Suchergebnisse

The paper presents the results of research exploring the relationship between democratic school leadership and democratic school culture in primary schools. The research is based on the present knowledge that points to the significant role of principals in the process of developing and changing school culture (Fullan, 2005). The aim of the research was to determine the extent of primary teachers' perception regarding the level of development of selected characteristics of democratic school leadership and its connection to their estimate of the level of development of selected characteristics of democratic school culture. The research comprised 651 teachers from the City of Zagreb and Zagreb County. The research was conducted by means of a survey using a questionnaire containing two instruments: the Instrument for the measurement of characteristics of democratic school leadership (designed for the research) and the Instrument for the measurement of characteristics of democratic school culture (adopted from Spajić-Vrkaš, 2016). According to the teachers' perception, principals in the City of Zagreb and Zagreb County implement characteristics of democratic school leadership to a significant degree. They perceive the level of characteristics of democratic school culture as moderate. In addition, the research has determined a statistically significant high positive correlation between characteristics of democratic school leadership and democratic school culture. ; U radu je prikazano istraživanje u kojem je provjeren odnos između demokratskoga školskog vođenja i demokratske školske kulture u osnovnim školama. Istraživanje se temelji na dosadašnjim spoznajama koje upućuju na značajnu ulogu ravnatelja u razvoju i mijenjanju školske kulture (Fullan, 2005). Svrha je istraživanja utvrditi je li i u kojoj mjeri procjena učitelja osnovnih škola o stupnju razvij enosti odabranih obilježja demokratskoga školskog vođenja povezana s njihovom procjenom stupnja razvijenosti odabranih obilježja demokratske školske kulture. U istraživanju je sudjelovao 651 učitelj iz grada Zagreba i Zagrebačke županije. Istraživanje je provedeno anketnim ispitivanjem u kojem je korišten upitnik koji je sadržavao Instrument za mjerenje obilježja demokratskoga školskog vođenja (izrađen za potrebe istraživanja) i Instrument za mjerenje obilježja demokratske školske kulture (preuzet od Spajić-Vrkaš, 2016.). Prema percepciji učitelja ravnatelji u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji u značajnoj mjeri implementiraju obilježja demokratskoga školskog vođenja te percipiraju da u školama postoji osrednja razina prisutnosti obilježja demokratske školske kulture. Nadalje, istraživanjem je utvrđena statistički značajna visoka pozitivna povezanost između obilježja demokratskoga školskog vođenja i demokratske školske kulture.

Vrednovanje ima svoju povijesnu i društvenu utemeljenost i uvjetovanost. Autori smatraju da kao sastavnica kurikulumskog procesa, relativno novog pristupa unutarnjem preustroju odgojno-obrazovnih i školskih sustava, zauzima ključno mjesto kao završna a ujedno i polazišna točka odgojno obrazovnog procesa. Ta je sastavnica bila zapostavljena sa stručnog i znanstvenoistraživačkog aspekta, mada je jedna od senzibilnijih etapa u tom procesu. Ista se u radu razmatra kao relevantna sastavnica nastavnikova habitusa. Iz toga proistječe nužnost osposobljavanja nastavnika za vrednovanje tijekom njegova inicijalnog obrazovanja, razvoj ove kompetencije u obrazovanju učitelja tijekom rada te poglavito u cjeloživotnom obrazovanju nastavnika.Ocjena kao rezultat vrednovanja, može djelovati višeslojno na pojedince ili skupinu: katalitički limitirajuće i inhibitorno. Time se determinira socijalna klima i odnosi između ekstrema autokratičnosti i demokratičnosti, odnosno alijenacije i dezalijenacije subjekata u nastavi. Istraživanja pokazuju da učenici, a posebno studenti, imaju razvijene sposobnosti za vrednovanje, ali nedovoljno participiraju u tom dijelu nastavnog procesa, što ih zadržava u tradicionalnoj poziciji – objekta.Kako se u postupku vrednovanja učenika generiraju konflikti, to je ovom problemu potrebno posvetiti posebnu pažnju. ; Evaluation has its own historical and social foundation and determination. Authors considerthat as an integral element in process of curriculum in this relatively new approach to innerreconstruction in educational and school systems, it takes an important place as a finishing andstarting point in educational process. This component was neglected from aspect of profession aswell as scientific studies, although it is one of the more sensible stages in that process.In this work ditto is considered as a relevant component of teacher's habitus. From this stems thenecessity for training teachers in evaluation during their initial education, as well as developmentof this competence during their work as teachers, and mainly in their lifelong/permanenteducation.Mark, as a result of evaluation, can act in layers on individuals or on a group: catalyticicallylimitating or inhibitating. With it social climate and relations between autocratic and democraticextremes are determined, such as alienation and desalination of the subjects of education.Researches show, that pupils, and especially the students, have developed abilities for evaluation,but are insufficiently participating in that part of educational process thus maintaining thetraditional position of an object.As conflicts are generated in process of assessment of pupils this problem needs specialattention

Suvremeni pristupi i paradigme odgoja i obrazovanja, posebno u tzv. postkonvencijsko vrijeme, poimaju dijete kao aktivno biće koje može i treba sudjelovati u vlastitom odgoju i obrazovanju te preuzeti odgovornost za svoje ponašanje (Koller-Trbović i Žižak, 2005, Pećnik, 2008, Markovinović, 2010, Kušević, 2010). Iako je ideja participacije djece i uzimanja u obzir njihove perspektive relativno dobro zastupljena kroz stručne i znanstvene radove i rasprave, primjećuje se raskorak između ideje o participaciji i njezine stvarne primjene u praksi, pri čemu se govori o "plimi" retorike o participaciji i "oseci" praktične primjene i utjecaja na poboljšanje intervencija za djecu (Badham, 2004, prema Bessell, 2011). Istraživanje mišljenja i stavova djece i mladih u Hrvatskoj pokazalo je kako je glavni problem u vezi s pravima sudjelovanja djece, nepostojanje zadovoljavajućih institucionalnih mehanizama namijenjenih uključivanju djece u odlučivanje (Miharija i Kuridža, 2011). Stoga je cilj ovoga rada prikazati analizu stanja participacije djece u školi i to kroz prikaz relevantnih zakona i politika, istraživanja te primjera dobre prakse. Pregled recentne literature pokazuje nedostatak sustavnih pokazatelja o dječjoj participaciji u školi u svim segmentima, od teorijskih modela i istraživanja do primjera dobre prakse. Nedostatak podataka ukazuje na potrebu za daljnjim promicanjem dječje participacije u školi kroz znanstvene i stručne radove, participativne istraživačke projekte te interaktivne prikaze modela dječje participacije. ; Modern approaches and paradigms of education, especially in the so -called post-conventional time, conceive a child as an active being who can and should participate in his/her own education and take responsibility for his/her behavior (Koller-Trbovic and Žižak, 2005; Pećnik, 2008; Markovinović, 2010; Kušević, 2010). Although the idea of children's participation and taking into account their perspective is relatively well represented through professional and scientific papers and discussions, we can note the discrepancy between the idea of participation and its actual application in practice, whereat we are talking about the "high tide" of rhetoric of participation and "low tide" of practical application and impact on improving children's activities (Badham, 2004, according to Bessell, 2011). Survey on opinions and attitudes of children and young people in Croatia showed that a major problem in relation to the participation rights of children is the lack of satisfactory institutional mechanisms aimed at the involvement of children in decision-making (Miharija and Kuridža, 2011). Therefore, the aim of this paper is to present an analysis of the condition of participation of children in school through the presentation of relevant laws and policies, research and best practice. Overview of relevant literature has shown a shortage of methodical indicators about children's participation in school in all the segments, from theoretical models and research to models of good practice. Shortage of data draws attention to necessity for further promotion of children's participation in school through scientific and professional work, participatory research projects and interactive demonstration of children's participation models.

Afirmacija razumijevanja i prihvaćanja između pripadnika različitih kultura predstavlja jedan od temeljnih zadataka odgojno-obrazovnih sustava u suvremenim demokratskim društvima. Kako bi se taj zadatak što uspješnije realizirao, ističe se važnost uvođenja interkulturalizma kao dimenzije cjelokupne odgojno-obrazovne djelatnosti. Polazeći od shvaćanja prema kojem odgojno-obrazovne ustanove imaju važnu ulogu u formiranju interkulturalnog razumijevanja, vrijednosti, stavova i ponašanja njenih članova, u radu se razmatra problematika promicanja interkulturalizma u školskom okruženju. Na temelju pregleda dosadašnjih istraživanja, razmatraju se različita područja i obilježja odgojnoobrazovnog djelovanja te s njima povezane pretpostavke za izgradnju škole kao mjesta interkulturalnog učenja. ; The affirmation of understanding and acceptance among members of different cultures represents one of the major tasks of the educational systems in modern democratic societies. Successful realization of that task implies the importance of promoting interculturalism as an important dimension of the entire educational activity.Drawing on the assumption according to which educational institutions play important role in the formation of the intercultural understanding, values, attitudes and behaviours of its members, this paper discusses the issue of promoting interculturalism in the school environment. Based on a review of previous findings, different areas and features of educational activity are discussed as well as related assumptions for building a school as a place for intercultural learning.

The purpose of this paper is to develop theoretical framework that can be applied in the analysis and empirical research on school management efficiency in the Croatian context. The paper contains explanations of significant dimensions based on which it is possible to monitor the practice of school management at the local level, and provides discussions regarding modalities of measures for strengthening school and student capacities that are implemented in certain local self-governments. A review of available data reveals that investment priorities of local self-government units in various types of interventions significantly vary in different local environments and that the possibility of investing in programmes that are thought to be connected with strengthening the achievements of schools and students depends on how developed the existing material prerequisites for the smooth operation of schools are. Guidelines for using efficient support mechanisms in cooperation between local management authorities (school founders) and school institutions are also analysed and proposed. ; Svrha je ovog rada razvijanje teorijskog okvira koji se može primijeniti za analizu i empirijska istraživanja učinkovitosti upravljanja školama na lokalnoj razini u hrvatskom kontekstu. U radu su eksplicirane bitne dimenzije prema kojima je moguće pratiti praksu upravljanja školama na lokalnoj razini, i komentirani su primjeri modaliteta mjera jačanja školskih i učeničkih kapaciteta koje se provode u određenim lokalnim samoupravama. Pregled dostupnih podataka pokazuje da prioriteti ulaganja jedinica lokalne samouprave u različite tipove intervencija bitno variraju u različitim lokalnim zajednicama, a mogućnost ulaganja u programe za koje postoje indicije da su povezani s jačanjem školskih i učeničkih postignuća ovisi o tome koliko su otprije razvijene osnovne materijalne pretpostavke za nesmetano funkcioniranje škola. Analizirane su i predložene smjernice za korištenje učinkovitih mehanizama potpore na relaciji suradnje između lokalnih instanci upravljanja (osnivača škola) i školskih ustanova.

Svrha je ovog rada razvijanje teorijskog okvira koji se može primijeniti za analizu i empirijska istraživanja učinkovitosti upravljanja školama na lokalnoj razini u hrvatskom kontekstu. U radu su eksplicirane bitne dimenzije prema kojima je moguće pratiti praksu upravljanja školama na lokalnoj razini, i komentirani su primjeri modaliteta mjera jačanja školskih i učeničkih kapaciteta koje se provode u određenim lokalnim samoupravama. Pregled dostupnih podataka pokazuje da prioriteti ulaganja jedinica lokalne samouprave u različite tipove intervencija bitno variraju u različitim lokalnim zajednicama, a mogućnost ulaganja u programe za koje postoje indicije da su povezani s jačanjem školskih i učeničkih postignuća ovisi o tome koliko su otprije razvijene osnovne materijalne pretpostavke za nesmetano funkcioniranje škola. Analizirane su i predložene smjernice za korištenje učinkovitih mehanizama potpore na relaciji suradnje između lokalnih instanci upravljanja (osnivača škola) i školskih ustanova. ; The purpose of this paper is to develop theoretical framework that can be applied in the analysis and empirical research on school management efficiency in the Croatian context. The paper contains explanations of significant dimensions based on which it is possible to monitor the practice of school management at the local level, and provides discussions regarding modalities of measures for strengthening school and student capacities that are implemented in certain local self-governments. A review of available data reveals that investment priorities of local self-government units in various types of interventions significantly vary in different local environments and that the possibility of investing in programmes that are thought to be connected with strengthening the achievements of schools and students depends on how developed the existing material prerequisites for the smooth operation of schools are. Guidelines for using efficient support mechanisms in cooperation between local management authorities (school ...

Iako je deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD) najčešći neurorazvojni poremećaj u dječjoj dobi, istraživanja ADHD-a u Republici Hrvatskoj iznimno su rijetka, a posebice se to odnosi na istraživanja u kojima su sudionici sama djeca s ADHD-om. Stoga je opći cilj ovog rada opisati osobno, doživljeno iskustvo svakodnevnog života vezanog uz školovanje osnovnoškolskih dječaka s ADHDom. U istraživanje je uključen namjeran uzorak sudionika, 14 dječaka s ADHD-om kronološke dobi od 8 do 11 godina, koji su uključeni u redovan sustav obrazovanja. Sa svakim su dječakom provedena tri polustrukturirana fenomenološka intervjua. Posebna pažnja u ovom istraživanju posvećena je metodološkom pristupu usmjerenom na dijete, prilagođenom djetetovim razvojnim osobinama te sigurnom za dijete. Podaci su obrađeni metodom interpretativne fenomenološke analize (IPA), a iskustvo školovanja dječaka s ADHD-om prikazano je kroz dvije teme: (1) Izazovi školovanja s ADHD-om te (2) Podrška u školi: važnost uvažavanja, senzibiliziranosti i odnosa. Istraživanje je pokazalo da dječaci s ADHD-om prepoznaju svoje izazove vezane uz školovanje, a njihove teškoće najviše dolaze do izražaja u obrazovnim aktivnostima koje od njih zahtijevaju usmjeravanje i održavanje pozornosti, organiziranost, ustrajnost, fleksibilnu pažnju i radno pamćenje. Posljedično se suočavaju s iskustvom školskog neuspjeha, frustracije te sniženog samopouzdanja kad su posrijedi njihove sposobnosti. Dječaci prepoznaju podršku koju u školi dobivaju od učiteljice i pomoćnice u nastavi, ali i ograničenja koja doživljavaju radi nerazumijevanja, manjka senzibiliziranosti za njihovu neurorazličitost te neprimjenjivanja IOOP-a. Dječaci vrlo jasno opisuju koje prilagodbe bi im olakšale iskustvo školovanja. Rezultati ovog istraživanja upozoravaju da su djeca s ADHD-om u posebnom psihosocijalnom riziku, dok je u smislu participativnih prava djece, njihova iskustva potrebno uvažiti kao ravnopravnih dionika obrazovnih politika. ; Although attention deficit hyperactivity disorder (ADHD) is one of the most common neurodevelopmental disorders observed in childhood, ADHD research in Croatia, especially studies involving children, are extremely rare. Therefore, the aim of this paper was to describe the personal everyday school life experiences of boys with ADHD who were studying in elementary schools. This study included a purposive sample of 14 boys with ADHD aged 8 to 11 years who attended mainstream elementary schools. Three semi-structured phenomenological interviews were conducted with each boy. Special attention was given to ensure that the methodological approach used in this study was child-centred, child-friendly, and child-safe. Interpretative phenomenological analysis was used to analyse the data. Data collected on the school experiences of the boys with ADHD are presented via two themes: (1) challenges of schooling with ADHD, and (2) support at school: the importance of recognition, sensitivity, and relationships. This study demonstrates that boys with ADHD can recognize the challenges associated with their schooling and find it very difficult to take part in school activities that require directing and maintaining attention, organization, perseverance, flexible attention, and working memory. Consequently, the boys reported that they experience failure, frustration, and reduced self-confidence in their own abilities. Boys participating in this study were able to recognize the support received at school from their teachers and teaching assistants, as well as the obstacles that occurred due to misunderstandings, lack of sensitivity to their neurodiversity, and failure to apply the Individualised Education Program. The boys also provided clear descriptions of the adjustments necessary to make their school experience easier. The results of this study illustrate that children with ADHD face specific psycho-social risks, followed by recommendation that their experiences should be considered during the development of educational policies, given their participatory rights and their role as equal stakeholders.

Rad prikazuje pregled povijesti školstva Grubišnog Polja od samih početaka koji datiraju u 19. stoljeće, u vrijeme Vojne krajine kada je školu pohađao poznati pjesnik Petar Preradović do današnjih dana. Istraživanje se nastavlja u razdoblju prije Prvog svjetskog rata otvaranjem prve narodne hrvatske škole čiji je prvi učitelj bio N. Kijurina, a zatim Vjekoslav Klemen. Razvoj školstva prati se nakon Prvog svjetskog rata otvaranjem Niže građanske škole koja odgovara današnjim višim razredima osnovne škole. Zbog nedostatka spomeničke građe, 1948. godine nastali su zapisi temeljem sjećanja dvojice Grubišnopoljaca Matije Čubelića i Jakoba Novalića koji obuhvaćaju razdoblje od kraja 19. stoljeća do školske godine 1945./1946. kada nastaje nova Spomenica Niže pučke škole. Nakon čestih promjena prostora i turbulentnih ratnih vremena nova Osnovna škola "Bijela labudica" sagrađena je 1956. godine. Razvoj srednjoškolskog obrazovanja započinje 1961./1962. otvaranjem područnog odjela daruvarske Ekonomske škole u Grubišnom Polju. Samostalna srednja škola – Opća gimnazija utemeljena je 1964. godine te se narednih godina otvaraju brojna nova zanimanja. Povijesni pregled je zaokružen osvrtom na djelovanje Dječjeg vrtića koji je započeo svojim radom 1977. godine. Istraživanje povijesti školstva Grubišnog Polja temelji se na spomeničkim zapisima te arhivskoj građi Osnovne škole Ivana Nepomuka Jemeršića i Srednje škole Bartola Kašića Grubišno Polje, te Dječjeg vrtića Tratinčica. ; This paper offers a review of the history of school system in the town of Grubišno Polje covering the time span from its earliest beginnings, which date back to the 19th century – the time of the Military Border, when the well-known poet Petar Preradović attented school, until the present. The research continues up to the period before World War One, when the first public Croatian school, where the first teacher was N. Kijurina, followed by V. Klemen, was opened. The development of education continued after World War One with the opening of the lower civic school, which corresponds to grades 5 to 8 of today's primary school. Due to lack of historical evidence, from 1948 onwards, we only have records based on a book of memories of two citizens – Matija Čubelić and Jakob Novalić, which covers the period from the end of the 19th century to the schoolyear 1945-46, when a new mention of elementary school was made. After frequent changes of premises and turbulent war times, the new primary school – Bijela Labudica – was built in 1956. The development of secondary-school education in Grubišno Polje began in 1961-62 by the opening of a regional unit of the Daruvar Business School. Independent grammar school was founded in 1964. In the subsequent years, new professional schools were opened. This historical review may be concluded by a survey of the operation of the nursery school, which opened its doors in 1977. The research of the history of education in Grubišno Polje is based on historical evidence and archival materials of the local Ivan Nepomuk Jemeršić Primary School, Bartol Kašić Secondary School, and Tratinčica Nursery School.

U ovom radu razmatraju se osnovne značajke vezane uz problematiku zlouporabe alkohola kod adolescenata koji pohađaju srednju strukovnu školu. Istraživanje je provedeno među učenicima tijekom veljače - travnja 2008. godine u Školskom centru za strukovna zanimanja grada Viteza (Bosna i Hercegovina), u kojem prema najnovijim podatcima (lipanj 2009.) živi preko 60% hrvatskog stanovništva. Uzorak dobiven slučajnim izborom sastojao se od 200 učenika različitog spola, dobnih skupina, školskog uspjeha i obiteljske situacije. Cilj rada bio je dobiti što cjelovitiju sliku o konzumaciji alkohola među učenicima strukovne škole koja uključuje odgovore na niz pitanja, od količine alkohola koju učenici povremeno ili redovito piju, učestalosti opijanja, do razlika između muškog i ženskog spola, vrste alkohola koji se najčešće konzumira, povezanosti pijenja s školskim uspjehom, obiteljskom situacijom, provođenjem slobodnog vremena i drugo. Korišten je standardizirani anketni upitnik izrađen u svrhu ovog istraživanja. Rezultati su potvrdili postavljenu glavnu hipotezu da učenici srednje strukovne škola značajno konzumiraju alkohol i da se relativno često opijaju. Također, dobiveni su mnogobrojni podatci koji jasno ukazujuna zabrinjavajuće slabu provedbu preventivnih zahvata u suzbijanju zlouporabe alkohola kod mladih jer kod ispitanika nije formiran stav protiv pijenja alkoholnih pića.Dobiveni rezultati pokazuju izrazito zabrinjavajuću sliku konzumacije alkohola od strane učenika i učenica nama susjedne države. Moglo bi se reći da se zlouporaba proširila na gotovo sve učenike i učenice ovog uzrasta. Očito je da se pijenje alkohola, čak i povremeno opijanje, tolerira i drži društveno prihvatljivim ponašanjem mladeži, jer se sankcionira isključivo kad mladi pod utjecajem alkohola učine druga društveno kažnjiva djela. Dobiveni podatci su uspoređeni snekim rezultatima ESPAD istraživanja provedenog u Europskoj uniji i Hrvatskoj 2007. godine koji su pokazali da hrvatska mladež konzumira alkohol iznad europskog prosjeka (od visokog sedmog mjesta 2003. tijekom zadnjih pet godina "popela" se u neslavnu skupinu prvih triju mjesta). Istraživanje provedeno u susjednoj državi pretežno među Hrvatima, ali i učenicima drugih nacionalnosti (Bošnjaci, Srbi) pokazuje da je i među učenicima hrvatske manjine situacija jednako dramatična kao i u Hrvatskoj. Teško je oduprijeti se dojmu da su tranzicijske teškoće na ovim prostorima u svom najgrubljem obliku najviše pogodile mlade. ; In this study we examine the basic characteristics of the problem of alcohol abuse among adolescents attending vocational high school. The study was conducted from February to April 2008, among students of the Vocational High School in the city of Vitez (Bosnia and Herzegovina) in which, according to the newest statistics (June, 2009), more than 60% of the population isCroatian. The random sample consisted of 200 students of both genders and of various age groups, school grades and family situations. The aim of the study was to obtain as complete a picture of alcohol consumption among students of vocational high school as possible, which would include answers to a range of questions, from the amount of alcohol students occasionally or regularly drank, the frequency of drunkenness, to the differences between males and females,the type of alcohol most often consumed, the relationship between drinking and school grades, family situation, leisure time activities and others. A standardized questionnaire made for the purpose of this study was used. The results confirmed the main hypothesis that was made, that students of vocational high school consume a considerable amount of alcohol and get drunk relatively often. Also, a large amount of data was obtained which clearly indicates an alarminglylow success rate for preventive measures to stop the abuse of alcohol among youngsters because the subjects had not formed an opinion against drinking alcoholic beverages.The results obtained paint an extremely worrying picture of alcohol consumption among male and female students in our neighboring country. It could be said that alcohol abuse has spread among almost all students of this age group. It is obvious that drinking alcohol, and even occasional inebriation, is tolerated and viewed as socially acceptable behavior for youngsters, because it is sanctioned exclusively when youngsters under the influence of alcohol perpetrate other socially punishable acts. The data obtained were compared to some results from the ESPAD study conducted in the European Union and Croatia in 2007 which showed that Croatian youngsters were above the European average in alcohol consumption (from a high seventh place in 2003 during the last five years they "climbed" to the infamous group of top three places). The study conducted in our neighboring country mainly among Croatians but also among students of other nationalities (Bosnians, Serbs) shows that the situation among students of the Croatian minority is as dramatic as it is in Croatia. It is hard to resist the impression that the hardships of transition in the region has fallen upon youngsters in its worst form.

Uvod: Hipertenzijauzrokujeoko6% smrti u svijetu i sve je učestalija i u odraslihi u djece. Dugo se smatralo da je hipertenzija među djecom uzrokovana sekundarno, uglavnom bolešću bubrega, no u stvarnosti je ona mnogo rjeđa nego ona primarnoga uzroka. Ukoliko se u djece otkrije i utvrdi hipertenzija i dijagnostičkom obradom se ne utvrdi uzrok, smatra se da je hipertenzija primarna. Povišene vrijednosti arterijskoga tlaka u djetinjstvu imaju tendenciju zadržavanja do odrasle dobi. S vremenom nastaju oštećenja ciljnih organa kao što su hiper trofijalijeve klijetke i zadebljanje stijenke karotidnih arterija. Osim oštećenja ciljnih organa, rezultati istraživanja ukazali su i na pridružene čimbenike rizika: preuhranjenost, pozitivnu obiteljska anamneza za kardiovaskularne rizike, nisku porođajnu tjelesnu masu, prehranu s velikim unosom soli, zasićenih masnih kiselina i visokim udjelom šećera, pijenje alkohola, pušenje duhana te sedentarni način života. Materijali i metode: Povišeni arterijski tlak u djetinjstvu se definira prema međunarodno prihvaćenim kriterijima i centilnoj distribuciji arterijskoga tlaka, objavljenim u četvrtom izvješću Task Force on Blood Pressure Controlin Children, premadobi, spolu i tjelesnoj visini. Rezultati: Primjenom međunarodno prihvaćenih kriterija, objavljenih u četvrtom izvješću Task Force on Blood Pressure Controlin Children, rezultati dosadašnjih istraživanja u svijetu pokazali su da se učestalost povišenoga arterijskog tlaka u djece kreće u rasponu od manje od jedan do 35%. U Hrvatskoj je primjenom navedenih kriterija zabilježena učestalost povišenoga arterijskog tlaka od 20,3% djece u prvom razredu osnovne škole, 39,5% u osmom i u 56,9% u trećem razredu srednje škole. Zaključak: Rezultati dosadašnjih istraživanja provednihu svijetu i u Hrvatskoj među školskom djecom, ukazali su na potrebu razvoja i implementacije preventivnih programa za kardiovaksularne rizike,prije nego što se usvoje rizične navike i ponašanja. Bolje razumijevanje kardiovaskularnih rizika u školske djece i mladih polazište je u unapređenju znanja o društvenom utemeljenju zdravlja školske djece, podizanju svijesti znanstvene i stručne javnosti o visokoj razini prisutnog kardiovaskularnog rizika u djetinjstvu i mladosti i razvoju znanstveno utemeljenih specifičnih mjera u okviru javno-zdravstvene politike kako bi se u budućnosti smanjio morbiditet i mortalitet od kardiovaskularnih bolesti. ; Introduction: Hypertension causes about 6% of all death worldwide and prevalence of hypertension is increasing in adults and in children. It has been considered that hypertension among children has secondary cause, mostly kidney disease, but it has been less common than the primary cause. If hypertension is detected in children and the cause is not revealed, hypertension is considered to be primary. Elevated blood pressure has a tendency to track from childhood to adulthood. Over time, damage to target organs, such as left ventricular hypertrophy and carotid artery wall thickening, occur. In addition, the results of the study also pointed to the associated risk factors such asoverweight, positive family history of cardiovascular risks, low birth weight, eating habits with high salt intake, saturated fatty acids and sugar, alcohol consumption, tobacco 10 smoking and sedentary lifestyle. Materials and methods: Elevated blood pressurein childhood is defined according to internationally accepted criteria and percentile distribution, by age, sex and body height,developed and published in fourth report of the Task Force on Blood Pressure Control in Children. Results: Using criteria published in fourth report of the Task Force on Blood Pressure Control in Children, the results of the studies conducted among childrenand adolescents worldwide have shown prevalence of elevated blood pressure from less than 1% to 35%. Using internationally accepted criteria, the prevalence of elevated blood pressure in Croatia from 20.3% children in first grade, 39.5% in eighth grade of elementary school to 56.9% in third grade of high school, has been reported. Conclusion: The results of the studies in school children worldwide and in Croatia have point to the need of development and implementation of preventive programs for cardiovascular risks, before acceptance of risk behaviours. Better understanding of cardiovascular risks in school-aged children is a starting point for improvement of knowledge about the social foundations of youngster's health. It raises awareness of scientists and health professionals about the high level of cardiovascular risks in school age and need for development of evidence-based specific measures within public health policy that could help to reduce morbidity and mortality of cardiovascular diseases in the future.

In the contemporary society, creativity is one of the most desirable abilities which an individual can possess in all the fields of human activity. On the other hand, educational policy and national curriculums marginalize the importance of art subjects in most countries in the world, while the advantage is given to STEM disciplines (science, technology, engineering, mathematics). Although creativity, according to many educational standards, is one of the key abilities, in teaching practice routine activities are still valued more than creative ones. However, it is the art subjects which develop creativity (constructive) potential within an individual, although this also heavily depends on a teacher/professor, on his/her methodological approach and abilities within the scope of professional activity. Therefore, we conducted empirical research in Visual Arts Teaching Methodology training and non-training primary schools. We expected that we would foster students' development of creativity through regular collaboration with university, problem-based learning of art and artistic language, inventiveness in creating art assignments and through increasing public awareness of harmfulness of stereotypical artistic expression. Among a large number of verified tests of creativity, Urban-Jellen test "The Test for Creative Thinking - Drawing Production (TCT-DP)", which is based on the activity of drawing, was selected and used in this study. We wanted to know whether there was a statistically significant difference between training and non-training schools in students' performance on the test used to examine the level of creativity. The level of statistically significant difference between the control group and the experimental group was determined by a chi-squared test. The research has been carried out in elementary schools in the area of the city of Zagreb, on the sample that included the students of fourth and eighth grade. The results of the research indicate that there is a possible influence of collaboration between the mentors and university professors and students of teacher-training college within the scope of Visual Arts Teaching Methodology course on students' creativity. ; U suvremenom je društvu kreativnost jedna od najpoželjnijih sposobnosti koju pojedinac posjeduje u svim područjima ljudskog djelovanja. S druge strane, obrazovna politika i nacionalni kurikuli u većini zemalja svijeta umjetničke predmete marginaliziraju po važnosti, a prednost se daje STEM (engl. science, technology, engineering, mathematics) disciplinama. Iako je, prema mnogim obrazovnim standardima, kreativnost jedna od ključnih kompetencija u nastavničkoj praksi, i dalje se vrednuju rutinske više nego kreativne aktivnosti. Upravo umjetnički predmeti u obrazovanju razvijaju u pojedincu kreativni (stvaralački) potencijal, ali to uvelike ovisi i o učitelju/nastavniku, o njegovu metodičkom pristupu i kompetencijama u okviru profesionalnog djelovanja. Stoga smo proveli empirijsko istraživanje u mentorskim (za Metodiku likovne kulture) i nementorskim osnovnim školama. Očekivalo se da će se redovitom suradnjom s fakultetom, putem likovnojezične problemske nastav, inventivnosti u osmišljavanju likovnih zadataka i osvještavanjem problematike štetnosti stereotipnog likovnog izražavanja utjecati na razvoj kreativnosti kod učenika. Između većeg broja provjerenih testova kreativnosti, upotrijebljen je Urban - Jellen "The Test for Creative Thinking - Drawing Production (TCT-DP)", koji se temelji na crtačkoj aktivnosti. Zanimalo nas je postoji li statistički značajna razlika između mentorskih i nementorskih škola u rješavanju testa kojim se ispituje stupanj kreativnosti. Stupanj značajnosti razlike između kontrolne i eksperimentalne skupine statistički je utvrđen hi-kvadrat testom. Istraživanje je provedeno u osnovnim školama na području Grada Zagreba, na uzorku koji je obuhvaćao učenike četvrtih i osmih razreda. Rezultati istraživanja ukazuju na moguć utjecaj suradnje učitelja mentora sa sveučilišnim nastavnicima i studentima učiteljskih studija u okviru Metodike likovne kulture na kreativnost učenika.

Europska dimenzija u obrazovanju tema je kojom su se kreatori europskih obrazovnih politika intenzivnije počeli baviti 70-ih godina prošlog stoljeća, dok je interes među hrvatskim znanstveno-istraživačkim krugovima privukla unazad dva desetljeća, a posebice ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Teorijski dio rada donosi sažeti prikaz tijeka razvoja Europske unije i njezinih institucija te razvoja koncepta europske dimenzije u obrazovanju kroz inicijative Europske unije. Iako s teorijskog gledišta pojmovno određenje europske dimenzije predstavlja svojevrstan izazov, može se reći da europsku dimenziju u obrazovanju određuju specifična znanja i vještine koje obrazovanje treba pružiti učenicima kako bi osvijestili i prihvatili prednosti i izazove života u Europskoj uniji. U ovom radu pod indikatorima europske dimenzije u obrazovanju smatraju se (europske) vrijednosti, europsko građanstvo i identitet, višejezičnost i mobilnost te razvoj znanja, vještina i stavova "o Europi, u Europi i za Europu". U istraživanju o stavovima i viđenju Europske unije i europske dimenzije u obrazovanju provedenom među populacijom školskih pedagoga u Hrvatskoj, rezultati su pokazali da se pedagozi smatraju osrednje informiranima te jednako tako osrednje kompetentnima za raspravu i uključivanje sadržaja europske dimenzije obrazovanja u svoj rad. Ipak, pedagozi prepoznaju školu kao značajno mjesto za postizanje zadanih ciljeva europske dimenzije u obrazovanju. ; The European dimension in education is a topic with which the creators of the European education policies became concerned during the 1970s, while it caught the interest of the Croatian scientific and research community two decades ago, and especially after Croatian accession to the European Union. The theoretical part of this paper comprises of a brief overview of the development of the European Union and its institutions and the development of the concept of the European dimension in education through the initiative of the European Union. Although from a theoretical point of view the ...

Europska dimenzija u obrazovanju tema je kojom su se kreatori europskih obrazovnih politika intenzivnije počeli baviti 70-ih godina prošlog stoljeća, dok je interes među hrvatskim znanstveno-istraživačkim krugovima privukla unazad dva desetljeća, a posebice ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Teorijski dio rada donosi sažeti prikaz tijeka razvoja Europske unije i njezinih institucija te razvoja koncepta europske dimenzije u obrazovanju kroz inicijative Europske unije. Iako s teorijskog gledišta pojmovno određenje europske dimenzije predstavlja svojevrstan izazov, može se reći da europsku dimenziju u obrazovanju određuju specifična znanja i vještine koje obrazovanje treba pružiti učenicima kako bi osvijestili i prihvatili prednosti i izazove života u Europskoj uniji. U ovom radu pod indikatorima europske dimenzije u obrazovanju smatraju se (europske) vrijednosti, europsko građanstvo i identitet, višejezičnost i mobilnost te razvoj znanja, vještina i stavova "o Europi, u Europi i za Europu". U istraživanju o stavovima i viđenju Europske unije i europske dimenzije u obrazovanju provedenom među populacijom školskih pedagoga u Hrvatskoj, rezultati su pokazali da se pedagozi smatraju osrednje informiranima te jednako tako osrednje kompetentnima za raspravu i uključivanje sadržaja europske dimenzije obrazovanja u svoj rad. Ipak, pedagozi prepoznaju školu kao značajno mjesto za postizanje zadanih ciljeva europske dimenzije u obrazovanju. ; The European dimension in education is a topic with which the creators of the European education policies became concerned during the 1970s, while it caught the interest of the Croatian scientific and research community two decades ago, and especially after Croatian accession to the European Union. The theoretical part of this paper comprises of a brief overview of the development of the European Union and its institutions and the development of the concept of the European dimension in education through the initiative of the European Union. Although from a theoretical point of view the ...

Multilingualism and multiculturalism are core factors underlying the language policy of the European Union. Even bilingual communication is considered as multilingualism since it contributes to the creation of a multilingual society. Hence, European speakers are expected to use at least two parallel language codes (mother tongue and one foreign language). However, most European educational documents (CEFRL, 2005) emphasize the triple multilingual formula according to which, in addition to the mother tongue, the knowledge of at least two other languages is recommended. Scientific research (Pavličević-Franić, 2011), confirms the fact that vertical correlation between two language codes within the same mother tongue most commonly occurs in Croatian primary school practice. Nevertheless, due to the introduction of a foreign language in the first grade of primary school, horizontal plurilingualism is increasingly being recognized, which leads to the creation of an interlanguage field. Such a communicational situation necessarily requires a new approach to the process of learning and teaching Croatian language because monolingual preschool children become plurilingual students. The aim of this research was to examine the influence of different language codes on the process of mastering the Croatian standard language, particularly on the development of communicative competence, as well as to determine the transfer of language elements within the interlanguage field. The statistical sample consists of students in junior grades of elementary school. The Test of communicative competence was conducted (Aladrović Slovaček, 2012). Results show that the existence of parallel language codes is not an obstacle, but an advantage in a plurilingual school environment and that such a situation will have a positive impact on the process of learning the Croatian standard language in the early language period. ; Višejezičnost i višekulturalnost jezgreni su čimbenici jezične politike Europske unije. Već se i bilingvalna komunikacija smatra višejezičnošću jer pridonosi stvaranju multilingvalne društvene zajednice. Od europskih se govornika, dakle, očekuje uporaba barem dvaju jezika (materinski i jedan strani jezik). No, u većini europskih obrazovnih dokumenata (ZEROJ, 2005) ističe se trojna višejezična formula prema kojoj se, uz materinski, preporučuje poznavanje još dvaju jezika. Dosadašnja istraživanja (Pavličević-Franić, 2011) potvrđuju činjenicu da se u hrvatskoj osnovnoškolskoj praksi najčešće očituje vertikalni suodnos dvaju jezičnih kodova unutar istoga materinskoga jezika. No, uvođenjem stranoga jezika u 1. razred osnovne škole, sve češće se registrira horizontalna višejezičnost, što dovodi do stvaranja međujezičnoga polja. Takva komunikacijska situacija nužno zahtijeva nove pristupe u procesu učenja hrvatskoga jezika jer jednojezična djeca postaju višejezični učenici. Cilj je istraživanja, stoga, bio ispitati povezanost različitih jezičnih kodova i procesa ovladavanja hrvatskim standardnim jezikom, osobito u razvoju komunikacijske kompetencije, kao i utvrditi vrste jezičnih transferencija unutar međujezičnoga polja. Statistički uzorak čine učenici mlađih razreda osnovne škole među kojima je proveden Test lingvističke i komunikacijske kompetencije (Aladrović Slovaček, 2012). Rezultati pokazuju postojanje paralelnih jezičnih kodova koji nisu prepreka, nego prednost u višejezičnoj školskoj sredini i koji pozitivno utječu na proces učenja hrvatskoga standardnoga jezika u ranojezičnome razdoblju.

The development of the modern democratic society depends upon the successful integration of main democratic values in all its spheres, including education. Schools are faced with these challenges as well. The main role in the process of school change is given to the school principal, who is the leader of every innovation in school (Fullan, 2005; 2007; Bush, Middlewood, 2013; Pont, Nusch, Moorman, 2008; Stein, 2015). One out of many types of school leadership is called democratic school leadership. One of the goals of such leadership is the development of school culture that is based on democratic values and practices. Further on, the development of democratic school leadership opens an opportunity for students and teachers to gain knowledge an develop skills needed for them to become active citizens in their communities. The main purpose of this paper is to analyze the existing literature in the field of democratic school leadership. Special focus is on the theoretical and practical operationalization of the democratic school leadership as it is presented the literature. Further, we shall analyze the possible answers to the questions of why and how to develop the democratic school leadership, and what is its role in the development of the democratic school community. ; Razvoj suvremenog demokratskog društva temelji se na integriranju temeljnih demokratskih vrijednosti u sve njegove sfere i dimenzije, pa tako i u područje odgoja i obrazovanja. Ovakvi se zahtjevi stavljaju i pred škole, a pritom se ključna uloga daje ravnatelju, koji je nositelj i voditelj svake inovacije u svojoj školi (Fullan, 2005; 2007; Bush i Middlewood, 2013; Pont, Nusch i Moorman, 2008; Stein, 2015). Jedan od tipova školskog vođenja koji odgovara ovim zahtjevima naziva se demokratsko školsko vođenje, čiji razvoj s jedne strane utječe na razvoj školske kulture koja se temelji na demokratskim vrijednostima i demokratskim normama, dok s druge strane, ono omogućuje svim uključenima, učenicima i odraslima, stjecanje znanja i razvoj vještina koje ...