Suchergebnisse

U radu se problematizira izborni uspjeh regionalističkih stranaka u Hrvatskoj i Srbiji. Članak ističe specifičnost regionalističkih stranaka i potrebu njihove zasebne klasifikacije u odnosu na etnoregionalističke i etničke stranke. Ova komparativna analiza prati nastanak i izborni uspjeh regionalističkih stranaka u hrvatskom i srpskom stranačkom sustavu tijekom četvrt stoljeća. Pri analizi razlika u uspjehu hrvatskih i srbijanskih regionalističkih stranaka, stavlja se naglasak na kontekstualni okvir (narav stranačkog natjecanja, izborni model), kao i na društvene čimbenike (etnički i vjerski sastav) te povijesne faktore (naslijeđe centralizacije, odnosno autonomije). Članak tvrdi kako je kombinacija kontekstualnih, društvenih i povijesnih čimbenika stvorila bolje preduvjete za razvoj regionalizma u hrvatskom slučaju te omogućila snažniji izborni uspjeh negoli u Srbiji. ; This article discusses the electoral success of regional parties in Croatia and Serbia. The article emphasizes the specificity of regional parties and the need for a separate classification in relation to ethno-regional and ethnic parties. This comparative analysis follows the emergence and electoral success of regional parties in the Croatian and Serbian party system over a quarter century. By analyzing the difference in the success of Croatian and Serbian regional parties, the emphasis is put on contextual framework (the nature of party competition, electoral model), as well as social factors (ethnic and religious composition) and historical factors (the legacy of centralization or autonomy). Article argues that the combination of contextual, social and historical factors created better conditions for the development of regionalism in the Croatian case and allowed electoral success stronger than in Serbia.

Regionalizam nastaje kao težnja i otpor periferije prema centru države. Obilježava ga decentralizacija, unikatnost i demokratičnost. U Istri se, tijekom devedesetih godina u procesu nastajanja raznih političkih opcija na razini države, osniva Istarski demokratski sabor. U svojoj programskoj deklaraciji, između ostalog, zalaže se za višestranački sustav, regionalizam, dvojezičnost, decentralizaciju, antifašizam. Na referendumu za samostalnost Hrvatske građani Istre su imali izlaznost veću od 80%, a za samostalnost se opredijelilo oko 90% onih koji su glasovali na razini županije. Nadalje, analizom triju popisa stanovništva (1991., 2001., 2011.) dolazi se do zaključka da broj regionalno opredijeljenih korelira s naputcima Istarskog demokratskog sabora. Na popisu stanovništva iz 1991. godine čak 18,2% stanovništva se izjasnilo kao regionalci, dok se deset godina kasnije samo 4,3% tako izjašnjava. Kad se uzme u obzir i popis iz 2011. godine (ponovo se povećava broj regionalaca na 12,1%) vidi se da se radi o promjenjivoj stavci. U odnosima između vodeće regionalne opcije i vladajuće Hrvatske demokratske zajednice dogodio se niz sukoba i razmjena mišljenja od devedesetih do danas, što zapravo i ne začuđuje, budući da svaka regionalna opcija i postoji upravo iz razloga jer je nezadovoljna centralnom opcijom u svojoj državi. ; Regionalism emerges as the aspiration and resistance of the periphery towards the center of the state. It is characterized by decentralization, uniqueness and democracy. In Istria, during the 1990s, in the process of creating various political options at the state level, the Istrian Democratic Parliament was established. In its program declaration, among other things, it advocates a multi-party system, regionalism, bilingualism, decentralization, anti-fascism. In the referendum for Croatian independence, the citizens of Istria had a turnout of more than 80%, and about 90% of those who voted at the county level opted for independence. Furthermore, the analysis of the three censuses (1991, 2001, ...

Regionalizam nastaje kao težnja i otpor periferije prema centru države. Obilježava ga decentralizacija, unikatnost i demokratičnost. U Istri se, tijekom devedesetih godina u procesu nastajanja raznih političkih opcija na razini države, osniva Istarski demokratski sabor. U svojoj programskoj deklaraciji, između ostalog, zalaže se za višestranački sustav, regionalizam, dvojezičnost, decentralizaciju, antifašizam. Na referendumu za samostalnost Hrvatske građani Istre su imali izlaznost veću od 80%, a za samostalnost se opredijelilo oko 90% onih koji su glasovali na razini županije. Nadalje, analizom triju popisa stanovništva (1991., 2001., 2011.) dolazi se do zaključka da broj regionalno opredijeljenih korelira s naputcima Istarskog demokratskog sabora. Na popisu stanovništva iz 1991. godine čak 18,2% stanovništva se izjasnilo kao regionalci, dok se deset godina kasnije samo 4,3% tako izjašnjava. Kad se uzme u obzir i popis iz 2011. godine (ponovo se povećava broj regionalaca na 12,1%) vidi se da se radi o promjenjivoj stavci. U odnosima između vodeće regionalne opcije i vladajuće Hrvatske demokratske zajednice dogodio se niz sukoba i razmjena mišljenja od devedesetih do danas, što zapravo i ne začuđuje, budući da svaka regionalna opcija i postoji upravo iz razloga jer je nezadovoljna centralnom opcijom u svojoj državi. ; Regionalism emerges as the aspiration and resistance of the periphery towards the center of the state. It is characterized by decentralization, uniqueness and democracy. In Istria, during the 1990s, in the process of creating various political options at the state level, the Istrian Democratic Parliament was established. In its program declaration, among other things, it advocates a multi-party system, regionalism, bilingualism, decentralization, anti-fascism. In the referendum for Croatian independence, the citizens of Istria had a turnout of more than 80%, and about 90% of those who voted at the county level opted for independence. Furthermore, the analysis of the three censuses (1991, 2001, ...

Hrvatska se kao samostalna država, a od 2013. godine i punopravna članica Europske unije, odredila za punu afirmaciju institucija lokalne i područne (regionalne) samouprave. Hrvatska upravna znanost napravila je značajne iskorake u smislu prihvaćanja temeljnih zasada europskog profiliranja tih institucija, ali svjesna i svojih posebnosti na tom putu. Kao jedna od najvažnijih dvojbi javlja se ona o koncepciji područne (regionalne) samouprave odnosno o tome kako organizirati to područje, posebice koji teritorij bi obuhvaćale jedinice područne (regionalne) samouprave i prema kojim kriterijima bi taj teritorij bio određen te koje ovlasti bi takve jedinice imale. Radi cjelovite kritičke analize ključnih pitanja područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj, u radu se analiziraju stajališta znanstvenika i iz drugih područja: ekonomista, politologa, geografa i sociologa. ; Croatia has, as an independent state, and from the year 2013 as a full member of the European Union; chosen to fully affirm the institutions of local and regional self-government. Croatian administration science has made significant advances in terms of acceptance of basic, for now, European, profiling of these institutions, but it is also aware of its' particularities on that path. As one of the most significant dubieties, the one on the concept of regional self-government appears, i.e. on the organization of that area, especially which territory would be encompassed by the units of regional self-government in the Republic of Croatia, as well as the authorities which would these units possess. In order to critically and wholly analyse the crucial questions of regional self-government in the Republic of Croatia, this paper also analyses perspectives of scientists in other areas: economists, political scientists, geographers and sociologists.