EU's agrarian policy has always been -- & remains -- a complex issue of the Union's overall economic policy. Although agrarian policy was at first central for the Union & served as a cohesive & integrating factor, in time it became a bone of contention, a source of conflicts & feuding within the EU. Solving the problem of agrarian policy on the eve of the third millennium is one of the EU's priorities. The problems of agricultural subsidies in the EU, its Eastern expansion, & the demands of the WTO are far from being easy tasks. Besides, agrarian policy is not solely an economic matter, but also a social (particularly rural), ecological, cultural, & political problem. The problem of agriculture has always been considered a political problem & resolved as such. 1 Table, 15 References. Adapted from the source document.
Na temelju uvida u sadržaj rukopisne ostavštine, članaka i monografija Ljudevita Modeca (1844.–1897.), u članku je istražen i obrađen Modecov značaj u povijesti hrvatske pedagogije. Modec je bio prvi moderni hrvatski metodičar. Obrazovao se na preparandiji u Pragu, što mu je omogućilo širenje modernih srednjoeuropskih pedagoških tendencija u brojnim hrvatskim gradovima, naročito u Zagrebu, Petrinji i Osijeku. Posebnost Modecova metodičkog rada očitovala se u tome što je primjenjivao teološki i herbartovski pedagoški pristup, pri čemu se češće opredjeljivao za teološki pristup. Takav pristup prepoznao je kao sredstvo za kvalitetan razvoj individualnog morala. U svojim člancima Modec je najčešće pisao o osobitostima metodike, dok je u monografijama najčešće tumačio metodičku praksu. U ovom članku ukratko su prikazana pedagoška, dakle metodička obilježja njegovih djela. Pritom ističem da je Modec prilikom poučavanja njegovao deduktivni pristup. U svojim tekstovima često je poticao na domoljublje. Uzrok tome bile su povijesno-političke okolnosti u kojima se hrvatski narod nalazio tijekom druge polovice 19. stoljeća (mađarizacija, germanizacija, centralizacija, neoapsolutizam), što je, uostalom, i uzrokovalo njegovo latentno političko usmjerenje prema Starčevićevoj Stranci prava. ; Based on the insight into the manuscripts, articles, and monographs by Ljudevit Modec (1844–1897), this article researches and elaborates on Modec's significance in the history of Croatian pedagogy. Modec was the first Croatian contemporary expert in teaching methodology. His education at a teacher training school in Prague enabled the spread of modern Central European pedagogic tendencies in many Croatian cities, especially in Zagreb, Petrinja, and Osijek. The distinctiveness of Modec's work in teaching methodology manifests in the implementation of a theological and Herbartian pedagogical approach. Between those, he most frequently opted for the theological approach, which he recognised as the means for a finer development of individual morals. In his articles, Modec most frequently wrote about the distinct characteristics of teaching methodology, while his monographs most often interpreted the teaching methodology practice. This article briefly outlines the pedagogical, i.e. teaching methodology characteristics of his works. In so doing, it is important to emphasise that Modec fostered the deductive approach in teaching. In his texts, he often encouraged patriotism. That was due to the political and historical circumstances in Croatia during the second half of the 19th century (Hungarianization, Germanization, centralisation, neo-absolutism), which were also the cause of his latent political tendency towards Starčević's Croatian Party of Rights.
Šibenski grafičar Martin Rota-Kolunić (rođen oko 1540. djeluje u Veneciji, Rimu, Beču i Pragu, gdje je umro prije 23. rujna 1583) izveo je u Veneciji 1571. i 1572. niz grafika koje dokumentarno ili simbolički opisuju sklapanje "Svete Lige", bitku kod Lepanta i pomorski rat s Turcima tih godina. U ovom članku prikazani su i kratko interpretirani svi poznati Rotini listovi na tu temu, od kojih neki do sad nisu bili objelodanjeni. ; Eines der größten politischen Ereignisse im 16. Jahrhundert war Seeschlacht bei Lepanto am 7. 10. 1571. in der die türkische Armee die erste valkommende Niederlage erlitten hat. Die Schlacht wurde auf vielen künstlerischen Werken aus dieser Zeit dergestellt Die graphischen Blätter haben die glückliche Siegesnachricht in das breite Publikum zerstreut. Dabei entstanden populäre Flugblätter, aber auch großformatige Kupferstiche und Radierungen, die einen mehr elitären graphischen Charakter besitzen. Martin Rota-Kolunic (Sibenik, um 1540. - Prag, vor. 23. 9. 1853) fertigte in Venedig um 1571/1572 eine Reihe Blätter an, die auch diesem Ereignis gewidmet sind. Unter ihnen befinden sich drei, die schon im großen Nachschlagwerk über "deutsche illustrierte Flugblätter" von W. HARMS (1980) ausführlich behandelt wurden, aber auch einige, die, meines Wissens, zum ersten Mal heir veröffentlicht werden. Auf seinen Kupferstichen und Radierungen dokumentiert Rota die wichtigen Momente aus der Geschichte und Vorgeschichte der Schlacht: das Entstehen des "Heiligen Bundes" die Schlachtordnung der Schiffe, und die Schlacht selbst, die Verbündeten mit Viktorien und Siegespalmen nach dem Sieg (Abb. 2). Auf zwei Blättern zeigt er die Belagerung der peloponnesischen Stadt Modone, und auf einem Blatt, wahrscheinlich auch auch dieser Zeit, die Seeschlacht zwizchen drei Malteser und sechs türkischen Galeeren. Die Graphiken Rotas stellen einen besonders vertvollen Teil der umfangreichen Flugblätterproduktion zu diesem Thema in Venedig dar, denn sie sind das Werk eines soliden und sicheren Zeichners. Auf ihnen, insbesondere auf den drei Allegorien, zeigt Rota seine, an der populären Flugblattproduktion gemessen, überdurchschnittliche Kraft der Erfindung und Imagination. Seinen Blättern ist neben der dokumentierenden, auch eine moralisierende Dimension immanent: sie feiern die göttliche Hilfe, die den Christen zum Sieg verholfen hat, ermahnen aber auf eitere Einigkeit bei den christlichen Verbündeten. Gleichzeitig wird auf ihnen die täuflische Verderbtheit des Feindes angeprangert.
Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedinstvene. Načini na koje se zdravlje i bolest shvaćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene čimbenike koji mogu izazvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Istražujući stanje u društvu, nastoji se pronaći takve oblike društvenoga života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest: kako stil života, spol, dob, rasa, društveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Osnovni cilj ovih istraživanja jest učiniti te spoznaje pristupačnima svim slojevima stanovništa, bez obzira na društveni položaj. Na taj su se način društvene znanosti, posebice sociologija medicine, etablirale kao akademska disciplina u zapadnim razvijenim državama (SAD-u, Njemačkoj itd.), gdje su se razvile odgovarajuće metode istraživanja koje postižu nedvojbene rezultate o stanju, razvoju i projekcijama društva. U realizaciji socioloških istraživanja zdravlja i bolesti u hrvatskim društvenim znanostima potrebno je afirmirati sociološki teorijsko-metodološki pristup primjeren ekonomskim, kulturnim, pravnim, etičkim i političkim promjenama u Hrvatskoj na pragu XXI. stoljeća. Služeći se bogatim iskustvima sociologije medicine zapadnih zemalja, prije svega SAD-a, hrvatski sociolozi medicine trebaju pratiti stanje zdravlja tranzicijskoga društva u kojemu dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva i nemezis. Na taj način društvene znanosti pomoći će u spoznaji društva o sebi i potrebnim mjerama u njegovoj izgradnji tijekom složenoga procesa tranzicije, što ima izravan utjecaj na zdravstvene, ali i na općedruštvene ishode. ; There is no idea of sickness and health which would be the same for all people. Different ways of understanding sickness and health are directly ...
Civilno društvo je prostor između obitelji, države i tržišta gdje se građani udružuju radi promicanja zajedničkih interesa. Širenjem značenja Europske unije uloga civilnog društva i njegov međuodnos s EU razinom postaje sve značajnije pitanje. Rad tematizira civilno društvo u kontekstu europeizacije. Europeizacija se koristi kao »termin kišobran« koji pokriva mnoštvo značenja u terminima socijalnog, političkog, kognitivnog, pa čak i teritorijalnog, stoga najprije utvrđuje njezino značenje. Prikazuju se procesi i mehanizmi europeizacije civilnog društva. Uzimajući u obzir ključne razvoje zadnjih desetljeća kao i koncept horizontalne politike, raspravlja se o kontekstu europeizacije civilnog društva. Međuodnos europeizacije i civilnog društva sagledava se kroz različite pristupe i načine međusobnog odnošenja civilnog društva i razine EU u aspektu vladavine i politika. Tim analizama omogućuje se pogled u dosege europeizacije civilnog društva i preispitivanje jesmo li na pragu nečega što možemo nazvati »Europskom unijom civilnog društva«. ; Civil society is the space between the family, the state and the market where citizens come together to promote their common interests. By expanding the importance of the European Union, the role of civil society and its interrelationship with the EU level becomes increasingly important issue. The paper deals with civil society in the context of Europeanization. Europeanization is used as an »umbrella term« that covers a multitude of meanings in terms of social, political, cognitive and even territorial meanings. We present the processes and mechanisms of Europeanization of civil society. Taking into account the key developments in the last decade as well as the concept of horizontal policies, the author discusses the context of Europeanization of civil society. Interrelationship of Europeanization and civil society is reviewed from the perspective of different approaches and ways of mutual relations of civil society and EU level from the aspect of governance and policy. This analysis allows a glance at the scope of Europeanization of civil society and examinations of the question whether we are on the threshold of something that we can call "The EU of Civil Society".
Major developmental psychology theories, such as psychoanalytic, behavioural or cognitive, have tried to explain how people grow and change over the course of a lifetime. These theories have mainly focused on the stages of development early in life - from infancy to adolescence - leaving the impression that after adolescence no significant leaps in development occur. However, a large body of evidence that has emerged recently revealed that becoming an adult is much more complicated and temporally extended than previously believed. The aim of this paper was to use an interdisciplinary approach to tap into the issue of transition to adulthood by integrating recent brain and cognitive maturational findings from neuroscience and cognitive psychology while considering traditional and legal markers of adulthood. We first discuss some of the questions related to definitions of the period of adulthood through societal and legal frameworks. Next, we examine some of the prevailing views on protracted structural and functional brain maturation and its impact on cognitive development, emphasizing the need and the potential value of investigating how these changes may influence important life choices during early young adulthood that have long-lasting consequences. Finally, based on evidence from existing research, we highlight the importance of deeper appreciation and integration of findings from different research disciplines in order to better understand strengths and vulnerabilities of young adults. ; Numerosas teorías de la psicología de desarrollo, como la teoría psicoanalítica, conductual o cognitivista, han tratado de explicar cómo la gente madura y cambia durante la vida. Estas teorías se han enfocado en etapas tempranas de vida – desde la niñez hasta la adolescencia – dejando la impresión que después de la adolescencia no hay saltos significativos en el desarrollo. Sin embargo, las investigaciones del desarrollo humano en los últimos veinte años han demostrado que la maduración es un proceso mucho más complejo y duradero de lo que se suponía antes. El objetivo de este trabajo fue, a través de un enfoque interdisciplinario, investigar la transición a la edad adulta a través de los resultados recientes de las investigaciones en el campo de neurociencia y psicología cognitiva sobre la maduración del cerebro y las habilidades cognitivas, a la vez teniendo en cuenta los límites tradicionales y legislativos de la edad adulta. En la primera parte del trabajo se discute sobre ciertas cuestiones relacionadas con cómo definir la edad adulta a través de los marcos sociales y legales. Luego investigamos en qué modo la maduración estructural y funcional prolongada del cerebro influye en las habilidades cognitivas, acentuando la necesidad y el valor de investigaciones del modo en el que estos cambios pueden influir en la toma de decisiones importantes durante la edad adulta temprana, y que pueden tener consecuencias a largo plazo. En fin, a base de las pruebas de investigaciones existentes, acentuamos la importancia de aceptar e integrar los hallazgos de diferentes disciplinas de investigación para entender mejor las fuerzas y la vulnerabilidad de personas jóvenes que están a punto de pasar a la edad adulta. ; Brojne su teorije razvojne psihologije, poput psihoanalitičke, biheviorističke ili kognitivističke, pokušale objasniti kako ljudi sazrijevaju i mijenjaju se tijekom života. Ove su teorije usmjerene na rane životne faze – od djetinjstva do adolescencije – ostavljajući dojam kako nakon adolescencije ne dolazi do značajnijih skokova u razvoju. Međutim, istraživanja su ljudskog razvoja u posljednjih 20-ak godina pokazala kako je sazrijevanje puno složenije te vremenski dugotrajnije nego se prethodno smatralo. Cilj je ovoga pregleda bio interdisciplinarnim pristupom istražiti pitanje prijelaza u odraslu dob prikazom najnovijih rezultata istraživanja o sazrijevanju mozga i kognitivnih sposobnosti iz područja neuroznanosti i kognitivne psihologije istovremeno razmatrajući tradicionalne i zakonom određene granice odraslosti. U prvom se dijelu rada raspravlja o određenim pitanjima vezanim uz definiranje razdoblja odraslosti kroz društvene i pravne okvire. Zatim se navodi kako produljeno strukturalno i funkcionalno sazrijevanje mozga utječe na kognitivne sposobnosti, naglašavajući potrebu i vrijednost istraživanja načinā na koje ove promjene mogu utjecati na donošenje važnih odluka tijekom rane odrasle dobi, a koje mogu imati dalekosežne posljedice. Konačno, na temelju se dokaza iz postojećih istraživanja ističe važnost prihvaćanja i integriranja nalaza iz različitih istraživačkih disciplina kako bi se bolje razumjela snaga i ranjivosti mladih osoba na pragu odrasle dobi.
