. To avoid a situation in which creditors are losing their funds, and debtors often lose their proper place in society and become excluded, the EU developed counselling services for solving the problem of over-indebtedness and measures for debt repayment. These activities enable over-indebted people a new start in society and adequate economic participation. In the text the experiences and evaluations of specific measures related to the mitigation of over-indebtedness are presented. An effective system of prevention and alleviation of personal over-indebtedness is based on a balanced set of measures that can be grouped into four categories: prevention, addressing market related problem, resolution and rehabilitation and cross-cutting measures. ; Osobna prezaduženost može biti uzrokom socijalne isključenosti koja znači nesudjelovanje i/ili ograničen pristup tržištu rada, obrazovanju, pogođenost siromaštvom i socijalnu izolaciju. Stvarni broj prezaduženih osoba je moguće procijeniti, ali zbog nepostojanja jedinstvene definicije zaduženosti teško je izvršiti navedenu procjenu. Gotovo je sigurno da se broj prezaduženih osoba povećao zbog gospodarske krize. Za izbjegavanje stanja u kojem vjerovnici gube svoja sredstva, a dužnici često svoje mjesto u društvu i postaju socijalno isključeni, u EU-u su razvijene savjetodavne službe za rješavanje problema prezaduženosti i mjere za povrat duga, kojima se omogućava prezaduženim osobama novi početak u društvu i u ekonomskom sudjelovanju. U tekstu se iznose iskustva i ocjene pojedinih mjera vezanih uz ublažavanje prezaduženosti. Učinkovit sustav sprječavanja i ublažavanja osobne prezaduženosti temelji se na uravnoteženom sustavu mjera koje se mogu grupirati u četiri skupine: prevencija, rješavanje problema koji nastaju na tržištu, pomaganje, rješavanje i rehabilitacija te srodna pitanja.