Suchergebnisse

Regionalna politika jedna je od najvažnijih politika Europske unije, ona potiče konkurentnost, gospodarski rast i razvoj, brine o otvaranju novih radnih mjesta te poboljšava kvalitetu života. Kako postoje velike razlike u napretku pojedinih regija i zemalja članica Europske Unije, njen osnovni cilj je smanjenje razvojnih razlika među regijama zemalja članica. U okviru regionalne politike EU djeluju europski strukturni i investicijski fondovi, koji su glavni instrument apliciranja europskih politika. Radi poticanja gospodarskog razvoja manje razvijenih područja dodjeljuju se regionalne potpore, a osnovni je preduvjet za njihovu dodjelu postojanje karte regionalnih potpora. Novom kartom regionalnih potpora, predložene su 4 NUTS2 regije koje su nastale grupiranjem županija kao administrativnih jedinica. Politika regionalnog razvoja prati se i vrednuje kako bi se povećala učinkovitost i utjecaj na regionalni razvoj, ona doprinosi uravnoteženom i skladnom razvoju RH te osigurava očuvanje i zaštitu okoliša i kulturnog bogatstva te se provodi u skladu s autonomijom jedinica područne (regionalne) samouprave i zajamčena je Ustavom RH. U diplomskom radu biti će objašnjena povijest Europske Unije, počeci i razvoj, načela, financijski instrumenti regionalne politike te regionalni strukturni i investicijski fondovi. Biti će objašnjena Regionalna politika Republike Hrvatske, NUTS klasifikacija, načela i nositelji regionalne politike RH, a na samom kraju rada biti će navedeni uspješni primjeri EU fondova na području Brodsko-posavske županije. ; Regional policy is one of the most important policies of the European Union, it fosters competitiveness, economic growth and development, takes care of job creation and improves quality of life. As there are major differences in the progress of individual regions and member states of the European Union, its main objective is to reduce development gaps between member states' regions. Under regional policy, the EU operates the European Structural and Investment Funds, which are the main ...

Regionalna politika jedna je od najvažnijih politika Europske unije, ona potiče konkurentnost, gospodarski rast i razvoj, brine o otvaranju novih radnih mjesta te poboljšava kvalitetu života. Kako postoje velike razlike u napretku pojedinih regija i zemalja članica Europske Unije, njen osnovni cilj je smanjenje razvojnih razlika među regijama zemalja članica. U okviru regionalne politike EU djeluju europski strukturni i investicijski fondovi, koji su glavni instrument apliciranja europskih politika. Radi poticanja gospodarskog razvoja manje razvijenih područja dodjeljuju se regionalne potpore, a osnovni je preduvjet za njihovu dodjelu postojanje karte regionalnih potpora. Novom kartom regionalnih potpora, predložene su 4 NUTS2 regije koje su nastale grupiranjem županija kao administrativnih jedinica. Politika regionalnog razvoja prati se i vrednuje kako bi se povećala učinkovitost i utjecaj na regionalni razvoj, ona doprinosi uravnoteženom i skladnom razvoju RH te osigurava očuvanje i zaštitu okoliša i kulturnog bogatstva te se provodi u skladu s autonomijom jedinica područne (regionalne) samouprave i zajamčena je Ustavom RH. U diplomskom radu biti će objašnjena povijest Europske Unije, počeci i razvoj, načela, financijski instrumenti regionalne politike te regionalni strukturni i investicijski fondovi. Biti će objašnjena Regionalna politika Republike Hrvatske, NUTS klasifikacija, načela i nositelji regionalne politike RH, a na samom kraju rada biti će navedeni uspješni primjeri EU fondova na području Brodsko-posavske županije. ; Regional policy is one of the most important policies of the European Union, it fosters competitiveness, economic growth and development, takes care of job creation and improves quality of life. As there are major differences in the progress of individual regions and member states of the European Union, its main objective is to reduce development gaps between member states' regions. Under regional policy, the EU operates the European Structural and Investment Funds, which are the main ...

Osim globalnih organizacija, u svijetu je formiran i velik broj regionalnih organizacija koje djeluju na svim kontinentima. Početni oblik integracije bilo je formiranje Zone slobodne trgovine, zatim Carinske unije, Zajedničkog tržišta, Monetarne unije, pa sve do najsloženijeg oblika Ekonomske unije. Danas sve zemlje svijeta sudjeluju u nekim oblicima integracija, dok su neke članice i više regionalnih organizacija. Proces integracije nije lak i jednostavan put, već dugotrajan i složen. Neki od razloga zašto se zemlje odlučuju ući u razne regionalne ekonomske organizacije su proširenje svog tržišta, povećanje konkurentnosti, bolje korištenje resursa, efikasnija proizvodnja i sl. Integracija podrazumijeva da se zemlje članice prilagode određenim pravilima, te da se povežu u smislu razvijanje međusobne suradnje i da tako ostvare cilj radi kojeg se organizacija i formirala. Kao primjer najuspješnije regionalne ekonomske organizacije zasigurno je Europska unija koja se formirala još davne 1951. godine te djeluje i danas s time da povećava broj svojih članica te širi svoj teritorij na Europskom kontinentu. ; In addition to global organizations, a lot of regional organizations have been formed across all continents. The initial form of integration was the establishment of a Free-trade zone, then a Customs Union, a Common Market, a Monetary Union, and finally the most complex form of organization an Economic Union. Today all countries in the world participate in some form of integration, and some even participate in multiple regional organizations. The integration process is not an easy and simple process, but a long and complex one. Some of the reasons why countries decide to participate in various regional economic organizations are the expansion of their markets, increase of competitiveness, better use of resources, more efficient production etc. The integration means that Member States have to conform to certain rules, and to connect in terms of development cooperation, in order to achieve the goal for which the organization was formed. An example of one the most successful regional economic organizations is certainly the European Union, which was formed back in 1951. It is still active today, increasing the number of its members and expanding its territory on the European continent.

Osim globalnih organizacija, u svijetu je formiran i velik broj regionalnih organizacija koje djeluju na svim kontinentima. Početni oblik integracije bilo je formiranje Zone slobodne trgovine, zatim Carinske unije, Zajedničkog tržišta, Monetarne unije, pa sve do najsloženijeg oblika Ekonomske unije. Danas sve zemlje svijeta sudjeluju u nekim oblicima integracija, dok su neke članice i više regionalnih organizacija. Proces integracije nije lak i jednostavan put, već dugotrajan i složen. Neki od razloga zašto se zemlje odlučuju ući u razne regionalne ekonomske organizacije su proširenje svog tržišta, povećanje konkurentnosti, bolje korištenje resursa, efikasnija proizvodnja i sl. Integracija podrazumijeva da se zemlje članice prilagode određenim pravilima, te da se povežu u smislu razvijanje međusobne suradnje i da tako ostvare cilj radi kojeg se organizacija i formirala. Kao primjer najuspješnije regionalne ekonomske organizacije zasigurno je Europska unija koja se formirala još davne 1951. godine te djeluje i danas s time da povećava broj svojih članica te širi svoj teritorij na Europskom kontinentu. ; In addition to global organizations, a lot of regional organizations have been formed across all continents. The initial form of integration was the establishment of a Free-trade zone, then a Customs Union, a Common Market, a Monetary Union, and finally the most complex form of organization an Economic Union. Today all countries in the world participate in some form of integration, and some even participate in multiple regional organizations. The integration process is not an easy and simple process, but a long and complex one. Some of the reasons why countries decide to participate in various regional economic organizations are the expansion of their markets, increase of competitiveness, better use of resources, more efficient production etc. The integration means that Member States have to conform to certain rules, and to connect in terms of development cooperation, in order to achieve the goal for which the ...

Problem regionalnih razlika u Europskoj uniji je pitanje od prvorazredne gospodarske, političke i društvene važnosti. Sve zemlje članice su suočene s razlikama u stupnju razvijenosti.Različitost regija s prirodnog i društvenog aspekta predstavlja prednost za neku zemlju ukoliko se te razlike uspješno iskoriste. Te razlike, s ekonomske točke gledišta bi mogle ograničiti budući rast, a u političkoj dimenziji bi mogle povećati nestabilnost. Stoga se poticanje ujednačenog regionalnog razvoja može poistovjetiti s poticanjem gospodarskog razvoja u cjelini. Ulažući znatna sredstva Europska unija nastoji smanjiti ekonomske razlike na svom prostoru, a pitanje konvergencije zemalja članica ima važne političke i gospodarske implikacije. Cilj ovog rada je ukazati na problematiku ekonomskih razlika između europskih regija u svrhu mogućnosti jačanja njihovih ekonomskih potencijala. Radom se usporedbom relevantnih ekonomskih pokazatelja i izračunom koeficijenta varijacije ustanovila konvergencija između NUTS 2 europskih regija. ; The problem of regional disparities in the European Union is a matter of prime economic, political and social importance. All member states are faced with differences in level of development. The diversity of regions from the natural and social aspect can be advantage for a country if these differences are successfully used. These differences, from an economic point of view, could limit the future growth, and in the political dimension could increase instability. The promotion of a balanced regional development can be identifi ed with the promotion of general economic development. By investing signifi cant resources, the European Union seeks to reduce economic diff erences in its area. Convergence of member states has important political and economic implications for European Union. The aim of this paper is to point out the issue of economic diff erences between European regions for the purpose of strengthening their economic potential. By comparing the relevant economic indicators and calculating the disparities, the convergence between the NUTS 2 European regions has been proven.

Dubrovačko-neretvanska županija (ukupne površine 9272,37 km2, 122 870 stanovnika 2001. godine), najjužnija je županija u Republici Hrvatskoj, a teritorijalno je organizirana u 22 jedinice lokalne uprave i samouprave. Na temelju terenskih istraživanja i analize različitih izvora prostornih podataka te postojeće prostorno-planske dokumentacije (svih razina planiranja) obrađene su značajke i posebnosti prostornog planiranja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji koje su značajno utjecale na povijesno-geografski te društveno-gospodarski razvitak spomenutog prostora. Prostorno planiranje svoje korijene na ovim prostorima ima u Statutu Grada Dubrovnika iz 1272. godine, a kao početak suvremenog razdoblja smatra se izrada Regionalnoga prostornog plana Južnog Jadrana (1964.-1968.) i Generalnoga urbanističkog plana Dubrovnika 1969. godine. ; Dubrovnik-Neretva County (area 9,272.37 sq km, population 122,870 in 2001) is the southernmost county of the Republic of Croatia and it is territorially divided into 22 units of local government and self-government. Characteristics and specifics of regional planning in Dubrovnik-Neretva County which considerably influenced historical and geographical as well as socio-economic development of the aforementioned area were analyzed on the grounds of field researches and analysis of different sources of physical data and available documents concerning regional planning (all levels of planning were studied). Regional planning in this area dates from the 1272 Statute of Dubrovnik, but Regional Plan of the Southern Adriatic (1964-1968) and General Urban Plan of Dubrovnik from 1969 are considered to be the beginning of the modern period of planning.

Regionalizam nastaje kao težnja i otpor periferije prema centru države. Obilježava ga decentralizacija, unikatnost i demokratičnost. U Istri se, tijekom devedesetih godina u procesu nastajanja raznih političkih opcija na razini države, osniva Istarski demokratski sabor. U svojoj programskoj deklaraciji, između ostalog, zalaže se za višestranački sustav, regionalizam, dvojezičnost, decentralizaciju, antifašizam. Na referendumu za samostalnost Hrvatske građani Istre su imali izlaznost veću od 80%, a za samostalnost se opredijelilo oko 90% onih koji su glasovali na razini županije. Nadalje, analizom triju popisa stanovništva (1991., 2001., 2011.) dolazi se do zaključka da broj regionalno opredijeljenih korelira s naputcima Istarskog demokratskog sabora. Na popisu stanovništva iz 1991. godine čak 18,2% stanovništva se izjasnilo kao regionalci, dok se deset godina kasnije samo 4,3% tako izjašnjava. Kad se uzme u obzir i popis iz 2011. godine (ponovo se povećava broj regionalaca na 12,1%) vidi se da se radi o promjenjivoj stavci. U odnosima između vodeće regionalne opcije i vladajuće Hrvatske demokratske zajednice dogodio se niz sukoba i razmjena mišljenja od devedesetih do danas, što zapravo i ne začuđuje, budući da svaka regionalna opcija i postoji upravo iz razloga jer je nezadovoljna centralnom opcijom u svojoj državi. ; Regionalism emerges as the aspiration and resistance of the periphery towards the center of the state. It is characterized by decentralization, uniqueness and democracy. In Istria, during the 1990s, in the process of creating various political options at the state level, the Istrian Democratic Parliament was established. In its program declaration, among other things, it advocates a multi-party system, regionalism, bilingualism, decentralization, anti-fascism. In the referendum for Croatian independence, the citizens of Istria had a turnout of more than 80%, and about 90% of those who voted at the county level opted for independence. Furthermore, the analysis of the three censuses (1991, 2001, ...

Regionalizam nastaje kao težnja i otpor periferije prema centru države. Obilježava ga decentralizacija, unikatnost i demokratičnost. U Istri se, tijekom devedesetih godina u procesu nastajanja raznih političkih opcija na razini države, osniva Istarski demokratski sabor. U svojoj programskoj deklaraciji, između ostalog, zalaže se za višestranački sustav, regionalizam, dvojezičnost, decentralizaciju, antifašizam. Na referendumu za samostalnost Hrvatske građani Istre su imali izlaznost veću od 80%, a za samostalnost se opredijelilo oko 90% onih koji su glasovali na razini županije. Nadalje, analizom triju popisa stanovništva (1991., 2001., 2011.) dolazi se do zaključka da broj regionalno opredijeljenih korelira s naputcima Istarskog demokratskog sabora. Na popisu stanovništva iz 1991. godine čak 18,2% stanovništva se izjasnilo kao regionalci, dok se deset godina kasnije samo 4,3% tako izjašnjava. Kad se uzme u obzir i popis iz 2011. godine (ponovo se povećava broj regionalaca na 12,1%) vidi se da se radi o promjenjivoj stavci. U odnosima između vodeće regionalne opcije i vladajuće Hrvatske demokratske zajednice dogodio se niz sukoba i razmjena mišljenja od devedesetih do danas, što zapravo i ne začuđuje, budući da svaka regionalna opcija i postoji upravo iz razloga jer je nezadovoljna centralnom opcijom u svojoj državi. ; Regionalism emerges as the aspiration and resistance of the periphery towards the center of the state. It is characterized by decentralization, uniqueness and democracy. In Istria, during the 1990s, in the process of creating various political options at the state level, the Istrian Democratic Parliament was established. In its program declaration, among other things, it advocates a multi-party system, regionalism, bilingualism, decentralization, anti-fascism. In the referendum for Croatian independence, the citizens of Istria had a turnout of more than 80%, and about 90% of those who voted at the county level opted for independence. Furthermore, the analysis of the three censuses (1991, 2001, ...

U posljednjih 15-tak godina hrvatska politièka elita nije dovoljno uèinila na planu "debalkanizacije" lokalne uprave u RH koju obilježava korupcija, nepotizam, bahatost, glomaznost i neodgovornost. Nužno je stoga uspostaviti weberijanski model racionalne uprave koju, između ostaloga, obilježava načelo sine ira et studio. ; The territory of the Republic of Croatia was until the adoption of the Local Sel fgovernment and Administration Act of December 1992 divided into municipalities (102 in 1990) and associations of municipalities (10) which were local units at the regional level. Despite the argumented claims not to change the existing administrative-territorial division of the national territory until the end of the war, "extensive reorganization" of local self-government started. The number of local units increased by five times. In that process, not rational but political criteria were taken into consideration. During the 1990s, so called imaginary employment positions were opened in local units as one of the means of solving the problem of unemployment. Corruption and nepotism were among the main problems in local administration. "Balkanisation" of administration was at work, not only in Lika, but also in the Republic of Croatia. It was manifested in the following characteristics of administration: arrogance, massiveness, inefficiency and irresponsibility. The new political elite did little for "de-Balkanisation" of administration. That is, for the establishment of the Weberian model of rational administration which, among others, is characterised by the principle sine ira et studio. After political changes in 2000, certain efforts in respect of rationalisation of the system of local self-government have been made, particularly by the rationalisation of the number of employees. This, of course, is not enough. It is necessary to reduce a great number of municipalities, towns and counties. Instead of 21 counties, the Croatian territory should be divided into regions. And the area of Lika should probably most rationally be divided between the regions of Dalmatia and Rijeka.

U radu se problematizira izborni uspjeh regionalističkih stranaka u Hrvatskoj i Srbiji. Članak ističe specifičnost regionalističkih stranaka i potrebu njihove zasebne klasifikacije u odnosu na etnoregionalističke i etničke stranke. Ova komparativna analiza prati nastanak i izborni uspjeh regionalističkih stranaka u hrvatskom i srpskom stranačkom sustavu tijekom četvrt stoljeća. Pri analizi razlika u uspjehu hrvatskih i srbijanskih regionalističkih stranaka, stavlja se naglasak na kontekstualni okvir (narav stranačkog natjecanja, izborni model), kao i na društvene čimbenike (etnički i vjerski sastav) te povijesne faktore (naslijeđe centralizacije, odnosno autonomije). Članak tvrdi kako je kombinacija kontekstualnih, društvenih i povijesnih čimbenika stvorila bolje preduvjete za razvoj regionalizma u hrvatskom slučaju te omogućila snažniji izborni uspjeh negoli u Srbiji. ; This article discusses the electoral success of regional parties in Croatia and Serbia. The article emphasizes the specificity of regional parties and the need for a separate classification in relation to ethno-regional and ethnic parties. This comparative analysis follows the emergence and electoral success of regional parties in the Croatian and Serbian party system over a quarter century. By analyzing the difference in the success of Croatian and Serbian regional parties, the emphasis is put on contextual framework (the nature of party competition, electoral model), as well as social factors (ethnic and religious composition) and historical factors (the legacy of centralization or autonomy). Article argues that the combination of contextual, social and historical factors created better conditions for the development of regionalism in the Croatian case and allowed electoral success stronger than in Serbia.

Komentiraju se slijed dosadašnjih pokušaja te aktualni napo-ri u vezi s decentralizacijom. Elaborira se četrnaest prijedloga za korjenitu decentralizaciju, koja jedina ima smisla ako se lokalna i regionalna samouprava želi konstituirati kao jedan od ključnih aktera ekonomskog, društvenog i socijalnog razvoja te ekonomske stabilnosti zemlje. Riječ je o: oblikovanju strategije decentralizacije; u čvršćenju strukture za regionalni razvoj; zadržavanja dvostupanjske strukture terito- rijalne samouprave, ali različite od postojeće; formiranju pet regija umjesto sadašnjih dvadeset županija; spajanju preko 550 lokalnih jedinica u 150 velikih općina; zadržavanju i ja-č anju mjesne samouprave; preoblikovanje županija u uprav- ne okruge s primjenom načela one-stop-shop, smanjenjem broja tih okruga na desetak i širenjem njihova djelokruga na poslove sadašnjih područnih jedinica središnjih tijela državne uprave; jačanju financijskog kapaciteta lokalne samouprave tako da se dosegne udio lokalnih rashoda u rashodima opće drž ave od 25% u narednih pet godina; uvođenju mješovitog izbornog sustava tako da se pored proporcionalnog uvede većinsko predstavništvo; formiranju Agencije za lokalne službenike kao nezavisnog tijela na razini države; usposta- vi jedinstvenog informacijskog sustava lokalne samouprave; prenošenju dijela poslova državne uprave na obavljanje većim jedinicama lokalne samouprave; formiranju ekspertne radne skupine za pripremu decentralizacije; planiranju decentralizacije tako da se čitav program provede do lokalnih izbora 2017. Navode se i mogućnosti usavršavanja postojećeg centraliziranog modela organizacije države, ponajprije kroz diferencijaciju položaja objektivno različitih jedinica te poticanje i nametanje intermunicipalne suradnje. ; The paper begins with a comment on the sequence of previous attempts at decentralisation and a description of current efforts made concerning the decentralisation process. Fourteen suggestions for substantive decentralisation are elaborated. A substantive decentralisation is the only reasonable decentralisation form if local and regional self-government is to be constituted as one of the key actors of economic and social development, and of economic stability of the country. These fourteen sugges- tions include: (1) designing a decentralisation strategy; (2) strengthening the structure for regional development; (3) maintaining the two-tier system of territorial self-government, which should nevertheless differ from the existing model; (4) forming five regions instead of the existing twenty counties; (5) merging more than 550 local units into 150 large municipalities; (6) maintaining and strengthening forms of intra-municipal self-government; (7) reshaping counties into state administrative units with the implementation of one-stop-shop principle, by reducing them to ten units and by widening their competences to the tasks of the existing branch of- fices of various ministries; (8) strengthening the financial capacity of local self-government so as to rise the share of local expenditures in the general state expenditures to 25 per cent in the next five years; (9) considering the introduction of mixed electoral system, so as to introduce plurality representation along with proportional; (10) establishing an Agency for Local Civil Servants as a central level independent body; (11) establishing an integrated information system on local governments; (12) transferring certain state administrative tasks to larger local self-government units; (13) forming an group of experts that would professionaly prepare decentralisation; (14) planning decentralisation so that the whole programme will have been finished by 2017 local elections. The author has also made suggestions for the another scenario – improvement of the existing cen- tralised model of state organisation, primarily via deeper differentiation between the objectively different local units, and stimulation and imposition of intermunicipal cooperation.

Hrvatska se kao samostalna država, a od 2013. godine i punopravna članica Europske unije, odredila za punu afirmaciju institucija lokalne i područne (regionalne) samouprave. Hrvatska upravna znanost napravila je značajne iskorake u smislu prihvaćanja temeljnih zasada europskog profiliranja tih institucija, ali svjesna i svojih posebnosti na tom putu. Kao jedna od najvažnijih dvojbi javlja se ona o koncepciji područne (regionalne) samouprave odnosno o tome kako organizirati to područje, posebice koji teritorij bi obuhvaćale jedinice područne (regionalne) samouprave i prema kojim kriterijima bi taj teritorij bio određen te koje ovlasti bi takve jedinice imale. Radi cjelovite kritičke analize ključnih pitanja područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj, u radu se analiziraju stajališta znanstvenika i iz drugih područja: ekonomista, politologa, geografa i sociologa. ; Croatia has, as an independent state, and from the year 2013 as a full member of the European Union; chosen to fully affirm the institutions of local and regional self-government. Croatian administration science has made significant advances in terms of acceptance of basic, for now, European, profiling of these institutions, but it is also aware of its' particularities on that path. As one of the most significant dubieties, the one on the concept of regional self-government appears, i.e. on the organization of that area, especially which territory would be encompassed by the units of regional self-government in the Republic of Croatia, as well as the authorities which would these units possess. In order to critically and wholly analyse the crucial questions of regional self-government in the Republic of Croatia, this paper also analyses perspectives of scientists in other areas: economists, political scientists, geographers and sociologists.

In the aftermath of the 5th Regional Conference on Cadastre and Spatial Data Infrastructure (Banja Luka and Laktaši, Bosnia and Herzegovina, June 6–8, 2012), the Republic Authority for Geodetic and Property Affairs of the Republic of Srpska and the Federal Administration for Geodetic and Real Property Affairs published the 5th Regional Study on Cadastre and Spatial Data Infrastructure. The study was produced in the frame of the Project INSPIRATION – Spatial Data Infrastructure in the Western Balkans, which is being realized for the benefit and with cooperation of representatives of eight geodetic administrations in the region (Albania, Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Croatia, Kosovo, Macedonia, Serbia) by consortium led by German company GFA of Hamburg, in cooperation with GDi GISDATA of Zagreb, experts from the Austrian Environmental Agency and German company con terra GmbH and financed from the European Union IPA funding programme for 2010. ; Nakon 5. regionalne konferencije o katastru i infrastrukturi prostornih podataka (Banja Luka i Laktaši, Bosna i Hercegovina, 6–8. lipnja 2012.) Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske i Federalna uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Federacije Bosne i Hercegovine izdale su 5. regionalnu studiju o katastru i infrastrukturi prostornih podataka. Studija je izrađena u okviru projekta INSPIRATION – the SDI in the Western Balkans, kojeg za potrebe i uz suradnju predstavnika osam geodetskih uprava u regiji (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Makedonija, Srbija), realizira konzorcij na čelu s njemačkom tvrtkom GFA iz Hamburga u suradnji s tvrtkom GDi GISDATA iz Zagreba, stručnjacima austrijske Agencije za okoliš i njemačke tvrtke con terra GmbH, a financira se iz sredstava programa IPA Europske unije za 2010. godinu.