Suchergebnisse

Članak prikazuje recentne studije o novcu kao pravnom fenomenu, putem čijeg kreiranja različiti "stakeholderi" uređuju raspodjelu resursa i odnose između pojedinih dijelova društva. U ovoj koncepciji novac formira tržište, a ne obratno. Na primjeru "slobodnog kovanja" karakterističnog za Englesku od 12. do 14. stoljeća analizira se dilema nominalizam – metalizam, te tri ograničenja robnog novca u kojima se očituje Greshamov zakon, odnosno kontroverza likvidnosti. U članku se ne analizira na koje proturječnosti nailazi nominalistička politika novca. Pokazuje se da se ni u suvremenoj koncepciji robnog novca, eksplicitnoj u Hayekovoj studiji The Denationalization of Money, zbog proturječja likvidnosti ne može – u kreiranju i održanju novčanog sustava – izbjeći uloga društvenih, izvantržišnih faktora, uz ostalo i prava. Kako mnogi autori zaključuju da je i zajednička europska valuta koncipirana po uzoru na zlatni standard (robni novac), slijedi da i uspjeh njezina dizajna i funkcioniranja ne može biti prepušten samo tržišnom mehanizmu, nego ovisi o društvenoj, političkoj i pravnoj potpori. ; The paper describes money as a legal phenomenon, which means that stakeholders use money to allocate resources and manage social relations. In this understanding money creates markets and not vice versa. The system of money creation called free minting, which was common in England from the 12th to the 14th century, is described. Three constraints of commodity money are explained and the nominalism – metalism dilemma is analysed. The focus of the analysis is on Gresham's law and the problem of liquidity of commodity money. The similarity between medieval commodity money and a modern concept of commodity money in the book The Denationalization of Money by Friedrich von Hayek is shown. The conclusion is that the market mechanism cannot solve the problem of liquidity without social agents not included in the market exchange. Since the common European currency is to some degree similar to the gold standard, the same conclusion works for the euro.

Međunarodni kazneni sud novo je međunarodno tijelo kojem je glavni cilj istraga i suđenje slučajeva genocida, ratnih zločina, te zločina protiv čovječnosti u zemljama članicama. Iako su Sjedinjene Američke Države u 2000. potpisale Rimski statut, međunarodnu povelju iz 1998. koja predstavlja osnovicu Međunarodnog kaznenog suda, Busheva vlada napravila je velik zaokret godinu dana kasnije, potpuno se ograđujući od svake ideje o suđenju Amerikancima izvan zemlje. Tekst analizira glavne argumente američke vanjske politike povezane s Međunarodnim kaznenim sudom, od navodne pristranosti Suda, te odnosa između Suda i Ujedinjenih naroda, pa sve do pitanja američkog suvereniteta. Također, ponuđena je i međunarodnopravna politička kritika nedavnih poteza američke vlade, koji štete i američkim nacionalnim interesima, i međunarodnoj sigurnosti. ; The International Criminal Court is a new international body constituted with the aim of prosecuting and trying cases of genocide, war crimes, and crimes against humanity. Although in 2000 the United States signed the 1998 Rome Statute, which is the foundation of the International Criminal Court, the Bush Administration took a radically different position the following year, protecting itself from any idea of trying American citizens abroad. This text analyses the main U.S. foreign policy arguments pertaining to the ICC, from the alleged impartiality of the Court and the relationship between the Court and the United Nations, to the question of American sovereignty. In addition, the text offers an international legal and political critique of the recent U.S. policy actions, which harmed both American national interests, as well as international security.

Pokrovčeva knjiga Slobodno stvaranje prava: Herman U. Kantorowicz i slobodnopravni pokret (2018) nameće pitanje izraženo naslovom ovog rada na koje rad odgovara u tri koraka: prvo, pretpostavkom da je pitanje odgovorivo samo idealnim tipovima pravnih disciplina / funkcija; drugo, upućivanjem na kontekst Kantorowiczevih gledišta, osobito na objavu presuda; treće, ocjenom da je Kantorowicz podijelio pravnu znanost u prepletene funkcije a ne u odvojene discipline. U tu svrhu rad nudi idealne tipove disciplina i funkcija pravne dogmatike, pravne historije, pravne teorije i, kao najsloženiji i najkorisniji skup funkcija, pravnopolitičku analizu. Pretpostavka je, koja se ne dokazuje, da ne postoji ni oštra granica između pravne znanosti i susjednih znanosti: sociologije, ekonomije, psihologije, filozofije. ; Is Herman U. Kantorowicz's classification of legal disciplines - which includes general legal science, legal dogmatics, legal history, sociology of law, philosophy of law, and legal policy - a division of scholarly knowledge of law into distinct disciplines/sciences or into intertwined functions of a single scholarly discipline/science? The question is prompted by the book written by Zoran Pokrovac entitled Slobodno stvaranje prava: Hermann U. Kantorowicz i slobodnopravni pokret (Free Law: Hermann U. Kantorowicz and the Free Law Movement ) and published by "Breza" and the Faculty of Law of the University of Split in 2018. Answering this question may assist Croatian legal scholars in finding standards of scholarly excellence, especially of research de lege ferenda. This paper offers an answer in three steps. The first is the recognition that scholarly practices differ considerably, which means that the question may be answered only by construing and correlating ideal types of legal disciplines / functions that are compatible with Kantorowicz's general ideas, prominent interpretations of legal scholarship, and Croatian mainstream legal scholarship since. The second step provides a context of Kantorowicz's ...

Predmet ovog rada jest pravo na branitelja, i to pravo na branitelja na teret države (formalna obrana siromašnih okrivljenika) kao njegov element te kako proizlazi iz Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga i Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima tijekom trajanja oduzimanja slobode. Kroz analizu mjerodavne prakse Europskog suda za ljudska prava cilj je pokazati u kojoj mjeri praksa pristupa branitelju i hrvatsko odvjetništvo odgovaraju zahtjevima direktiva. Spomenuta praktična implementacija direktiva o pravu na pristup branitelju i pravnoj pomoći u hrvatskom odvjetništvu predstavlja posebni dio rada. U tom se dijelu rada analiziraju obveze koje iz direktiva proizlaze za odvjetništvo, a poseban se naglasak stavlja na cjeloživotno obrazovanje odvjetnika, njihovu organizaciju putem braniteljskih lista unutar odvjetničkih zborova, kao i na učinkovit sustav disciplinske odgovornosti odvjetnika. ; The subject of this paper is the right to a lawyer, specifically, a lawyer financed by the state (formal defence of persons lacking sufficient means), as regulated by Directive (EU) 2016/1919 of the European Parliament and of the Council of 26 October 2016 on legal aid for suspects and accused persons in criminal proceedings and for requested persons in European arrest warrant proceedings, and by Directive 2013/48/EU of the European Parliament and of the Council of 22 October 2013 on the right of access to a lawyer in criminal proceedings and in European arrest warrant proceedings, and on the right to have a third party informed upon deprivation of liberty and to communicate with third persons and with consular authorities while deprived of liberty. By analysing the relevant jurisprudence of the European Court of Human Rights, we aim to demonstrate the degree of compliance of the Croatian lawyers` approach with the Directives. The practical implementation of the mentioned Directives is a specific part of this work. In this respect, we analyse the obligations for lawyers stemming from the directives, with an emphasis on the education of lawyers, their organisation via specific lists, as well as an effective system of disciplinary responsibility.

The author's comprehensive research project, of which this article is but an introductory outline, inquires into the kind of history written out by the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia (ICTY). In order to investigate the interrelation between criminal law & history, the author faced the following question: what would the history of the disintegration of Yugoslavia & of conflicts in its territory look like if all we had were the judgments of the Hague Tribunal? The author bases his reply on an analysis of first-instance judgments of the Trial Chamber, from which he singles out "historical facts," & rejects the reflections of the Chamber on legal & procedural issues. As a model case he uses the first ICTY judgment pronounced against Dusko Tadic (the trial started on May 7, 1996, & the judgment was pronounced a year later). Although he estimates that the first judgment was not written in an optimal way, the author deems that most preliminarily established historical facts were relevant to historiography, & that, in particular, the judgment offers a universally acceptable notion of the history of the Kingdom of Yugoslavia & of socialist Yugoslavia. He is of the opinion that the extensive documentation of ICTY (the "Hague Tribunal") will have a major influence on the work of future generations of historians. Such a unique & replete archive of historical material is increasingly available to the public & to scientists through ICTY's online database. The most recent scientific works dealing with the former Yugoslavia also make use of the Tribunal's judgments & documentation. Scientists will have to pay due attention to the narratives included therein. Adapted from the source document.

Pravno uređenje imovinskih odnosa u obitelji znatno se razlikuje u pojedinačnim europskim pravnim sustavima. Prvi će dio rada stoga biti posvećen analizi imovinskih odnosa u braku, u izvanbračnim zajednicama te u životnim partnerstvima osoba istog spola u hrvatskome obiteljskom pravu s ciljem određivanja pravnog okvira. Nadalje, pokušat će se odgovoriti na pitanje jesu li na imovinskopravna rješenja djelovala određena poredbenopravna rješenja i/ili izvori soft lawa, poput Načela europskoga obiteljskog prava u području imovinskih odnosa bračnih drugova. U drugom će se dijelu rada nastojati razmotriti kako bi sekundarno pravo EU-a moglo utjecati na domaće obiteljsko pravo nakon što se u Republici Hrvatskoj budu primjenjivale Uredba Vijeća (EU) 2016/1103 o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima i Uredba Vijeća (EU) 2016/1104 o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima imovinskih posljedica registriranih partnerstava. Na kraju, autorica će ponuditi završna razmatranja glede usporedbe između postojećih nacionalnih pravnih rješenja i europskih trendova u području imovinskih odnosa u obiteljskom pravu. ; The legal regulation of patrimonial relations in the family differs from one European legal system to another. The first part of the paper will be dedicated to the analysis of the patrimonial relations in the marriage, in the de facto cohabitations and in the same-sex registered partnerships in the Croatian family law in order to define the legal framework. The paper will go on to deal with the question of whether the national family law has been influenced by some legal solutions from other legal systems or by sources of soft law such as the Principles of European Family Law regarding Property Relations between Spouses. The second part of the paper will deal with the possible impact of the EU secondary legislation on the national family law after the ...

Opisuje se oblikovanje sustava informacijskog zakonodavstva u kojem je novi Zakon o tajnosti podataka četvrti dio, pored Zakona o pravu na pristup informacijama, Zakona o zaštiti osobnih podataka i Zakon o medijima. Naglašavaju se temeljne novine, kao i pitanje prevođenja stupnjeva tajnosti prema prethodnim propisima u one prema novom Zakonu. Razmatraju se određene dileme u provedbi novog Zakona, od kojih su neke povezane s kaznenim pravom, a neke s pravom na pristup informacijama javnog sektora. Zanimljivi su postupovni problemi u vezi s testom razmjernosti. Autor upozorava na neusklađenost propisa, nedostatne nadzorne kapacitete, mogućnosti zloporabe propisa o tajnosti podataka, te na potrebu terminološkog i drugog preciziranja pravnih propisa. ; Design of the system of information legislation is described. The new Law on Data Confidentiality is the fourth part of this system, along with the Law on the Access to Public Sector Information, Law on Personal Data Protection, and Media Act. Basic novelties in the Law are stressed, such as the issue of transitional regulation about levels of confidentiality. There are a few dilemmas with regard to implementation of the new Law. Some of them are connected with criminal law, and some with the issue of access to public sector information. An interesting procedural problem is connected with the test of proportionality. The author warns about the gaps in legal regulation, lack of control capacity, possibilities of misusing legal regulation on data confidentiality, and the necessity of terminological and other clarifications in legal regulation.

Zaštita žrtava intenzivirala se posljednjih 40-ak godina uz znanstvenu podršku i razvoj viktimologije. Paralelno s međunarodnim ustrajanjem na zaštiti ljudskih prava te s jačanjem stručne spoznaje o važnosti povijesno marginalizirane uloge žrtve u kaznenim postupcima europskog kontinentalnog kruga međunarodnopravna svijest o obvezi države da zaštiti žrtve najtežih kaznenih djela i pruži im potporu defi nirana je brojnim međunarodnim dokumentima. U tom smislu za europski pravni prostor značajnu ulogu ima i Direktiva 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, koja je izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku implementirana u hrvatsko zakonodavstvo. Međutim osim danas već nesporno dostatne normativne podloge o zaštiti žrtava u kaznenom postupku postavlja se pitanje dobivaju li doista žrtve u praksi zaštitu i podršku koja im je osigurana kroz zakonske odredbe. Vođene tom mišlju, autorice su provele istraživanje među odjelima za podršku žrtvama i organizacijama civilnog društva kao glavnim službama za pružanje pomoći i podrške žrtvama tijekom kaznenog postupka u svrhu preispitivanja načina, učestalosti i potencijalnih praktičnih izazova s kojima se žrtve susreću prilikom korištenja svojih prava u praksi. ; Victim protection has intensifi ed in the last 40 years with the scientifi c support and development of victimology. In parallel with international insistence on the protection of human rights and the strengthening of professional knowledge on the importance of the historically marginalised role of the victim in criminal proceedings in the European continental circle, international legal awareness of the state's obligation to protect and support victims of serious crimes is defi ned by numerous international documents. In this sense, Directive 2012/29/EU on the establishment of minimum standards on the rights, support and protection of victims of crime, which was implemented in Croatian legislation by amendments to the Criminal Code, also plays a signifi cant role in the European legal area. However, apart from the already unquestionably suffi cient normative basis of the protection of victims in criminal proceedings, the question arises as to whether victims in practice really receive the protection and support provided to them through legislation. Guided by this opinion, the authors conducted a short survey among victim support departments and civil society organisations as the main services for assistance and support during criminal proceedings in order to review the ways, frequency and potential practical challenges that victims face in exercising their rights in practice.

U posljednje vrijeme u hrvatskom javnom prostoru ponovno je aktualizirana problematika kažnjavanja seksualnih delikata na štetu djece. U medijskim istupima nevladine udruge i pojedinci iznijeli su jasne zahtjeve za povišenjem propisanih kazni u zakonu i oštrijim kažnjavanjem počinitelja od strane sudova. Kako bi se ocijenilo jesu li takvi zahtjevi utemeljeni, u radu se detaljno analiziraju najteža kaznena djela iz Glave VII. KZ/11 i Glave XIV. KZ/97. Usporedbom odgovarajućih zakonskih odredaba procijenjena je politika zakonodavca u sankcioniranju najtežih kaznenih djela protiv spolnog integriteta djeteta u posljednjih deset godina. Jedan od istraživačkih ciljeva bio je i istražiti u kojoj se to mjeri razlikuje u zakonskim odredbama zacrtana i u sudskim presudama primijenjena kaznena represija. U tu svrhu prikupljeni su i analizirani podaci o kažnjavanju počinitelja najtežih seksualnih delikata na štetu djece u RH u razdoblju od 2008. do zaključno 2017. Osim analize na makrorazini provedena je i analiza izbora vrste i mjere kaznenih sankcija prema navedenim parametrima u praksi županijskih i općinskih sudova u Splitu i Rijeci. Na temelju normativne ocjene postojećih zakonskih rješenja i njihove konkretne primjene u sudskoj praksi predlažu se smjernice za poboljšanje kažnjavanja počinitelja najtežih kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. ; The issue of punishing sexual crimes against children has recently once again become very topical in Croatian public space. Clear requests by NGOs and individuals have been expressed in the media for more stringent sanctions to be prescribed in the legislation and for the more severe punishment of sexual crimes against children. In order to assess whether such requests are founded, this paper analyses in detail the criminal offences referred to in Title VII CC/11 and Title XIV CC/97. A comparison of the relevant legal provisions provides an assessment of the legislator's policy regarding the sanctioning of the most serious crimes against the sexual ...

Zbog sužavanja opsega kaznenopravne zaštite časti i ugleda brisanjem kaznenog djela teškog sramoćenja, učinjenog u petoj noveli Kaznenog zakona potkraj 2019., došlo je do zamjetnih nelogičnosti. Ovo istraživanje preispituje razloge te legislativne intervencije kako bi se ocijenila njezina opravdanost. Zbog potrebnog opsega argumentacije, ova se analiza nadovezuje na prethodno objavljeni rad, odnosno istraživanje povijesnih, pozitivnopravnih i poredbenih argumenata. U ovom radu istražujemo konvencijske standarde i stajališta Europskog suda za ljudska prava u primjeni kaznenopravnog mehanizma na području zaštite časti i ugleda kroz dva konvencijska prava - slobodu izražavanja i pravo na privatan život. Ishod pokazuje da je predviđanje kaznenopravnoga mehanizma zaštite časti i ugleda u skladu s konvencijskim standardima te da, s obzirom na jednaku vrijednost oba prava, njihova kvalitetna zaštita zahtijeva uravnoteženo nacionalno rješenje. Ukazuje se da izazovi poštovanja načela razmjernosti podjednako leže i u području građanskog prava pri određivanju iznosa naknade štete. Sveukupno gledajući, prethodno objavljeni argumenti i ovi koje iznosimo sada pokazuju kako razlozi ukidanja teškog sramoćenja koji su bili dostupni javnosti, ne mogu biti dostatni argumenti za ovu legislativnu intervenciju. Stoga se pledira da pro futuro regulacija u ovom osjetljivom području ne bude vođena naglim kaznenopravnim rezovima bez pažljive stručne i argumentirane procjene i konsenzusa oko društvenih potreba. ; Due to the narrowing of the criminal law protection scope regarding honor and reputation, under the fifth amendment to the Criminal Code at the end of 2019, Severe Vilification was deleted which left noticeable illogicalities. Therefore, this research examines the reasons for this legislative intervention, to assess its justification. Due to the required scope of argumentation, this analysis builds on previously published work that has shown research on historical, positive, and comparative arguments. We are now exploring the ...

Glavni je problem priopćenja vanjska politika Republike Hrvatske (RH) u vezi s Ustavom BiH jer nedovoljno pridonosi rješavanju društvenih, političkih, ekonomskih, kulturnih itd. slabosti Bosne i Hercegovine (BiH) koje mogu i trebaju biti rješavane unutar prava. Ta je politika nedovoljno uspješna jer nije državna, nego strančarska. Matica politike je narodnjačka, tj. etnička. Alternativa zanemaruje činjenicu da je RH, kao stranka Daytonskoga mirovnog sporazuma, čiji je dio Ustav BiH, internacionalnim pravom ovlaštena zahtijevati od drugih stranaka, uključujući BiH, da poštuju i primijene Sporazum. Sporedni je problem priopćenja nedostatna znanstvena spoznaja glavnog problema. Posljedica je pomanjkanja interesa pravnih znanstvenika u RH i previda pravnih slabosti politike. Temeljna je svrha priopćenja priprema istraživačkog projekta unutar integralne pravne znanosti dopunjene izvornom pravnom dogmatikom i prilagođenom pravnopolitičkom analizom. Hipoteze, koje su dijelom ispitane, pripisuju politiku uvjetima te predviđaju razvoj problema ako se politika ne promijeni i ako se prromijeni u skladu s prijedlogom izloženim u priopćenju. ; The paper deals with the main problem of the Republic of Croatia's foreign policy on the Constitution of Bosnia and Herzegovina, which fails to alleviate the social (political, economic, cultural, etc.) inadequacies of Bosnia and Herzegovina that can and ought to be solved within the limits of the law. It is of meagre success because it is a policy of political parties rather than of a nation-state. The mainstream policy is ethnicist. Its alternative ignores the fact that the Republic of Croatia, as a party to the Dayton Peace Agreement, whose part is the Constitution of Bosnia and Herzegovina, is by international law entitled to demand other parties, including Bosnia and Herzegovina, to observe and change the Agreement. The subordinate problem is a paucity of knowledge provided by legal scholars in the Republic of Croatia about the main problem. The knowledge deficit is a consequence of the lack of interest in the policy and oversight of its legal ramifications. The principal goal of the paper is the preparation of a research-project within integral legal scholarship supplemented by original legal dogmatics and adjusted policy analysis. The principal hypotheses are that the past policy can be ascribed to Croatian institutions (legalistic order, ethnic state, parochial studies) and their environment (dependence on foreign powers, pre-political and pre-legal conditions of the Croatian population); and that the same policy, even in a stable environment, should be expected to facilitate threats to the very existence of Bosnia and Hercegovina and Bosnian Croats, thus greatly endangering the Republic of Croatia. On the assumption that the environment, as well as the institutions and doctrines improve, the paper proposes a state policy as an alternative to past partisanship, with a view of re-instituting Bosnia and Hercegovina as a functional nation-state, establishing local and cultural autonomy, and retaining the constitution-making power of each major ethnic community in Bosnia and Hercegovina. The expected consequences are the strengthening of Bosnia and Hercegovina, Bosnian Croats, and the Republic of Croatia, in line with the values and principles of the inquiry.

U ovom se članku govori o političkome kontekstu i pravnome okviru za uspostavu suvereniteta Republike Hrvatske te se ukazuje na legalnost vojno-redarstvenih akcija s obzirom na odredbe tuzemnoga i međunarodnoga prava. Riječ je i o političkome i pravnome okviru u kojemu su nastale srpske autonomne oblasti, odnosno paradržavna tvorevina Republika Srpska Krajina na državnome teritoriju Republike Hrvatske. ; This paper speaks about political context and legal framework for establishing sovereignty of the Republic of Croatia. It points out legality of military-police actions with regard to provisions of domestic and international law. The subject is also political and legal framework in which Serbian autonomous territories were established or parastate creation Republic of Serbian Krajina in the state territory of the Republic of Croatia.