Suchergebnisse

Photovoice predstavlja inovativni metod participatornog akcionog istraživanja, zasnovan na teorijskim konceptima vizuelne i kritičke kriminologije i saznajnim vrednostima dokumentarne fotografije. On omogućava da se određeni socijalni problem sagleda iz perspektive onih koji su njime najviše pogođeni, a u cilju njegovog rešavanja i iniciranja pozitivnih društvenih promena. Photovoice je osmišljen tako da učesnicima istraživanja omogućava psihološku podršku, osnaživanje i lični razvoj posredstvom kreativnog izražavanja kroz fotografisanje. Photovoice doprinosi tome da zajednica i donosioci odluka sagledaju i razumeju potrebe učesnika iz njihovog sopstvenog ugla – kroz njihove fotografije i propratne tekstove. Imajući u vidu sve učestaliju primenu photovoice metoda u društveno-humanističkim naukama, a posebno u kontekstu istraživanja i osnaživanja marginalizovanih grupa, autor najpre analizira teorijske osnove photovoice metoda, a potom i primere njegove primene u cilju sagledavanja potreba i unapređenja resocijalizacije prestupnika u inostranstvu. U zaključnim razmatranjima, autor diskutuje prednosti i ograničenja photovoice metoda, ukazujući na postojanje potrebe za njegovom primenu u istraživanjima posvećenim resocijalizaciji i postpenalnom prihvatu prestupnika u našoj zemlji.

Ovaj rad bavi se međuodnosom političkih preferencija i političkih orijentacija studenata i njihovih roditelja. Rad je teorijski organiziran u okvirima sociologije znanja s posebnim osvrtom na određene
dimenzije političke socijalizacije kao dinamičnog procesa – konstantne dijalektike primarnih i sekundarnih socijalizacijskih aktera. U radu se istraživala važnost određenih aktera u životima studenata u formiranju njihovih političkih identiteta. Provedeno je istraživanje nad populacijom studenata Sveučilišta u Zagrebu. Uzorak je obuhvaćao 500 studenata s fokusom na ispunjenje kvota po spolu i području studijskog programa. Samo istraživanje polazilo je od tri osnovna istraživačka pitanja; (1) U kojoj mjeri i na koji su način povezane političke preferencije studenata i roditelja? (2) U kojoj mjeri su povezani političko ideološki stavovi (političke orijentacije) roditelja i studenata (u smislu lijevo/centar/desno)? (3) U kojoj mjeri su povezani politički stavovi (preferencije i orijentacija) studenata sa stavovima očeva te stavovima majka? Istraživanje je pokazalo kako su, u ponuđenim
akterima, najveće značenje za formiranje političkog identiteta za studente i dalje imali njihovi roditelji. Potvrđena je i statistički značajna povezanost političke orijentacije studenata i one njihovih roditelja. U deskriptivnom smislu, veća usklađenost i političkih orijentacija i političkih preferencija vidljiva je na desnom političkom spektru nego li je to slučaj s lijevim političkim spektrom (iako i tamo postoji povezanost).

Ovaj rad bavi se međuodnosom političkih preferencija i političkih orijentacija studenata i njihovih roditelja. Rad je teorijski organiziran u okvirima sociologije znanja s posebnim osvrtom na određene dimenzije političke socijalizacije kao dinamičnog procesa – konstantne dijalektike primarnih i sekundarnih socijalizacijskih aktera. U radu se istraživala važnost određenih aktera u životima studenata u formiranju njihovih političkih identiteta. Provedeno je istraživanje nad populacijom studenata Sveučilišta u Zagrebu. Uzorak je obuhvaćao 500 studenata s fokusom na ispunjenje kvota po spolu i području studijskog programa. Samo istraživanje polazilo je od tri osnovna istraživačka pitanja; (1) U kojoj mjeri i na koji su način povezane političke preferencije studenata i roditelja? (2) U kojoj mjeri su povezani političko ideološki stavovi (političke orijentacije) roditelja i studenata (u smislu lijevo/centar/desno)? (3) U kojoj mjeri su povezani politički stavovi (preferencije i orijentacija) studenata sa stavovima očeva te stavovima majka? Istraživanje je pokazalo kako su, u ponuđenim akterima, najveće značenje za formiranje političkog identiteta za studente i dalje imali njihovi roditelji. Potvrđena je i statistički značajna povezanost političke orijentacije studenata i one njihovih roditelja. U deskriptivnom smislu, veća usklađenost i političkih orijentacija i političkih preferencija vidljiva je na desnom političkom spektru nego li je to slučaj s lijevim političkim spektrom (iako i tamo postoji povezanost). ; This paper deals with the interrelation of political preferences and political orientations of students and their parents. The paper is theoretically organized within the sociology of knowledge with special reference to certain dimensions of political socialization as a dynamic process - the constant dialectic of primary and secondary socialization actors. The paper investigates the importance of certain stakeholders in the lives of students in the formation of their political identities. A survey was conducted on the student population of the University of Zagreb. The sample included 500 students with a focus on meeting quotas by gender and program of study. The research itself was based on three basic research questions; (1) To what extent and in what way are the political preferences of students and parents related? (2) To what extent are the political ideological attitudes (political orientations) of parents and students related (in terms of left-wing / center / right-wing)? (3) To what extent are the political attitudes (preferences and orientation) of students related to the attitudes of their fathers and mothers? The research showed that, among the offered stakeholders, the most influential in the formation of political identity for students were their parents. A statistically significant connection between the political orientation of students and that of their parents was also confirmed. In the descriptive analysis, greater alignment of both political orientations and political preferences is visible on the right political spectrum than is the case with the left political spectrum (although there is a connection there as well).

Ovaj članak nastoji prikazati na istraživanju utemeljeno razumijevanje uloge medija u tranzicijskim zemljama. Naše se istraživanje fokusira na procese političke socijalizacije, na političko ponašanje i vjerodostojnost te daje primjere iz triju regija: središnje i istočne Europe, Latinske Amerike te Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Pozornost smo skrenuli na neke od glavnih radova relevantnih za studije masovnih medija u tranzicijskom kontekstu s ciljem uvida u važne teorije dostupne u studijama o medijima i demokratizaciji. Svjesni ograničenja koja postavlja priroda i opseg uzorka pregledanih studija, identificirali smo i raspravili neke od potencijalnih ključnih prepreka razvoju teorije o političkoj socijalizaciji, političkom ponašanju i vjerodostojnosti u navedenim područjima te predložili alternativne pristupe u istraživanju. ; This article seeks to compile an empirically-based understanding of the role of media in countries in transition. The study focuses on the processes of political socialization, behaviour and accountability, and gives examples from three regions: Central and Eastern Europe, Latin America, and the Middle East/North Africa region. We draw on some of the major works relevant to the study of mass media in these transitional contexts with the aim of discerning emergent theories available to the study of media and democratisation. While aware of the limitations posed by the nature and scope of the sample of the studies reviewed, we do identify and discuss some of the potentially key obstacles to theory-building and propose some alternative paths of enquiry.

The paper presents the results of a survey that assessed the impact of informal and formal agents of the political socialization (PS) process on a sample of students enrolled at the University of Rijeka (N = 635). The correlation between the participants' ideological self-identification (PIS) and the assessed ideological orientation of their parents (PIO) was analyzed. Students believe that no agent of socialization has even moderately influenced the formation of their political views and assess the weakest influence of the formal PS agent – teachers in primary and secondary schools. The participants believe that parents have influenced their political attitudes more than other agents, but assess this influence on average as weak, regardless of whether they place their parents in the same or different positions on the ideological orientation (IO) scale. Left- and right-oriented participants admit a somewhat stronger influence of their parents' informal PS than those who rank themselves in the center. Statistically significant correlations between PIS and the perceived PIO were obtained. A small share of participants does not perceive a similarity between their own and their parents' IO and there is a negligible share of those who place their parents in diametrically opposed positions on the scale. The participants who have a greater interest in politics and those from a more politically stimulating environment are more inclined to move away from the political center and their parents' IO. Concordance between family IOs increases with the perception of better relationships with parents. ; U radu su predstavljeni rezultati terenskog istraživanja procjene utjecaja neformalnih i formalnih agensa procesa političke socijalizacije na uzorku studenata Sveučilišta u Rijeci (N=635). Analizirana je povezanost ideologijske samoidentifikacije ispitanika i procijenjene ideologijske orijentacije roditelja. Studenti smatraju da nijedan agens socijalizacije nije čak ni osrednje utjecao na oblikovanje njihovih političkih stavova, a najslabijim ocjenjuju utjecaj agensa formalne političke socijalizacije – nastavnika u osnovnoj i srednjoj školi. Ispitanici smatraju da su roditelji više od ostalih agensa utjecali na njihove političke stavove, ali taj utjecaj u prosjeku ocjenjuju slabim, neovisno o tome smještaju li roditelje na istu ili različite pozicije na skali ideologijske orijentacije. Ispitanici koji su se svrstali na ljevicu i na desnicu priznaju nešto snažniji utjecaj roditeljske neformalne političke socijalizacije od onih koji su se svrstali u centar. Utvrđene su statistički značajne veze između ideologijske samoidentifikacije ispitanika i procijenjene ideologijske orijentacije roditelja. Mali je udio ispitanika koji ne percipiraju postojanje vlastitog i roditeljskog suglasja u ideologijskoj orijentaciji, a zanemariv je udio onih koji svoje roditelje smještaju na dijametralne pozicije skale. Ispitanici koji imaju veći interes za politiku, ali i oni iz politički stimulativnijeg okruženja, skloniji su odmaknuti se od političkog centra, kao i od ideologijske orijentacije svojih roditelja. Obiteljsko podudaranje ideologijske orijentacije raste percepcijom kvalitetnijih odnosa s roditeljima.

Autor u ovom radu ukazuje na važnost odgoja i obrazovanja u podizanju ljudske ličnosti i pravilnom razvoju ljudskih potencijala. U radu su prezentirani socijalizirajući faktori koji imaju primarnu ulogu u podizanju ljudske ličnosti, sposebnim akcentom na školu, kao žarišno središte socijalizacije, i porodicu, u kojoj se odvija primarna socijalizacija. Prilikom elaboriranja pojma obrazovanje, autor je predstavio najvažnija teorijska stajalištao obrazovanju. S obzirom na to da je intencija obrazovanja u savremenom dobu kapital, u radu je istaknuta nužnost vraćanja humanizirajuće ulogeobrazovanju. U radu je apostrofirana nužnost kreiranja konstruktivne obrazovne politike u Bosni i Hercegovini, koja će, pored interesovanja, uzeti u obzir i zahtjeve tržišta. U suprotnom, Bosna i Hercegovina će obrazovati kadrove za evropsko i druga tržišta. Neposredna posljedica navedenog koncepta obrazovanja, neusklađenog s tržištem, jeste tendencija odlaska mladih u evropske zemlje U radu su predstavljene različitenacionalne ideologije koje su utemeljene i u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine.

The economic crisis in 2008 stimulated two distinct types of economies in the post-industrial city of Maribor: start-ups and cooperatives. They were both introduced and promoted as alternatives to the industrial or service economy. In the article, I compare them to understand the features that influenced their success, continuity, and their mark on young people and society in general. The ethnographic work was devoted to the relationship between the company/cooperative employee and his/her family, kinship and age, socialisation, the role and meaning of local social and natural environments, perceptions of work, gender relations, missions and company products, legal conditions, the content of initial business training, the types and influences of supportive institutions, the acquisition of basic funds, leisure ideas and practices, the importance of digital technologies and databases, and the share of both business spheres in the formation of urban subcultures. The article also shows the importance of focal place, education and titles, recruitment and training (incubators), business skills, funds, language, growth, and the global movement of capital for the advancement of young entrepreneurs on both sides of the conceptual comparison. The author suggests that academic economics is the most important pillar of neoliberal ideology in Maribor and in shaping national legislation, policies, and funds. It is additionally important with its support to IT start-ups at the Venture Factory (University of Maribor). The crisis encouraged the state to support cooperatives from 2014 to 2018 with sociologists, philosophers, and anthropologists in the background. Later, when crisis was over, the state and municipality withdrew, and the community of cooperatives almost disappeared. ; Gospodarska kriza 2008. godine potaknula je dva različita tipa gospodarstva u postindustrijskom Mariboru: razvojne tvrtke (start-up-ove) i zadruge. Obje su inicijative shvaćene i predstavljene kao alternativa industrijskom ili uslužnom gospodarstvu na lokalnoj, a potom i na nacionalnoj razini. Oba smjera pokazuju duboke korijene u društveno-ekonomskim borbama i previranjima 20. stoljeća. Etnografski rad bio je posvećen odnosu poduzetnika / zadruge i obitelji, srodstvu i generaciji, te njihovoj socijalizaciji. Zanimala me je važnost lokalnoga društvenog i prirodnog okruženja, percepcija rada i rodni odnosi. Fokus je bio na misiji i proizvodima tvrtke / zadruge, pravnim odnosima, sadržajima početne poslovne edukacije, vrstama i utjecajima potpornih institucija, nabavi dugotrajne imovine, sadržajima za slobodno vrijeme te na važnosti digitalnih tehnologija. Posebno me zanimao izbor između ovih dviju poslovnih sfera (modela poslovanja), na formiranje urbanih supkultura i recipročni utjecaj supkultura na definiranje aktivnog građanstva. Istraživanje pokazuje važnost središnjeg prostora, obrazovanja i titula, zapošljavanja i osposobljavanja (inkubatori), poslovnih vještina, jezika i globalnog kretanja kapitala za razvoj mladih poduzetnika s obiju strana konceptualne usporedbe. Poduzetništvo je istraživano kroz strukturirane internetske intervjue s osnivačima središnjih institucija, poduzeća i zadruga, sudjelovanjem u javnim događanjima, te analizom nastupa u masovnim medijima i znanstvenim radovima. Istraživanje otkriva da su državne i općinske politike bitne za društvenu evaluaciju, podršku i opstanak različitih građanskih i ekonomskih organizacija. Državne preferencije odredile su osnovne uvjete za aktivan građanski angažman mojih sugovornika (25–45 godina). Državna potpora tvrtkama s ograničenom odgovornošću ili individualnom poduzetništvu, digitalnim tehnologijama i međunarodnom tržištu stavila je (mariborske) zadruge u drugi plan, jer nisu ispunile niti jedan zahtjev neoklasične ekonomije koja je prevladavala tijekom postsocijalističke tranzicije. Tako je nacionalno zakonodavstvo uvjetovalo važnost i dugoročan razvoj različitih vještina i licencija (ekonomija, informatika, međunarodna tržišta). Mreža obrazovne i financijske potpore bila je odgovarajuće snažna i sustavna. U međuvremenu, država je podupirala zadrugu samo u nekoliko kriznih godina, koja je u skladu s tim procvjetala, ali je ubrzo nakon povlačenja državne podrške ponovno nestala. ; Gospodarska kriza leta 2008 je spodbudila dve različni vrsti gospodarstev v postindustrijskem mestu Maribor: start-upe in zadruge. Obe smeri so razumeli in predstavljali kot alternativo industrijskemu ali storitvenemu gospodarstvu na lokalni in nato na nacionalni ravni. Oba tokova kažeta globoke korenine v družbeno-ekonomskih bojih 20. stoletja. Etnografsko delo je bilo posvečeno razmerju med podjetnikom/zadrugarjem in njegovo/njeno družino, sorodstvom in generacijo, njuni socializaciji. Zanimal me je pomen lokalnega družbenega in naravnega okolja, dojemanju dela, odnosi med spoloma, ipd. Spraševal sem o poslanstvu in izdelkih podjetja/zadruge, pravnih razmerjih, vsebinah začetnega poslovnega usposabljanja, vrstah in vplivih podpornih institucij, pridobivanju osnovnih sredstev, vsebinah prostega časa, pomenu digitalnih tehnologij. Posebej me je zanimal voliv obeh poslovnih sfer na oblikovanje urbanih subkultur ter povraten vpliv subkultur na opredeljevanje aktivnega državljanstva. Članek prikazuje tudi pomen osrednjega prostora, izobrazbe in nazivov, zaposlovanja in usposabljanja (inkubatorji), poslovnih veščin, jezika in globalnega gibanja kapitala za napredek mladih podjetnikov na obeh straneh konceptualne primerjave. Podjetništvo sem preučeval s strukturiranimi internetnimi intervjuji z ustanovitelji centralnih institucij, podjetij in zadrug, s sodelovanjem na njihovih javnih dogodkih ter z analizo njihovih nastopov v množičnih medijih in znanstvenih spisih. Študija razkriva, da so državne in občinske politike bistvene za družbeno vrednotenje, podporo in preživetje različnih civilnih ali tržnih organizacij. Državne preference so določale osnovne pogoje za aktivno civilno udejstvovanje mojih sogovornikov (starost 25–45 let). Državna podpora družbam z omejeno odgovornostjo ali individualnemu podjetništvu, digitalnim tehnologijam in mednarodnemu trgu je (mariborske) zadruge postavila v drugi plan, saj niso zadostile niti eni zahtevi neoklasične ekonomije, ki je prevladala v času postsocialistične tranzicije. Državna zakonodajna ureditev je tako pogojevala pomen in dolgoročni razvoj različnih znanj in licenc (ekonomija, računalništvo, mednarodni trgi). Podporno izobraževalno in finančno omrežje je bila temu ustrezno močno in sistematično. Medtem je država zadruge podpirala le nekaj pokriznih let, ki so temu primerno zacvetele, a kmalu po umiku države znova izginile. Družbeno ozadje ali etika ljudi na obeh straneh – novoustanovljenih podjetij in zadrug – ni ta, ki določa njihov uspeh »na trgu«. Na obeh straneh sem srečal zelo predane podjetnike - kreativne in inovativne v Schumpetrovem smislu. S favoriziranjem samo določenih pravnih oblik podjetništva (d. o. o., s. p.) sodobna država kaže svojo ideološko selekcijo, s čimer ovira ali omejuje podjetniško miselnost, s katero poskuša zgraditi novo aktivno družbo. Ne podpira vseh iniciativ, temveč predvsem tiste z donosno razširljivostjo in globalnim dosegom. Lokalna okoljska, prehranska, bivalna, in skupnostna agenda je na polju formalnega podjetništva pravno drugotnega pomena in (ne)sistematično podhranjena. Uvršča se v sfero socialne ali korektivne dopolnitve, ne enakovrednega razvojnega modela.

this study we illustrate and comparatively analyze collective - geopolitical - identifications of Former Yugoslav citizens in the context of a specific process of political transition that took place in its territory. The research into the breadth and character of this kind of group belonging has a great theoretical importance in predicting the development of specific intergroup attitudes (perception of other groups that inhabit the same social territory) and, notably, intergroup relations. The study looks into geo-political affiliations (the sense of belonging to different geo-political communities) of the same generation cohort (the subjects who were between 32 and 38 years old at the time of the research) whose members were born in different historical periods and whose political socialization took place in different social and political circumstances. The direct aim of the secondary analysis of the data collected in two Former Yugoslav citizens' attitudes researches conducted in two different periods of Yugoslavia's transition - the very beginning, in 1990 and recently, in 2006 - was to establish the basic characteristics and possible changes in their geo-political affiliations, in terms of range and intensity. The analysis has shown that in the beginning of the transition (in the first period observed) there was a greater geo-political affiliation differentiation within each subject, but that the majority still preferred Yugoslav nationality. The young from Slovenia and Kosovo represent paradigmatic exceptions that manifest a dramatic decrease in collective identification awareness even at this early stage. This growing trend which, in terms of psychology, represented a transition from the national and civil to ethnic-territorial model of collective identification, gradually takes over the consciousness of the citizens in all new-formed national countries. At the same time, the structure becomes more uniform. The factor analysis based on the 2006 data statistically verified the existence of a dimension we named a parish in contrast to cosmopolitan belonging. The point is that there is a bipolar factor, with regional and national sense of belonging on its negative, and belonging to Former Yugoslavia, to Europe and the world in general on its positive pole. The resulting factor scores showed that the subjects from different geo-political communities of Former Yugoslav territory belonging to the same generation are characterized by a different collective identification framework breadth, i.e. they are positioned on different poles of the local-mondial dimension. This positioning corresponds more with specific trends of political socialization (socialization effect) of separate segments of the Former Yugoslav youth than with the further, common, collective historical experiences (period effect) of the generation in general. ; U ovom radu prikazujemo i komparativno analiziramo kolektivne (geo-političke) identifikacije stanovnika bivše Jugoslavije u kontekstu osobenog procesa političke tranzicije koji se odvijao na njenim prostorima. Rad se bavi geo-političkim afilijacijama (osećanjem pripadništva različitim geo-političkim zajednicama) iste generacijske kohorte (ispitanici koji su u vreme sprovođenja istraživanja imali između 32 i 38. godina starosti) čiji su članovi rođeni u različitim istorijskim periodima i čija se politička socijalizacija odigravala u drugačijim društvenim i političkim okolnostima. Sekundarna analiza podataka iz dva istraživanja sprovedenih u dva različita perioda jugoslovenske tranzicije - na samom njenom početku, 1990. i nedavno, 2006. - imala je za cilj utvrđivanje osnovnih karakteristika i eventualnih promena njihovih geo-političkih afilijacija, u obimu i intenzitetu. Rezultati sprovedene analize pokazali su da je na početku tranzicije postojala veća diferenciranost strukture geopolitičkih afilijacija unutar svakog uzorka, ali da je većina ispitanika još uvek primarni značaj prida- vala osećanju pripadnosti Jugoslaviji. Petnaest godina kasnije, struktura geopolitičkih afilijacija postaje uniformnija. Promena čiji psihološki smisao predstavlja prelazak sa nadnacionalnog i građanskog na etničko-teritorijalni model kolektivne identifikacije, postepeno prevladava u svesti građana svih novoformiranih nacionalnih država. Faktorska analiza sprovedena na podacima iz 2006., statistički je verifikovala postojanje dimenzije koju smo nazvali parohijalna nasuprot kosmopolitskoj pripadnosti. Reč je o bipolarnom faktoru čiji negativan pol čine regionalna pripadnost i pripadnost državi, dok se na pozitivnom polu grupišu pripadnost bivšoj Jugoslaviji, pripadnost Evropi i svetu u celini. Dobijeni faktorski skorovi pokazali su da iste generacije ispitanika iz različitih geo-političkih zajednica s teritorije bivše Jugoslavije karakteriše različita širina okvira kolektivnih identifikacija tj. da se oni pozicioniraju na različitim polovima dimenzije lokalno-mondijalno. Ovo pozicioniranje korespondira pre sa osobenim trendovima političke socijalizacije (efekat socijalizacije) pojedinih segmenata omladine bivše Jugoslavije nego sa njihovim kasnijim, zajedničkim, kolektivnim istorijskim iskustvima (efektom perioda) generacije u celini.

U ovom radu prikazuje se korištenje art-terapije u svrhu očuvanja i unapređenja mentalnog zdravlja djece i mladih s teškoćama. Stigmatizacija s kojom se često susreću narušava njihovo mentalno zdravlje dok uspješna socijalna integracija djeluje kao zaštitni faktor u očuvanju i unapređenju mentalnog zdravlja. S tim ciljem proveden je projekt "Poveži se bojom, približi se slikom" u kojem su sudjelovala djeca i mladi s teškoćama, kao i njihovi vršnjaci tipičnog razvoja. U sklopu projekta provedeno je istraživanje čiji je cilj bio ispitati uspješnost metode art-terapije kao načina senzibilizacije djece i mladih, učenika osnovnih i srednjih škola, za potrebe i mogućnosti osoba s teškoćama te poticanja inkluzivnog promišljanja i djelovanja. U istraživanju je sudjelovalo 359 učenika/učenica s područja Splitsko-dalmatinske županije, ujedno i sudionika/-ica projekta. Korišten je anketni upitnik koji se sastojao od pitanja otvorenog i zatvorenog tipa te su prikupljeni i analizirani kvalitativni i kvantitativni podaci. Rezultati su pokazali da art-terapija korištena kao alat za socijalnu interakciju pridonosi povećanju stupnja senzibilizacije i prihvaćanja djece s teškoćama od strane njihovih vršnjaka bez teškoća. Naposljetku dvosmjerna socijalizacija u poticajnom okruženju posljedično pridonosi zaštiti i unapređenju mentalnog zdravlja djece s teškoćama.

It is well known that all educational policies promote inclusion as the major idea in a contemporary system of education. Inclusive education allows children with and without disabilities to attend the same age-appropriate classes at their local school, with additional, individually tailored support if needed. However, large equity gaps in education access and outcomes still exist between groups of children, because some marginalized groups of children experience shockingly low rates of access and learning. Children with disabilities are still faced with a lot of challenges in realizing their right to education and they are one of the most marginalized and excluded groups in education. The Croatian laws clearly indicate that disabled children have the right to an inclusive education and that schools have to provide conditions which lead to successful education of all children. A question arises, however, regarding the level at which the Law is implemented in educational practice, due to the fact that it is unknown whether the conditions for its proper implementation exist in Croatian schools. Some results of the research which was conducted in the frame of the project "Evidence-based early educational interventions" are presented in this paper. The main goals of the research are (1) to determine areas in which students with disabilities need additional support and (2) to analyse differences in the perceived inclusive dimension of the quality of educational processes, from the perspective of teachers as well as from the perspective of students, in five mainstream Croatian primary schools. The research was conducted on a sample of 97 students with disabilities and 97 of their peers without disabilities. Students and their teachers filled in two Questionnaires about students' behaviours that were developed for the purpose of the Project (the Questionnaire for students and the Questionnaire for teachers). The results suggested that students with disabilities have a need for additional support in the educational process, as well as support in developing appropriate relationships with peers. However, they do not reach the expected level of socialization and academic success, which indicates that the policy of inclusion is still not well implemented into educational practice. Different reasons for such results and suggestions for overcoming this situation are discussed. ; Dobro je poznato da sve obrazovne politike promoviraju inkluziju kao glavnu ideju svakog suvremenog obrazovnog sustava. Inkluzivno obrazovanje omogućuje djeci s teškoćama i bez njih da zajedno uče u istim razredima, u skladu sa svojom dobi, uz dodatnu, individualno prilagođenu podršku djeci koja je trebaju. Međutim, u obrazovanju još uvijek postoje velike nejednakosti u pristupačnosti obrazovanja i ishodima učenja nekih skupina djece, budući da postoje marginalizirane skupine koja doživljavaju izuzetno nisku razinu pristupačnosti obrazovanja i kvalitete učenja. Djeca s teškoćama još su uvijek suočena s mnogim izazovima u ostvarivanju svog prava na obrazovanje i ona u tom smislu predstavljaju jednu od najmarginaliziranijih i isključenih skupina. U hrvatskom je zakonodavstvu jasno naglašeno da djeca s teškoćama imaju pravo na inkluzivno obrazovanje i da su škole dužne osigurati uvjete koji vode uspješnom obrazovanju sve djece. Pitanje se, međutim, postavlja u odnosu na razinu u kojoj se zakon provodi u odgojno-obrazovnoj praksi, budući da je nepoznato postoje li uvjeti za njegovu primjerenu primjenu u hrvatskim školama. U ovom je radu prikazan dio rezultata istraživanja koje je provedeno u sklopu projekta "Rane odgojno-obrazovne intervencije temeljene na pokazateljima uspješnosti". Osnovni ciljevi istraživanja su (1) utvrditi područja u kojima učenici s teškoćama trebaju dodatnu podršku i (2) analizirati razlike u doživljenoj inkluzivnoj dimenziji kvalitete obrazovnog procesa iz perspektive učitelja i iz perspektive učenika, u pet hrvatskih redovnih osnovnih škola. Istraživanje je provedeno na uzorku od 97 učenika s teškoćama i njihovih 97 standardno razvijenih vršnjaka. Učenici i njihovi učitelji ispunili su dva upitnika o ponašanju učenika koji su razvijeni za potrebe projekta (Upitnik za učenike i Upitnik za učitelje). Rezultati pokazuju da učenici s teškoćama imaju potrebu za dodatnom podrškom u obrazovnom procesu, ali i za podrškom u razvoju primjerenih odnosa s vršnjacima. Međutim, oni ne postižu očekivanu razinu socijalizacije i akademskog uspjeha, što pokazuje da se inkluzivna politika još uvijek nedovoljno dobro implementira u obrazovnu praksu. Autori raspravljaju o različitim razlozima dobivenih rezultata i mogućim načinima prevladavanja uočenog nesuglasja.

Cilj istraživanja bio je ispitati stavove srednjoškolskih učenika, njihovih roditelja i profesora o nekim europskim vrijednostima. Prihvaćenost pojedinih europskih vrijednosti ispitana je s obzirom na spol, dob, vrstu srednje škole koju pohađaju učenici, školsku spremu roditelja, regionalnu i nacionalnu pripadnost ispitanika. Uzorak čini 2143 učenika srednjih škola, 1027 roditelja srednjoškolaca te 181 profesor. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da postoji statistički značajna razlika među učenicima s obzirom na regionalnu pripadnost u stupnju prihvaćanja europskih vrijednosti. Najviši stupanj prihvaćanja iskazuju učenici Primorsko-goranske županije, koji se značajno razlikuju u stupnju prihvaćanja europskih vrijednosti od svojih vršnjaka iz Istarske županije. Učenici starije dobi pokazuju viši stupanj prihvaćanja europskih vrijednosti za razliku od mlađih učenika. Isto tako, srednjoškolke pokazuju viši stupanj prihvaćanja europskih vrijednosti u odnosu na svoje muške kolege. Postoji statistički značajna razlika između roditelja muškog i ženskog spola u stupnju prihvaćanja europskih vrednota u korist muških ispitanika, koji pokazuju viši stupanj prihvaćanja europskih vrednota od ženskih ispitanika. Na kraju, dobiveni rezultati pokazuju da ne postoji statistički značajna razlika u stupnju prihvaćanja europskih vrijednosti s obzirom na spol, dob i nacionalnu pripadnost profesora srednjih škola. ; The aim of this study was to examine the attitudes of high school students, their parents and teachers towards some European values. The acceptance of certain European values was examined in relation to subjects' gender, age, type of high school, parents' education, regional and national affiliation. The sample comprised 2143 high school students, 1027 high school students' parents and 181 teachers. The results show the statistically significant difference in the degree of acceptance of European values between students of different regional affinity. Students from the Primorsko-goranska county show the highest level of acceptance, which is statistically different from the one obtained in their peer group from Istarska county. The degree of acceptance is higher in the group of older female students in comparison with younger male students. Furthermore, female high school students show higher degree of acceptance then their male peers. There is a statistically significant difference in the acceptance of European values between male and female parents: male parents show higher acceptance of those values in comparison with female parents. Finally, the results showed no statistically significant difference in the degree of acceptance of European values in regard to gender, age and national affiliation of high school teachers. ; Die Untersuchung hatte zum Ziel, die Einstellungen von Mittelschülern, deren Eltern und Lehrern zu einigen europäischen Werten zu überprüfen. Die Akzeptanz einzelner europäischer Werte wurde im Hinblick auf Geschlecht und Alter der Mittelschüler, Art der von ihnen besuchten Mitelschule, Schulausbildung der Eltern, regionale und ethnische Zugehörigkeit der Befragten untersucht. Befragt wurden 2143 Mittelschüler, 1027 Eltern von Mittelschülern und 181 Lehrer. Auf Grund der gewonnenen Ergebnisse kann gefolgert werden, dass der Grad der Akzeptanz europäischer Werte unter den Schülern eine statistisch bedeutende Abweichung im Hinblick auf deren regionale Zugehörigkeit aufweist. Die größte Akzeptanz äußerten die Schüler aus dem Kroatischen Küstenland (Hrvatsko primorje), deren positive Einstellungen sich bedeutend von den Einstellungen ihrer Altersgenossen aus Istrien unterscheiden. Die Schülerinnen höherer Altersstufen äußerten eine höhere Akzeptanz europäischer Werte als die jüngeren Schüler. Gleichermaßen zeigen die Mittelschülerinnen einen höheren Zustimmungsgrad als deren männliche Kollegen. Es gibt einen statistisch bedeutsamen Unterschied zwischen den Eltern männlichen und weiblichen Geschlechts im Hinblick auf deren Akzeptieren von europäischen Werten zugunsten der männlichen Befragten, die einen höheren Grad der Akzeptanz europäischer Werte aufweisen als die weiblichen Befragten. Darüber hinaus lassen die gewonnenen Ergebnisse den Schluss zu, dass es keinen statistisch bedeutenden Unterschied im Grad der Annehmbarkeit europäischer Werte gibt im Hinblick auf Geschlecht, Alter und ethnische Zugehörigkeit der Mittelschullehrer.