Suchergebnisse

U ovom se radu analizira postojeće stanje, ograničenja i mogućnosti istraživanja fizičko-geografskih čimbenika u kontekstu terenske prohodnosti vojnih vozila u svrhu potpore procesa donošenja vojnih odluka prilikom planiranja pokreta vojnih snaga. Rad prikazuje do sada korištene tipove modela, metodologije i načine prikaza rezultata utjecaja fizičko-geografskih čimbenika na pokretljivost vozila. Provedena istraživanja pokazala su da je u dosadašnjim istraživanjima najčešće korišten parametar nagib padina, potom fizičke osobine tla, hrapavost površine vodotoci, tipovi vegetacije i klimatsko-meteorološki uvjeti. Kvaliteta rezultata dosadašnjih istraživanja određena je kvalitetom i točnošću ulaznih podataka te primjenjivanim metodama korištenima u modelima. U novijim istraživanjima geografski informacijski sustav (GIS) autorima omogućuje sjedinjavanje cjelokupne problematike utvrđivanja terenske prohodnosti vozila jer objedinjuje sve mogućnosti na jedinstvenoj platformi. ; This paper analyses the existing state, limitations, and possibilities for research of physical-geographic factors in the context of terrain trafficability of military vehicles in order to support the military decision-making process regarding planning movements of military forces. This paper shows which models and research methodologies were used to ascertain how physical-geographical factors influence vehicle cross-country mobility. Research has shown that slope has been used most frequently as a parameter, followed by soil properties, surface roughness, watercourses, vegetation types, and climatic-meteorological conditions. The quality of the results achieved so far has been largely determined by the quality and accuracy of the input data and by the various methods used in the models. Recent studies have shown that the Geographic Information System (GIS) unifies the issues determining vehicle terrain trafficability, as it displays all possibilities in a single platform.

Tijekom Prvoga svjetskog rata vojni i državni uredi pokretali su brojne akcije radi prikupljanja novca od stanovništva, a za podmirenje rastućih vojnih potreba. Država se brinula za vojnike na ratištima i ratni materijal općenito, a građanskim je društvima bila prepuštena briga za obitelji vojnika. Dio sredstava prikupljao se prodajom domoljubnih predmeta. Takve medalje i plakete imale su najviši umjetnički domet. Veći dio tih predmeta prodavanih u Hrvatskoj dolazio je uglavnom iz Beča. Samo su rijetke osmislili domaći umjetnici u akcijama dobrotvornih društava. Ovaj rad bavit će se upravo njima. ; During World War One military and government offices initiated many actions to collect money from the population to supply the growing military needs. The state took care of the soldiers on the front lines and war materials in general, and civil societies took care of the soldiers' families. Some of the assets were collected by selling patriotic objects. These medals and plaques were of the highest art value. Most of the items sold in Croatia came from Vienna. A smaller number were designed by domestic artists in actions of charity societies, and these are the subject of this article.

U članku se uspoređuju politike povijesti Drugoga svjetskog rata u Estoniji i Hrvatskoj poslije državnog osamostaljenja. Pokazujući kako su estonski i hrvatski nacionalno-integracijski procesi dominantno bili obilježeni "potragom" za samostalnom državom, temeljna je teza članka da revizionističko sjećanje na estonske i hrvatske osovinske borce kao na "borce za naciju i državu" opstaje zbog isključivog shvaćanja Sovjetskog Saveza i Jugoslavije kao velikoruske odnosno velikosrpske "tamnice" estonskoga i hrvatskog naroda. Iako službeno sjećanje u objema zemljama ističe europsko antifašističko nasljeđe, oklijevanje vlasti u odmicanju od ekskluzivističkih državotvornih politika povijesti potiče pozitivnu interpretaciju estonskoga i hrvatskog fašizma. Autori zaključno prikazuju razlike među dvjema zemljama te upućuju na pogubnost aktualnih europskih politika spram totalitarizma kao obrasca suočavanja s Drugim svjetskim ratom, a koje Estoniju i Hrvatsku još više udaljuju od suočavanja s prošlošću. ; This article offers a comparison of the politics of history of WWII in Estonia and in Croatia after their independence. Following an introduction demonstrating how Estonian and Croatian national integrative processes were predominantly marked by their "pursuit" of independency, the main thesis is exposed – that the revisionist memory of Estonian and Croatian Axis fighters as "fighters for the nation and the state" has survived primarily due to the exclusivist understanding of the Soviet Union and Yugoslavia as the Greater-Russian or Greater-Serbian "dungeons" of Estonian and Croatian people, respectively. Although the official historical memory in both countries highlights the European anti-fascist heritage, the authorities' reluctance to move away from the exclusive statehood politics of history serves to promote a positive interpretation of Estonian and Croatian fascism. The authors in conclusion depict the differences between the two countries and warn of the fatal consequences of the current European policies towards totalitarianism as a pattern for dealing with World War II, which are pushing Estonia and Croatia further away from facing the past.

Romsko stanovništvo danas čini jednu od najstarijih manjinskih skupina u Hrvatskoj, a njihovo naseljavanje na ovom području bilježi se od druge polovine XIV. st. Odnos hrvatskih vlasti prema njima često je bio obilježen represivno-asimilacijskom politikom, koju danas neki znanstvenici smatraju dijelom šire europske anticiganističke politike. Stradanje Roma u Drugom svjetskom ratu u Europi, uključujući Nezavisnu Državu Hrvatsku, može se smatrati vrhuncem takve anticiganističke politike. U radu se posebno analizira stradanja Roma na širem bjelovarsko-bilogorskom području, tj. području Velike župe Bilogora. Tako su analizirana pitanja odnosa lokalnih (ustaških) vlasti prema Romima, ali i drugim pitanjima, poput deportacije Roma u jasenovački koncentracijski logor, oduzimanje njihove imovine, primjer otpora Roma (sudjelovanje u Narodnooslobodilačkoj borbi) i razmjeri njihova stradanja. U istraživanju se većinom koriste spisi Državnog arhiva u Bjelovaru i Hrvatskog državnog arhiva, lokalna periodika i relevantna literatura. ; Romani population today forms one of the oldest minority groups in Croatia. Their settlement in our territory began in the second half of the 14th century. The attitude of Croatian authorities toward the Romani was often marked by repression –assimilation policy, which is currently observed as a part of the wider European anti-Gypsy policy by a number of scientists. The sufferings of the Romani during World War Two in Europe, including the Independent State of Croatia, may be considered the climax of the anti-Gypsy policy. The paper analyzes in particular the sufferings of Romani population in the wider Bjelovar-Bilogora area, i.e. the area covered by the Great District of Bilogora. The following issues have been tackled: the treatment of the Romani by the local (Ustasha) authorities; the deportation of the Romani to the concentration camp in Jasenovac; the confiscation of their property; one example of the resistance of the Romani (participation in the National Liberation War); and the scale of their sufferings. For the purposes of this study, the author mainly used the materials from the State Archives in Bjelovar and Croatian State Archives, local periodicals, and relevant literature.

U Hrvatskoj, kao i drugdje u Austro-Ugarskoj Monarhiji i Europi, u vrijeme Prvoga svjetskog rata (1914.-1918.) zavladala je nestašica prehrambenih, ali i drugih prijeko potrebnih proizvoda široke potrošnje. Nastala je oskudica, posebice u gradovima, a kasnije i drugdje. Država je aprovizacijom, naime sustavom organizirane, racionirane i zajamčene opskrbe stanovništva hranom i drugim životnim potrepštinama na temelju dnevnih, tjednih odnosno mjesečnih potreba te određivanjem količine i cijena pojedinih namirnica koje su nedostajale nastojala zaštititi materijalno ugroženije stanovništvo i stabilizirati tržište i potrošnju. Količina namirnica koja se mogla kupiti, kao i njihova maksimalna cijena određivana je i mijenjana u ovisnosti o proizvodnji i zalihama. Različite aprovizacijske doznačnice, potrošačke iskaznice, kupovne iskaznice, kupovne dozvole i nabavne karte, redovito su na temelju zakonskih uredbi izdavale aprovizacijske ustanove, odbori u pojedinim gradovima i općinama, a u pravilu su glasile na pojedinu osobu koja je imala pravo kupiti određenu prehrambenu namirnicu uz određenu maksimalnu cijenu. ; During World War I (1914-1918) food in the warring countries was primarily needed to supply the army. As elsewhere in Europe, Austria-Hungary instituted a war economy, and property of various kinds was taken (requisitioned) from the population for military needs, especially draught animals and food. There was a shortage of food and hunger appeared throughout the country, in the first place in towns but also in undeveloped non-agricultural areas. The long years of war exhausted food stores and led to widespread hunger in many parts of Austria-Hungary and Europe.

U radu se kronološki prikazuje razvoj organizirane tiskarske i knjižarske djelatnosti kroz razdoblje od sredine druge polovice 19. stoljeća, pa do Drugog svjetskog rata odnosno prestanka djelatnosti gospićkih tiskara u privatnom vlasništvu. Početci djelatnosti javljaju se dolaskom knjigoveškog obrtnika Juraja Krmpotića iz Primorja u Gospić i otvaranjem prve knjižare s knjigoveškim uslugama. Do pojave prvog tiskara, Senjanina Marijana Župana proći će cijelo desetljeće, ali njegov je dolazak uskoro otvorio put ostalima te će tijekom više od pola stoljeća u Gospiću istodobno djelovati najmanje dvije, a u nekim trenutcima i tri dobro organizirane tiskare sa školovanim tipografima i slagarima. Osim tiskanja, tiskare su se bavile uvezivanjem knjiga, a zasebno su djelovale i knjižare. Početkom 20. stoljeća, također došljak, Matej Maksimović unio je novost na lokalnom tržištu osnivanjem tvrtke koja je objedinjavala sve navedene usluge. Svi gospićki tiskari preživjeli su Prvi svjetski rat i očuvali su svoje tiskare nastavljajući s radom u novostvorenoj Kraljevini SHS u kojoj im se pridružila i tiskara Kolačević. Zahvaljujući ulozi Gospića u međuratnom razdoblju kao administrativnog središta ličkog područja te njegovom usporenom, ali ipak kontinuiranom razvoju, posla je bilo dovoljno za sve obrtnike ove struke. Posljedice Drugog svjetskog rata dovele su do kraha tiskarske i knjižarske djelatnosti u Gospiću u onom obliku kakva je neprekidno postojala više od šezdeset godina. ; The paper presents the chronological development of organized printing and bookkeeping activities during the period from the middle of the second half of the 19th century until the Second World War i.e., the discontinuation of the operation of privately owned Gospić printing houses. Activities began with the arrival of the bookbinding craftsman Juraj Krmpotić from Primorje to Gospić and the opening of the first bookstore along with the provision of bookbinding services as a part of it. A whole decade would pass before the appearance of the first ...

Polazeći od pretpostavke da se hrvatska kazališta između dva svjetska rata u kreiranju dramskoga repertoara nisu vodila samo umjetničkim nego i političkim obzirima, autor u članku analizira inozemne i srpske drame s temom Prvoga svjetskog rata koje su se u međuraću izvodile u tri hrvatska kazališta (u Zagrebu, Osijeku i Splitu) da bi odgovorio na pitanja kako je taj rat u tom razdoblju predstavljan hrvatskoj javnosti te kako je hrvatska javnost posredovanjem kazališne kritike reagirala na takvo njegovo predstavljanje. ; In this paper, the author approaches Croatian theatres as places of memory, and the foreign and Serbian war dramas performed in them as the contents of the Croatian culture of memory regarding World War I. Drawing upon the extant research on Croatian memory of World War I, based on examining the Croatian literary heritage, according to which the predominant Croatian memory was presented in Miroslav Krleža's war cycle, the author has attempted to answer the question, how did these non-Croatian war dramas on the repertoire of Croatian theatres correspond to the stated Croatian relationship towards World War I according to their contents, frequency of performance, and public reactions to them (as seen through theatre reviews)? In this sense, the author has identified three groups of non-Croatian war dramas: British (American) and French, which were characterised by prominent pacifism; Czechoslovak, which were anti-Austrian and contained a note of Czech nationalism; and Serbian, which nurtured the Serbian victory culture, but also criticised post-war Serbian society. Analysing these dramas, the author has concluded that Serbian war dramas enjoyed the strongest 'institutional support', but were also the least popular with the Croatian public. Czechoslovak war dramas received the least 'institutional support', but were the most popular among the Croatian public. Based on this analysis, the author has concluded that the Czechoslovak dramas had the most in common with the predominant Croatian memory of World War I in the interwar period; even though they did not receive much 'institutional support', they were the closest to the Croatian memory of the war in the given circumstances.

Prvi cilj rada bio je proučiti kako je Prvi svjetski rat kao prekretnica u europskoj povijesti utjecao na društvenu, ekonomsku i političku ulogu žena na primjeru jedne malene agrarne i u društvenom smislu tradicionalne zajednice kao što je otok Krk koji je bio samostalan kotar unutar Markgrofovije Istre. Drugi cilj rada bio je prikazati svakodnevicu Krčanki i Krčana, odnosno kako se krčko stanovništvo nosilo s ratnim neprilikama, prvenstveno u pogledu pada standarda života. Isto tako, dao se kratak prikaz kako se središnja vlast brinula za ratne udovice sa siročadi i za siromašne i unesrećene Krčanke i Krčane. U radu se koristio primjer općine Baške kao onomad najmnogoljudnije krčke općine. ; The first goal of this paper was to examine how World War One, a threshold in the European History, in uenced the social, economic and political role of women with a case study of a small agrarian and, socially speaking, traditional community such as the island of Krk, an independent district in the Istrian Markgraviate. Another goal was to demonstrate the everyday life of the islands' inhabitants, moreover how they coped with the war and its consequences, such as the decline of the life standard. In addition, the paper presented a brief insight on how the central power took care of the war widows, orphans, poor and less fortunate islanders. The paper focused on Baška as the then most populated county on the island of Krk.

U ovome radu autori su u povodu 70. obljetnice završetka II. svjetskog rata po prvi puta obradili podatke o 455 pokopanih vojnika sila osovine od travnja 1941. do ožujka 1947. na varaždinskom groblju. S obzirom na to da je glavni historiografski izvor ove teme ''Grobni očevidnik 1940. – 1949.'' omogućena je opširna analiza, a u radu su obrađeni sljedeći podaci (predstavljeni i u grafikonima): broj i odnos vojnika sila osovine pokopani po godinama, njihovo bračno stanje, godina starosti prilikom smrti, zatim u kojim su vojnim postrojbama služili, iz koje države potječu te na kraju koji su razlozi njihove smrti i gdje su umrli. Kao prilog u rad su dodane dvije tablice: prva je Popis postrojbi kojima su pripadali pokopani vojnici sila osovine, a druga je prijepis svih pokopanih vojnika sila osovine na varaždinskom groblju iz navedenog Grobnog očevidnika. ; In this paper, marking the 70th anniversary of the end of World War II, the authors have for the first time processed information about 455 Axis power soldiers, who had – between April 1941 and March 1947 – been buried in the Varaždin city cemetery. Given that the main historiographic source of this topic is the Graveyard book 1940–1949, it enables an extensive analysis. The paper deals with the following data (presented in graphs): the number and ratio of Axis powers soldiers buried by year; their marital status; age at death; military units they served in; state of origin; reasons of death and where they died. As a contribution to the work, the authors added two tables: a list of units to which buried Axis powers soldiers belonged; and a transcript of Axis powers soldiers in the Varaždin cemetery.

U prvome dijelu rada istražuje se odnos između grkokatoličke crkve i provođenja agrarne reforme u sjevernoj Hrvatskoj. Istaknuta je uloga pojedinih crkvenih dostojanstvenika kao političara u provođenju agrarne reforme, te su navedeni njihovi stavovi. U drugom dijelu rada prikazuje se na koji se način agrarna reforma provodila na posjedima Šid, Pribić, Tkalec, Preseka i Glogovnica, koje su posjedovali grkokatolička Križevačka biskupija i Kaptol. Autori su na temelju izvorne arhivske građe pratili promjene koje su se događale na tim posjedima te kako su na odluke centralnih državnih institucija za provođenje agrarne reforme reagirali zainteresirani, s jedne strane kupci i općinska poglavarstva na kojima se provodila agrarna reforma, a s druge strane veleposjednik Grkokatolička biskupija u Križevcima. Autori su u radu nastojali dokazati da je Grkokatolička biskupija tijekom agrarne reforme izgubila posjede što je utjecalo na njezino daljnje djelovanje. ; In this article the authors investigate the connection between the agrarian reform and the Greek Catholic Church between 1918 and 1941. The first part of the article deals with the role of some of the most important Uniates as political leaders in the conduction of the agrarian reform. In the second part the authors present how the agrarian reform was carried out on estates Šid, Pribić, Tkalec, Preseka and Glogovnica, owned by the Diocese of Križevci and the Diocesan Chapter. This paper is based on original archival material pertaining to these estates. The same material allows us to follow the decisions of central state institutions related to the implementation of the agrarian reform and the reactions of interested purchasers on the one hand and the landowning Diocese of Križevci on the other. The authors of this article claim that the Diocese lost possessions during the land reform, which impacted its functioning and prosperity.