Rad se bavi inačicom socijalne države koja se od devedesetih godina razvijala u Hrvatskoj, odnosno pitanjem kako su socijalni programi za veterane i pretvaranje veteranskih organizacija u ključne političke aktere utjecali na njezin razvoj. Hrvatska ima oko pola milijuna registriranih veterana te snažne i brojne veteranske organizacije. Djelomice reagirajući na mobilizaciju veteranskih organizacija, vlade predvođene HDZ-om stvarale su od 1994. trajne materijalne povlastice za veterane, uz simbolične poveznice koje njeguju od svršetka Domovinskog rata. Jačanje veteranskih organizacija kao političkih aktera utjecalo je stoga na razvoj socijalne države u Hrvatskoj. Snažno oslanjanje na obitelj u pružanju skrbi središnje je obilježje koje Hrvatska dijeli s drugima konzervativnim socijalnim državama, dok je klijentelistički karakter odnosa između države i društvenih skupina povezuje s južnim tipom konzervativne socijalne države. Nadalje, Hrvatsku obilježavaju "kompenzacijski" socijalni programi, kako za veterane tako i u obiteljskoj politici općenito, koji imaju kontradiktorne društvene učinke. Klijentelističku inačicu konzervativne socijalne države u Hrvatskoj održava politička mobilizacija veteranskih organizacija, ali je istodobno nagrizaju odnosi ovisnosti, predbacivanja i brojni drugi socijalni učinci tih programa. Ovaj rad ukazuje na potrebu obuhvatnijih komparativnih istraživanja socijalne države u Hrvatskoj. ; The paper theorizes about the type of welfare state that emerged in Croatia post-1990, focusing specifically on ways in which the evolution of welfare programmes for veterans, and the gradual strengthening of veteran organizations as pivotal political actors, impacted its morphology. Croatia currently has a population of around 500,000 registered veterans, which in the mid-1990 started organizing into powerful organizations. Partly in response to this mobilization, from 1994 onwards HDZ governments created a comprehensive institutional architecture of entitlements for veterans, instituting durable material linkages alongside symbolic ties to this population. The prominence of veterans as a pivotal political actor has impacted the development of the welfare regime in Croatia. Strong reliance on the family for a broad range of care work is the central feature Croatia shares with other conservative welfare regimes, while the clientelist character of state-society relations relates it specifically to their Southern variant. Distinctly, the "compensatory" character of welfare programmes, which is characteristic of veteran programmes, and of family policy in Croatia generally, creates contradictory impulses. What seems to have emerged is a specific clientelist variant of a conservative welfare regime, sustained by veteran mobilizations, while at the same time eroded by the dependency, resentment and a myriad of other social impacts of these programmes. Future research on the welfare state in Croatia will hopefully further explore the arguments that this paper brings forward.
The context of today's debates about social policies is marked by the negative effects of the economic crisis and new social risks. There is a need for re-designing of the welfare state, which should take into account the new changes and trends, including demographic changes, changes in the labour market and family structure. As a possible answer to the aforementioned social changes and new social risks, especially in the EU countries, a concept of social investment is developing. The paper presents the characteristics of social investment, the way in which it appears in European strategic documents and refers to the criticism of the concept. Social investment is a new concept which in its essence implies a double return on investment: financial return on invested capital on the one hand and the achievement of positive social returns on the other. It is focused on the future; on support of the children and families, work activation and coping with new social risks throughout the life cycle. The authors have analyzed, using the data that show the long-term changes in the structure of social costs in European countries, to what extent has the concept 'come to life' in the European area. The analysis shows that, for now, there is no significant shift in European welfare states towards social investment, with the exception of the Scandinavian countries, and therefore we cannot speak about its achievements and effectiveness. The concept of social investment for now remains a normative platform and an ambiguous policy attempt for reconciling economic and social logic of the welfare state in new conditions. Nevertheless, social investment is becoming a part of social policy and it remains to be seen how much will it be further encouraged as an attempt to respond to new social risks and a possible way of re-thinking the welfare state. ; Kontekst današnjih rasprava o socijalnim politikama obilježen je negativnim učincima ekonomske krize te novim socijalnim rizicima. Postoji potreba za redizajniranjem socijalne države koja bi trebala uzeti u obzir nove izazove i trendove, uključujući demografske, promjene na tržištu rada i obiteljskoj strukturi. Kao mogući odgovor na navedene promjene i izazove novih socijalnih rizika, posebice u zemljama EU-a, javlja se koncept socijalnog ulaganja. Rad prikazuje i analizira koncept socijalnih investicija, njegov razvoj i ukorijenjenost u europskom prostoru. Prikazuju se odrednice socijalnog ulaganja i kako se koncept pojavljuje u europskim strateškim dokumentima te se osvrće na kritike koncepta. Socijalno ulaganje je nov koncept koji u svojoj suštini implicira dvostruki povrat ulaganja: financijski povrat investiranog kapitala i ostvarenje pozitivnog socijalnog povrata. On je fokusiran na budućnost; na podršku djeci i obitelji, radnu aktivaciju i borbu s novim socijalnih rizicima u cijelom životnom ciklusu. Analizira se, koristeći podatke koji prikazuju dugoročne promjene u strukturi socijalnih troškova europskih zemalja, koliko je koncept »zaživio« u europskom prostoru. Analiza pokazuje da se za sada ne može govoriti o zaokretu europskih socijalnih država prema socijalnom ulaganju. Izuzetak su skandinavske zemlje gdje je koncept socijalnih investicija već u velikoj mjeri zaživio kako pokazuju podaci. Koncept socijalnog ulaganja za sada ostaje više određena normativna platforma politika za balansiranje ekonomske i socijalne logike socijalne države u novim uvjetima. Međutim, očito je da koncept socijalnog ulaganja postaje dijelom socijalnih politika i ostaje vidjeti kako će se razvijati u budućnosti kao pokušaj novog promišljanja i načina djelovanja socijalne države.
Starenje stanovništva jedna je od najvećih strukturnih promjena koje trenutno utječu na razvoj svih europskih socijalnih država. Različite države se suočavaju s tim promjenama na različite načine. Kao odgovor na svjetsku gospodarsku krizu, mnoge su države reformirale svoje mirovinske sustave i način na koji odgovaraju na rastuće potrebe za skrbi. Te promjene znatno utječu na stavove ljudi o perspektivi socijalne države i na njihova očekivanja u budućnosti vezano uz buduću raspodjelu odgovornosti u pružanju skrbi za starije osobe. Temelj za analizu su podatci prikupljeni u poredbenom europskom projektu uz metodu korištenje demokratskih foruma. Stavove i očekivanja sudionika – kao i razloge i argumente koje su iznijeli – upotrijebili smo kako bismo rasvijetlili čimbenike koji će vjerojatno oblikovati buduće oblike skrbi za starije osobe i mjere mirovinske politike. Analizirali smo četiri države koje imaju različite socijalne režime – Norvešku, Sloveniju, Njemačku i Ujedinjeno Kraljevstvo – i usredotočili se na podjelu odgovornosti između države, tržišta i obitelji, kao i na sličnosti i razlike u prioritetima i proizlazeće argumente iznesene u te četiri države. ; Population ageing is one of the biggest structural changes currently affecting the development of all European welfare states. Countries have tackled these changes in different ways. In reaction to the global economic crisis, many countries have reformed their old-age pension systems and how they address the rising care needs. These changes are bound to influence how citizens view the welfare state's prospects and what they expect from it in the future in relation to policies for the elderly. The paper explores citizens' attitudes and expectations with regard to the future division of responsibilities for the provision of welfare for the elderly. The basis for the analysis is data gathered in a comparative European project adopting coordinated democratic forums as a methodology. We use the participants' views and expectations – as well as the reasons and arguments they presented – to shed light on the factors likely to shape future elderly care and old-age pension policies. We analyse four countries – Norway, Slovenia, Germany and the UK – belonging to four different welfare regimes and focus on the division of responsibilities between the state, the market and the family and the differences and similarities in priorities and subsequent arguments put forward in the four countries.
This paper examines how the individual and country-level factors affect the childcare financing attitudes, particularly the effect of socialization in a particular welfare regime. This area of research is fraught with methodological and conceptual issues, including the over-reliance on Esping-Andersen's regime typology. Therefore, the authors also investigate whether a more family-policy-nuanced categorization of welfare regimes better accounts for the cross-country variations in childcare attitudes. Using the 2012 ISSP data, the authors conducted the multilevel analysis of 24 European countries, and while the effect of most predictors is generally consistent with the previous research, this study's most important finding is that the alternative Leitner's "Varieties of Familialism" typology better accounts for the cross-national variations in childcare attitudes than the classical Esping-Anderson's typology. This speaks of the importance of a programmatic approach in the welfare state attitudes analysis which links the public support for specific social programs to its unique characteristics. ; U radu se analizira kako čimbenici na individualnoj i državnoj razini utječu na stavove o financiranju skrbi za djecu, a posebno se analizira učinak socijalizacije u određenom socijalnom režimu. Ovo područje istraživanja obiluje metodološkim i konceptualnim pitanjima, uključujući prekomjerno oslanjanje na Esping-Andersenovu tipologiju režima. Stoga autori istražuju objašnjava li kategorizacija socijalnih režima koja je više usmjerena na obiteljsku politiku varijacije u stavovima prema skrbi za djecu u različitim državama. Koristeći podatke iz ISSP za 2012. godinu, autori su proveli višerazinsku analizu 24 europske države i dok je učinak većine prediktora uglavnom u skladu s prijašnjim istraživanjima, najvažnije otkriće ove analize je da Leitnerova tipologija "vrsta familijalizma" bolje objašnjava varijacije u stavovima o skrbi o djeci u različitim državama nego što to čini klasična Esping-Andersenova tipologija. To svjedoči o važnosti programatskog pristupa u analizama stavova socijalne države koji povezuju javnu podršku specifičnim socijalnim programima s njihovim jedinstvenim značajkama.
The paper examines the role of social protection and social expenditure in the financial and economic crises. Accordingly, the objective of the paper was to analyse the trends in social expenditure developments in EU countries since the beginning of the last economic crisis (2008), examine changes in the composition of social protection spending during and following the crisis, and analyse the effectiveness of social protection schemes during and following the crisis in terms of poverty rate reduction. The paper confirmed that social protection expenditure has increased in almost all EU countries since the beginning of the crisis and that in the crisis most countries rely on redistributive effects of the so-called automatic stabilizers. Social expenditure developments during and following the crisis and the effectiveness of social protection in alleviating consequences of the crisis are related to the features of social protection models (regimes). Countries with larger social sectors are coping with the crisis more successfully. Economic, financial and social crises may induce changes in the social protection system. The crisis is an opportunity for countries with low social expenditure to widen the coverage of social schemes, set up new schemes or increase the level of benefits. As inappropriate crises management models fuel poverty and unemployment, and decrease economic growth, it is important to define the role of social protection/welfare state in a crisis management strategy. Among other things, a solution is to strengthen an approach where social expenditure is seen as social investments which may revitalize the role of social protection in the economic development. ; U radu se propituje uloga socijalne zaštite i socijalnih troškova u financijskim i ekonomskim krizama. Stoga je cilj rada bio istražiti trendove vezane za izdatke socijalne zaštite od početka posljednje ekonomske krize (2008.) u zemljama EU-a, istražiti promjene u strukturi troškova socijalne zaštite u kriznom i postkriznom razdoblju te analizirati učinkovitost programa socijalne zaštite u kriznom i postkriznom razdoblju s aspekta zaštite od siromaštva. Rad potvrđuje da su gotovo sve zemlje EU-a povećale troškove socijalne zaštite od početka krize te da se većina zemalja u krizi oslanja na redistributivne učinke tzv. automatskih stabilizatora. Obrasci kretanja izdataka socijalne zaštite u krizi i postkriznom razdoblju te učinkovitost socijalne zaštite u ublažavanju negativnih učinaka krize povezani su s obilježjima pojedinih modela (režima) socijalne zaštite. Zemlje s većim socijalnim sektorom uspješnije se nose s krizom. Ekonomske, financijske i socijalne krize mogu potaći promjene u socijalnoj zaštiti. Kriza je prigoda da zemlje s nižim troškovima socijalne zaštite prošire obuhvat programa, uvedu nove programe ili povećaju visinu naknada. S obzirom da loše upravljanje krizama samo povećava siromaštvo, nezaposlenost i smanjuje ekonomski rast, važno je definirati ulogu socijalne zaštite/države u okviru strategija upravljanja krizom. Među ostalim, rješenje je u pristupu koji u socijalnim izdacima vidi socijalne investicije koje mogu revitalizirati ulogu socijalne politike u ekonomskom razvoju.
Overall changes in political, social and economic spheres in Serbia, along with ongoing demographic processes, have affected various policies and all aspects of people's lives, including system(s) of care. While care became an important analytical concept and category of social policy analysis internationally, it has not been systematically applied in the analysis of the Serbian welfare state. Incorporation of care in welfare state analysis is much needed as its organisation in the national context reveals a lot about the nature of the welfare state, changes in its socio-institutional arrangements and, most importantly, the effects of provision. This article thus aims to outline the evolution of childcare and eldercare policies in Serbia over the last decade, employing the concept of the care diamond developed by Shahra Razavi, which allows examining the "architecture" through which the care is provided: families/households, markets, the state and the voluntary sector. By analysing the prevalent care policy "architecture" for children and the elderly in Serbia and the roles of different sectors in that respect, as well as by identifying similarities and differences in the provision of childcare and eldercare in the national context, the article exposes developments and current state in childcare and eldercare provision in Serbia. The analysis indicates the profound role of the informal sphere in both care systems in Serbia, childcare and eldercare. Some differences between the two care domains could also be noted. These relate to the configuration of welfare sectors involved in care provision, revealing the modified shape of the care diamond in the case of childcare. That is, while all four sectors are involved in providing care in the case of eldercare forming an eldercare diamond, this is not the case with childcare. In the latter case, the voluntary, nonprofit sector does not exist as a care provider in Serbia, with childcare "architecture" having a shape of a care triangle. In light of this evidence, the role of families and the voluntary, nonprofit sector should be taken into account in future planning and funding of policies as well as in their implementation. ; Sveukupne promjene u političkoj, socijalnoj i ekonomskoj sferi u Srbiji, zajedno s kontinuiranim demografskim procesima, utjecali su na razne politike i sve aspekte života ljudi, uključujući sustav(e) skrbi. Iako je skrb postala važan analitički koncept i kategorija analiza socijalne politike u međunarodnom kontekstu, ona još nije sustavno primijenjena u analizi srpske socijalne države. Uvrštenje skrbi u analizu socijalne države nužno je potrebno jer njezina organizacija u nacionalnom kontekstu otkriva mnogo o prirodi socijalne države, promjenama u socio-institucionalnom uređenju i, što je najvažnije, učincima pružanja skrbi. Rad nastoji izložiti evoluciju politike skrbi za djecu i skrbi za starije u Sbiji tijekom posljednjeg desetljeća, koristeći koncept četverokuta socijalne skrbi koje je razvila Shahra Razavi, a koji omogućuje analizu ˝arhitekture˝ unutar koje se socijalna skrb pruža: obitelji/kućanstva, tržišta, država i dobrovoljni sektor. Analizom prevladavajuće ˝arhitekturu˝ politike skrbi za djecu i starije osobe u Srbiji i uloge različitih sektora u tom pogledu, kao i identifikacijom sličnosti i razlika u pružanju skrbi za djecu i za starije osobe u nacionalnom kontekstu, rad prikazuje razvoj i sadašnje stanje u pružanju skrbi za djecu i starije osobe u Srbiji. Analiza ukazuje na bitnu ulogu neformalne sfere u oba sustava skrbi u Srbiji, skrbi za djecu i skrbi za starije osobe. Isto tako, mogu se uočiti neke razlike između dviju domena skrbi. One se odnose na konfiguraciju sektora socijalne skrbi uključenog u pružanje skrbi i otkrivaju modificirani oblik četverokuta socijalne skrbi u slučaju skrbi za djecu. Drugim riječima, iako su sva četiri sektora uključena u pružanje skrbi za starije osobe tvoreći četverokut socijalne skrbi, to nije slučaj u pogledu skrbi za djecu. U potonjem slučaju dobrovoljni, neprofitni sektor ne postoji kao pružatelj skrbi u Srbiji, te ˝arhitektura˝ ima oblik trokuta socijalne srbi. U kontekstu ovih dokaza, uloga obitelji i dobrovoljnog, neprofitnog sektora trebala bi se uzeti u obzir u budućem planiranju i financiranju politika, kao i u njihovoj primjeni.
Normalno stanje javne uprave nije stabilnost, nego promjena. Zato reforma javne uprave ne označuje nekakvo izvanredno stanje, nego njezine uobičajene »životne« uvjete. Reforma je temeljno načelo javne uprave. Samo kroz promjene institucija javna se uprava može prilagoditi zahtjevima i uvjetima društvene okoline. Opći cilj upravne reforme je promjena javne uprave u sustav koji sam od sebe reagira na promjene zadataka koji mu se postavljaju i automatski prilagođuje okvir donošenja odluka. Reforma javne uprave mora biti usklađena s političkom racionalnošću i efikasnošću. Važnost i izraženost političkih ciljeva može se razlikovati, a ovisi o pitanjima koja su politički relevantna. Ponekad je to viša razina demokracije i sudjelovanja građana, ponekad poboljšanje javnih usluga, ponekad ograničenje državnih odgovornosti putem deregulacije i privatizacije. Ti su ciljevi suprotstavljeni jedni drugima, jednako kao i reforme javne uprave koje ih pokušavaju doseći. Zbog tih se suprotstavljenosti ne može lako odgovoriti na pitanje jesu li upravne reforme dobre ili loše. One su ujedno i razlog zašto upravne reforme obično ne dobivaju opću podršku čim se ne svode na mjere pukog tehničkog poboljšavanja javne uprave. Nema sumnje da su noviji pokušaji reformi javne uprave u Austriji pozitivni. Austrija poduzima mjere usklađene s trendovima u drugim zemljama usmjerenima prema ograničavanju državnih odgovornosti i poboljšanju efikasnosti javne uprave. Osobito je okvirna primjena akcijskog programa utemeljenog na novom javnom menadžmentu pokazatelj volje i sposobnosti javnih aktera da moderniziraju javnu upravu. U tom se kontekstu može zapaziti da se pojedinci zahvaćeni reformskim mjerama ne opiru znatnije njihovu ostvarenju. Jasno je da se ne mogu ostvariti svi reformski koncepti. Akteri su često prisiljeni na kompromise i djelomično prihvaćanje suprotnih gledišta. Uzevši u obzir sve te aspekte, razumljivo je da novije upravne reforme ne mogu biti zasnovane na jednom općem konceptu obilježenom logičnom usklađenošću svih mjera, nego su projekti koji se sastoje od više dijelova s različitom mjerom ostvarenja. Zato se sadašnje reforme u Austriji ne mogu smatrati uspjehom, nego više od toga – obećanjem za budućnost. ; Reform is the constituting principle of public administration. It is only by this institutional mobility that public administration is able to meet the changing requirements of society. The reform of public administration must comply with political rationality and efficiency. The importance and significance of these goals may differ and depend on the relevant political issues. Sometimes it may be a higher level of democracy and participation, sometimes the improvement of social performances, sometimes reduction of state responsibility by means of deregulation and privatisation. These goals contradict each other as do public reforms themselves. The international trend to reduce state responsibilities and to make public administration more efficient has been met by measures that have also been taken in Austria. In particular, the (tentative) implementation of the action programme provided by the New Public Management is a signal for the will and ability of all public actors to modernize public administration. It is evident that the reform concepts could not be realized one to one. The actors were often forced to compromise and to meet the opponents halfway. It is also understandable that the recent public reform cannot be seen as a general concept characterized by logical consistency but as a project consisting of several parts with different levels of realization. Therefore, the ongoing reforms in Austria do not only have to be seen as a success but more than this as a promise for the future.
Temelj socijalne države čini sustav socijalne zaštite i sigurnosti. U operativno-metodološkom kontekstu radi se o troškovima socijalne sigurnosti. Jedna od najvećih stavki odnosi se na mirovine, kao (naj)veće komponente ukupnih izdataka za socijalne prestacije u svim zemljama Europske unije, pa tako i u Republici Hrvatskoj. Namjera rada nije ulaziti u analizu postojećeg mirovinskog sustava, namjera je konstatirati da pritisak davanja za mirovine uvjetovan pogoršanjem odnosa broja zaposlenih i broja umirovljenika nije zaobišao ni Republiku Hrvatsku, što je rezultiralo novim izazovima i pitanjima koje treba riješiti. Jedno od pitanja koje je predmet rada jest može li potrošački stečaj kao mjera sa socijalnim obilježjem kompenzirati negativne posljedice većeg broja umirovljenika i manjih mirovina u slučaju da se kod starijih osoba javi potreba za njegovim pokretanjem. ; System of social protection and security represent basis of social (welfare) state. In the operational- methodological context, it is about social security costs. One of the largest items refers to pensions, as the (largest) component of total expenditures for social benefits in all countries of the European Union, including the Republic of Croatia. The intention of this paper is not to enter into the analysis of the existing pension system, but to state that the pressure of pension payments due to the deteriorating ratio of employees and retirees has not bypassed the Republic of Croatia, which has resulted in new challenges and issues to be addressed. One of the questions, that is the main subject of the paper, is whether consumer bankruptcy as a measure with a social feature can compensate for the negative consequences of a larger number of pensioners and lower pensions in the situation that the elderly need to initiate it.
Ideologija liberalizma obilježena je protuslovljima. U ime slobode nametano je ropstvo jednih drugima. Odnos liberalizma prema državi obilježen je protuslovljem između negativne i pozitivne slobode. Državu blagostanja razvijenu na Zapadu u drugoj polovini 20. stoljeća, zasnovanu na konceptu pozitivne slobode, zamijenio je neoliberalizam zasnovan na konceptu negativne slobode. Rezultat je povećanje ekonomskih razlika između bogatih i siromašnih. Na međunarodnom planu liberalizam je obećavao svijet bez rata uređen na načelima razuma. Nakon prestanka Hladnoga rata, kad su stvorene pretpostavke za ostvarivanje liberalnih obećanja, bogate zemlje Zapada odlučile su ostatku svijeta nametnuti neoliberalne modele funkcioniranja ekonomije i društva. Umjesto win-win situacije svijet je suočen sa sukobima i krizama. Liberalizam može opstati kao kredibilna ideologija ako se na unutrašnjem i na međunarodnom planu budu primjenjivale sve njegove sastavnice. ; The ideology of liberalism is marked by contradictions. Slavery has been imposed to some in the name of liberty for others. The relationship of liberalism toward the state is determined by the contradiction between negative and positive liberty. Welfare state was developed in the West in the latter half of the 20th century and based on the concept of positive liberty, but it has since been replaced by neoliberalism based on the concept of negative liberty. The result was the exacerbation of the economic gap between the wealthy and the poor. On the international level, liberalism promised a world with no wars and arranged according to reason. Following the end of the Cold War and the realization of the preconditions for the fulfillment of liberal promises, the rich countries of the West decided to impose the neoliberal model of society and economy on the rest of the world. Instead of a win-win situation, the world is faced with conflicts and crises. Liberalism can survive as a credible ideology only if all of its components are implemented both on the domestic and international levels.
O razlozima iseljavanja iz Hrvatske do sada se najčešće pisalo s aspekta politike useljavanja u pojedine države, a manje politike iseljavanja iz domovine. Ovim se radom stoga žele pokazati razvojne faze iseljeničkoga režima u socijalističkoj Jugoslaviji/Hrvatskoj, što će se pratiti preko angažmana mjerodavnih institucija u Hrvatskoj s posebnim naglaskom na ulogu Komisije za iseljenička pitanja. U analizi će poslužiti fondovi Hrvatskoga državnog arhiva vezani uz institucije (uprava i javne službe), pisma iseljenika za emisiju Radio-televizije Zagreb "Našim građanima u svijetu", kao i anketni upitnici radnika na privremenom radu u Saveznoj Republici Njemačkoj. Na temelju navedenih izvora želi se dokazati da se vlast u socijalističkoj Hrvatskoj brinula o sudbini iseljenika i povratnika, ali i radnih migranata (gastarbajtera), otvarajući prostor za ono što danas nazivamo javno-privatnim partnerstvom u pružanju usluga migrantima. ; The reasons for emigration from Croatia have thus far been analysed mostly from the aspect of immigration policy, but less often from the aspect of the policies of emigration to individual countries. Therefore, it was not even possible to monitor the continuity of Croatian policy towards the emigration, whose connections with previous periods significantly influenced the phases of emigration and return of the population in the socialist period. Precisely for this reason, the aim of this paper is to present a broader picture of the reaction of socialist Yugoslavia/Croatia to the emigration and the return of the population in the period from 1945 to 1970. This was monitored through the reactions of the government and the administrative apparatus (institutions and legislation), with special reference to the involvement of relevant institutions (administrations and public services) in Croatia, which played a key role in organising activities related to emigration and return. Among them, the Commission for Emigrant Issues stood out the most, having one of the more complex roles related to emigration/return observed through its scope, adopting normative acts, and cooperating with other institutions in Croatia (Croatian Heritage Foundation, Radio-Television Zagreb, Institute for Migration, Section of Social Psychology, University of Zagreb). Of particular interest was the cooperation with the last on the development of an emigrant survey, which was the beginning of sociological, economic, and socio-psychological research on the phenomenon of work outside the homeland (or guest worker experience). Based on the analysis, we prove that the government in socialist Croatia cared about the fate of emigrants and returnees by making room for what we now call public-private partnerships in providing services to emigrants—in other words, that emigration policy played an important role in building a welfare state in Yugoslavia/Croatia. Therefore, the approach to the topic was based on works in the field of social policy, while the analysis was made using the funds of the Croatian State Archives related to institutions (administrations and public services), letters from emigrants for the Radio-Television Zagreb show To Our Citizens in the World, and survey questionnaires for temporary workers in the Federal Republic of Germany.
New challenges that welfare states cope with brought to changed priorities in the area of social policies and the growing promotion of the dual-breadwinner model in European countries. As patterns of behaviour of men and women in the labour market are not just a reflection of the economic situation, the cultural context and individual beliefs, but also of the existing institutional arrangements in the area of social policies, work-family policies are becoming increasingly important and the area of growing intervention in many countries. Variations in work-family policies and economic activity, and the characteristics of the employment of parents in European countries bring the issue of their effect on the outcomes of parents at the labour market in the focus of interest of political and scientific debates, and efforts have been particularly made to answer the question which schemes of work-family policies really contribute to larger employment rates of parents and their better outcomes at the labour market, which is the central question of this paper as well. After a brief insight into the position of parents at the labour market in EU countries, particularly focusing on the gender differences and the differences between parents and childless individuals, the paper presents a detailed review of the results of the research dealing with the effects of different institutional context, i.e. work-family policies, on the outcomes of the parents at the labour market. The final part of the paper contains a brief discussion about the implications of the presented results of comparative studies on the situation and the development of measures in the area of work-family policies in Croatia, which clearly indicate the need for reforms. ; Novi izazovi s kojima se nose socijalne države doveli su do promijenjenih prioriteta na području socijalnih politika te rastuće promocije modela dvostrukog hranitelja u europskim zemljama. Kako obrasci ponašanja muškaraca i žena na tržištu rada nisu tek odraz ekonomske situacije te kulturnog konteksta i individualnih uvjerenja, već i postojećih institucionalnih uređenja na području socijalnih politika, upravo politike usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada postaju višestruko važne te područje rastuće intervencije u mnogim zemljama. Varijacije u politikama usklađivanja i ekonomskoj aktivnosti te obilježjima zaposlenosti roditelja u europskim zemljama dovode pitanje njihova učinka na ishode roditelja na tržištu rada u središte interesa javnopolitičkih i znanstvenih rasprava, a posebice se pokušava dati odgovor na pitanje kakve sheme politika usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada stvarno i doprinose većim stopama zaposlenosti roditelja i njihovim boljim ishodima na tržištu rada, što je središnje pitanje i ovog rada. Nakon kratkog uvida u položaj roditelja na tržištu rada u zemljama EU-a, posebice se fokusirajući na rodne razlike te razlike između roditelja i pojedinaca bez djece, daje se detaljan pregled rezultata istraživanja koja su se bavila djelovanjem različitog institucionalnog konteksta, odnosno politika usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada, na ishode roditelja na tržištu rada. U zaključnom se dijelu kratko raspravljaju implikacije prikazanih rezultata komparativnih studija za stanje i razvoj mjera na području politika usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada u Hrvatskoj, a koje jasno ukazuju na nužnost reformi.
Cilj je ovog rada istražiti financiranje domova socijalne skrbi za starije i nemoćne osobe u Hrvatskoj. Pritom se, nakon zakonodavnog okvira, razmatraju državni rashodi za: 1) poslovanje domova čiji je osnivač Republika Hrvatska, 2) poslovanje decentraliziranih domova (domovi za koje je osnivačka prava RH prenijela na jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb) i 3) korisnike domova koji nisu u mogućnosti platiti smještaj čak ni uz pomoć obitelji ili prodaju vlastite imovine. Rad pokazuje da su državni rashodi za domove u 2014. iznosili gotovo 250 milijuna kuna, pri čemu se glavnina rashoda odnosi na pokrivanje gubitaka decentraliziranih domova. Cijena smještaja u tim je domovima ispod tržišne, što rezultira potražnjom koja višestruko premašuje ponudu. Uz cijenu, nužno je preispitati i kriterije smještaja koji su trenutno nejasni i neujednačeni. Ključno je da smještaj u državnim domovima dobiju oni koji doista nemaju drugo rješenje te da se smanje liste čekanja, a da država sudjeluje u plaćanju cijene samo za financijski najugroženije. Prioritet u financiranju domova trebalo bi biti usklađivanje prihoda i rashoda na godišnjoj razini kako bi sustav bio dugoročno fiskalno održiv. ; The aim of this paper is to explore financing of the social welfare homes for the elderly and infirm in Croatia. Apart from the legislative framework, the state expenditures for 1) operation of homes founded by the Republic of Croatia, 2) operation of decentralised homes (homes for which the founding rights were passed by the Republic of Croatia to the regional self-government units, i.e. the City of Zagreb and 3) homes users who are not able to pay for their accommodation, even with the help of their families or selling their own real property. The paper shows that the state expenditure for homes in 2014 amounted to almost 250 million HRK, with most of the expenditure covered the losses incurred by decentralised homes. The price of accommodation in these homes is below the market price, which results in demand that surpasses the supply by far. Apart from the price, the accommodation criteria which are currently unclear and uneven should be reconsidered. It is of crucial importance that those who do not have another solution get accommodation in state-owned homes, to reduce the waiting lists, and that the state participates in the payment of the price only for the most financially disadvantaged. The priority in financing homes should be an adjustment of revenue and expenditure on the annual level, in order to make the system long-term fiscally sustainable.
Model novog javnog menadžmenta sadrži javne politike za tržišno usmjerene institucionalne reforme. Zemlje koje su primijenile ovaj model općenito su među prvih dvadeset na globalnim ljestvicama vezanima uz ljudski razvoj, ljudsku slobodu, ekonomsku slobodu, lakoću poslovanja, deregulaciju tržišta, konkurentnost, antikorupcijsku transparentnost i liberalnu demokraciju. Dok su nordijske zemlje uvele vanjsko ugovaranje usluga (outsourcing) i tržišno natjecanje unutar svojih sustava države blagostanja, a Njemačka se snažno usmjerila na privatizacije, anglosaksonske zemlje, a posebice Sjedinjene Države, ugovaraju čak i dijelove nacionalne sigurnosti s privatnim vojnim i obavještajnim pružateljima. Međutim, model novog javnog menadžmenta ne zanemaruje ulogu države, već potiče njezino smanjivanje i otvaranje za tržišno natjecanje, privatizaciju, deregulaciju i transparentnost. Dok je Novi javni menadžment uključiv prema zajednicama i tržištima, primjena ovog modela može poboljšati institucije i upravljanje stvaranjem pretežito horizontalnih struktura, koje osiguravaju veze među različitim dijelovima organizacije i koherentan okvir javnih politika. U konačnici, reforme javnog upravljanja ovise o kritičkom razmišljanju, temeljem multidisciplinarne ekspertize, koja doprinosi inovativnim i inkluzivnim institucijama usmjerenim na rješavanje problema, s dovoljnom razinom građanskih vrlina i društvenog povjerenja. ; The New Public Management model contains public policies for market-driven institutional reforms. Countries that applied this model are generally among the TOP 20 in global rankings concerning human development, human freedom, economic freedom, ease of doing business, market deregulation, competitiveness, anti-corruption transparency and liberal democracy. While the Nordic countries introduced outsourcing and competition within their welfare systems, and Germany strongly focused on privatizations, the Anglo-Saxon countries, and especially the United States, outsource even parts of their national security to private military and intelligence contractors. However, the New Public Management model does not undermine the role of government, but encourages its downsizing and opening for competition, privatization, deregulation and transparency. While the New Public Management is inclusive toward communities and markets, the application of the model can improve institutions and governance by creating predominantly horizontal structures, which ensure connections between different parts of organization and coherent public policy framework. Finally, public management reforms depend on critical thinking, based on the multidisciplinary expertise, which contributes to innovative and inclusive problem-solving institutions, with sufficient level of civic virtues and social trust.
Tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća, a posebice tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, naša iskustva i razumijevanje obitelji i rodnih uloga znatno su se izmijenili. Pojave nezamislive našim djedovima i bakama danas su znatno vidljivije i društveno prihvatljive: razvod, ponovno sklapanje braka nakon razvoda, izvanbračna zajednica, eksperimentalni odnosi, homoseksualni brakovi ili partnerstva sa ili bez djece, jednoroditeljske obitelji, demokratskiji odnosi između roditelja i djece, zaposlenost žena, očev dopust itd. Osim povećane varijacije u obiteljskim oblicima i promijenjenih odnosa unutar obitelji, znanstvenike u području društvenih znanosti zanimaju i druga pitanja koja utječu na svako društvo na makro-razini, kao što su na primjer broj djece u obitelji ili pitanje stopa fertiliteta i starenja društva. Dok su prije dvadeset ili trideset godina važna pitanja povezana s obiteljskim životom uključivala zaposlenost žena i posljedice zaposlenosti žena za obitelj, danas je žarište premješteno na ravnotežu između posla i privatnog života i usklađivanje posla i obiteljskog života, zajedno s rodnim ulogama u obiteljima i kućanstvima. Još uvijek važno pitanje za obitelji i istraživanja unutar društvenih znanosti, pitanje plaćenog posla žena produbljeno je pitanjima o rodnim ulogama, raspodjeli moći unutar kućanstava u odnosu na plaćeni posao, o neplaćenom kućanskom radu, odgovornosti za skrb i dodatnoj rodnoj jednakosti u obje sfere rada. Složenija analiza ovih promjena, osim što koristi opće procese modernizacije kao okvirni kontekst, trebala bi isto tako uzeti u obzir mjere socijalne politike, politiku zapošljavanja i promjenjive uvjete na tržištu rada. Znanstvenici u području društvenih znanosti posebno su zainteresirani za međukulturalne varijacije kako bi razumjeli i objasnili međusobne poveznice i promjene. Iz tog razloga tema obitelji i izmijenjenih rodnih uloga istraživana je u četiri kruga unutar Međunarodnog programa društvenih istraživanja (International Social Survey Programme - ISSP). Prvi modul pokrenut je 1988. godine, drugi 1994. i treći 2002. godine. Odabrani podatci iz posljednjeg ISSP modula (provedenog u Hrvatskoj 2013. godine) temelj su za analize u radovima koji su uključeni u ovaj tematski broj Revije. International Social Survey Programme (ISSP) International Social Survey Programme - ISSP (Međunarodni program društvenih istraživanja) najstarije je kontinuirano godišnje međunarodno istraživanje u području društvenih znanosti. Članovi istraživačkog programa su istraživačke organizacije diljem svijeta, od kojih svaka predstavlja jednu zemlju. Od 2005. godine Institut za društvena istraživanja predstavlja Republiku Hrvatsku u ovom projektu. ISSP obuhvaća niz tema koje su važne za društvene znanosti (uloga vlade, društvene nejednakosti, nacionalni identiteti, vjera, zdravstvo, radne orijentacije, državljanstvo, okoliš, društvene mreže, slobodno vrijeme i sport) i nameće stroge standarde anketnog istraživanja kako bi se riješile poteškoće koje su svojstvene međunarodnom anketnom istraživanju. Od skromnih početaka 1984. godine, ISSP se razvio te danas uključuje 48 zemalja članica, koje su odgovorne za provođenje ISSP istraživanja na svom području svake godine. Godišnje teme ISSP istraživanja razvijaju se tijekom nekoliko godina, pod nadzorom izabranog pododbora, te se unaprijed testiraju u različitim zemljama članicama. Na godišnjem plenarnom sastanku raspravlja se o upitniku koji se koristi u svim zemljama te se finalizira isti. ISSP istraživanje posebno je usmjereno na razvojna pitanja koja su: 1) smislena i relevantna za sve zemlje i 2) koja se mogu izraziti na ekvivalentan način na svim relevantnim jezicima. ISSP baza podataka, smještena u bazi podataka za društvena istraživanja GESIS Leibniz Institut u Kölnu, priprema paket podataka koji je slobodno dostupan. Mnoge navedene teme ponavljaju se u redovitim razmacima (neke od njih tri ili četiri puta), što omogućuje istraživačima proučavanje međunacionalnih varijacija i promjena tijekom vremena. ISSP označava nekoliko novosti u području međunacionalnog istraživanja. Prvo, suradnja između organizacija je rutinska i kontinuirana. Drugo, trajna suradnja istih institucija čini međunacionalno istraživanje temeljnim dijelom agende nacionalnih istraživanja svake zemlje sudionice. Treće, ISSP načela zahtijevaju da se sve institucije članice uključe u razne faze planiranja i kreiranja modula istraživanja i svaki član ima pravo glasa u odlučivanju. Četvrto, kombinirajući metodologiju ponavljanja u vremenskim razmacima i međunacionalnu perspektivu, koriste se dva moćna istraživačka alata za proučavanje društvenih procesa. Teme modula iz 2012. godine Obitelj i promjenjive rodne uloge uključuje: rodnu ideologiju; stavove prema ženskoj zaposlenosti tijekom životnog ciklusa; stavove prema braku; organizaciju dohotka u partnerskoj zajednici; rodnu podjelu kućanskih poslova; podjelu kućanskih poslova – pravičnost i sukob; moć i odlučivanje u partnerskoj vezi; sukob posao-obitelj; rod, skrb i socijalna politika; stavove prema djeci; model obitelji u vezi s favoriziranom i stvarnom podjelom plaćenog i neplaćenog rada uključujući upravljanje vremenom u kućanstvu; alternativne oblike obitelji. Pregled članaka Odabrani podatci u tri rada u ovom broju (djelomično ili isključivo) bave se četvrtim krugom ISSP istraživanja Obitelj i promjenjive rodne uloge iz 2012. godine. Iako se ne temelji na ISSP podatcima, četvrti rad s jedne strane uklapa se u temu modula i temu ovoga broja, a s druge strane nudi i međugeneracijsku usporedbu i psihosocijalnu perspektivu. Dok tri rada obrađuju nacionalnu (hrvatsku) razinu analize, Ivana Dobrotić i Tanja Vučković Juroš nude međunacionalnu (europsku) perspektivu u radu naslovljenom Tko bi trebao financirati rani predškolski odgoj i obrazovanje? Višerazinska analiza 24 zemlje. Autorice istražuju učinak čimbenika na individualnoj i državnoj razini na stavove o financiranju ranog predškolskog odgoja i obrazovanja, a posebno istražuju utječe li socijalizacija u određenom režimu socijalne države na stavove o odgovornosti države u pogledu predškolskog odgoja i obrazovanja. Autorice isto tako istražuju objašnjava li bolje tipologija socijalnih režima koja je više usmjerena na obiteljsku politiku varijacije u stavovima prema ranom predškolskom odgoju i obrazovanju u različitim državama. Njihovo najvažnije otkriće je da alternativna Leitnerova tipologija "vrsta familijalizma" bolje objašnjava varijacije u stavovima o predškolskom odgoju i obrazovanju u različitim državama nego što to čini klasična Esping-Andersenova tipologija. Stoga naglašavaju važnost programatskog pristupa u analizama stavova socijalne države koji povezuju javnu podršku specifičnim socijalnim programima s njihovim jedinstvenim značajkama. U svojem radu Uvjerenja o rodnoj podjeli roditeljskih dopusta i značajke povezane s njima Ivana Jugović istražuje stavove o roditeljskom/porodiljnom dopustu i čimbenike koji objašnjavaju takve stavove u hrvatskom kontekstu. Kao prediktore tih stavova istražuje rodne razlike, uvjerenja o rodnim ulogama, socio-demografske podatke, pohađanje vjerskih obreda, vrstu radne organizacije i nejednakosti u dohocima partnera. Rezultati pokazuju da su stavovi o rodnim ulogama jedini statistički značajan prediktor. Što manje ispitanici vjeruju da bi rodna podjela poslova trebala biti podijeljena na tradicionalan način, to je veća vjerojatnost da će podržavati ravnomjernu podjelu dopusta između roditelja. Autorica smatra da je teorija rodne ideologije prikladnija za objašnjavanje stavova o rodnoj podjeli roditeljskog dopusta u usporedbi s teorijom vremenske alokacije. Zaključuje da do pomaka prema podržavanju korištenja dopusta na rodno ravnopravniji način vjerojatno neće doći sve dok stavovi o rodnim ulogama općenito ne postanu ravnopravniji. Napisan iz perspektive filozofije roda, treći rad U ime oca: rasprava o (novom) očinstvu, njegovim pretpostavkama i preprekama, autorice Ane Maskalan, spada u pionirske radove o očinstvu u hrvatskom kontekstu. Autorica započinje od temeljnih pojmova otac i očinstvo i njihovih doslovnih i simboličkih značenja, te daje kratki povijesni pregled kombiniran s odabranim teorijama o očinstvu. Autorica pronalazi prikladni kontekst za istraživanje modernog očinstva u povijesnoj povezanosti između očinstva, muškog identiteta i političke moći gdje tradicionalne odrednice muškosti, kao što su agresivnost i emocionalna distanciranost predstavljaju glavne prepreke ispunjavajućem i pozitivnom odnosu otac-dijete. O tom se odnosu djelomično raspravlja u okviru koncepta jednako roditeljsko partnerstvo, što ne ukazuje samo na nove oblike očinstva, nego isto tako i na nove oblike muškog identiteta. Analizirajući podatke o vrijednostima i praksama hrvatskih muškaraca i žena u pogledu skrbi o djeci iz istraživanja ISSP 2012 o obitelji i promjenjivim rodnim ulogama, autorica zaključuje da iako je došlo do brojnih pozitivnih promjena, pred hrvatskim društvom još je dugačak put do ravnopravnog roditeljstva i rodne jednakosti. Isto tako smatra da je važno uočiti da se očinstvo, kao predmet političke i pravne kontroverzije, ne može i ne smije razmatrati neovisno od širih rodnih pitanja povezanih s majčinstvom, socijalnim položajem muškaraca i žena, kao i socio-ekonomskim pretpostavkama očinstva i majčinstva. U svome radu Realizacija participatornih prava djece i psihosocijalna prilagodba djeteta: stavovi djece i roditelja Nina Pećnik, Jelena Matić i Ana Tokić Milaković nude zanimljivu međugeneracijsku perspektivu koristeći reprezentativne uzorke učenika sedmih razreda (trinaestogodišnjaka) i njihovih roditelja. Analizirale su percipiranu realizaciju prava djeteta na skrb, zaštitu i participaciju unutar modernih hrvatskih obitelji, veze između realizacije participatornih prava i dječje percepcije demokratske klime u njihovim obiteljima, kao i neke pokazatelje psihosocijalne prilagodbe djece. Autorice su koristile podatke o mjerenju realizacije prava djeteta unutar obitelji, upravljačkom stilu u obitelji, samopoštovanju, samokontroli, problematičnom ponašanju i djelotvornosti otpora. Oko polovice djece izvješćuje o potpunom poštivanju njihovih prava da slobodno izraze svoja mišljenja i ideje, kao i pravo da utječu na donošenje odluka koje utječu na njih. Procjene »upravljačkog stila« u njihovima obiteljima pokazuju da više od četvrtine djece doživljavaju svoje obitelji kao diktature, anarhije ili post-revolucionarne države. Autorice su povezale veću realizaciju participatornih prava s doživljavanjem vlastite obitelji kao demokracije, s višim samopoštovanjem djeteta i manje problematičnih ponašanja, sa češćim odupiranjem vršnjačkom pritisku da konzumiraju sredstva ovisnosti (cigarete, alkohol), kao i s roditeljskim opažanjem o većoj samokontroli djeteta. Roditelji, u usporedbi sa svojom djecom, pokazuju tendenciju precjenjivanja razine ispunjenja dječjih prava na zaštitu fizičkog integriteta, dostojanstva, sudjelovanja u odlučivanju i primanju brižne skrbi. Naposljetku, željela bih zahvaliti svim autoricama koje su doprinijele ovom tematskom broju i tako proširile naše znanje o promjenama u obitelji i rodnim ulogama u Hrvatskoj, ali i općenito. Isto tako, ovom bih prilikom željela potaknuti istraživače u Hrvatskoj da češće koriste ne samo modul Obitelj i promjenjive rodne uloge, nego i druge ISSP module u svojim analizama. Baza podataka ISSP nudi komparativne datoteke koje uključuju 33 modula za nacionalnu i međunacionalnu analizu, kao i analizu u vremenskoj perspektivi, a poveznica se može pronaći pod nazivom Archive and Data na www.issp.org. Gošća urednica tematskoga broja: Dinka Marinović Jerolimov ; During the second half of the twentieth century and especially over the past few decades our experience and understanding of family and gender roles has changed remarkably. Phenomena unthinkable to our grandparents nowadays are much more evident and socially acceptable: divorce, remarriage after divorce, cohabitation, experimental relationships, homosexual marriages or partnerships with or without children, single parent families, more democratic relations between parents and children, women's employment, paternity leave etc. Besides the increased variation in family forms and changed relationships inside the families, social scientist are interested in other issues that affect every society at the macro-level such as for instance the number of children in families or the issue of fertility rates and greying societies. While twenty or thirty years ago the important question concerning family life included women's employment and its consequences for the family, today the focus is more on work-life balance and how to reconcile the work and family life, together with gender roles in families and households. Still relevant both for the families and social science research, the question of women's paid job is widened with the gender roles, power distribution within the households with respect to paid work, unpaid household work, care responsibilities and furthermore, gender equality in both spheres of work. More complex analysis of these changes, besides using a general modernization processes as the framing context, should take into account social policies, employment policies and changing labour-market conditions as well. Social scientists are particularly interested in cross-cultural variations in order to understand and explain these interconnectedness and changes. That is the reason why the theme on family and changing gender roles has been researched in four waves within the International Social Survey Programme (ISSP). The first module was run in 1988, the second in 1994 and the third in 2002. Selected data from the last 2012 ISSP module (fielded in Croatia in 2013) are basis for analysis in articles included in this thematic issue of the journal. About the International Social Survey Programme (ISSP) The International Social Survey Programme (ISSP) is the oldest continuing annual cross-national research within the social sciences. Its members are survey organizations from around the world, each representing one nation. Since 2005 the Institute for Social Research in Zagreb has been represented Republic of Croatia in the project. The ISSP covers a range of topics important within the social sciences (the role of government, social inequality, national identities, religion, health, work orientations, citizenship, environment, social networks, leisure time and sports) and implements rigorous standards of survey research in order to address the difficulties inherent in multinational survey research. Since its modest beginning in 1984 ISSP has grown to include 48 members, each of whom are responsible for the ISSP surveys being implemented in their country each year. The annual topics for ISSP surveys are developed over several years, led by an elected sub-committee (drafting group) and pre-tested in various member countries. The annual plenary meeting then discusses and finalize the questionnaire which is fielded in all countries. The ISSP research concentrates especially on developing questions that are: 1) meaningful and relevant to all countries, and 2) can be expressed in an equivalent manner in all relevant languages. The ISSP data archive situated in GESIS Data Archive for the Social Sciences at Leibnitz Institute in Köln prepares a combined dataset that is freely available. Many listed topics are repeated at regular intervals (some of them even three or four times), allowing researchers to examine cross-national variations and changes over time. ISSP marks several new departures in the area of cross-national research. First, the collaboration between organizations is routine and continual. Second, the on-going collaboration of the same institutions makes cross-national research a basic part of the national research agenda of each participating country. Third, ISSP principles require that all member institutions be involved in various phases of planning and designing survey modules, and each member has a say in decision making. Fourth, by combining a cross-time methodology with a cross-national perspective, two powerful research designs are being used to study societal processes. Topics of the 2012 module Family and changing gender roles include: gender ideology; attitudes and behavior on female employment over the life-cycle; attitudes towards marriage; organizing income in a partnership; gendered division of household work; sharing of household work - fairness and conflict; power and decision-making within partnership; work-family conflict; gender, care, and social policy; attitudes towards children; model of families concerning preferred and actual division of paid and unpaid work including time management in household; alternative family forms. Overview of the articles Selected data presented in three articles in this volume (partially or exclusively) deal with the 2012 fourth wave of the ISSP module Family and changing gender roles. Although not based on the ISSP data, the fourth article fits into the theme of the module and the thematic issue as well, offering on the other hand intergenerational comparison and psychosocial perspective. While three articles cover national (Croatian) level of analysis, Ivana Dobrotić and Tanja Vučković Juroš offer the cross-national (European) perspective in their article Who Should Finance Childcare? Multilevel Analysis of 24 Countries. They examine the effect of the individual and country-level factors on the childcare financing attitudes, particularly whether socialization in a particular welfare regime influences attitudes about the state's responsibility related to childcare. The authors also investigate whether a more family-policy-nuanced categorisation of welfare regimes better accounts for the cross-country variations in childcare attitudes. Their most important finding is that the alternative Leitner's "Varieties of Families" typology better accounts for the cross-national variations in childcare attitudes than the classical Esping-Anderson's typology. Therefore they emphasise the importance of a programmatic approach in the welfare state attitudes analysis which links the public support for specific social programs to its unique characteristics. In her article Beliefs about the Gender Division of Parental Leave and Characteristics Associated with Them Ivana Jugović explores attitudes about paternal/maternity leave and factors explaining these attitudes in Croatian context. As predictors of these attitudes she examines gender difference, gender-role beliefs, socio-demographics, church attendance, type of working organization and partners' income disparity. Results show the gender-role attitude as the only statistically significant predictor. The less the respondents believe that the gender division of labour should be traditionally divided, the more likely they are to support equally shared leave between parents. Author finds the gender ideology theory more applicable in the explanation of attitudes about the gender division of parental leave compared to time-allocation theory. She concludes that shifts towards supporting gender egalitarian leave take-up will most likely not occur until attitudes towards gender roles in general become more egalitarian. Written through a philosophy of gender perspective the third article In the Name of the Father: A Discussion on (New)Fatherhood, its Assumptions and Obstacles by Ana Maskalan is among pioneer works on fatherhood in Croatian context. Author starts with the basic concepts of father and fatherhood and their literal and symbolic meanings, together with a short historical overview combined with selected theories of fatherhood. The appropriate context to examine the modern fatherhood author finds in historical interdependence of fatherhood, masculine identity and political power where traditional determinants of masculinity, such as aggressiveness and emotional detachment represent a major obstacle to a fulfilling and positive father-child relationship. That relationship is partially discussed in relation to the concept of equal parental partnership, implying not only the new forms of fatherhood, but the new forms of masculine identity as well. Analysing the data on values and practices of Croatian men and women regarding childcare from ISSP 2012 survey on family and changing gender roles, author concludes that, although many positive changes have been made, Croatian society has got a long way to go to reach both equal parenting and gender equality. Also, she finds important to note that as a subject of political and legal controversy fatherhood cannot and must not be considered independently of the wider gender issues regarding motherhood, social status of men and women, as well as socio-economic assumptions of both fatherhood and motherhood. Ninoslava Pećnik, Jelena Matić and Ana Tokić Milaković in their article Fulfilment of the Child's Participation Rights in the Family and the Child's Psychosocial Adjustment: Children's and Parents' Views offer an interesting intergenerational perspective using the representative samples of seventh grade students (thirteen-year-olds) and their parents. They examined perceived fulfilment of the provision, protection and participation rights of the child within contemporary Croatian families, the links between participation rights fulfilment and children's perception of a democratic climate in their families, as well as some indicators of children's psychosocial adjustment. Authors used data on measures of the child's rights fulfilment in the family, family governing style, self-esteem, self-control, behaviour problem, and resistance efficacy. Approximately half of the children reported full respect of their right to freely express their opinions and ideas, and to influence decision making that affects them. Assessments of the 'governing style' in their families reveal that, over a quarter of children see their families as dictatorships, anarchies, or post-revolutionary states. Higher participation rights fulfilment Pećnik et al. find linked with perceiving own family as a democracy, child's report of higher self-esteem and fewer behaviour problems, more frequently resisting peer pressure to use substances (cigarettes, alcohol), as well as with parent's report of greater child's self-control. Parents, in comparison to their children, tend to overestimate the level of fulfilment of children's rights to protection of physical integrity, dignity, participation in decision-making and to receiving loving care. Finally, I wish to thank all authors who contributed to this thematic issue and widened our knowledge on changes in family and gender roles in Croatia but in general as well. Also, I encourage social scientist in Croatia to use in their analysis not only the module Family and changing gender roles but other ISSP modules as well more frequently. ISSP data base offers comparative files that include 33 modules for national, cross-national and cross-time analysis link to which can be found under Archive and Data at www.issp.org. Guest editor of the thematic issue: Dinka Marinović Jerolimov
Dobro mentalno zdravlje sastavni je dio općeg zdravlja populacije i dobrobiti te pridonosi kvaliteti funkcioniranja pojedinaca, obitelji i zajednica. U novijim se dokumentima Europske unije na mentalno zdravlje gleda kao na preduvjet socijalnog i ekonomskog razvoja nekog društva. Sukladno tome, uloga je donositelja odluka i odgovornost raznih pomažućih profesija da djeluju na socijalne determinante koje utječu na mentalno zdravlje građana. Cilj je ovoga rada predstaviti suvremeno interdisciplinarno područje promocije mentalnog zdravlja te ponuditi prikaz literature o promociji mentalnog zdravlja, polazeći od povijesnog razvoja područja, temeljnih koncepata pa do preporuka za kreiranje programa. Rad rasvjetljava razlike i preklapanja područja promocije mentalnog zdravlja i prevencije mentalnih poremećaja. Promocija je usmjerena na pozitivno mentalno zdravlje, a njezin je glavni cilj jačanje snaga i kompetencija, dok je prevencija usredotočena na smanjivanje rizičnih čimbenika te specifične poremećaje, a cilj joj je smanjiti učestalost, rasprostranjenost i ozbiljnost određenih problema. S obzirom na recentne međunarodne preporuke koje govore da bi se mentalnim zdravljem trebale baviti svi sektori te razne socijalne politike, a ne samo zdravstveni sustav, rad donosi temeljne modele kako bi se pridonijelo istoznačnom razumijevanju pojmova kod različitih pomažućih profesija. Promocija mentalnog zdravlja, koja je multisektorska, obuhvaća aktivnosti i programe za podršku roditeljstvu, za djecu i mlade u obrazovnom sustavu, za područje socijalne i zdravstvene skrbi, kvalitetu života u zajednici i na radnom mjestu. Kako je riječ o interdisciplinarnom području, radom se želi utjecati na znanstveno-stručnu raspravu srodnih disciplina. ; AbstractGood mental health is an integral part of population's general health and well-being that contributes to the quality of functioning of individuals, families and communities. In newer European Union documents, mental health is perceived as a prerequisite for the social and economic growth of each society. According to that, the role of the decision makers and the responsibility of various helping professions is to act towards social determinants which influence mental health.The aim of this paper is to present modern interdisciplinary area of mental health promotion through the review of the literature, starting from the historical development of the area, basic concepts and guidelines for program development. The paper highlights the differences between mental health promotion and prevention of mental disorders. Promotion is connected with positive mental health, and its main goal is strengthening protective factors and competencies. Prevention, on the other hand, aims to reduce risk factors and specific disorders to diminish incidence, prevalence, and seriousness of problems.Regarding recent international developments, which state that mental health should concern various sectors and social policies, not just health sector, this paper brings basic models to contribute to the mutual understanding of the terminology within different professions. Multi-sectoral mental health promotion involves activities and programs for supporting parenthood, and children and youth in the education system, while the area of social welfare and healthcare concerns with the quality of life in a community and within a work place settings. Regarding the interdisciplinary nature of the area, this paper wants to contribute to the scientific and professional discussion of various disciplines which are included. ; Buena salud mental forma parte de la salud general de una populación y del bienestar. Además, contribuye a la calidad del funcionamiento de individuos, familias y comunidades. En los documentos recientes de la Unión Europea la salud mental se considera un requisito previo del desarrollo social y económico de una sociedad. En consecuencia, el papel del tomador de decisiones y la responsabilidad de diferentes profesiones ayudantes es influir en las determinantes sociales que influyen en la salud mental de los ciudadanos. El objetivo de este artículo de revisión es presentar el área interdisciplinaria contemporánea de la promoción de la salud mental y presentar la bibliografía que abarca dicho tema, partiendo del desarrollo histórico y conceptos básicos, hasta llegar a las recomendaciones para crear un programa. El trabajo aclara las diferencias y puntos comunes de las áreas de la promoción de la salud mental y la prevención de trastornos mentales. La promoción está enfocada en la salud mental positiva, y su objetivo principal es fortalecer el poder y las competencias, mientras que la prevención se enfoca en disminuir los factores de riesgo y trastornos específicos, y su objetivo es disminuir la frecuencia, difusión y severidad de ciertos problemas. Como las recomendaciones internacionales recientes afirman que a la salud mental deberían dedicarse todos los sectores y diferentes políticas sociales, y no sólo el sistema sanitario, el trabajo expone los modeles básicos para contribuir a la comprensión idéntica de los términos usados por diferentes profesiones ayudantes. La promoción de la salud mental es multisectorial y abarca actividades y programas para apoyar a los padres, niños y jóvenes en el sistema educativo, para la asistencia social y sanitaria, calidad de la vida, tanto en la comunidad, como en el puesto de trabajo. Como se trata de un área interdisciplinaria, con este trabajo se quiere influir en el debate científico de disciplinas relacionadas.
