Država Izrael u svijetu je prepoznata po višetisućljetnoj židovskoj tradiciji i povijesti. Osim bogate kulture, prožete bliskoistočnim elementima, ali i onima doseljenika iz raznih zapadnih zemalja, Izrael uživa poseban imidž na međunarodnoj pozornici. Taj pak imidž ovisi o više faktora – s jedne strane Izrael predstavlja multikulturalnu zemlju poželjnu kao turističku destinaciju ili pak zemlju za ekonomske i tehnološke inovacije, dok s druge Izrael biva predstavljen u negativnom kontekstu kao vojnička država koja guši prava manjina, posebice arapske. Negativan imidž utječe na Izrael, kao i na svaku drugu državu. Međutim, diplomatskim aktivnostima i raznim projektima ta slika pokušava se iz dana u dan poboljšati. Suradnja između diplomatskih službenika i konzultanata odnosa s javnošću ima za cilj što efektivniju promociju Izraela. Iako je percepcija Izraela ponekad izrazito polarizirana, u poslovnom svijetu taj faktor ne utječe na njegovo gospodarstvo. Baš suprotno, za vrijeme sukoba ili ratnih kriza, izraelski BDP je rastao, a sve to zahvaljujući imidžu vrijednih i upornih ljudi koji uživa židovska populacija u ekonomskom svijetu. U političkom kontekstu, Izrael druge države dijeli na prijateljske, odnosno neprijateljske. Kod prijateljskih, većinom zapadnjačkih država, uživa veliku potporu i u vojnom i u gospodarskom smislu te negativno pisanje svjetski poznatih medija ne utječe na tu potporu. Ovaj rad istražuje strategije međunarodnih odnosa s javnošću i diplomacije Države Izrael kao brenda u međunarodnoj zajednici. Kroz kratak povijesni pregled predstavlja se razvoj metoda kojima se izgrađuje imidž Izraela na međunarodnoj pozornici, a stručnjaci i diplomati daju praktičan uvid u funkcioniranje javne diplomacije i odnosa s javnošću na razini jedne države. ; The State of Israel is renowed worldwide for its millenial Jewish tradition and history. Besides its rich culture, infused with Middle Eastern and Western flavours, Israel nurtures a distinctive image in the international arena. The image is influenced by ...
U Hrvatskoj se razvoj društveno odgovornog ponašanja odvija vrlo sporo. Stoga je glavni cilj neprofitnih organizacija iznaći rješenja za socijalne probleme koje državne strukture nisu pravovremeno detektirale, dok je njihova misija podrška društvu (uglavnom marginalnim skupinama), jačanju humanosti i volonterstva i podizanju svijesti javnosti o društveno relevantnim pitanjima. Ovaj rad bavi se odnosima s javnošću u neprofitnim organizacijama na primjeru udruga osoba s invaliditetom. Cilj rada je definirati odnose s javnošću, objasniti što su to neprofitne organizacije i udruge osoba s invaliditetom u Hrvatskoj te analizirati odnose s javnošću u hrvatskim udrugama osoba s invaliditetom na temelju ankete. Rad je podijeljen u dva dijela. Prvi dio daje teoretski pregled odnosa s javnošću u neprofitnim organizacijama, definira što su to udruge osoba s invaliditetom u Hrvatskoj te pruža teorijski i pravni okvir. Drugi dio je istraživanje i sastoji se od prikaza stavova i mišljenja zaposlenika o odnosima s javnošću u udrugama osoba s invaliditetom i analize dobivenih podataka putem ankete. ; The development of socially responsible behavior has been very slow in Croatia. The main goal of non-profit organizations is to come up with solutions for social problems that the government organizations have not detected in a timely manner, while their mission is to provide support to society (mainly marginal groups), enhance humanity and volunteerism and raise public awareness of socially relevant issues. This paper deals with public relations in non-profit organizations based on the example of associations of persons with disabilities. The aim of this paper is to define public relations, non-profit organizations and associations of persons with disabilities in Croatia and to analyze public relations in Croatian associations of persons with disabilities based on the survey. The paper is divided into two parts. The first part gives a theoretical overview of public relations in non-profit organizations, defines associations of persons with disabilities in Croatia and provides a theoretical and legal framework. The second part comprises research that consists of employee attitudes to and opinions about public relations in associations of persons with disabilities and the analysis of data obtained through a survey.
Društvene mreže često služe kao alat političkim strankama i kandidatima za interakciju s potencijalnim glasačima. Opsežnim pregledom literature, identificirane su koristi upotrebe društvenih mreža, poput dobivanja publiciteta, širenja poruka i mobilizacije birača, ali i određeni nedostaci. Stoga se javlja potreba za praćenjem sadržaja koji se objavljuje te analizom utjecaja toga sadržaja na potencijalne birače. U ovome se radu analizira društvena mreža Facebook kao alat za korištenje u svrhu upravljanja odnosima s javnošću u političkim kampanjama. Metodološki pristup uključuje SWOT i TOWS analizu. SWOT se koristi za prepoznavanje ključnih čimbenika u vanjskome okruženju koji se identificiraju kao prilike ili prijetnje te čimbenika iz unutarnjega okruženja koji se mogu opisati kao prednosti ili slabosti korištenja Facebooka u ovu svrhu. SWOT analiza ne pokazuje različite sveze među čimbenicima, pa je razvijena matrica TOWS za identifikaciju strategija koje se mogu temeljiti na snagama, eliminaciji slabosti ili korištenju prilika. ; Social networks enable political parties and candidates interaction with potential voters. Extensive literature review indicated benefits of social networks usage, such as: gaining the publicity, spreading the message and mobilizing voters, but also some weaknesses. Therefore, there is a need to monitor the content being published on Facebook and to analyze the impact of this content on potential voters. This paper analyzes the social network Facebook as a tool for public relations management in political campaigns. The methodological approach includes SWOT and TOWS analysis. SWOT is used to identify key factors in an external environment that are identified as opportunities or threats and internal environment factors that can be described as the benefits or weaknesses of using Facebook for this purpose. The SWOT analysis does not show relation between the factors, thus TOWS matrix is developed to identify strategies based on the strengths, elimination of weaknesses or use of the opportunities.
Ovim radom pružen je uvid u razvoj odnosa s javnošću kao profesije, gledano kroz 4 modela Gruniga i Hunta te su navedene i objašnjene tehnike koje se koriste u odnosima s javnošću. Objašnjen je i pojam aktivizma kao i njegovi najznačajniji teorijski aspekti, oblici i metode. U sklopu istraživanja korištene su dvije metode; analiza sadržaja i anketni upitnik. Analizom sadržaja obuhvaćeno je 129 aktivističkih organizacija na području Republike Hrvatske, a na anketni upitnik u potpunosti je odgovorilo 39 organizacija. Pokazalo se da većina hrvatskih aktivističkih organizacija prepoznaje važnost odnosa s javnošću, njima se bavi svakodnevno te koristi brojne tehnike meĎu kojima prednjači internet, posebice društvene mreže i web stranice. Od društvenih mreža daleko je najzastupljeniji Facebook, na kojemu profil ima 110 od 129 proučenih organizacija. MeĎutim, financijska ulaganja u odnose s javnošću kod većine su organizacija nepostojeća, a slijede ih organizacije koje ulažu izmeĎu 1 i 5% od svojih ukupnih financijskih sredstava. Rezultati ukazuju na to da postoji prostor za napredak odnosa s javnošću u aktivističkim organizacijama, što bi bilo korisno za profesiju odnosa s javnošću u Hrvatskoj, kao i za aktivističke organizacije koje bi si većim ulaganjima mogle osigurati bolju komunikaciju s ključnim javnostima, a samim time i veću učinkovitost u postizanju svojih ciljeva. ; This thesis is aimed at showing the development of public relations as a profession, using Grunig's and Hunt's 4 models, as well as naming and explaining different techniques of public relations. Furthermore, it explains activism mentioning most important aspects of theory and identifying its various forms and mechanisms. Two methods were used for the purposes of the research; content analysis and survey questionnaire. Content analysis included 129 croatian activist organizations, while only 39 organizations completed the survey questionnaire. The results show that most Croatian activistic organizations recognize the importance of public ...
Analizira se suradnja javne uprave i organizacija civilnog društva u procesu odlučivanja. Snaženje koncepta regulacijske države mijenja ulogu javne vlasti u procesu odlučivanja. To se posebno očituje kroz širenje broja akera koji sudjeluju u izradi politika i odluka. Europska unija razvija mogućnosti i načine putem kojih razne organizacije civilnog društva imaju priliku dati svoje mišljenje o donošenju određene odluke. Republika Hrvatska pokušava slijediti taj trend definiranjem odredbi o postupcima savjetovanja sa zainteresiranom javnošću i uspostavljanjem mehanizama suradnje s organizacijama civilnog društva i drugim akterima na izradi zakona, drugih propisa i akata. Također se analiziraju formalne mogućnosti i stvarna participacija civilnog društva u postupcima savjetovanja sa zainteresiranom javnošću te odnos s javnom vlasti u izradi odluka. Analiziraju se instrumenti savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u EU-u i Hrvatskoj. Upozorava se na određene probleme u regulaciji i provedbi instrumenta te se predlažu rješenja za poboljšanje. ; The strengthening of the regulatory state concept in recent decades has changed the role of public authorities in the decision-making process, rendering them just one of the many different participants involved in policy-making and the decision-making process. As regulation became their primary function, public authorities began to emphasise the quality of the decision-making process and the decisions it engenders in order to encourage the establishment of a suitable environment for economic development. Therefore, supranational organisations and many countries are implementing regulatory reforms in an attempt to create better regulation, and in the context of these reforms they are using instruments of civil society participation in decision-making. As a result of various circumstances, creating relations with civil society based on cooperation and partnership is often a relatively slow and gradual process, yet progress is notable. The European Union is constantly evolving opportunities and ways in which various civil society organisations can convey their opinions about the adoption of certain decisions at the EU level. Croatia has also, particularly over the last seven years, tried to follow this trend by defining the legal provisions and procedures of public consultations, and by establishing mechanisms for cooperation with civil society organisations and many other stakeholders in the drafting of laws and other regulations. The paper analyses the role of civil society and the opportunities for public consultations in the European Union and Croatia. The analysis results indicate progress as well as problems. The author suggests improvements with regard to the cooperation between civil society and public administration in public consultations.
U radu se razmatra odnos javnih politika i modernog koncepta upravljanja (governance). Izraz upravljanje u osnovi označuje nov oblik veze politike, uprave i društva, koji se više ne zasniva na isključivoj dominaciji sfere politike u odnosu prema upravi i horizontalnoj sferi društva. Različiti pristupi javnim politikama na različit način postavljaju problem tih triju sfera, no neovisno o načinima postizanja koherentnosti između njih, sve ih karakterizira nadomješćivanje tradicionalnog pristupa ostvarivanja kolektivnih ciljeva zasnovanog na načelu »zapovijedaj i nadziraj« načelom pregovaranja različitih sektora i razina. ; The author discusses the relations between public policies and the modern concept of governance. It is emphasised that the term governance actually designates a new form of relations between politics, public administration, and society, which are not based on the exclusive dominance of politics over public administration and the horizontal sphere of society any more. Different approaches to public policies put the issue of these three spheres into different perspectives. Notwithstanding the manners of achieving coherence between them, they are all characterised by supplementing the traditional approach of obtaining collective objectives, based on the »order and supervise« principle, with the principle of negotiating between different sectors and levels.
U prvom dijelu rada autori definiraju nefiskalne instrumente financiranja javnih potreba, pri čemu je poseban naglasak na pojmu i razvoju javno-privatnog partnerstva. U nastavku rada autori analiziraju pojedine sastavnice javno-privatnog partnerstva: oblike, prednosti i nedostatke korištenja javno-privatnog partnerstva, političke aspekte, procjenu vrednovanja rizika pri ugovaranju javno- privatnog partnerstva. Završni dio rada posvećen je zakonodavnoj i institucionalnoj infrastrukturi tog oblika financiranja: Smjernicama i preporukama Europske unije za uspješnu primjenu javno-privatnog partnerstva te Smjernicama Vlade Republike Hrvatske donesenim u srpnju 2006. ; The financing of the public interests through public private partnership has lately become a rather popular theme, both in Croatia and abroad. One of the basic characteristics of public private partnership is that it is a non-fiscal instrument of financing public needs. In the first part of the paper the authors define nonfiscal financing instruments as well as the concept and development of public private partnership. Since the term public private partnership today covers different forms of combination of public and private interests, the authors outline the most frequent typologies of association used in Great Britain (»the fatherland« of public private partnership), and the United States. Analysing the advantages and the disadvantages of this financing instrument, the authors pay special attention to its political aspects, which the opponents consider to be one of its major shortcomings. They also deal with the issues of risk assessment and evaluation in the process of negotiating public private partnerships, which they believe to be the core of public-private relations. In the final part of the paper, the authors analyse the EU Directives for successful implementation of public private partnerships, stressing that many Member States and candidate countries have conducted reforms of their legislations in order to be able to use the instrument of PPP. The Guidelines of the Croatian Government and the necessary institutional and legislative support for a more intensive use of this instrument are also analysed. The authors believe that it is necessary to establish a special body that would deal with the problems of public private partnership (e.g., preparation of legislative regulation; creation of a uniform methodology for the implementation of PPP; approval of the PPP projects). They also suggest that we should not forget other forms of financing the public interests by including private capital and financial markets into the process, since the limited and insufficient budget funds cannot be efficiently replaced with only one instrument of non-fiscal financing.
Kad pogledamo medijske navike korisnika, posebno mladih (Reuters Institute Digital News Report, 2020), onda možemo vidjeti sve veći utjecaj društvenih medija u njihovu informiranju i komunikaciji. Značaj društvenih medija još je dodatno ojačan s početkom globalne pandemije bolesti COVID-19. U tom kontekstu društvena mreža Instagram proteklih godina postaje sve popularnija platforma na globalnoj razini, a posebno kod mlađe populacije. No, i dalje ostaje neiskorišten alat u približavanju politika, političkih aktera i važnih društvenih tema mlađoj populaciji. Cilj je ovog rada ispitati kako su ključni politički akteri u Hrvatskoj komunicirali putem Instagrama za vrijeme pandemije COVID-19 te utvrditi jesu li koristili ovu društvenu mrežu kako bi se približili publici na toj platformi, odnosno mladima. S druge strane, ovaj rad će ispitati kako komunikaciju političara na društvenoj mreži Instagram percipiraju i ocjenjuju mladi praktičari odnosa s javnošću i jesu li njihove poruke prilagođene mlađoj populaciji. Svrha će rada biti na temelju dvostruke analize donijeti zaključke i dati preporuke za unapređenje komunikacije političara na društvenoj mreži Instagram. Koristeći metodu analize sadržaja analiziran je sadržaj na Instagram profilima dvojice ministara i članova kriznog stožera za pandemiju COVID-19 te hrvatskog premijera i predsjednika. Analizom je utvrđeno na koji način političari komuniciraju, je li sadržaj prilagođen mladima i potiču li angažman u svojim objavama. Metodom strukturiranog intervjua s odabranim praktičarima odnosa s javnošću komunikacija je ocjenjivana trodimenzionalno: u sadržaju, javnom nastupu i karizmi političara na Instagramu. Na temelju dobivenih rezultata u zaključku rada sažete su preporuke za daljnju praksu u komunikaciji političara na društvenoj mreži Instagram. ; Looking at the users' media habits, especially in young users (Reuters Institute Digital News Report, 2020), we can see the growing social media influence on their information and communication. The importance of social media in information and communication is even higher since the beginning of the global COVID-19 pandemic. In that context, the social network called Instagram is becoming increasingly popular globally, particularly with younger generations. Still, it remains an unused tool in bringing policies, political actors, and important social topics closer to the younger population. The goal of this paper is to investigate how did Croatian politicians communicated via Instagram during the COVID-19 pandemic and to establish if they used this social network to get closer to the audience on that platform, that is, to young people. On the other hand, we will examine how the young public relations practitioners perceive and evaluate the Crisis and political headquarters' and communication on Instagram. Furthermore, they will review if politicians have adapted their messages to the younger population. The scope of this paper is to draw conclusions based on double analysis and give recommendations for communication improvement of politicians on Instagram. We have analysed the content on the Instagram profile of the two ministers and members of Croatian COVID-19 crisis headquarters and Croatian president and prime-minister using the content analysis method. We have established how the politicians communicate, whether the content was adapted to the young population and if their posts were engaging. Alongside the selected public relations practitioners, we have conducted structured interviews to assess the communication, using the three-dimensional assessment method: content, public performance, and charisma of the members of the politicians on Instagram. In conclusion, we have summarized the recommendations for further communication of politicians on Instagram.
Na stajališta hrvatskih građana o Europskoj uniji te ishod budućeg referenduma o ulasku Republike Hrvatske u tu zajednicu, izravno će utjecati njihova percepcija Europske unije. Istražujući percepciju Europske unije u hrvatskoj javnosti možemo prepoznati sporne točke u odnosu EU-Hrvatska, naslutiti razloge pada potpore hrvatskih građana ulasku Hrvatske u Europsku uniju te ujedno razumjeti mogućnosti promjene te percepcije. Analizirajući odnose između Hrvatske i Europe posljednja dva desetljeća, autor uočava temelje današnje percepcije Europske unije u odnosima Hrvatske i Europe prilikom raspada Jugoslavije 1991. i stvaranja Republike Hrvatske. Današnja percepcija Europske unije, naime, uvjetovana je ne samo konkretnim očekivanjima (koristima i štetama) u aspektima društvenog i gospodarskog života, već i općim dojmovima građana o EU-u te odnosom Europe prema Hrvatskoj. Istraživanje otkriva kako je razina očekivanja, odnosno nada i strahova te stereotipa o Europskoj uniji uvjetovana i nedovoljnom razinom informiranosti građana o različitim aspektima funkcioniranja Europske unije. ; Attitudes of Croatian citizens towards the European Union and the outcome of the future referendum on the entry of the Republic of Croatia into this Community will be directly infl uenced by their perception of the European Union. By examining the perception of the European Union among the Croatian public, we can identify sticking points in the relationship between the European Union and Croatia, identify the causes of the decline of support of Croatian citizens for the entry of Croatia into the European Union and understand the possibility of changing this perception. Through an analysis of the relations between Croatia and Europe during the last two decades, the author notes the foundations of today's perception of the European Union in the relations between Croatia and Europe during the collapse of Yugoslavia in 1991 and the creation of the Republic of Croatia. Today's perception of the European Union is determined not only by ...
Istraživači javnih politika od druge polovice 20. stoljeća sve više analitičke pažnje posvećuju prijenosu javnih politika iz jednog političkog djelokruga u drugi. Pritom se koriste konceptima poput difuzije, konvergencije i transfera javnih politika. Transfer javnih politika, najmlađi od navedenih pristupa, dobiva na zamahu nakon druge polovice devedesetih godina prošlog stoljeća te je u posljednjih dvadeset godina izrastao u respektabilan, naveliko citiran I korišten istraživački pristup. Ovaj se rad može shvatiti kao historijat istraživanja prijenosa javnih politika između političkih djelokruga. Pored pregleda evolucije pristupa ponudit će se i izvorna sistematizacija i demarkacija različitih studija. Rad se zaključuje uvidom kako su studije transfera distinktivne u odnosu na studije konvergencije i difuzije. Odlikuje ih procesni analitički fokus, usmjerenost na razumijevanje djelovanja aktera, kvalitativna metodologija te korištenje malih uzoraka. U radu se zastupa mišljenje kako su studije transfera javnih politika izvrstan heuristički alat jer omogućuju multidimenzionalno istraživanje procesa stvaranja javnih politika. ; From the second half of the twentieth century policy scholars are increasingly devoting their attention to the transference of policy from one political jurisdiction to another. Concepts such as policy diffusion, convergence and transfer are being used to elucidate the modern-day policy process. Policy transfer, the youngest of these approaches, has been gaining momentum from the second half of the nineties and has grown into a respectable, widely cited and used research frame. This article is a historical account of policy transfer research. In addition to examining the evolution of similar approaches (diffusion, convergence, and transfer), the original systematization and demarcation of different studies is offered. The paper concludes with the insight that policy transfer studies are distinctive in relation to convergence and diffusion studies. They are characterized by an analytical focus on processes, on understanding of policy actors' actions, on qualitative methodology, and using small samples. The paper concludes that policy transfer studies are an excellent heuristic tool because they enable a multidimensional research of the policy process.
Višestruke krizne pojave u jugoslavenskom društvu zahvatile su i međunacionalne odnose i utječu na jačanje »regresivnih nacionalizma«. Polazeći od pretpostavke da jedan oblik »regresivnog nacionalizma« (partikularizam) izaziva reakciju drugog (unitarizam), autor opširno analizira rezultate istraživanja slovenskog javnog mnijenja 1982. godine povodom događaja na Kosovu, kako se ti događaji reflektiraju na etničku distancu u Sloveniji, stavove i informiranost o međunacionalnim odnosima. Oslanjajući se na te rezultate i na opservacije drugih autora o jugoslavenskoj krizi, autor zaključuje da je potrebno jačati netradicionalne mehanizme integracije; reorganizirati zatvorene i neadaptivne ekonomske sisteme bez konkurentskih sposobnosti, provesti složenu operacionalizaciju samoupravnih načela i integracijsku ulogu SK što više razvijati mimo administrativne sile. ; Multi-fold crises in the Yugoslav society have encompassed inter-ethnic relations and they have an impact on the strengthening of »regressive nationalisms«. Starting from the assumption of a form of »regressive nationalism« (particularism) provoking the reaction in the form of another (unitarism), the author attempts a detailed analysis of the results of public opinion survey in Slovenia of 1982 with respect to the events in Kosovo, emphasizing the reflection of those events on the ethnical distance in Slovenia, on attitudes and information with respect to inter-ethnic relations. On the basis of those results and observations of other authors in relation to the Yugoslav crisis, the author concludes that non-traditional mechanisms of integration have to be strengthened; closed and inadaptive economic systems :— having no competitive abilities — have to be reorganized; the complex operationalization of the self-management principles yet has to be implemented and the integrative role of the League of Communists has to be developed exempt from administrative powers.
Metilj Fascioloides magna parazitira u pseudocisti u jetrenom parenhimu konačnih nositelja u koje se ubraja i jelen obični. Pseudociste su produkt organizma nositelja, a namijenjene su ograničavanju kretanja metilja. Iako ga ograničavaju u kretanju, pseudociste (osim u nositelja tipa slijepa ulica) ne ubijaju metilja, već on u njima nalazi povoljne uvjete za 30 život. Cilj ovoga istraživanja je utvrditi raspodjelu pseudocista po trećinama jetara jelena običnoga. Ukupno su prikupljene 143 jetre i razdijeljene na tri jednaka dijela, pri čemu je, promatrajući sa strane ošita, lijevu trećinu sačinjavao lijevi jetreni režanj, srednju trećinu kvadratni, repasti i dorzalni dio lijevog režnja, a desnu trećinu desni režanj i kaudolateralni dio kvadratnog režnja. Utvrđene pseudociste pripisivane su odgovarajućoj trećini. Statistički znakovito veći broj pseudocista (n=655) nalazi se u srednjoj u odnosu na lijevu (p = .00009) i desnu trećinu (p= .00001). Razlika u broju pseudocista između lijeve (n=321) i desne trećine (n=277) nije statistički znakovita (p= .3492). Usporedba jetara s najvećim brojem pseudocista u srednjoj trećini u odnosu na one s najvećim brojem u lijevoj i desnoj trećini bila je statistički znakovita. Usporedba jetara s najvećim brojem pseudocista u lijevoj i desnoj trećini nije statistički znakovita, ali je vjerojatnost nalaza jetara s najvećim brojem pseudocista u lijevoj trećini 1,73 puta viša u odnosu na one u desnoj (OR=1,73 (CI 95% .7850 do 3.8036)). I u slučajevima u kojima nalazimo 10 ili više pseudocista u jednoj od trećina slijedi isti obrazac. Rezultati istraživanja ukazuju da srednja trećina jetara pruža najkvalitetnije uvjete za život metilja. ; Digenean trematode Fascioloides magna parasitizes in the pseudocysts within the liver parenchyma of the final hosts. Red deer is also classified as final host. As product of the host's organism pseudocysts are formed in order to prevent further migration of flukes. Though they prevent its migration, pseudocysts do not kill flukes (except in the case ...
Polazeći od društvene okoline upravne organizacije, autor analizira poboljšanje odnosa uprave s građanima kao najrelevantnijim dijelom društvenom okoline. S obzirom na to da taj odnos najsnažnije dolazi do izražaja u jedinicama lokalne samouprave, kao slučaj za analizu uzima se Grad Zagreb i poboljšanje odnosa gradskih upravnih tijela s građanima. S obzirom na odnos prema građanima, poslovi gradskih upravnih tijela klasificiraju se u dvije osnovne skupine. Na jednoj su strani poslovi kojima se građanima pružaju određene javne usluge pa se građane percipira kao korisnike tih usluga. Druga kategorija poslova su poslovi strateškog odlučivanja za koje su građani subjekti demokratskog procesa zainteresirani za utjecaj na ishod pojedinih javnih politika. Kao doktrinarno-teorijski temelj koristi se koncept javne vrijednosti i koncept upravljanja odnosima s korisnicima, a kao metodološki pristup koristi se analiza relevantnih propisa i podataka o kontaktima građana i uprave, kao i analiza sadržaja relevantnih web stranica ; The author uses social environment of an administrative organisation to analyse the improvement of public administration's relations with citizens, who are the most relevant part of social environment. Considering that the relations in question are best visible in local self-government units, the author has analysed the City of Zagreb and the improvement of the relations between the city's administrative bodies and citizens. The functions of the city's administrative bodies are divided in to two main groups with regard to relations with citizens. In the first group, there are the functions through which citizens receive certain public services, and are perceived as service users accordingly. The second group comprises the functions of strategic decision-making where citizens are perceived as the subjects of a democratic process interested in the out comes of different public policies. The author used the concepts of public value and user-relation management as a doctrinary-theoretical basis. The analysis of the relevant legislation, information on the contacts between citizens and public administration, and the analysis of the relevant web pages are used as a methodological approach.
Promjenom paradigme visokoga obrazovanja (VO) u globalnom kontekstu javna se sveučilišta sve više okreću razvoju internacionalnih aktivnosti. Internacionalizacija može predstavljati komparativnu prednost sveučilišta, koja razvijena kroz specifičnu inovativnu stratešku odrednicu (nišu), može postati osnova sveučilišne politike koja se provodi i implementira u različitim policy arenama. Što je sveučilište inovativnije u izboru i razvijanju ove specifične niše, ono ima veće razvojne mogućnosti te postaje kompetitivnije. Cilj je ovoga doktorskoga rada istražiti utjecaj globalizacije na internacionalizaciju javnih europskih sveučilišta. Pritom se u glavnoj tezi rada tvrdi da se promjenom paradigme visokoga obrazovanja u globalnom kontekstu javna sveučilišta sve više okreću razvoju internacionalnih aktivnosti (npr. Knight, 2008; Teichler, 2009; Kehm, 2003; Van der Wende, 2001) ali pritom odabiru različite specifične strategije (niše) internacionalizacije, dok se u postavljenoj hipotezi kaže da razlike između nacionalnih konteksta i načina na koji države upravljaju financijskom i ekonomskom krizom utječu na razlike u strategijama internacionalizacije pojedinih javnih europskih sveučilišta. Nacionalni kontekst pritom obuhvaća različitosti u tradiciji, kulturi i povijesnoj ulozi države u kojoj sveučilište djeluje, što sve utječe na razlike u nacionalnim strategijama internacionalizacije i strategijama koje u ovom području razvijaju javna sveučilišta. Budući da u literaturi ne postoji opće prihvaćena definicija globalizacije, internacionalizacije i europeizacije u području visokoga obrazovanja, niti suglasje o njihovom međusobnom odnosu te indikatorima koji ih determiniraju, provođenju komparativne analize triju studija slučaja u svrhu istraživanja utjecaja globalizacije na internacionalizaciju javnih europskih sveučilišta u ovom je doktorskom radu prethodilo empirijsko istraživanje putem delfi metode među stručnjacima širom svijeta. Minimalne definicije triju pojmova i indikatori globalizacije i internacionalizacije u području VO-a, dobiveni empirijskim istraživanjem provedenim putem delfi metode na temelju konsenzusa među ekspertima, poslužili su kao osnova komparativne analize triju studija slučaja (tri sveučilišta – Beč, Lausanne, Granada; u trima državama – Austrija, Švicarska, Španjolska), koja je provedena na temelju istraživačkog modela posebno osmišljenog za potrebe ovoga doktorskoga rada. Na temelju uvida dobivenih komparacijom triju studija slučaja u radu je utvrđen utjecaj globalizacije na internacionalizaciju javnih europskih sveučilišta, čime je potvrđena glavna teza ovoga doktorskoga rada. Također, analizom je utvrđeno i da su različiti nacionalni sustavi VO-a i specifične VO institucije na različit način odgovorili na promjene nastale djelovanjem faktora s globalne i međunarodne razine, koje se vezuju uz zadnji val globalizacije. Sukladno tome, moguće je reći i da su različitosti u prilagodbi ovim promjenama utjecale i na različitost sveučilišnih politika internacionalizacije te na različitost strateških dokumenata koje su u ovom području razvila tri analizirana sveučilišta. S obzirom na činjenicu da se nacionalni kontekst u hipotezi vezivao uz različitosti u tradiciji, kulturi i povijesnoj ulozi države, zbog čega je u analizi trebalo provjeriti je li moguće utvrditi poveznice između specifičnih strateških odrednica (niša) internacionalizacije u ovom području na Sveučilištu u Beču s tradicijom i politikom Austro-Ugarske Monarhije, na Sveučilištu u Lausanni s politikom neutralnosti, a na Sveučilištu u Granadi sa španjolskom kolonijalnom politikom prema Sjevernoj Africi, na temelju analize ovakva izravna poveznica u službenim dokumentima nije utvrđena. Ipak, kroz intervjue i boravak u trima sveučilišnim sredinama, utvrđeno je da je specifične strateške odrednice internacionalizacije moguće vezivati uz pojedine karakteristike koje se mogu smatrati povijesnim, kulturalnim i tradicijskim 'ostacima' ili tekovinama spomenutih koncepata, koji su danas, pretvoreni u nova, suvremena obilježja, ipak prisutni u samoj srži triju sveučilišta. Zaključno, kroz uvide dobivene komparativnim istraživanjem putem istraživačkog modela utvrđen je utjecaj financijske i ekonomske krize na sveučilišta u Španjolskoj, što je onda bilo moguće povezati i s provedbom sveučilišne politike u području internacionalizacije te aktivnostima i inicijativama Sveučilišta u Granadi u okviru strategije internacionalizacije, što se posebno očituje kroz izrazitu okrenutost programima za koje postoji osigurano financiranje na EU razini (npr. Erasmus+ program). Suprotno tome, uvidima nije utvrđeno postojanje utjecaja financijske i ekonomske krize na strategije internacionalizacije Sveučilišta u Beču i Sveučilišta u Lausanni te na njihovo djelovanje u ovom području. ; Although according to the opinion of many researchers universities have been among the most globalised institutions (Marginson and Considine, 2000: 8) historically, in last decades universities have had to adapt to many changes under the pressure of the last wave of globalisation (e.g. increased competitiveness, high importance of rankings, new forms of international activities, use of new communication technologies in teaching and learning, etc.). The processes that universities use to adapt to the pressure of globalisation tend to include: new strategic determinants and policies, new organisational and governance models in order to achieve greater competitiveness and better rankings results, the search for alternative and additional sources of financing due to the decrease in public funding allocation, the development of new concepts and activities with an international dimension, the establishment of new partnerships, the development of various models for international collaboration, etc. (for example, see publications by Frølich, Gornitzka, Kehm, Knight, Maassen, Neave, Stensaker, Teichler, Van der Wende, etc.). The aim of this PhD thesis is to explore the impact of globalisation on the internationalisation of European public universities. This primarily includes verifying the main thesis that by changing the paradigm of higher education (HE) in the global context, public universities are increasingly turning to the development of international activities (eg. Knight, 2008; Teichler, 2009; Kehm, 2003; Van der Wende, 2001), but they choose different internationalisation strategies. Internationalisation can be a comparative advantage of the university which, developed through specific innovative strategic orientation (niche), becomes the framework for the official university policy implemented in different political arenas and communicated to stakeholders at all levels. This niche can be based on tradition, culture and the historical role of the state in which the university operates. More the university becomes innovative in the selection and development of this niche, it gets better development opportunities and it can achieve greater global competitiveness. Therefore, this project is secondly oriented on verifying the hypothesis that differences between national contexts xi (tradition, culture and historical role of the state) and the ways in which countries manage the economic and financial crisis, affect the different selection of internationalisation strategies of European public universities. Since scientific understanding of internationalisation have changed over time, this term is today widely understood as a broad umbrella term that covers many dimensions, components, approaches and activities (de Wit and Hunter, 2015: 45). However, in the literature there is no specific answer what is exactly globalisation in HE, what are the pressures of globalisation in HE field, what do we mean by the internationalisation of universities and where and how does Europeanisation fit in. Literature has offered various definitions of these three terms and their mutual relations (for example, see publications by Altbach, de Wit, Knight, Marginson, Rhodes, Robertson, Scott, Stromquist, Sawir, Teichler, Van der Wende), and the researchers in the field of HE adopted various approaches to its operationalisation (see Knight, 2008; Teichler, 2004, 2009; Marginson i Van der Wende, 2007; de Wit, 2010, etc.) Although this PhD project is dealing with the impact of globalisation on the internationalisation of European public universities, a theoretical concept of Europeanisation is also included in the theoretical framework. The Bologna process, which highly promotes internationalisation policies and efforts, as well as other European initiatives in HE, some researchers consider to be linked with the Europeanisation in HE and therefore all three terms are analysed and discussed in this project. There are two gaps in literature that this PhD project addresses: the problem with the lack of generally accepted definitions of globalisation, internationalisation and Europeanisation and their mutual relations in HE, as well as their indicators; and the lack of projects which use analysis of the role of the context in HE field in order to explore differences between individual national (and subnational) policies. This PhD thesis had three main objectives: (1) to explore the impact of globalisation on the internationalisation of European public universities; (2) to analyse the factors that determine and redefine the characteristics of internationalisation of universities and factors that indicate the degree of policy change in strategies of HE institutions and national HE policies; (3) to explore the differences in national contexts and ways in which countries 'filter' globalisation pressures and the impact of financial and economic crisis, which affects the characteristics of national HE policies and university strategies in the field of internationalisation. In order to fulfil these goals, triangulation of literature review and empirical research was used. Therefore, in this PhD project, two empirical researches were conducted: a Delphi method research and a comparison of three case studies.
Cilj ovog rada je ispitati odrednice javnog duga u zemljama zapadnog Balkana, s naglaskom na učinke gospodarskog rasta i socijalnih izdataka. Studija pokriva razdoblje od 2006. do 2017. godine i primjenjujemo dinamičku panel analizu, korištenjem diferenciranog i sistemskog GMM procjenitelja. Rezultati sugeriraju da inkrementalna promjena rasta značajno smanjuje dug, dok socijalni izdaci podižu omjer duga prema BDP-u. Također, postoji negativan odnos između inflacije i duga, dok otplaćivanje kamata na prethodno zaduživanje dodatno povećava javni dug. Konačno, nezaposlenost u ovom modelu nije statistički značajna. Glavna implikacija studije je da kreatori politika u ovim zemljama trebaju favorizirati politike usmjerene na rast i socijalne reforme orijentirane na djelotvornost, kako bi javni dug bio održiv na duže staze. ; The aim of this paper is to examine the determinants of public debt in the Western Balkan countries, with an emphasis on the effects of economic growth and social expenditures. The study covers the period 2006-2017, and we implement the dynamic panel GMM estimation, using both first-difference and system GMM. The results suggest that incremental growth change significantly reduces debt, while social expenditures push the debt-to-GDP ratio up. Also, there is a negative relation between inflation and debt, while interest payments on previous borrowing increase public debt additionally. Finally, unemployment is not statistically significant in this setting. The main policy implication is that policy makers in these countries should favor a growth-oriented policy toolbox and efficiency-oriented social reforms, in order to keep the public debt sustainable in the long run.
