Sudjelovanje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju (RPOO) donosi mnogobrojne potencijalne prednosti pojedincu, ali i društvu u cjelini. U posljednjem je desetljeću potražnja za uslugama RPOO-a porasla (zemlje OECD-a). Glavni izazovi s kojima se donositelji obrazovnih politika europskih zemalja trenutačno suočavaju su pristup i kvaliteta usluga RPOO-a. Kvaliteta odgajatelja jedan je od važnijih čimbenika kvalitete RPOO-a. Stoga su autorice provele primarno i sekundarno istraživanje kvalitete odgajatelja kao značajnog čimbenika kvalitete hrvatskoga sustava RPOO-a. Kvaliteta odgajatelja mjerena je pomoću strukturnih pokazatelja kvalitete i to na dvjema razinama toga sustava (međunarodna/nacionalna razina i razina dječjeg vrtića). Istraživanje je među ostalim rezultiralo preporukama za unaprjeđenje kvalitete odgajatelja, od kojih mogu imati koristi svi dionici hrvatskoga RPOO-a. ; Participation in early and preschool education and schooling (EPES) brings numerous potential benefits to the individual, but also to society as a whole. In the last decade, the demand for EPES services has increased (OECD countries). The main challenges that the education policy makers in European countries are currently facing are the access and quality of EPES services. The quality of educators is one of the most important factors in the quality of EPES. Therefore, the authors conducted a primary and secondary research on the quality of educators as a significant factor in the quality of the Croatian EPES system. The quality of educators was measured using structural quality indicators at two levels of the system (international/national level and kindergarten level). Among other things, the research resulted in recommendations for improving the quality of educators, from which all stakeholders in the Croatian EPES can benefit.
Iako je deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD) najčešći neurorazvojni poremećaj u dječjoj dobi, istraživanja ADHD-a u Republici Hrvatskoj iznimno su rijetka, a posebice se to odnosi na istraživanja u kojima su sudionici sama djeca s ADHD-om. Stoga je opći cilj ovog rada opisati osobno, doživljeno iskustvo svakodnevnog života vezanog uz školovanje osnovnoškolskih dječaka s ADHDom. U istraživanje je uključen namjeran uzorak sudionika, 14 dječaka s ADHD-om kronološke dobi od 8 do 11 godina, koji su uključeni u redovan sustav obrazovanja. Sa svakim su dječakom provedena tri polustrukturirana fenomenološka intervjua. Posebna pažnja u ovom istraživanju posvećena je metodološkom pristupu usmjerenom na dijete, prilagođenom djetetovim razvojnim osobinama te sigurnom za dijete. Podaci su obrađeni metodom interpretativne fenomenološke analize (IPA), a iskustvo školovanja dječaka s ADHD-om prikazano je kroz dvije teme: (1) Izazovi školovanja s ADHD-om te (2) Podrška u školi: važnost uvažavanja, senzibiliziranosti i odnosa. Istraživanje je pokazalo da dječaci s ADHD-om prepoznaju svoje izazove vezane uz školovanje, a njihove teškoće najviše dolaze do izražaja u obrazovnim aktivnostima koje od njih zahtijevaju usmjeravanje i održavanje pozornosti, organiziranost, ustrajnost, fleksibilnu pažnju i radno pamćenje. Posljedično se suočavaju s iskustvom školskog neuspjeha, frustracije te sniženog samopouzdanja kad su posrijedi njihove sposobnosti. Dječaci prepoznaju podršku koju u školi dobivaju od učiteljice i pomoćnice u nastavi, ali i ograničenja koja doživljavaju radi nerazumijevanja, manjka senzibiliziranosti za njihovu neurorazličitost te neprimjenjivanja IOOP-a. Dječaci vrlo jasno opisuju koje prilagodbe bi im olakšale iskustvo školovanja. Rezultati ovog istraživanja upozoravaju da su djeca s ADHD-om u posebnom psihosocijalnom riziku, dok je u smislu participativnih prava djece, njihova iskustva potrebno uvažiti kao ravnopravnih dionika obrazovnih politika. ; Although attention deficit hyperactivity disorder (ADHD) is one of the most common neurodevelopmental disorders observed in childhood, ADHD research in Croatia, especially studies involving children, are extremely rare. Therefore, the aim of this paper was to describe the personal everyday school life experiences of boys with ADHD who were studying in elementary schools. This study included a purposive sample of 14 boys with ADHD aged 8 to 11 years who attended mainstream elementary schools. Three semi-structured phenomenological interviews were conducted with each boy. Special attention was given to ensure that the methodological approach used in this study was child-centred, child-friendly, and child-safe. Interpretative phenomenological analysis was used to analyse the data. Data collected on the school experiences of the boys with ADHD are presented via two themes: (1) challenges of schooling with ADHD, and (2) support at school: the importance of recognition, sensitivity, and relationships. This study demonstrates that boys with ADHD can recognize the challenges associated with their schooling and find it very difficult to take part in school activities that require directing and maintaining attention, organization, perseverance, flexible attention, and working memory. Consequently, the boys reported that they experience failure, frustration, and reduced self-confidence in their own abilities. Boys participating in this study were able to recognize the support received at school from their teachers and teaching assistants, as well as the obstacles that occurred due to misunderstandings, lack of sensitivity to their neurodiversity, and failure to apply the Individualised Education Program. The boys also provided clear descriptions of the adjustments necessary to make their school experience easier. The results of this study illustrate that children with ADHD face specific psycho-social risks, followed by recommendation that their experiences should be considered during the development of educational policies, given their participatory rights and their role as equal stakeholders.
Ovo istraživanje ima za cilj utvrditi empirijsku procjenu odnosa između čimbenika održivosti fiskalne politike, poput fiskalnog deficita i gospodarskog rasta u zemljama zapadnog Balkana i zemljama Istočne Europske unije koristeći panel baze podataka za godišnji vremenski raspon od 2000. do 2021. godine. Empirijski model istražuje utjecaj fiskalnog deficita, uz ostale kontrolne varijable poput inflacije, školovanja, ukupnih ulaganja, otvorenosti trgovine i proizvodnog jaza na gospodarski rast u odabranoj skupini zemalja. Za potrebe istraživanja koristili smo statičku i dinamičku panel procjenu tehnike poput fiksnih učinaka s Driscol i Kraay standardnim greškama i sustav GMM. Nalazi potvrđuju da je fiskalni deficit značajno utjecao na razinu rasta u obje skupine zemalja. Osim toga, kada se fiskalne varijable dovedu u interakciju s COVID-19 dummy varijablama, fiskalni deficit rezultira značajnim i pozitivnim učinkom na gospodarski rast. Međutim, kada je fiskalni deficit u interakciji s razdobljem dužničke krize u Euro-zoni, on postaje čimbenik koji pogoršava rast. Ostale kontrolne varijable poput inflacije, otvorenosti trgovine, ukupnih ulaganja i proizvodnog jaza smatraju se važnim čimbenicima u objašnjavanju uspješnost rasta zemalja srednje i istočne Europe i zapadnog Balkana. ; This research aims to provide an empirical assessment of the relationship between fiscal policy sustainability factors, like fiscal deficit and economic growth in the Western Balkan countries and East European Union Countries, using panel-level data for the yearly time span from 2000-2021. The empirical model provides the impact of fiscal deficit, alongside other control variables like inflation, schooling, total investments, trade openness, and output gap on economic growth in the selected group of countries. For the purpose of research, we employed Static and dynamic panel estimation techniques like Fixed Effects with Driscol and Kraay standard errors and system GMM. The findings confirm that fiscal deficit has significantly affected ...
Krajem prošlog stoljeća je došlo do značajnih promjena u komunističkoj Europi. Mijenjali su se cjelokupni sustavi vrijednosti. Te promjene nisu zaobišle ni visoko obrazovanje. Nakon mnogo godina uvriježene ideje o besplatnom školovanju došlo je do uvođenja prvih školarina i s njima ostalih stavki karakterističnih za moderne sustave visokog obrazovanja. Istražuje se kako su tranzitna društva snašla u prihvaćanju liberalnijeg visokog obrazovanja. Analiza kreće teorijskim dijelom u kojem se prikazuju radovi i zaključci drugih radova na istu i sličnu temu. Teorijski dio također sadrži analizu sustava visokih obrazovanja komunističkih odnosno postkomunističkih društava. Naglasak analize je stavljen na prikaz školarina i javnih potpora u navedenim državama. Za kraj teorija daje pogled ekonomske teorije na problem istraživanja. Drugi empirijski dio, temeljem regresijske analize ustvrđuje je li prisutan negativan utjecaj neto troškova na potražnju za visokim obrazovanjem. Za neto troškove se koriste varijable školarina, javnih potpora i oportunitetnih troškova studiranja. Na temelju uzorka od 14 država u 2013. godini djelomično se prihvaća hipoteza o isključivom negativnom utjecaju neto troškova na zavisnu varijablu. Navedeno je posljedica pozitivnog predznaka školarina koje mogu imati dvosmjeran efekt na zavisnu varijablu, neznačajnosti oportunitetnog troška mjerenog općom stopom nezaposlenosti te očekivanog pozitivnog utjecaja javnih potpora na zavisnu varijablu, mjerenu relativnim brojem upisanih studenata. ; At the end of the last century there were significant changes in communist Europe. The whole system of values has changed. These changes are not by-passed by higher education either. After many years of entertaining ideas about free schooling, the introduction of the first tuition fees and other items characteristic for modern higher education systems were introduced. Iti s being studied how transitional societies accepted a more liberal higher education. The analysis starts with theoretical part in which the ...
U radu se analiziraju posljedice obrazovne segregacije i postojeće mjere obrazovne integracije djece romske nacionalne manjine koje se provode u Hrvatskoj. Mjere se sagledavaju s aspekta njihovog doprinosa ravnopravnoj participaciji romske djece u obrazovanju i uspješnom završetku školovanja. Kao mogući odgovor na brojne izazove u obrazovanju i uključivanju romske djece, opisuje se koncept magnet škole kao sveobuhvatni model obrazovne politike i prakse koji je nastao upravo s ciljem obrazovne desegregacije učenika iz manjinskih skupina te poboljšanjem učeničkih postignuća kroz podizanje kvalitete podučavanja i okruženja za učenje. Posebna prednost ovog modela ogleda se u unapređivanju kvalitete obrazovanja za svu djecu budući da se njime artikulirano promiče kvaliteta, jednakost i akademska uspješnost za svu djecu. S obzirom na to da se radi o američkom modelu, razmatraju se mogućnosti implementacije modela u hrvatski obrazovni sustav uvažavajući smjernice uspješnih magnet-škola. ; This paper analyses the consequences of educational segregation and existing measures of educational integration of Roma children in Croatia. The measures are viewed from the aspect of their contribution to equal participation of Roma children and successful completion of schooling. As a possible response to numerous challenges in the education and inclusion of Roma children, the concept of magnet school is described as a comprehensive model of educational policies and practice which has been developed to integrate minority group students and improve student achievement through raising the quality of the teaching and learning environment. A special advantage of this model reflects in improving the quality of education for all children since it articulates the quality, equity and academic success of all children. Given that this is an American model, the possibilities of model implementation in the Croatian education system are considered, taking into account the guidelines for successful magnet schools.
Krajem prošlog stoljeća je došlo do značajnih promjena u komunističkoj Europi. Mijenjali su se cjelokupni sustavi vrijednosti. Te promjene nisu zaobišle ni visoko obrazovanje. Nakon mnogo godina uvriježene ideje o besplatnom školovanju došlo je do uvođenja prvih školarina i s njima ostalih stavki karakterističnih za moderne sustave visokog obrazovanja. Istražuje se kako su tranzitna društva snašla u prihvaćanju liberalnijeg visokog obrazovanja. Analiza kreće teorijskim dijelom u kojem se prikazuju radovi i zaključci drugih radova na istu i sličnu temu. Teorijski dio također sadrži analizu sustava visokih obrazovanja komunističkih odnosno postkomunističkih društava. Naglasak analize je stavljen na prikaz školarina i javnih potpora u navedenim državama. Za kraj teorija daje pogled ekonomske teorije na problem istraživanja. Drugi empirijski dio, temeljem regresijske analize ustvrđuje je li prisutan negativan utjecaj neto troškova na potražnju za visokim obrazovanjem. Za neto troškove se koriste varijable školarina, javnih potpora i oportunitetnih troškova studiranja. Na temelju uzorka od 14 država u 2013. godini djelomično se prihvaća hipoteza o isključivom negativnom utjecaju neto troškova na zavisnu varijablu. Navedeno je posljedica pozitivnog predznaka školarina koje mogu imati dvosmjeran efekt na zavisnu varijablu, neznačajnosti oportunitetnog troška mjerenog općom stopom nezaposlenosti te očekivanog pozitivnog utjecaja javnih potpora na zavisnu varijablu, mjerenu relativnim brojem upisanih studenata. ; At the end of the last century there were significant changes in communist Europe. The whole system of values has changed. These changes are not by-passed by higher education either. After many years of entertaining ideas about free schooling, the introduction of the first tuition fees and other items characteristic for modern higher education systems were introduced. Iti s being studied how transitional societies accepted a more liberal higher education. The analysis starts with theoretical part in which the ...
