Suchergebnisse

Pitanje prave mjere decentralizacije unutar Grada Zagreba analizira se u širem okviru. Ističe se decentralizacija kao jedan od temeljnih reformskih procesa u suvremenim političko-upravljačkim sustavima europskih zemalja. No, decentralizacija nije jedini proces koji utječe na formiranje dobrih standarda upravljanja gradovima: nužno je uzeti u obzir i doktrinu dobrog upravljanja, koju podupire Europska unija, niz drugih međunarodnih organizacija, ali i sve veći broj zemalja. U ostvarenju standarda dobrog gradskog upravljanja razmatra se uloga mjesne samouprave u Hrvatskoj, a napose u velikim gradovima i Gradu Zagrebu. Upozorava se da osnivanje preko dvije stotine mjesnih odbora kao zasebnih pravnih osoba vodi prema fragmentaciji Grada Zagreba i bitno otežava ili čak i onemogućuje integrirano gradsko upravljanje i smisleno rješavanje urbanih i upravljačkih problema. ; The issue of adequate decentralisation within the City of Zagreb is analysed in the broader frame. Decentralisation is one of the main reform processes of the current governance system in European countries. However, decentralisation is not the only process that influences the standards of good urban governance. Good governance doctrine, supported and implemented in the European Union, many other international organisations, and increasing number of countries world-wide, should be taken into consideration as well. The role of territorial selfgovernment below municipal level in implementation of good urban governance standards in Croatia, especially within large cities and the City of Zagreb, is discussed. It should be emphasised that establishing more than two hundred of territorial committees as separate and full legal entities can cause managerial fragmentation in the City of Zagreb and hinder or even impede integral urban management and sound solving of numerous urban and managerial problems.

Analizira se koncept dobre vladavine, počevši od razloga koji su doveli do njegova razvoja, temeljnih značajki i mogućnosti utjecaja na reformske pristupe kojima je cilj dosezanje kvalitetne suvremene vladavine. Najprije se analiziraju različita shvaćanja i razvojne karakteristike koncepta vladavine, zaključno sa suvremenom konceptualizacijom koja se u radu povezuje s učincima menadžerskih reformi javne uprave i procesom globalizacije, a koja stremi iznalaženju modela koji bi omogućio šire uključivanje građana i civilnog društva te istodobno djelotvornost u radu javne uprave kao preduvjet ekonomskog i društvenog razvoja. U tu se svrhu posebno analiziraju načela dobre vladavine iznesena u "Bijeloj knjizi europske vladavine" uz početnu pretpostavku da su ona prisutna u očekivanjima ispunjenja političkih, ekonomskih i institucionalnih, tzv. kopenhaških kriterija za pridruživanje Europskoj uniji. U radu se jačanje upravnih kapaciteta, utvrđivanje načela uz pomoć kojih se može ocijeniti kvaliteta suvremene vladavine i šire uključivanje civilnog društva identificiraju kao temeljna obilježja različitih pristupa dobroj vladavini. ; The concept of good governance is analyzed with particular emphasis on reasons that contributed to its development, main characteristics and possible impact on reform approaches which aim at achieving quality of contemporary governance. Different conceptions and developmental characteristics of governance are firstly examined, concluding with contemporary conceptualization that tends to widely engage citizens and civil society in the decision-making process, and at the same time accomplish greater effectiveness of public services as a precondition to economic and social development. According to findings presented in this article, this modern approach to the study of governance is in close connection with the effects of managerial reforms and the globalization process. Good governance principles introduced in the European Commission's document "European Governance – A White Paper" are especially focused on. The research's starting assumption was that those principles derive from the so-called Copenhagen criteria, or political, economic and institutional conditions for membership in the European Union. The article identifies three main characteristics of different approaches to the concept of good governance: strengthening of administrative capacities, determination of principles which should contribute to the quality of contemporary governance assessment, and wider engagement of and consultation with the civil society.

U radu se razmatra odnos javnih politika i modernog koncepta upravljanja (governance). Izraz upravljanje u osnovi označuje nov oblik veze politike, uprave i društva, koji se više ne zasniva na isključivoj dominaciji sfere politike u odnosu prema upravi i horizontalnoj sferi društva. Različiti pristupi javnim politikama na različit način postavljaju problem tih triju sfera, no neovisno o načinima postizanja koherentnosti između njih, sve ih karakterizira nadomješćivanje tradicionalnog pristupa ostvarivanja kolektivnih ciljeva zasnovanog na načelu »zapovijedaj i nadziraj« načelom pregovaranja različitih sektora i razina. ; The author discusses the relations between public policies and the modern concept of governance. It is emphasised that the term governance actually designates a new form of relations between politics, public administration, and society, which are not based on the exclusive dominance of politics over public administration and the horizontal sphere of society any more. Different approaches to public policies put the issue of these three spheres into different perspectives. Notwithstanding the manners of achieving coherence between them, they are all characterised by supplementing the traditional approach of obtaining collective objectives, based on the »order and supervise« principle, with the principle of negotiating between different sectors and levels.

U naslovu rada je upitnik: to upućuje na pravnu problematiku koja još nije definitivno razriješena. Temeljno pravno pitanje na koje ovaj članak odgovara moglo bi se ovako formulirati: imaju li vjernici laici crkvenu vlast upravljanja ili u njoj mogu samo surađivati? Povod raspravi dale su dvije kanonske odredbe sadašnjeg Zakonika kanonskog prava: prva se odnosi na mogućnost suradnje vjernika laika u vlasti upravljanja (kan. 129, § 2), a druga na mogućnost da vjernici laici budu imenovani crkvenim sudcima (kan. 1421, § 2), što je služba povezana s obavljanjem odgovarajuće vlasti. Je li posrijedi nedosljednost u samom Zakoniku ili je moguće doći do sinteze? U pokušaju odgovora na to pitanje autori induktivnom metodom najprije govore općenito o vlasti upravljanja u Crkvi, a zatim o vjernicima laicima te općenito o njihovim pravima i obvezama u Crkvi. Zatim pristupaju analizi kan. 129, § 2 i kan. 1421, § 2, s posebnim osvrtom na izvore koji su utjecali na formulaciju tih kanona. Konačno, predstavljaju dvije škole, rimsku i münchensku, te dvije teorije, sakramentalnu i nesakramentalnu o izvorima i prenošenju svete vlasti (sacra potestas) u Crkvi. Moguće rješenje postavljenog pitanja i svojevrsnu sintezu u zaključku pronalaze u dvostrukoj izvornosti i dvostrukom prenošenju jedne i jedine Kristove vlasti u Crkvi: po sakramentu sv. reda i po kanonskom poslanju (missio canonica) u ime Crkve. ; Summary In this unsolved issue of the Canon law, the basic juridical question could be expressed in this way: do the lay faithful possess the ecclesiastical power of governance, or they can only participate in it? The discussion is motivated by two paragraphs of the current Canon Law. The first one deals with the possibility of collaboration of the lay faithful in the exercise of the power of governance (can. 129, § 2). The other one refers to the possibility for lay faithful to be appointed for ecclesiastical judges (can. 1421, § 2), which is linked to exercise of the power of governance. Is the Cannon law incoherent, or a synthesis is possible? The authors following the inductive method firstly explain the power of governance in the Church, then the status of the lay faithful, and their general rights and duties in the Church. Then the authors analyze the cannons 129, § 2 and 1421, § 2, giving particular attention to the sources that influenced the formulation of these canons. Finally, they present the theories of the Roman and the Munich school, the sacramental and the non sacramental theory, regarding the sources and transmission of the sacred power (sacra potestas) in the Church. The possible solution and synthesis are found in the double source and the double tradition of the one and only Christ's power in the Church, by the sacrament of Holy Orders, and the canonic mission (missio canonica) in the name of the Church.

Autor analizira simptome krize demokracije u Europi koncentrirajući se na tri skupine simptoma: u prvom redu na simptome krize u tranzicijskim zemljama koje su ušle u članstvo Europske unije u okviru petog proširenja; jedan je od glavnih indikatora te krize slab odaziv glasača iz tranzicijskih zemalja na izbore za Europski parlament godinu dana nakon ulaska u članstvo EU-a. Razlog tog podbačaja autor vidi u razočaranosti demokracijom i tranzicijom te u formalnom udovoljenju kopenhaškim kriterijima, uslijed čega su odmah nakon ulaska u EU nove zemlje članice svoju zadaću demokratizacije smatrale dovršenom.Drugi je simptom krize negativan ishod referenduma za ratifi kaciju ugovora kojim se uspostavlja Ustav za Europu u Francuskoj i Nizozemskoj, što je pokrenulo lančanu reakciju odbacivanja osnovnih instrumenata demokratizacije EU-a koje su zemlje članice prethodno prihvatile i s kojima su se u potpunosti suglasile. Treći element krize demokracije jest demokratski defi cit u EU-u i različito viđenje načina kako da se on prevlada, jačanjem federalističkih elemenata EU-a ili interguvernmentalnih procedura. Na kraju se konstatira da u suvremenoj Europi postoje tri modela demokracije, po uzoru na Siedentopovu klasifi kaciju modela privlačnosti demokracije, i da je kriza demokracije u Europi potencijalno opasna za daljnji razvoj europskih društava jer se pobjedom nad komunizmom nije ostvario očekivani trijumf demokracije, nego je demokracija u Europi izložena nasrtajima raznih oblika političke patologije, uz deziluziju i neispunjena očekivanja. ; In this article the symptoms of the crises of democracy are analyzed. The author concentrates on three sets of symptoms: fi rst, on the symptoms emerged in transition, post-communist countries that joined the EU within the Fifth enlargement. One of the main indicators of such crises is the low turnout in the European Parliament elections in 2004, only one month after their joining the EU. The reasons for such a bad turnout are the disappointment in democracy and in transition, ...

U članku se razmatraju značajke e-upravljanja i e-komuniciranja, kao važnih elemenata novog upravljanja javnim sektorom. Autor ističe da je jedno od najvažnijih načela novog upravljanja javnim usmjerenost prema korisniku. Tim se načelom osigurava pomak od Weberovog tipa birokratske uprave, ograničene na hijerarhijske postupke, k fl eksibilnoj, i korisnicima (građanima) bliskoj i susretljivoj javnoj upravi. Nakon toga autor razmatra rezultate istraživanja e-komuniciranja slovenske javne uprave s građanima, promatrajući slanje elektronskih poruka (pitanja) građana na opću elektronsku adresu upravne institucije. U samom istraživanju, elektronska poruka bila je poslana najvažnijim institucijama javne uprave i državnim institucijama. Na osnovi rezultata istraživanja autor zaključuje da je Slovenija uspjela postići neke osnovne elemente neophodne za razvoj elektronskog upravljanja, te elektronske komunikacije između građana i državne uprave. No, autor zaključuje da je u Sloveniji neophodna dodatna reforma javne uprave u smislu njezine informatizacije, koja će stimulirati promjene u upravnoj kulturi službenika i povećanje njihove spremnosti za rad u fl eksibilnoj radnoj okolini. ; The article deals with features of e-governance and e-communication, as important elements of new management of the public sector. The author points out that one of the most important principles of new management is customer orientation. This principle ensures a move from the Weberian type of bureaucratic administration, limited to hierarchical procedures, towards a fl exible and user (citizen) friendly public administration. The author considers the results of a study of e-communication of the Slovenian civil service with citizens; he observes the sending of e-mail messages (questions) by citizens to the general e-mail address of an administrative institution. In the study, messages have been sent to the most important institutions of civil service and government institutions. Based on the results of the study, the author concludes that ...

U članku se razmatra transformacija procesa implementacije politike prema osobama s invaliditetom (OSI) u Hrvatskoj, koja je posljedica transformacije modela kreiranja politike prema OSI – iz medicinskog u socijalni, s tendencijom prema razvoju modela ljudskih prava. S obzirom na procesnu usmjerenost analize, implementacija se sagledava na temelju koncepta javnog upravljanja te se koristi teorijski okvir višerazinskog upravljanja Michaela Hilla i Petera Hupea, koji implementaciju shvaćaju kao operativno upravljanje. Konceptualiziraju se i analiziraju promjene aktivnosti operativnog upravljanja na razini sustava, organizacije i pojedinca kao posljedica spomenute transformacije modela. Analizom intervjua aktera politike i provedbenih dokumenata, kao dijela interdisciplinarnog istraživačkog projekta, autorice pokazuju da je u hrvatskoj politici prema OSI došlo do neujednačene transformacije na različitim razinama implementacije (sustav/organizacija/pojedinac). Tako je na razini sustava utvrđena prisutnost socijalnog modela s tendencijom daljnjeg razvoja okvira implementacije prema modelu ljudskih prava. Razinu međuorganizacijskih odnosa obilježava socijalni model, a na razini pojedinca tek se događa izlazak iz medicinskog modela. ; The paper studies the transformation of the process of implementation of the policy toward persons with disabilities (OSI) in Croatia, which arises as a consequence of the transformation of the model of policy-making toward persons with disabilities – from a medical to a social one, with a tendency for development of a model of human rights. Considering the process-based orientation of the analysis, the implementation is examined through the concept of public governance, by using the theoretical framework of multiple governance by Michael Hill and Peter Hupe, who understand implementation as operational governance. Changes of activities of operational governance at the systemic, organizational and individual levels as a consequence of the mentioned transformation of the model are conceptualized and analysed. Through an analysis of the interviews of policy actors and implementation documents, as part of an interdisciplinary research project, the authors show that Croatian policy toward persons with disabilities has seen non-uniform transformation at different levels of implementation (the system/organization/individual). At the systemic level, the existence of the social model with a tendency for further development of the implementation framework toward a model of human rights has been established. The level of inter-organizational relations is characterized by the social model, and at the individual level getting out of the medical model is only taking place.