Die folgenden Links führen aus den jeweiligen lokalen Bibliotheken zum Volltext:
Alternativ können Sie versuchen, selbst über Ihren lokalen Bibliothekskatalog auf das gewünschte Dokument zuzugreifen.
Bei Zugriffsproblemen kontaktieren Sie uns gern.
1170 Ergebnisse
Sortierung:
ISSN: 1561-8080
Miao Yi. ; Thesis (M.Phil.)--Chinese University of Hong Kong, 2004. ; Includes bibliographical references (leaves 138-146). ; Abstracts in English and Chinese. ; Abstract (In English) --- p.i ; Abstract (In Chinese) --- p.iii ; Acknowledgement --- p.v ; Abbreviation --- p.vi ; Chapter Chapter I --- Introduction --- p.1 ; Social-Political Background --- p.4 ; Significance of Cadre Training --- p.7 ; Organization of the Thesis --- p.8 ; Chapter Chapter II --- Literature Review and Methodology --- p.10 ; Convergence Vs Divergence: Two Views on China's Administrative Reforms --- p.14 ; Interplay of Convergent and Divergent Forces --- p.21 ; Elites Transformation: A Convergence Trend? --- p.24 ; Rise of Technocracy in China --- p.25 ; Methodology --- p.34 ; Chapter Chapter III --- Rationale of China's MPA Education --- p.36 ; Features of Cadre Training in China: a historical perspective --- p.38 ; Demand for MPA Education: external and internal impetus --- p.43 ; Chapter Chapter IV --- Design and Implementation of MPA Program at National Level --- p.54 ; Initiation --- p.54 ; Selection of MPA Universities --- p.60 ; Admission --- p.67 ; Curriculum --- p.69 ; Teaching and Study Modes --- p.79 ; Teachers and Students --- p.82 ; Connection with Cadre Management --- p.86 ; Chapter Chapter V --- A Case Study -- MPA in Renmin University of China --- p.92 ; Pedagogical Matters --- p.95 ; Partnership With Government and Other Organizations --- p.110 ; Profiles of Teachers and Students --- p.111 ; Summary: Features of MPA Education in China --- p.114 ; Chapter Chapter VI --- Concluding Discussion --- p.120 ; Converging Image of Administrator --- p.121 ; A Technocratization Perspective --- p.127 ; Implications on Convergence Problem --- p.133 ; Limitations and Demand for Further Research --- p.135 ; Bibliography --- p.138 ; Appendix I Geographic Locations of MPA Universities --- p.147 ; Appendix II Seniority List of MPA Universities (2003) --- p.150 ; Appendix III MPA Specializations --- p.152 ; Appendix IV Interview ...
BASE
ISSN: 1006-0863
ISSN: 1561-8080
Otvorenost javne uprave, koja uključuje njenu vidljivost i dostupnost građanima, ali i mogućnost sudjelovanja građana u donošenju odluka, formuliranju politika i propisa, jedno je od temeljnih načela europskoga upravnog prostora. Europska unija prepoznaje otvorenost kao jedno od temeljnih načela funkcioniranja institucija na europskoj razini te potiče zemlje članice i kandidatkinje na usvajanje i ostvarivanje otvorenosti u upravnoj praksi, uglavnom putem mehanizama mekog prava. U Hrvatskoj su procesi europeizacije započeli početkom 2000-ih, a u sklopu brojnih prilagodbi javne uprave, došlo je do napretka u ostvarivanju transparentnosti i otvorenosti javne uprave, posebno u završnim fazama procesa pristupanja u članstvo Europske unije. Pitanje otvorenosti javne uprave prepoznato je kao važan preventivni mehanizam unutar antikorupcijske politike, zbog čega je postalo dijelom europske politike kondicionalnosti. Premda su mehanizmi za ostvarivanje otvorenosti brojni, jedan od najčešćih su javne konzultacije ili savjetovanje sa zainteresiranom javnošću. Provođenje javnih konzultacija predmet je regulacije na europskoj razini. Praksa Europskog suda, preporuke Europske komisije i naglašavanje suradnje i razmjene dobre prakse, bez nametanja konkretnih obvezujućih pravila, upućuje na područje tzv. horizontalne europeizacije i dominaciju mekog prava. U Hrvatskoj je provođenje savjetovanja sa zainteresiranom javnošću regulirano prvenstveno Zakonom o pravu na pristup informacijama (NN 85/15) te drugim zakonima i propisima. U normativnom pogledu, napredak je ostvaren 2009. donošenjem Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata. U pogledu implementacije, međutim, napretka nije bilo sve do izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama 2013. i ustanovljavanja institucionalnog mehanizma za provođenje zakonskih odredbi. Usprkos tome, provedbu savjetovanja obilježavaju brojne manjkavosti, posebice na lokalnoj i regionalnoj razini, te u slučaju širokog spektra zakonom definiranih tijela javne vlasti. ; Public administration openness is one of the basic principles of the European administrative space, including public administration visibility and accessibility to citizens, as well as possibility of citizens' involvement in decision making, formulation of policies and regulations. The European Union recognizes openness as a fundamental principle for the functioning of institutions at the European level, but also encourages member and candidate states to adopt and achieve openness in the practice of national administrative organizations, mainly through soft law mechanisms. Since the 2000's, the process of Europeanization has led to numerous adjustments of the Croatian public administration, including the implementation of the principle of transparency and openness, especially during the final stages of the accession process. The issue of public administration openness has been recognized as an important preventive mechanism within the anticorruption policy and has consequently become a part of the European policy of conditionality. Although the instruments for achieving openness are numerous, one of the most common are public consultations or consultations with interested public. Public consultations are regulated at the European level. The practice of the Court of Justice of the EU, the European Commission recommendations and promotion of cooperation and good practice exchange, without concrete binding rules, indicate that it is an area dominated by the so-called horizontal Europeanization and soft law. In Croatia, public consultations are primarily regulated by the Act on the Right to Access Public Information, but also by other laws and bylaws. Normative progress has been achieved in 2009 by issuing The Code of practice on consultation with the interested public in procedures of adopting laws, other regulations and acts. With respect to implementation, improvement has not been achieved before 2013 with amendments to the Act on the Right to Access Public Information, which introduced adequate institutional mechanism for the implementation process. However, the implementation of public consultations is still defective, particularly at the local and regional level, and in the case of the broad legal category of public authorities.
BASE
Prezentirani su i analizirani rezultati empirijskog istraživanja o razvoju kombinirane socijalne politike u Hrvatskoj. Kombinirana socijalna politika nov je sustav socijalne politike u kojem vlada, lokalne vlasti, organizacije civilnog društva, trgovačka društva (profitni sektor), obitelj (neformalni sektor) te drugi dionici djeluju na mjestu prijašnjeg monopolističkog položaja države. U takvom sustavu vlast i javna uprava prepoznaju organizacije civilnog društva i druge dionike kao partnere te s njima surađuju u procesu pripreme i donošenja odluka te provedbe socijalnih programa. Trendovi razvoja kombiniranih socijalnih politika ovise o nasljeđu i tipovima socijalnih režima. Razvoj kombinirane socijalne politike aktualan je i u tranzicijskim zemljama i uvelike je obilježen nasljeđem i utjecajem procesa pridruživanja Europskoj uniji. Prijašnja empirijska istraživanja kombinirane socijalne politike u Hrvatskoj upozorila su na probleme razumijevanja tog koncepta i na skromne domete njegova razvoja. U ovom istraživanju posebno je analizirana uloga civilnog društva i javne uprave kao ključnih dionika razvoja kombinirane socijalne politike. Rezultati istraživanja govore da se u Hrvatskoj utire put razvoju kombinirane socijalne politike te da postoje primjeri koji se mogu koristiti kao dobra praksa. ; The paper is a result of an empirical, action-oriented research about the development of combined social policy in Croatia. Combined social policy is a new system of social policy in which the government, local authorities, civil society organisations, the profit sector, family (the informal sector), and other participants take action instead of the previously monopolistic state. In such a system, government and public administration recognise civil society organisations and other participants as partners and cooperate with them in drafting and ecisionmaking processes and in implementation of social programmes. Recent trends in the development of combined social policy in developed countries reflect the necessity of mobilising all available resources in order to meet the ever increasing and different social needs. The trends of development of combined social policies depend on the heritage and the types of social regimes. The development of combined social policy is also topical in the countries in transition, and is greatly influenced by inherited issues and the EU accession process. Previous empirical research of combined social policy in Croatia warned about the problems of understanding the concept and of modest degrees of its development. The research particularly analyses the role of civil society and public administration as key partakers in the development of combined social policy. Research results have shown that development paths for combined social policy in Croatia are being made and that there are examples of good practice. The analysed partakers are bound by mutual cooperation, they are informed about the concept of combined social policy and possess relevant knowledge and ideas about its development. Civil society organisations are more active than public administration in promoting the idea and amending the programmes of combined social policy. National policy and institutional frameworks are important limitations to the modernisation of social policy. Final remarks contain a warning about the necessity of further research that should include a wider circle of participants.
BASE
Normalno stanje javne uprave nije stabilnost, nego promjena. Zato reforma javne uprave ne označuje nekakvo izvanredno stanje, nego njezine uobičajene »životne« uvjete. Reforma je temeljno načelo javne uprave. Samo kroz promjene institucija javna se uprava može prilagoditi zahtjevima i uvjetima društvene okoline. Opći cilj upravne reforme je promjena javne uprave u sustav koji sam od sebe reagira na promjene zadataka koji mu se postavljaju i automatski prilagođuje okvir donošenja odluka. Reforma javne uprave mora biti usklađena s političkom racionalnošću i efikasnošću. Važnost i izraženost političkih ciljeva može se razlikovati, a ovisi o pitanjima koja su politički relevantna. Ponekad je to viša razina demokracije i sudjelovanja građana, ponekad poboljšanje javnih usluga, ponekad ograničenje državnih odgovornosti putem deregulacije i privatizacije. Ti su ciljevi suprotstavljeni jedni drugima, jednako kao i reforme javne uprave koje ih pokušavaju doseći. Zbog tih se suprotstavljenosti ne može lako odgovoriti na pitanje jesu li upravne reforme dobre ili loše. One su ujedno i razlog zašto upravne reforme obično ne dobivaju opću podršku čim se ne svode na mjere pukog tehničkog poboljšavanja javne uprave. Nema sumnje da su noviji pokušaji reformi javne uprave u Austriji pozitivni. Austrija poduzima mjere usklađene s trendovima u drugim zemljama usmjerenima prema ograničavanju državnih odgovornosti i poboljšanju efikasnosti javne uprave. Osobito je okvirna primjena akcijskog programa utemeljenog na novom javnom menadžmentu pokazatelj volje i sposobnosti javnih aktera da moderniziraju javnu upravu. U tom se kontekstu može zapaziti da se pojedinci zahvaćeni reformskim mjerama ne opiru znatnije njihovu ostvarenju. Jasno je da se ne mogu ostvariti svi reformski koncepti. Akteri su često prisiljeni na kompromise i djelomično prihvaćanje suprotnih gledišta. Uzevši u obzir sve te aspekte, razumljivo je da novije upravne reforme ne mogu biti zasnovane na jednom općem konceptu obilježenom logičnom usklađenošću svih mjera, nego su projekti koji se sastoje od više dijelova s različitom mjerom ostvarenja. Zato se sadašnje reforme u Austriji ne mogu smatrati uspjehom, nego više od toga – obećanjem za budućnost. ; Reform is the constituting principle of public administration. It is only by this institutional mobility that public administration is able to meet the changing requirements of society. The reform of public administration must comply with political rationality and efficiency. The importance and significance of these goals may differ and depend on the relevant political issues. Sometimes it may be a higher level of democracy and participation, sometimes the improvement of social performances, sometimes reduction of state responsibility by means of deregulation and privatisation. These goals contradict each other as do public reforms themselves. The international trend to reduce state responsibilities and to make public administration more efficient has been met by measures that have also been taken in Austria. In particular, the (tentative) implementation of the action programme provided by the New Public Management is a signal for the will and ability of all public actors to modernize public administration. It is evident that the reform concepts could not be realized one to one. The actors were often forced to compromise and to meet the opponents halfway. It is also understandable that the recent public reform cannot be seen as a general concept characterized by logical consistency but as a project consisting of several parts with different levels of realization. Therefore, the ongoing reforms in Austria do not only have to be seen as a success but more than this as a promise for the future.
BASE