Suchergebnisse

Podzemne vode na teritoriju Republike Hrvatske iznimno su važan, ali nedovoljno iskorišten vodni potencijal. U usporedbi s ostalim europskim zemljama Hrvatska je jedna od najbogatijih prema količini podzemnih voda i ukupnih obnovljivih vodnih resursa. Unatoč tomu, sustavi za navodnjavanje izgrađeni su na približno 0,5% površine ukupnoga poljoprivrednog zemljišta. Kako je u Hrvatskoj tijekom posljednjeg desetljeća sve češća pojava sušnih razdoblja, nedostatak navodnjavanih površina postaje jedno od ključnih pitanja hrvatske poljoprivrede. S druge strane, primjena nedovoljno učinkovitih tehnika pri navodnjavanju, nedostatak ili loše održavanje sustava navodnjavanja uz neadekvatno uključivanje struktura vlasti, može uzrokovati onečišćenje podzemnih voda. ; Groundwater is an important but under-utilized water resource in Croatia. If compared to other European countries Croatia is one of the richest regarding groundwater and total renewable reserves. In spite of that, water management systems have been built only on approximately 0.5 per cent of the total arable land. As Croatia has been affected by more frequent and longer droughts in the last decade, the scarcity of irrigated areas has become one of the vital issues in Croatian agriculture. On the other hand predominance of inefficientirrigationtechniques, lack or no maintenance of irrigation systems coupled with the absence of adequate government involvement can result in groundwater pollution.

U radu se izlaže prvi dio prijedloga analitičkog okvira za opće razmatranje teritorijalne osnove lokalne samouprave. Obrađene su dvije sastavnice tog okvira: 1. opća načela na kojima se treba zasnivati podjela teritorija na lokalne samoupravne jedinice i 2. uvjeti koji ograničavaju odnosno faktori koji utječu na teritorijalnu podjelu. Valjanost analitičkog instrumentarija provjerava se na komparativnom materijalu. ; The paper contains the first pan of the analytical framework for theoretical analysis of the territorial basis of local self-government. Two components of the framework have been dealt with: 1 ) general principles on which territorial organisation should be based in any developed local self-government System, and 2) conditions that limit and factors that influence any territorial organisation. With regard to general principles, the author differentiates between the principles of the territorial basis of the whole local self-government System and the principles related to the determination of the territory of individual local self-government units, i.e., parts of local self-government System, The principles related to the whole local self-government System are coverage, stabïlity, rationality, and organisational adequacy of the territorial division, whïle the principles on which the territory of local self-government units should be based are the wholeness of a self-government unit, uniformity of local self- government units, financial capacity and independence, démocratie quality of local governance, and accessïbïlity of local services. Each principle has been analysed with regard to its limitations and Problems concerning its implémentation. The author points out contradictory implications that may arise from the implémentation of certain principles related to territorial détermination of local self-government units. The second component of the analytical framework deals with objective conditions and subjective factors that determine and influence territorial organisation. These conditions and factors have been grouped and systematised into eight groups according to the degree of their invariance: natural characteristics of the territory; network and types of settlements; population characteristics; administrative-territorial tradition; level of economic development; transport and communication networks; efficiency and effectiveness of local services; and political aims and interests. The validity of analytical tools has been corroborated by the examples from comparative local self-government, The second part of the analytical framework containing the main Problems of any territorial division to local self-government units and their possible solutions is forthcoming.

Tradicije razvoja suvremene geografske misli i znanosti u Hrvatskoj osim za središnji Odsjek za geografijui Zavode na PMF-u u Zagrebu, vezane su posebno i za visokoškolske ustanove i druge ustanove u Zagrebu i drugim gradovima zemlje. Razmjerno značajan broj hrvatskih geografa djelovao je u novije vrijeme i stalno je aktivan na geografskim i drugim katedrama u Zagrebu i u drugim dijelovima zemlje. U radu se posebna pažnja posvećuje razvoju geografskog studija u Zadru, te oblicima studiranja na bivšim pedagoškim akademijama, višim i visokim pedagoškim školama, kao i na pedagoškim, pomorskim, ekonomskim, turističkim i hotelijerskim, političkim, agronomskim, vojnim, kartografskim i drugim visokim učilištima. ; Besides the central Department of Geography and the Institutes of the University of Zagreb's Faculty of Science, the tradition of development of modern geographic thought and science in Croatia is also associated with other higher-education institutions in the country. A significant number of Croatian geographers have been affiliated with science departments (geographic or other)in Zagreb, as well as in the rest of Croatia. This paper is particularly focused on the development of the study of geography in Zadar, as well as the other geography studies at former academies of pedagogy, pedagogical colleges and schools for teacher training, economic, tourist, political, agronomical, military, cartographic and other higher-education institutions.

U članku se analiziraju ustavi socijalističke Jugoslavije i država sljednica. Autorica pokazuje da se može govoriti o kontinuitetu ustavnog identiteta ako se kao predmet usporedbe uzme pitanje temeljnog subjekta ustavnog identiteta. U oba slučaja ustav daje primat jednoj skupini u državi – radničkoj klasi, odnosno naciji – te se pozicija građanina u sustavu izvodi iz njegove pripadnosti titularnoj skupini. Analiza ustavnog identiteta država sljednica također pokazuje da u tim državama ne može biti riječi o izgradnji modela građanskog ustavnog identiteta, iako se u ustavima država tako definira. Temeljna načela tih ustava karakteristična su za ustave koji se klasificiraju kao etnonacionalni, gdje dakle pripadnost nacionalnoj skupini određuje politički subjektivitet. Učinak je takve koncepcije ustavnog identiteta stvaranje zajednice čije su temeljne vrijednosti isključujuće za one članove društva koji ne pripadaju toj skupini. Autorica međutim pokazuje da i države koje se klasificiraju kao građanske sadrže elemente etnonacionalne koncepcije identiteta, iako oni ovdje ne čine same temelje ustava i zajednice. Tako se, primjerice, i u građanskim državama poput Francuske i SAD-a svim pripadnicima društva nameću dominantna kultura i dominantni jezik, odnosno integracija članova zajednice temelji se na asimilaciji. U članku se osim toga pokazuje da u stvarnosti i u tim državama nerijetko postoji nesklad između proklamiranih građanskih vrijednosti i prakse. Ipak, može se reći da je u sustavima u kojima se temeljne vrijednosti grade na osnovi inkluzivnijih koncepata prisutan i veći stupanj integracije i građanske tolerancije. Na toj osnovi autorica na kraju razmatra pitanje odnosa ustava i kulture. ; The paper analyses the constitutions of Socialist Yugoslavia and successor countries. The author shows that it is possible to identify a continuity of constitutional identity when the issue of the basic subject of constitutional identity is taken as an object of comparison. In both cases, the constitution grants primac– ...

Normama se utvrđuju standardna obilježja proizvoda i njihove specifi kacije. Utvrđuju se konsenzusom svih zainteresiranih subjekata, od gospodarskih do tijela državne uprave. Njihova je primje na dragovolj na, ali značenje im je veliko, u Europskoj uniji povezano sa slobodom kretanja robe. Normizacijom se bavi niz međunarodnih, jednako kao i nacionalne normizacijske organizacije. U okviru Europske unije važni regulativni instrument u području normizacije predstavlja ju direktive novog pristupa. Hrvatska je značajno modernizirala zakonodavstvo u području norma te je značajno napredovala u procesu usklađivanja s tehničkim propisima Europske unije, europskom normizacijom, mjeriteljstvom i akreditacijom, kao i postupcima za ocjenu sukladnosti proizvoda. ; Norms and standards define standard product characteristics and their specifications. They are established by consensus of all interested parties, from businesses to state administrative bodies. Although their implementation is voluntary, they are extremely important, particularly in the European Union where they are essential for the free movement of goods. Numerous international and national organisations deal with standardisation. Within the EU, new approach directives are an important regulatory instrument of standardisation. Croatia has significantly modernised its legislation on standardisation and has made considerable progress in the process of harmonisation with technical regulations of the EU, European standardisation, measurement, and accreditation, as well as with the procedures for the assessment of product compatibility.

Slijedom odluke Europskog vijeća iz lipnja 2004. kojom je Republika Hrvatska dobila status države kandidata, Europska komisija već treću godinu za redom u svom godišnjem izvješću o napretku RH ocjenjuje ispunjenje političkih i ekonomskih kriterija za njezino punopravno članstvo kao i sposobnost da preuzme pravnu stečevinu Europske unije (acquis). Hrvatsku, na njezinu putu u Europu, očekuju sveobuhvatne reforme političkog i gospodarskog sustava i temeljita prilagodba standardima EU, a od osobite je važnosti provedba reformskih mjera u sustavu javne uprave, ističe Komisija. Članak se osvrće na još neke značajne dokumente kojima se ispituje spremnost hrvatske javne uprave da postane dijelom »europske obitelji« i zaključuje da će tek postiaznjem jasnog političkog konsenzusa Hrvatska pokazati zrelost za članstvo. ; Following the decision of the Council of Europe (June 2004), Croatia acquired the status of a candidate country. In its annual report, the European Commission has been assessing the progress of the Republic of Croatia in meeting the political and economic criteria for full membership and the country's ability to implement the EU acquis communautaire for the past three years. On its way to full membership, Croatia is faced with comprehensive reforms of its political and economic systems and a thorough adaptation to the EU standards. The Commission stresses that the reforms of the public administration system are of particular importance. The author discusses some other important documents that assess readiness of the Croatian public administration to become part of the »European family«. The author concludes that Croatia will show maturity required for the EU accession only after it has achieved a clear political consensus.

U radu se polazi od shvaćanja da je javno-privatno partnerstvo (JPP) jedan od najznačajnijih instrumenata dobrog upravljanja, pri čemu treba voditi računa o složenosti tog mehanizma, mogućnos tima i opasnostima koje u sebi nosi, posebno ako ga se uzima u njegovoj reduciranoj ulozi – kao instrument privatnog investiranja za zadovoljenje javnih potreba. Upravo takav uski koncept dolazi do izražaja u Smjernicama Vlade Republike Hrvatske donesenim u rujnu 2006., kojima se uvodi isključivo ugovorni oblik JPP-a i koncesije. Rad upozorava na nedovoljnu sustavnost, konzistentnost, jasnoću i cjelovitost pristupa, koja čini upitnom proklamiranu svrhu Smjernica da potencijalnim partnerima pruži informacije, koje sadržavaju dovoljno odgovora kad oni razmišljaju primijeniti li ili ne JPP. Kako bi se došlo do dodatnih informacija, najveći dio rada posvećen e prikazu instituta isključivog ugovornog oblika JPP-a kroz praksu zemalja (prvenstveno V. Britanije i donekle Australije) kojega najviše primjenjuju u posljednjih 10-ak godina, pri čemu je naglasak na problemima transfera rizika. ; The paper is based on the belief that public-private partnership is one of the most important instruments of good governance. However, the complexity, potentials, and dangers of that institute also must be taken into consideration. At the beginning of the paper, the author outlines Guidelines of the Government from September 2006, which introduced the institute of public-private partnership as exclusively contractual relationship. A critical analysis of the Guidelines has shown a number of incomplete and disputable provisions as well as confusion about the principles, objectives, and instruments of public-private partnership. That situation certainly does not provide sufficient information to those who would like to use the instrument of PPP, particularly because they are constantly persuaded that PPP is the best way for satisfying public needs without additional taxation of citizens.969 Perko-[eparovi} Inge: Upitnost transfera rizika u javno-privatnom partnerstvu HRVATSKA JAVNA UPRAVA, god. 7. (2007.), br. 4., str. 943–969 HRVATSKA JAVNA UPRAVA The main part of the paper deals with the practice in Great Britain – the country that has been using that institute most frequently in the past ten years – and Australia – the country that often copies British solutions. Since the legitimation for contractual form of PPP – in Great Britain known as private financial initiative – often seems to be the allocation of risk, i.e. the transfer of risk from the public to the private sector, the main part of the paper deals with these issues: the existence and time of the transfer of risk; public sector constraints that appear after a contract has been signed in the situation of asymmetrical powers; and transaction costs. British and Australian examples are followed by an outline of legal framework for PPP projects. Several options are shown: BOOT, DBFO (the most successful and the most common), and DBO. If we calculate value for money, it is obvious that previous experiences with PPP more than disputable. »Successful projects« have been and still are the result of heavy payments to the private sector. E.g. road construction with private financial initiative: initial construction costs were paid off in only three years, the private sector makes operative profit of 68%cper annum based on the contract valid for thirty years. Previous experience has shown that the state has been enthusiastic in protecting the profit interests of private investors at the expense of its citizens, i.e. in putting the private interest above the common good. The reality of this PPP form is far from perfect. Finally, the author suggests better institutionalisation of PPP processes in Croatia in order to ensure the best of imperfect contractual forms of PPP.

Budući da je voda jedan od najvažnijih prirodnih resursa, potrebno je njome dobro i učinkovito upravljati. Premda je Hrvatska bogata vodom, sektor vodoopskrbe i odvodnje suočava se s velikim pristupanja Europskoj uniji. Uz usklađivanje pravnih propisa s pravnom stečevinom Unije (acquis communautaire), institucije i tvrtke koje se bave vodoopskrbom i odvodnjom morat će prihvatiti nove načine poslovanja. To će doves ti do integriranog upravljanja vodom, temeljenog na načelima održivog razvoja. Potrebno je revidirati politiku određivanja cijena vode u Hrvatskoj i oblikovati ju prema Okvirnoj direktivi o vodama Europske unije. U radu se navode koraci koje je potrebno poduzeti kako bi se ostvarili visoki standardi Unije u sektoru vodoopskrbe, kojiima značajan društveni, ekološki i gospodarski utjecaj. Poboljšanja u sektoru vodoopskrbe i odvodnje ne utječu samo na Hrvatsku, već i na cijelu regiju, budući da su hrvatski vodni resursi dio nekoliko riječnih slivova. ; Since water is one of the most valuable natural resources, it needs good governance and efficient management. Although Croatia is water rich country, its water sector is facing with major challenges during the EU accession process. Besides legal harmonization with EU acquis communautaire, water institutions and water supply companies will need to accept new operating models. This will lead to the integral water management, based on the principles of sustainable development. Water pricing policy in Croatia needs to be re-evaluated and structured according to the Water Framework Directive. This work presents necessary steps that should be under taken in order to achieve high EU standards in the water sector that has significant social, environmental and economic impact. The improvements in the water sector would have not only national, but also broader regional character, since Croatian water resources are significant part of several river basins.

U radu se naglašava potreba za novom regulacijom upravljanja zapisima u Republici Hrvatskoj. Opisuje se i analizira primjer Slovenije, koja je nakon osamostaljenja tri puta osuvremenjivala propise u tom području. Uspoređuju se hrvatski propisi i međunarodna norma, prihvaćena od Hrvatskog zavoda za norme kao nacionalnog normizacijskog tijela Republike Hrvatske. Naglašava se potreba primjene specifikacije MoReg – Model requirements for the management of electronic records, koja se primjenjuje u Europskoj uniji. Naznačuju se konkretne mjere koje treba ostvariti u okviru napora za modernizacijom propisa o upravljanju zapisima u Hrvatskoj. ; The necessity of new legal regulation of the records management in Croatia is stressed in the paper. The Slovenian example is described and analysed, having in mind that Slovenia modernised the respective legislation three times in the period after gaining independence. Current Croatian legislation and international standard on records management are compared. The Croatian standardisation institute and its role as national competent body are mentioned. There is a need for accepting MoReg – Model requirements for the management of electronic records, applied in the European Union. The author suggests the concrete measures that should be realised within efforts to modernise the respective Croatian legislation.

Opisuje se oblikovanje sustava informacijskog zakonodavstva u kojem je novi Zakon o tajnosti podataka četvrti dio, pored Zakona o pravu na pristup informacijama, Zakona o zaštiti osobnih podataka i Zakon o medijima. Naglašavaju se temeljne novine, kao i pitanje prevođenja stupnjeva tajnosti prema prethodnim propisima u one prema novom Zakonu. Razmatraju se određene dileme u provedbi novog Zakona, od kojih su neke povezane s kaznenim pravom, a neke s pravom na pristup informacijama javnog sektora. Zanimljivi su postupovni problemi u vezi s testom razmjernosti. Autor upozorava na neusklađenost propisa, nedostatne nadzorne kapacitete, mogućnosti zloporabe propisa o tajnosti podataka, te na potrebu terminološkog i drugog preciziranja pravnih propisa. ; Design of the system of information legislation is described. The new Law on Data Confidentiality is the fourth part of this system, along with the Law on the Access to Public Sector Information, Law on Personal Data Protection, and Media Act. Basic novelties in the Law are stressed, such as the issue of transitional regulation about levels of confidentiality. There are a few dilemmas with regard to implementation of the new Law. Some of them are connected with criminal law, and some with the issue of access to public sector information. An interesting procedural problem is connected with the test of proportionality. The author warns about the gaps in legal regulation, lack of control capacity, possibilities of misusing legal regulation on data confidentiality, and the necessity of terminological and other clarifications in legal regulation.

U radu se opisuje i komentira The Local Government Reform Project (2000–2007) u Hrvatskoj, navode njegove temeljne premise te sistematizira rad na Projektu. Radilo se na četiri reformska pravca – jačanje decentralizacijske politike, prijenos znanja i vještina radi jačanja odgovornosti, oblikovanje institucija te suradnja s medijima obavještavanje lokalnih samoupravnih jedinica i građana. Jačanje decentralizacijske politike nastojalo se provesti, na primjer, iniciranjem obuhvatne decentralizacijske reforme, radom na promjenama i poboljšanjima zakonodavstva, jačanjem uloge Udruge gradova te izgradnjom mreže za zagovaranje decentralizacije. Prijenos znanja i vještina nastojao se provesti usavršavanjem lokalnih službenika, poboljšanjem metoda upravljanja lokalnom imovinom i financijama, usavršavanjem postupaka i prakse javne nabave i investicija, izradom kompjutorskog programa za upravljanje lokalnim financijama, nastojanjem oko primjene mjera e-upravljanja u lokalnoj samoupravi, itd. Izgradnja institucija bila je usmjerena prema Udruzi gradova, Akademiji lokalne demokracije, obrazovnim inicijativama širom zemlje te jačanju suradnje lokalnih samoupravnih jedinica. Pristup je bio participativan, odozdo-prema-gore, praktičan i podupirući. ; The Local Government Reform Project (2000–2007) in Croatia is described and commented. Main premises are noticed and work within the Project systematised. There were four reform directions – policy reform with a focus on decentralization, knowledge and skill transfer to increase accountability, institution building, and, finally, media outreach and local government and citizen information. Measures for reaching policy reform were, for example, introduction of a comprehensive decentralization reform, improvement of respective legislation, strengthening the role of the Association of Cities and building advocacy network. Knowledge and skills transfer was attempted by building capacity of local government professionals, working on asset and internal financial management, procurement and investment procedures and practices, creating new software with regard to financial management, promoting e-government measures, etc. Institution building was concentrated on the Association of Cities, the Local Democracy Academy, education initiatives throughout the country, and localgovernment cooperation. The overall approach was participative, bottom-up, practical, and supportive.

Negativni ishod referenduma o Ustavu Europske unije u Francuskoj i Nizozemskoj doveo je u žarište alternativu između preoblikovanja Europe u federativnu državu i njezinog zadržavanja statusa svojevrsne međunarodne organizacije. U radu se naglašava da je ta alternativa manje oštra nego što se čini. Europska je unija proces koji obje mogućnosti drži otvorenima. Europa se može istodobno razvijati i prema čvršćim strukturama u nekim područjima i prema većoj elastičnosti i prilagodljivosti u drugima: sigurnost, regulacija, javne službe, socijalna skrb, snaženje kapaciteta za ekonomsku kompeticiju, poboljšanje sposobnosti za suočavanje s globalnim izazovima. Uspoređuju se rezultati radova o upravljanju višerazinskim teritorijalnim sustavima, osobito u njemačkoj i američkoj tradiciji, u pogledu kapaciteta rješavanja problama u višerazinskim sustavima pod uvjetima pregovaranja i labave skopčanosti među razinama. U konačnici, taj je kapacitet važniji od formalnih obilježja europskog integracijskog oblika. ; The negative out come of the referenda about the European Constitution in France and the Netherlands have, apparently, put the alternative between the transformation of Europe in a federative State and its remaining an international organization in to sharper focus. The argument in this paper is that this alternative is less sharp than it might appear. The European Union is an evolving proces that keeps both alternatives open. Europe could move simultaneously towards tighter structures in some fields and towards greater elasticity and adaptivenes in others: security, regulation, public services, social benefits, increasing capacity for economic competition, better ability to face new global challenges. Work done about the govenance of multi level territorial systems, particularly in the German and American traditions, is compared from the point of view of the problem-solving capacity of multi level systems under conditions of bargaining and loose coupling among its levels. This capacity, in the final analysis, is more important than the formal attributes of the European construction.

Normalno stanje javne uprave nije stabilnost, nego promjena. Zato reforma javne uprave ne označuje nekakvo izvanredno stanje, nego njezine uobičajene »životne« uvjete. Reforma je temeljno načelo javne uprave. Samo kroz promjene institucija javna se uprava može prilagoditi zahtjevima i uvjetima društvene okoline. Opći cilj upravne reforme je promjena javne uprave u sustav koji sam od sebe reagira na promjene zadataka koji mu se postavljaju i automatski prilagođuje okvir donošenja odluka. Reforma javne uprave mora biti usklađena s političkom racionalnošću i efikasnošću. Važnost i izraženost političkih ciljeva može se razlikovati, a ovisi o pitanjima koja su politički relevantna. Ponekad je to viša razina demokracije i sudjelovanja građana, ponekad poboljšanje javnih usluga, ponekad ograničenje državnih odgovornosti putem deregulacije i privatizacije. Ti su ciljevi suprotstavljeni jedni drugima, jednako kao i reforme javne uprave koje ih pokušavaju doseći. Zbog tih se suprotstavljenosti ne može lako odgovoriti na pitanje jesu li upravne reforme dobre ili loše. One su ujedno i razlog zašto upravne reforme obično ne dobivaju opću podršku čim se ne svode na mjere pukog tehničkog poboljšavanja javne uprave. Nema sumnje da su noviji pokušaji reformi javne uprave u Austriji pozitivni. Austrija poduzima mjere usklađene s trendovima u drugim zemljama usmjerenima prema ograničavanju državnih odgovornosti i poboljšanju efikasnosti javne uprave. Osobito je okvirna primjena akcijskog programa utemeljenog na novom javnom menadžmentu pokazatelj volje i sposobnosti javnih aktera da moderniziraju javnu upravu. U tom se kontekstu može zapaziti da se pojedinci zahvaćeni reformskim mjerama ne opiru znatnije njihovu ostvarenju. Jasno je da se ne mogu ostvariti svi reformski koncepti. Akteri su često prisiljeni na kompromise i djelomično prihvaćanje suprotnih gledišta. Uzevši u obzir sve te aspekte, razumljivo je da novije upravne reforme ne mogu biti zasnovane na jednom općem konceptu obilježenom logičnom usklađenošću svih mjera, nego su projekti koji se sastoje od više dijelova s različitom mjerom ostvarenja. Zato se sadašnje reforme u Austriji ne mogu smatrati uspjehom, nego više od toga – obećanjem za budućnost. ; Reform is the constituting principle of public administration. It is only by this institutional mobility that public administration is able to meet the changing requirements of society. The reform of public administration must comply with political rationality and efficiency. The importance and significance of these goals may differ and depend on the relevant political issues. Sometimes it may be a higher level of democracy and participation, sometimes the improvement of social performances, sometimes reduction of state responsibility by means of deregulation and privatisation. These goals contradict each other as do public reforms themselves. The international trend to reduce state responsibilities and to make public administration more efficient has been met by measures that have also been taken in Austria. In particular, the (tentative) implementation of the action programme provided by the New Public Management is a signal for the will and ability of all public actors to modernize public administration. It is evident that the reform concepts could not be realized one to one. The actors were often forced to compromise and to meet the opponents halfway. It is also understandable that the recent public reform cannot be seen as a general concept characterized by logical consistency but as a project consisting of several parts with different levels of realization. Therefore, the ongoing reforms in Austria do not only have to be seen as a success but more than this as a promise for the future.

Urbana komasacija, institut javnog građevinskog prava, sredstvo je komunalne politike kojom su se jedinice lokalne samouprave država srednje Europe tijekom XX. stoljeća najviše koristile i kojom se još uvijek koriste u postupku uređenja građevinskog zemljišta. Urbanom komasacijom omogućuje se smišljeno, svrhovito i gospodarski opravdano plošno urbanističko planiranje i usklađivanje privatnog i javnog interesa, zaštita vlasničkih prava, ali ne i »geometrije« vlasništva. U ovom radu prikazuje se postupak provedbe urbane komasacije u Bavarskoj: sudionici, tijela za provedbu postupka, dodjela građevinskih čestica oblikovanih sukladno provedbenom urbanističkom planu, postupci izračuna pripadajućih površina i primjer raspodjele unesenih privatnih površina prema mjerilu vrijednosti i prema mjerilu površine. ; Urban land consolidation is an institute of public construction law and a means of the most frequently used communal policy in local self-government units in central European countries during the 20th century. It is still used in the procedures of building land consolidation. Urban land consolidation renders possible rational, purposeful, and cost-effective town planning as well as the harmonisation of the private and public interests, and protection of property rights. The author shows the process of urban land consolidation in Bavaria. The paper outlines the information about the parties in the procedure, the bodies in charge of the procedure, appropriation of building lots formed in accordance with the executive zoning plan, procedures for calculating the appropriate areas, and an example of distribution of private building lots according to their market value and their area.

Do lokalnog se razvoja dolazi na temelju pažljivo pripremljene i provedene lokalne razvojne strategije. U jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave nužno je usvojiti nov način strateškog planiranja, koji objedinjava proračunsko planiranje i strategiju razvoja lokalne jedinice s ciljem praćenja ostvarivanja rezultata trošečnjem proračunskih sredstava. U razvijenim se državama strategija lokalnog i regionalnog razvoja provodi putem participativnog pristupa u planiranju. To znači da u izradi strategije sudjeluju svi važni dionici koji djeluju na lokalnoj razini. U Hrvatskoj, slično kao i u većini drugih zemalja istone i jugoistočne Europe, ne postoji dovoljno iskustava u primjeni participativnog pristupa. Teorijska rješenja i praktična iskustva uspješnih država upućuju na važnost usklađivanja svih važnih elemenata da bi se pripremila uspješna strategija lokalnog razvoja. Suvremeni pristup strategiji lokalnog i regionalnog razvoja analizira se u okviru decentralizacije javnih poslova, odgovornosti za njihovo obavljanje i načina njihova financiranja. Lokalne i regionalne vlasti mogu najbolje upravljati lokalnim razvojem, a efektivnost se postiže u koordinaciji sa širom razinom vlasti, koja osigurava jasan okvir za strateško planiranje i donošenje odluka, kao i u suradnji i partnerstvu s privatnim i nevladinim sektorom. U oblikovanju lokalnih razvojnih strategija pristup dobrog upravljanja postaje ključnim pristupom za ostvarenje dobrih rezultata i korištenje konkurentskih prednosti. Premda fiskalna teorija poznaje više pristupa planiranju proračuna, programski proračun ključni je preduvjet za mjerenje lokalnih i regionalnih rezultata. Time se postiže veća učinkovitost i transparentnost, jer je programski proračun usmjeren na djelotvornost i mjerenje rezultata. Onda je odgovore na pitanja: što se želi postići? i Koliko će koštati ostvarenje cilja? Ta vrsta planiranja zahtijeva strateško planiranje koje uključuje jasno određenje misije, ciljeva i mjera za praćenje rezultata. Upravljanje na temelju mjerenja rezultata nalazi sve širu primjenu i u javnom sektoru, uključujući lokalnu i regionalnu razinu. Uspješno praćenje i vrednovanje rezultata ostvarenih u jednoj lokalnoj ili regionalnoj jedinici zahtijeva jasno prikazivanje rezultata u skladu s postavljenim strateškim ciljevima. ; Local development is the result of a care fully planned and implemented local development strategy. It is necessary to adopt a new way of strategic planning for local and regional self-government units, which would include budget planning and local unit(s) development strategy. The purpose is to monitor the results achieved by budget expenditures. In the developed countries, local and regional development strategies are implemented by using the participative approach. It means that all the relevant local and regional stake holders participate in designing a local and regional development strategy. Similar to the countries of Eastern and South-Eastern Europe, there is a lack of experience with the use of the participative approach in designing local and regional development strategies in Croatia. Theoretical solutions and real-life experiences of the successful countries stress the importance of co-ordination of all the relevant elements in order to design a successful local development strategy. Modern approach to the local and regional development strategy is analysed within the framework of decentralisation of public affairs, responsibility for their performance and the manner of their financing. Local and regional authorities are able to manage local development most successfully. Effectiveness is achived in co-ordination with the broader level of government, which provides a clear frame work for strategic planning and decision-making, and in co-operation and partnership with the private and NGO sectors. The good governance approach has become essential for achieving good results and using the competitive advantages. Although fiscal theory has several approaches to budget planning, program budgeting is the key precondition for assessing the results achieved at the local and regional levels. It leads to increased effectiveness and transparency, since program budgeting is focused on the effectiveness (planning) and measuring the achieved results, as well as answering the questions such as "What is the goal?" and "What are the costs of achieving that goal?". In order to achieve these objectives, program budgeting requires strategic planning which means clearly defined mission, objectives, and measures for monitoring the results achieved by local self-government units. Performance management has been spreading in the public sector, and consequently at both local and regional levels. Successful monitoring and assessment of the results achieved by a municipality, town, or region is going to require their transparent description in accordance with the strategic goals.