Search results

The article discusses the status, rights and perspectives of the minorities and "non-constituent" peoples in Bosnia and Herzegovina. The status of the "constituent minorities" (the "Others") is very specific and different from the minorities' status in neighbouring countries. The article argues that in Bosnia and Herzegovina "traditional" attitudes like ethno-nationalism, discrimination, violation of minorities rights and freedoms are still very dominant. A direct consequence of this socio-political atmosphere is ethno-particularisation of society and destabilization of the state in domestic and international contexts. This short review of the status of minorities in Bosnia and Herzegovina is an insight into the international and national instruments that regulate the status and rights of the national minorities in Bosnia and Herzegovina. The authors highlight the specificity of the country, i.e. the institutional discrimination of citizens that belong to the "others", but are still citizens of Bosnia and Herzegovina. The authors claim that the citizenship of Bosnia and Herzegovina should be an efficient protection against the observed discrimination. ; Tema ovog članka je položaj, prava i perspektiva manjina i "nekonstitutivnih" naroda u Bosni i Hercegovini. Položaj posebne grupe "konstitutivnih manjina" (tzv. ostalih) Bosnu i Hercegovinu čini specifičnom i po mnogim faktorima razlikuje od drugih država u okruženju. Članak se fokusira na tezu da u Bosni i Hercegovini još uvijek dominiraju određene "tradicionalne" političke i društvene projekcije koje se iskazuju u formi etnonacionalizma, diskriminacije, kršenja manjinskih prava i sloboda, odnosno demokraciji neprimjerenih supstrata i supstituta. Izravan produkt ovakvog socio-političkog ambijenta jeste etno-partikularizacija društva i destabilizacija države na unutarnjem i međunarodnom planu. Ovaj kratki ogled o položaju manjina u Bosni i Hercegovini, sem pregleda međunarodnih i nacionalnih instrumenata koji reguliraju status i prava nacionalnih manjina, nudi uvid u pomenutu specifičnost Bosne i Hercegovine: institucionaliziranu diskriminaciju građana koji pripadaju kategoriji "ostali", koji su žrtve diskriminacije, iako bi njihovo bosanskohercegovačko državljanstvo per se, i po prirodi stvari, trebalo predstavljati učinkovitu smetnju ovakvoj diskriminaciji.

Considering that in the spectrum of juvenile criminal sanctions punishment of deprivation of liberty is the most severe criminal sanction, international documents related to juveniles in conflict with the law proclaim standards that this sanction has to be imposed only as a measure of last resort and for the shortest period. Issues like possible duration of subject sanction and scope of its imposition, represents some of the basic features of the legal and judicial policy of sanctioning of juveniles, and represent the subject of this paper. The author analyzes how these issues are regulated in Bosnia and Herzegovina"s and comparative law, and how aforementioned standards are applied in practice. Applying the comparative analysis it was determined that there are certain indicators that Bosnia and Herzegovina is one of the countries that has in its heritage "humane" sanctioning policy of juvenile offenderes, and that the aforementioned international standards are consistently accepted in domestic law as well as in the jurisprudence. ; Imajući u vidu da u spektru maloljetničkih krivičnih sankcija kazna lišenja slobode predstavlja najstrožiju krivičnu sankciju, međunarodni dokumenti iz oblasti postupanja sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom proklamiraju standard da se ona ima izricati samo kao krajnje sredstvo (ultima ratio) i u što kraćem trajanju. Upravo pitanja mogućeg trajanja predmetne sankcije, te obima njenog izricanja predstavljaju neka od osnovnih obilježja zakonske i sudske politike sankcioniranja maloljetnika, te čine predmet istraživanja ovog rada. Autor je analizirao kako su ova pitanja uređena u bosanskohercegovačkom i uporednom pravu, te kako su spomenuti standardi oživotvoreni u praksi. Primjenom komparativnopravne analize utvrđeno je kako postoje određeni pokazatelji da Bosna i Hercegovina spada u red zemalja koje baštine "humanu" politiku sankcioniranja maloljetnih učinitelja krivičnih djela, te da su spomenuti međunarodni standardi dosljedno prihvaćeni kako u pravu, tako i u sudskoj praksi ove zemlje.