Suchergebnisse

Krumpir (Solanum tuberosum) kakvog mi danas poznajemo zeljasta je višegodišnja biljka koja pripada porodici Solanaceae. Različite divlje vrste krumpira rasprostranjene su na jugu Sjeverne Amerike, u Meksiku, centralnoj Americi i po cijeloj Južnoj Americi. Pradomovina krumpira je Južna Amerika, područje Anda (Peru, Bolivija), gdje je Inkama, uz kukuruz, bio glavna hrana. U Europu se prenosi u 16. stoljeću te ga prvi put spominje švicarski botaničar Kaspar Bauhin 1596. god. pod nazivom Solanum tuberosum esculentum. U naše krajeve donijeli su ga graničarski vojnici 1779. i 1780. god. Razumljivo je da je i u našim krajevima bilo početnog otpora prema uvođenju krumpira u prehranu, ali i u samu poljoprivrednu proizvodnju. ; Potato (Solanum tuberosum) as we know today is a herbaceous several-years plant that belongs to the family of Solanaceae. Various wild potato sorts are spread out in the southern part of North America, in Mexico, Central America and throughout South America. The habitat of tomato is South America, the area of the Andes (Peru, Bolivia), where together with corn, it was the main Incas' food. It was introduced to Europe in 16th century and was first mentioned by a Swiss botanist Kaspar Bauhin in 1596 under the name of Solanum tuberosum esculentum. It was brought to the Croatian area by the soldiers of the Military Border in 1779 and 1780. It is understandable that in Croatian area there used to be the initial resistance to potato introduction into food, but also into the agricultural production as well.

U ovome radu istražujemo utjecaj makroekonomskih politika na prerađivačku industriju u Hrvatskoj. Koristeći model višestruke regresije, ispitujemo kako osobna potrošnja, investicije, kamatne stope, realni efektivni tečaj, državna potrošnja, fiskalni deficit te inozemna potražnja utječu na proizvodnju 22 prerađivačka sektora. Analiza je provedena na tromjesečnim podacima za razdoblje od prvoga tromjesečja 1998. do trećega tromjesečja 2008. godine. Rezultati pokazuju da su prerađivački sektori s niskim razinama tehnologije pod snažnijim utjecajem promjena fiskalne politike, realnog efektivnog tečaja i osobne potrošnje. Proizvodnja prerađivačkih sektora s visokom razinom tehnologije u pravilu je elastična na promjene investicija, inozemne potražnje i fiskalne politike. Čini se da je fiskalna politika posebno važna za prerađivačku industriju, kako zbog veličine fiskalnih elastičnosti, tako i zbog kratkih vremenskih pomaka djelovanja. U slučaju deprecijacije kune u prosjeku raste proizvodnja sektora s niskom razinom tehnologije, dok se kod sektora s visokom i srednje visokom razinom tehnologije ona smanjuje. ; In this paper, we analyse the impact of macroeconomic policies on manufacturing production in Croatia. We use multiple regressions in order to assess how personal consumption, investments, interest rates, the real effective exchange rate, government consumption, fiscal deficit and foreign demand affect the output of 22 manufacturing sectors. The analysis is conducted on quarterly data from 1998:1q to 2008:3q. The results suggest that changes in fiscal conditions, the real effective exchange rate and personal consumption mostly affect low technological intensity industries. Production in high technological intensity industries is, in general, elastic to changes in investments, foreign demand and fiscal policy. Fiscal policy seems particularly important for manufacturing output, both in terms of the magnitude of fiscal elasticities and shorter time lags. Production in low technological intensity industries on average increases with the exchange rate depreciation, while in high and medium-high technological intensity industries it contracts as a result of depreciation.

Farm Accountancy Data Network (FADN) was established in the EU in 1965 and now it is obligated for all member states of the EU. The system is based on an annual collection of production, economic and financial data from a representative sample of comercial farms, classified into groups according to the criteria of economic farm size, type of agricultural production and regional affiliation. Research made by FADN system represent the European Commission instrument for evaluating the income of agricultural producers and determining the impact of the Common Agricultural Policy of the EU on their business. In this paper the comparison is made between production and economic indicators of different types of agricultural holdings (field crops; horticulture crops; permanent crops, orchards and olive yards; dairy farms; grazing livestock; pig and poultry farms and mixed farms). On the basis of Standard Results for the year 2014 it is possible to conclude that in Croatia field crops and grazing livestock farms lead by their utilized agricultural area. Pig and poultry farming have the most livestock units, while the most working hours is spent in the cultivation of vegetables and flowers. The highest values of labor productivity have holdings that are engaged in the production of vegetables and flowers, while the lowest labor productivity have grazing livestock farms. Cost-effectiveness of all types of farms exceeding a value of 1. The highest value of the gross income is achieved at pig and poultry farms, while the smallest has a mixed type of farms. The average farm direct payments account for a high 44% in the net income, and the largest share of direct payments in the net income has field crop type of farms. ; Sustav poljoprivrednih računovodstvenih podataka (eng. Farm Accountancy Data Network-FADN), utemeljen je u EU 1965. godine, te je obavezan za sve države članice Europske unije. Sustav se temelji na godišnjem knjigovodstvenom prikupljanju proizvodnih, ekonomskih i financijskih podataka s reprezentativnog uzorka komercijalnih poljoprivrednih gospodarstava, klasificiranih u skupine prema kriterijima ekonomske veličine gospodarstva, tipu poljoprivredne proizvodnje i regionalne pripadnosti. Istraživanja FADN sustava predstavljaju instrument Europske komisije za vrednovanje dohotka poljoprivrednih proizvođača te utvrđivanje utjecaja Zajedničke poljoprivredne politike EU na njihovo poslovanje. U ovom radu napravljena je usporedba pojedinih proizvodnih i ekonomskih pokazatelja različitih tipova poljoprivrednih gospodarstava (ratarstvo; povrćarstvo i cvjećarstvo; vinogradarstvo i vinarstvo; voćarstvo i maslinarstvo; mliječno govedarstvo; govedarstvo, ovčarstvo i kozarstvo; svinjogojstvo i peradarstvo te mješoviti tip proizvodnje). Na osnovu standardnih rezultata za 2014. godinu može se zaključiti da u Hrvatskoj površinom prednjače ratarska gospodarstava i gospodarstva koja se bave govedarstvom, ovčarstvom i kozarstvom. Najviše uvjetnih grla stoke ima tip svinjogojstvo i peradarstvo, dok se najviše radnih sati troši u uzgoju povrća i cvijeća. Najveću vrijednost proizvodnosti rada imaju gospodarstva koja se bave uzgojem povrća i cvijeća, dok najmanju proizvodnost rada imaju govedarska, ovčarska i kozarska gospodarstva. Ekonomičnost svih tipova poljoprivrednih gospodarstava prelazi vrijednost 1. Najveću vrijednost bruto prihoda postižu svinjogojska i peradarska gospodarstva, dok najmanju ima mješoviti tip gospodarstava. Prosječnom gospodarstvu u neto prihodu izravna plaćanja sudjeluju sa visokih 44%, a najveći udio izravnih plaćanja u neto prihodima ima ratarski tip gospodarstava.

Istraživanje i eksploatacija ugljikovodika u svakoj se državi provodi prema usvojenomu fi skalnom sustavu eksploatacije. Fiskalni sustavi određuju uvjete poslovanja tijekom cjelokupnoga integriranog procesa od istraživanja do eksploatacije i trgovine te su namijenjeni ravnomjerno i državnim tijelima koja su zadužena za eksploataciju i kompanijama operatorima. Trenutačno se u naftnome i plinskome poslovanju primjenjuju koncesijski i ugovorni fi skalni sustavi. Ugovorni sustavi dijele se na ugovore o podjeli proizvodnje te na servisne ugovore. Izbor fi skalnoga sustava eksploatacije glavni je cilj energetske politike prema eksploataciji ugljikovodika za državu, dok je on za kompanije operatore i za servisne kompanije način vođenja poslovanja. U radu su detaljno obrađeni navedeni fi skalni sustavi s primjerima uvjeta ugovora. Elementi ugovora, neovisno o sustavu, analizirani su s njihovim prednostima i nedostatcima. Fiskalni sustavi moraju biti odabrani tako da privlače kompanije koje žele investirati. Također, njihova je dužnost da maksimalno smanje rizike za sve uključene strane, ali da maksimiziraju dobit države tijekom faze iskorištavanja ugljikovodika. Za kompanije fi skalni sustavi moraju biti atraktivni kako bi balansirali rizike tijekom istražne faze s dobitima koje je moguće ostvariti tijekom faze iskorištavanja. Uspješan i zadovoljavajući sustav (i za državu i za ulagača) mora privući ulagača i ponuditi mu prihvatljive uvjete, dok, s druge strane, mora donijeti odgovarajuću korist matičnoj državi, njezinoj industriji i lokalnomu stanovništvu uz poštovanje zakona i čuvanje okoliša. Bez obzira na to koji je fi skalni sustav na snazi, glavni elementi moraju biti koncizni i jasni te ne smije biti prostora za dvojako tumačenje ugovora. Potrebno je osigurati realne i objektivne ciljeve te neutralnost vlasti u donošenju odluka. Fiskalni sustavi i uvjeti ugovora određeni su tržištem te je nužno osigurati potrebnu fleksibilnost u slučaju promjena na tržištu kako ne bi došlo do gubitaka za bilo koju od ugovornih strana. Stoga je jedan od glavnih izazova fi skalne politike ravnomjerna raspodjela rizika, odnosno potrebna je što manja divergencija u razmišljanju vlade i ulagača. Država mora promišljati više kako osigurati racionalno iskorištavanje mineralnih sirovina uz poštovanje ugovora s naglaskom na brigu o okolišu. Ulagač ne smije pored vlastite dobiti zanemariti socijalnu komponentu područja na kojemu posluje te također mora skrbiti o životu ljudi, stanju imovine i zaštiti okoliša. Fleksibilnost je glavni temelj uspješnoga ugovora, pa je dužnost države osigurati neovisno državno tijelo koje će nadzirati poslovanje ulagača. S obzirom na dugotrajnost samih ugovora navedeno tijelo mora osluškivati i promjene na tržištu te znati pravilno i pravovremeno reagirati bez obzira na političke opcije trenutačno na vlasti. Odabir fi skalnoga sustava također je potrebno provoditi uz sagledavanje širega geopolitičkog konteksta različitih političkih i vojnih sukoba koji u pozadini imaju interese vezane uz eksploataciju i trgovinu ugljikovodicima te njihovih utjecaja na cijene ugljikovodika i gospodarstvo u cjelini. Fiskalni sustavi i vrste ugovora opisani u ovome radu samo su jedan segment naftno-plinskoga poslovanja, no izrazito bitan s obzirom na to da utječu na stabilizaciju poslovanja na nesigurnome tržištu. ; The choice of the right fi scal regime represents the main object of the energy policy concerning hydrocarbon exploration and production for the state government. For the operator and service companies it represents the terms and conditions for practical conducting of the process in whole. This paper analyse aspects of agreements used in the petroleum indus-try. Elements of agreement, regardless of regime, have been described together with their advantages and disadvantages. Due to the fact that the fi scal regime has to be chosen to attract companies willing to invest in exploration and produc-tion, it represents a relevant part of the business strategy and also a base for the decision making process during start up. It has to minimize the risk for the both parties involved and maximize the state's share during the exploitation phase. For the companies, it has to be attractive enough to balance risks during the exploration phase with profi ts gained during the exploitation phase. The aim of this paper is to show the existing fi scal systems in the petroleum industry and to analyze the process for concluding a contract regarding the exploration and production of hydrocarbons. An overview of diff er-ent business practices in the oil and gas industry with a detailed breakdown of the contract terms between the parties involved have been described in the paper. The aim of this paper is to show the diff erent possibilities of fi nancial regimes which could help during the negotiation process for conducting hydrocarbon exploration and production for everyone involved.

Područje Istre je regija sa povijesnom tradicijom uzgoja vinove loze. Prvi nalazi o uzgoju vinove loze potiču još iz vremena Rimskog carstva. Svoj vrhunac u uzgoju vinove loze, Istra dostiže u periodu pred II. Svjetskim ratom kada na području Istre ima oko 66.000 ha vinograda. Nakon II. Svijetskog rata, površina se značajno smanjuje te danas u Istri imamo oko 6.000 ha vinograda. Promjenom države politike prema razvoju vinogradarstva, na području Istre počinje obnova vinogradarske proizvodnje i sadnja novih površina. Prilikom podizanja novih vinograda proizvođači se susreću sa nizom problema. Jedan od vodećih problema je izbor lokacije i karkateristike tla za uzgoj vinove loze. Na prodručju Istarskog poluotoka, 4 su dominantna tipa tla na kojima se uzgaja vinova loza. To su tla koja su porijeklom nastala iz crvenica, smeđeg tla na vapnencu, rendzine i smonice na laporu. Svako tlo ima svoje izvorne specifičnosti, koje nasljeđuje i tlo koje iz njega nastaje. Ostali tipovi tla, vrlo se rijetko koriste za uzgoj vinove loze. U ovom radu su obrađ ena osnovna kemijska svojstva navedenih tipova tla s posebnim osvrtom na riješenje nepovoljnih karakteristika. Sve kemijske analize tla, izvršene su u Pedološkom laboratoriju Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču. Obrađeni su slijedeći parametri: pH vrijednost tla (u vodi i KCl-u), količina biljci pristupačnog fosfora i kalija, ukupna količina dušika, količina humusa u tlu, te prema potrebi i količina karbonata i hidrolitski aciditet tla. ; The occurrence of vesicular arbuscular (VA) mycorrhizae was investigated in long time green covered vineyard at the "Colli Orientali" AVA of Friuli-Venezia-Giulia(NE Italy). Between trials significant differences were for all vegetative parameters, especially for yield and pruned wood, as well as EVP factor. Significant difference was also for number of vesicles for both species, Glomus spp. and Acaulospora spp. Quality parameters did not have any influence on green cover typologies as well as vesicles number. There were not significant difference between soil nutrient content, although the yield was different for all trials. This research only confirmed the complexity of mycorrhizal activity in field conditions, and partial influence of fungi on yield, growth and quality parameters of grape.

U ovom radu, autorica se osvrće na Lefebvreovu knjigu Proizvodnja prostora, koja nudi zanimljiv pogled na tradiciju filozofskog ophođenja spram pojma prostora. Unutar ovakvoga prikaza, učenja dvojice istaknutih predstavnika filozofije njemačkog idealizma, Kanta i Hegela, imaju posebno mjesto. Lefebvre nudi dovoljno materijala za artikuliranje moderne povijesti filozofije kao epohalnog prijelaza s problematike vremenitosti na problematiku prostora. Autorica nastoji pokazati u kojem se smislu u ovom kontekstu ističe položaj spomenutih filozofa i to s obzirom na njihovo razumijevanje pojma prostora i njegovog odnosa sa shvaćanjem subjektivnosti. Taj odnos nije vezan isključivo za problem spoznaje, nego ujedno za tematizaciju djelovanja u smislu društvene prakse i političkog karaktera znanja unutar društvene zbilje. ; In this paper, the author analyses Lefebvre's book The Production of Space, which gives an interesting perspective on the tradition of the philosophical treatment of the concept of space. Within this framework, two renowned philosophers of German Idealism, Kant and Hegel, occupy a distinguished place. Lefebvre does offer enough material needed for an articulation of modern history of philosophy regarding an epochal change from the problem of temporality towards the problem of space. The author intends to show in what manner is the role and place of those two philosophers distinguished, regarding their understanding of the notion of space and its relation to subjectivity. This relation is not exclusively an epistemological problem, but more importantly, it is tied to the thematising the agency in the sense of social practice and political character of knowledge within social reality.

U Hrvatskoj, kao i u svim mediteranskim zemljama, već se stoljećima njeguje tradicija proizvodnje grožđa i vina. Čitav niz geografskih i klimatskih osobitosti, ali i povijesno društvenih okolnosti, uvjetovale su da se tijekom stoljeća na malome teritoriju pojavi velika raznolikost sortimenta vinove loze. U 19. stoljeću pojavom filoksere i kriptogenih bolesti te gospodarsko-ekonomskih neprilika dolazi do masovnog napuštanja tradicionalnog načina vinogradarenja te izumiranja brojnih sorata vinove loze. Znanstveni projekt "Ampelografska i genetička evaluacija autohtonih sorata vinove loze" kao i niz stručnih projekata na Agronomskom fakultetu u Zagrebu pokrenuti su s ciljem detaljne evaluacije preostalog sortimenta vinove loze u Republici Hrvatskoj i njegove revitalizacije. U isto vrijeme aktivnom državnom politikom povećanja proizvodnih površina pod trajnim nasadima učinjeni su veliki koraci u procesu gospodarske revitalizacije određenog broja autohtonih sorata. Proizvodnja sadnog materijala vinove loze u razdoblju od 2004. godine do 2010. godine bilježi kontinuirani rast, a svoj vrhunac doživljava 2006. i 2007. godine. Povećanje proizvodnje vidljivo je i kod autohtonih sorata - kako po ukupnoj količini tako i po povećanju broja sorata. U proizvodnji cjepova auohtonog sortimenta najveći udio zauzimaju tradicionalno najpopularnije sorte kao što su Plavac mali i Malvazija istarska, ali slijede ih i sorte Debit, Plavina, Babić, Maraština, Pošip, Žlahtina te neke druge sorte poput Crljenka kaštelanskog i Malvasije dubrovačke. Početak proizvodnje sadnog materijala određenog dijela autohonih sorata možemo povezati s rezultatima ranije navedenih projekata. Te činjenice govore o sve većoj popularnosti, ali i važnosti autohtonih sorata na hrvatskom vinskom tržištu, što svakako pridonosi reputaciji Hrvatske kao mediteranske zemlje vrlo bogate vinogradarske i vinarske kulture te očuvanih biljnih resursa. ; In Croatia, like in all Mediterranean countries, there is a centuries-old tradition in grape and wine production. A whole set of geographical and climate characteristics, next to historical and social circumstances, caused diversity in grapevine cultivars in such a small territory. Economic problems, together with the emersion of phylloxera and cryptogenic diseases in the 19th century caused the disappearance of traditional ways in viticulture along with the extinction of respectable number of cultivars of the grapevine. Scientific project "Ampelographic and genetic evaluation of the autochthonous grapevine cultivars", next to many other projects on the Faculty of Agriculture in Zagreb were started with the purpose of making a detailed evaluation of the remaining grapevine cultivars in Croatia and their revitalization. At the same time, an active government policy supporting the increase of grapevine production resulted in an economic revitalization of a certain number of autochthonous grapevine cultivars. The production of the grapevine planting material in the period from 2004 to 2010 grew continuously and reached its top in 2006 and 2007. When it comes to autochthonous cultivars, the upsurge in the production is visible as in the total quantity, so in the increasing number of cultivars. In the production of planting material of the autochthonous cultivars, the highest share belongs to traditionally the most popular cultivars Plavac Mali and Malvazija istarska, following by cultivars Debit, Plavina, Babic, Marastina, Posip, Zlahtina, Crljenak kastelanski and Malvasija dubrovacka. The beginning of the production of the planting material of certain autochthonous cultivars can be associated with the results of the projects mentioned above. These facts show the increase in the popularity and importance of the autochthonous cultivars in Croatian wine market, which certainly encourages Croatia's reputation of a Mediterranean country with a very rich grape vine and wine culture and preserved natural resources.

Ovaj ogled nudi kratak prikaz teorije dediskurzacije kao teorije jednoga od važnih uzroka rata. Ključna tvrdnja teorije kaže da diskurzivni stavovi, kao što su laganje, proturječenje sebi, te kršenje obećanja, trebaju biti teorijski predstavljeni kao uzroci koji izravno doprinose pojavi stanja rata. Ogled također objašnjava u kojem smislu ova teorija implicira poimanje jezika kao generatora virtualnoga kolektivnog tijela. Treće, ogled se oslanja na Peloponeski rat kao empirijski dokazni materijal u prilog teorije dediskurzacije, te objašnjava razloge zbog kojih se ona ne može pomiriti sa teoretiziranjem rata u tradiciji teorija 'pravednoga rata'. Kao posljednje, ogled ističe neke etičke, epistemološke i političke implikacije kako bi se, koliko je to ovdje moguće, pojasnila šira lepeza stavova na koje se teorija dediskurzacije obvezuje. ; This essay briefly presents the theory of dediscoursification as a theory of one of the major causes of war. Its key claim reads that discursive attitudes, such as lying, self-contradicting, and promise-breaking, ought to be theorized as causes directly contributory to the emergence of the state of war. The essay also explains the sense in which the theory implies a view of language as a generator of the virtual collective body. Thirdly, the essay draws on the Peloponnesian war as an empirical evidence in support of the dediscoursification theory and explains why the theory cannot be reconciled with the just war tradition of theorizing on war. Lastly, some ethical, epistemological, and political implications are spelled out to clarify here the theory's wider commitments to the extent possible.

Svrha je ovog istraživanja bila procijeniti degradaciju i amplifikaciju DNA, te kvantificirati GMO tijekom proizvodnje tofua. Maseni udjeli Roundup Ready® sojinog (RRS) kultivara od 0,9; 2; 3 i 5 % korišteni su za procjenu razine od praktičnog značaja za utvrđivanje praga označavanja. Metoda PCR u stvarnom vremenu bila je učinkovitija od konvencionalne metode PCR za analizu sirovog sojinog mlijeka, okare, kuhanog sojinog mlijeka i tofua. Negativan učinak mljevenja i mehaničke manipulacije bio je vidljiv u uzorku okare pripremljenom s 3 % RSS u kojem je bilo (2,28±0,23) % GMO-a, te s 5 % RRS u kojem je bilo (2,74±0,26) % GMO-a. Zagrijavanje na 100 ºC tijekom 10 minuta nije dovelo do bitne degradacije DNA niti u jednom uzorku. Sadržaj kultivara RRS u konačnom proizvodu (tofu) deseterostruko se smanjio tijekom obrade, u rasponu od 0,07 do 0,46 %, što je bilo ispod praga označavanja. Rezultati su razmatrani u svjetlu globalne usklađenosti GMO standarda, što bi moglo pozitivno utjecati na trgovinu djelomično prerađenim prehrambenim proizvodima kao što je tofu, a naročito na politiku označavanja proizvoda. ; The aim of this study is to assess DNA degradation, DNA amplification, and GMO quantity during tofu production. Soybean seeds were spiked with Roundup Ready® soybeans (RRS) at 0.9, 2, 3 and 5 % (by mass), to assess the level of RSS that would be of practical interest for threshold labelling. Real-time polymerase chain reaction (PCR) was more effective than conventional PCR in the analysis of raw soymilk, okara, boiled soymilk and tofu. The negative effect of grinding and mechanical manipulation was obvious in the okara sample prepared with 3 and 5 % RRS, where GMO content was reduced to (2.28±0.23) and (2.74±0.26) %, respectively. However, heating at 100 °C for 10 min did not cause significant degradation of DNA in all samples. The content of RRS in the final product, tofu, was reduced tenfold during processing, ranging from 0.07 to 0.46 %, which was below the labelling threshold level. The results are discussed in terms of global harmonization of GMO standards, which could have the positive effect on the trade of lightly processed foodstuffs such as tofu, especially regarding the labelling policies.

Prema analiziranim podatcima rezervi i pridobivanja nafte u svijetu 1995., 2005. i 2015. godine zabilježen je globalni porast rezervi nafte koje 1995. godine iznose 179,1 × 10^9 m3, 2005. godine 218,5 × 10^9 m3, a 2015. godine 269,9 × 10^9 m3. Prema podatcima koje donosi British Petroleum pridobivanje nafte jednako tako raste u razmatranome razdoblju, ali s manjom stopom porasta. Tako pridobivanje nafte u svijetu 1995. iznosi 10,8 × 10^9 m3, 2005. godine 13 × 10^9 m3, a 2015. godine 14,6 ×10^9 m3. Kretanje cijena nafte analizirano je u razdoblju od 1980. do 2015. godine. Mnogo različitih uzroka utječe na konstantne promjene cijena nafte, ali najutjecajniji čimbenici jesu geopolitičke krize u zemljama Srednjega istoka, velik porast potražnje za naftom i ekspanzija potrošnje u državama s velikim brojem stanovnika poput Kine, Indije i Brazila koja nije praćena odgovarajućim porastom ponude. Suvremeni politički odnosi puni su sukoba, što uvelike utječe na cijene nafte, a najbolji su primjer za to kratkotrajni porast cijena nafte 2011. godine, kada su u Libiji, koja u ukupnome svjetskom pridobivanju sudjeluje s 0,5%, započele oružane aktivnosti, ili onemogućavanje pridobivanja u državama poput Sirije i Jemena koje u 2015. godini jedva bilježe pridobivene količine. Usporedbom podataka o rezervama, pridobivanju te kretanju cijena nafte razvidno je da je gotovo svaki porast pridobivanja nafte, kasnije bivao popraćen padom cijena. ; According to analysed oil reserves and oil production worldwide during 1995, 2005 and 2015, a global increase in oil re- serves is observed. In 1995, there were 179.1 × 10^9 m3, in 2005 there were 218.5 × 10^9 m3 and in 2015 there were 269.9 × 10^9 m3 oil reserves. According to British Petroleum data, oil production is also increasing, but by a smaller ratio. Oil production in the world in 1995 was 10.8 × 10^9 m3, in 2005 it was 13.0 × 10^9 m3, and in 2015 14.6 × 10^9 m3. Oil price trends between 1980 and 2015 were analysed. Many different causes affect the constant oil price fluctuations, but the most influential are the geopolitical crises of the Middle Eastern countries, as well as a great increase in demand for oil and the expansion of the consumption of wealthy countries such as China, India and Brazil, which was not accompanied by a corresponding increase in supply. Modern political relations are full of conflicts, which greatly affect oil prices, and the best example is the short-term rise in oil prices in 2011, when armed conflicts started in Libya, or disablement of production in countries such as Syria and Yemen, which in 2015 can barely capture any production. By comparing reserves, earnings and oil price fluctuations, it is apparent that almost every increase in oil production, after the discovery of oil deposits, was later accompanied by a fall in prices.

Članak razmatra dva filma Haruna Farockija – Ein Bild (1983.) i Nicht löschbares Feuer (1969.) – te ih dovodi u vezu s teorijskim postavkama Mirzoeffove kontrapovijesti vizualnosti i Rancièreovim argumentima koji se tiču emancipiranog gledatelja. Temeljna je teza da eksperimentalna, semantički nejasna ili nedovršena slika može u epistemološkom smislu biti od vrijednosti gledatelju za političko djelovanje. Rad predlaže nazivlje kapitalna slika i kapilarna slika u svrhe ocrtavanja sličnosti i razlika među različitim oblicima proizvodnje slike. Istraživanje se zaključuje uvidom u emancipacijsku snagu filmske slike u trenucima kada se može vidjeti struktura proizvodnje same slike na ekranu. Objelodanjeni rad koji je sadržan u slici postaje rad gledatelja u demistifikaciji homogenosti njezinih značenjskih kodova. ; This paper discusses two films by Harun Farocki – Ein Bild (1983) and Nicht löschbares Feuer (1969) – and relates them to the theoretical arguments of Mirzoeff's counterhistory of visuality and Rancière's emancipated spectator. The main thesis is that experimental, semantically unclear or incomplete image can be of purpose to the spectator in an epistemological sense. The paper suggests the use of notions capital image and capillary image for the purpose of understanding similarities and differences between historically divergent forms of image production. The research concludes by reiterating the possibility of spectatorial emancipation from the dominant image in strategies of showing the structure of production of the image on the screen. The work seen in the image becomes the work of the spectator in trying to demystify the homogeneity of its semantic codes.

U glavnom gradu EU-a, Bruxellesu, pridružili su se i naši proizvođači mlijeka na dan ukidanja kvota za proizvodnju mlijeka akciji proizvođača mlijeka. Zemlje razvijenog mljekarstva očekuju 20 % porasta proizvodnje bez ekonomskih posljedica, no Republika Hrvatska nema takav tržni alat zbog gubitka velikog broja proizvođača, odnosno isporučitelja mlijeka. Kvote ne ugrožavaju Hrvatsku jer odobrena kvota znatno je veća u odnosu na količinu ukupne proizvodnje mlijeka. Prema izvješću Europske komisije iz prosinca 2013., zbog loših klimatskih prilika i visokih troškova stočne hrane proizvodne kvote EU članica nisu ostvarene za oko 6 %. Dobar primjer su Austrija, Cipar, Poljska i Njemačka te Danska koje su proizvele više od svojih kvota. Zajednička agrarna politika daje praktičnu i organizacijsku potporu za Mliječni paket gdje su određena jasna pravila otkupa mlijeka i njegove cijene u pisanim ugovorima između proizvođača i mljekarske industrije. Tijekom djelovanja sustava kvota restrukturiran je mliječni sektor, odnosno godišnje je proizvodnju napuštalo oko 6 % proizvođača. Poboljšanjem u genetici i učinkovitošću hrane dovodi do povećanja prosječnog prinosa po kravi, iako situacija u tom pogledu znatno varira unutar članica EU-a. Specijalizirane farme u EU-15 članicama ostvaruju prosječan prinos mlijeka od 7300 kg/krava za prosječno stado od 54 krave, dok ostale članice EU-a ostvaruju prosječan prinos mlijeka 5700 kg/krava za prosječno stado 19 krava. Zbog strukture stada ne možemo biti konkurentni farmama u SAD-u sa 115 krava, Australiji sa 258 i Novom Zelandu sa 458 krava. ; In the capital city of EU, Bruxelles, there was a rally of milk producers on the day of abolition of milk quotas, which was joined by our own producers. Countries with developed dairy production expect 20% increase in production without economic consequences, however, Croatia has no such market tool because of the loss of a large number of manufacturers, specifically, suppliers of milk. Quotas are not threatening for Croatia because the approved quota is much higher than the amount of the total milk production. According to the European Commission report in December 2013, due to bad climate conditions and the high cost of animal feed, production quota of EU Member States has not been achieved by the lack of about 6%. Good examples are Austria, Cyprus, Poland, Germany, and Denmark which have produced more than their quota. The Common Agricultural Policy provides a practical and organizational support for the Dairy package where there are certain rules for the purchase of milk and its price in the written agreement between producers and dairy industry. During the period of the quota system dairy sector was restructured, that resulted in annual 6% of manufacturers leaving the production. Improving the genetics and efficiency of food leads to an increase in the average yield per cow, although the situation in this regard varies considerably across the EU Member States specialized farms in the EU-15 Member States achieved an average milk yield of 7300 kg/cow for the average herd of 54 cows, while other EU members are eligible for the average milk yield of 5700 kg/cow for the average herd of 19 cows. Due to the structure of the herd we cannot be competitive with farms in the United States which have 115 cows, Australia 258 and New Zealand with 458 cows.

U većini zemalja svijeta gdje se uzgajaju agrumi, pa tako i u Hrvatskoj, prisutni su pojedini štetni organizmi koji mogu ograničavati proizvodnju i prodaju agruma. Među njima, najpoznatiji je Citrus tristeza virus (CTV) koji uzrokuje smanjenje rodnosti i bujnosti stabala. Cilj ovog rada je na primjeru Španjolske prikazati velike razmjere posljedica koje je prouzrokovao CTV tijekom 20. stoljeća. Zbog intenzivnog širenja virusa unutar plantažnih nasada u razdoblju od 10 godina propalo je više od 44 milijuna stabala agruma nacijepljenih na podlogu gorke naranče (Citrus aurantim L.). Prikazati će se pristupi kojima su se u Španjolskoj rješavali problemi zaraze velikih uzgojnih područja agruma. Temeljem španjolskih iskustava prikazati će se mogućnosti provođenja sustavnih stručnih mjera na područje doline Neretve, najvažnijeg uzgojnog područja agruma u Hrvatskoj, kojima bi se širenje CTV-a svelo na najmanju moguću mjeru. Na području doline Neretve od 2005. do 2019. godine proveden je veći broj istraživanja prisutnosti i raširenosti CTV-a. Tijekom tog razdoblja, najveći postotak raširenosti virusa zabilježen je 2006. godine, kada je CTV utvrđen u 80 % uzoraka. Virus je redovito utvrđen u dolini Neretve u svim godinama u kojima su istraživanja provedena. Problem CTV-a je prisutan već dugi niz godina i patogen se i dalje širi, što nam ukazuje na potrebu poduzimanja mjera sprječavanja njegovog širenja. Među najvažnijim stručnim mjerama je kontrola prisutnosti virusa u sadnom materijalu i sadnja zdravog sadnog materijala prema odredbama Pravilnika o stavljanju na tržište reprodukcijskog sadnog materijala i sadnica namijenjenih za proizvodnju voća (NN 9/17, 39/20) u kojem su sadržane direktive Europske unije 2008/90/EZ, 2014/96/EU, i 2014/98/EU. ; In most countries of the world where citrus fruits are grown, including Croatia, several viruses and virus-like agents exist limiting the production and sale of citrus fruits. The most common among them is Citrus tristeza virus (CTV) which causes a decrease in tree fertility and lushness. The aim of this paper is to illustrate the large scale of consequences caused by the CTV in Spain during the 20th century. More than 44 million citrus trees grafted on sour orange (Citrus aurantim L) rootstock sourhad decayed over a period of 10 years due to the intensing spread of CTV. The approaches that addressed the problem of infection of large citrus growing areas in Spain will be presented. Based on the experience in Spain, this paper will show the possibilities of implementing systematic expert measures which would eradicate or minimize the presence of CTV in the area of the Neretva valley, the most important citrus growing area in Croatia. A large number of researches have been carried out on the presence and the outspread of CTV in the Neretva Valley from 2005 to 2019. During this period, the highest percentage of virus outspread was observed in 2006, when CTV was detected in 80% of the collected samples. The virus was regularly detected in the Neretva valley in all the years the research was conducted. The problem of CTV has been present for many years and the pathogen is still spreading, which indicates the need to take some measures to prevent this continuous spreading. Among the most important and effective measures is the control of viral diseases in the propagation materials and the mother blocks and planting virus-free plants in accordance with the provisions of the Ordinance on placing reproductive planting material and seedlings intended for fruit production on the market (OG 9/17, 39/20), which contain European Union Directives 2008/90 / EC, 2014/96 / EU, and 2014/98 / EU

Ovaj se rad bavi jezičnom politikom i društvenim promjenama koje su se dogodile u Hrvatskoj za vrijeme i nakon rata koji je trajao od 1991. do 1995. godine. Počinjem opisom povijesne pozadine, rata i devedesetih godina 20. stoljeća, koje je obilježila velika količina jezičnog purizma i preskriptivizma u Hrvatskoj te stvaranje postjugoslavenskih država u kojima je pripadanje naciji predstavljalo ključ za definiranje državljanstva. Istraživanjem odnosa između promjena u jezičnom i društvenom poretku, problematiziram više tema. Tvrdim da je zakonski okvir prava manjinskog jezika osnažio i legitimizirao nacionalistički imaginarij, stvarajući daljnje društvene podjele i učvršćujući hijerarhije koje među nacionalnim kategorijama promoviraju određeni nacionalisti. Iz tog razloga, tvrdim da nekritičko odobravanje ili promoviranje lingvističke različitosti mogu biti opasni. Nadalje, u aktivističko-antropološkom smislu, razlažem moguće razloge zbog kojih su znanstvenici društvenih i humanističkih znanosti rijetko sudjelovali u sociolingvističkim raspravama koje se tiču novog hrvatskog standardnog jezika. Tvrdim da bi takvim raspravama u znatnoj mjeri doprinijelo sudjelovanje znanstvenika humanističkih i društvenih znanosti, jer bi se stvorila veza između sociolingvistike i ostalih grana humanističkih i društvenih znanosti te bi se tako odmaknuli od, prema mojem sudu problematične, politike usredotočene na "identitet". ; This paper focuses on language policy and social changes which have taken place in Croatia during and since the 1991-5 war. I first describe the historical background, the war and the nineties being marked by excesses of linguistic purism and prescriptivism, alongside the formation of post-Yugoslav states in which national belonging was key to defining citizenship. Through examining the relationship between changing linguistic and social orders, I raise a number of issues for discussion. I argue that the legal framework of minority language rights has consolidated and legitimated a nationalist imaginary, increasing social divisions and reinforcing hierarchies asserted by some nationalists between national categories. For this reason, I suggest that the uncritical endorsement of or promotion of linguistic diversity can be dangerous. Second, in an activist-anthropological vein, I discuss possible reasons why academics trained in the social sciences and humanities have rarely participated in sociolinguistic debates concerning the new Croatian standard. I suggest such discussions could greatly benefit from interventions by social scientists, so as to bring sociolinguistics into contact with other strands of the social sciences and humanities and move away from what I believe to be a problematic policy focus on "identity".

The author reflects on Dag Strpic's book Karl Marx and the Political Economy of Modernity, in particular on the part in which Strpic laid out the scientific results of his research into the applicability of Marx's critique of political economy from the viewpoint of commodity production on the theoretical level of "capital in general". Furthermore, she draws attention to Strpic's discussion of the causes of appearance of various forms of globalizing modern totalitarianisms (political and corporate), which can also be recognized in the contemporary neo-liberal order. This is so in spite of the fact that the latter is legitimized theoretically and ideologically as liberal, and that, in principle, it has retained its form of modern development. Adapted from the source document.