Search results

Tema diplomskog rada je politika SAD-a prema ilegalnim migrantima iz Latinske Amerike. Promatrano je razdoblje nakon Drugog svjetskog rata kada je krenuo masovni priljev emigranata iz Latinske Amerike u Sjedinjene Američke Države. Tada imigracijska politika prema ilegalnim imigrantima postaje jedna od prioritetnih politika Sjedinjenih Američkih Država. U promatranom razdoblju daje se prikaz imigracijske politike američkih predsjednika, počevši sa Zakonom o reformi i kontroli imigracije (Immigration Reform and Control Act-IRCA) predsjednika Ronalda Reagana (1981. - 1989.). Vrata ilegalnoj imigraciji iz Latinske Amerike pokušao je zatvoriti predsjednik Bill Clinton (1993. - 2001.) Zakonom o reformi ilegalne imigracije i imigrantskoj odgovornosti (Illegal Immigration Reform and Immigration Responsibility Act-IIRIA), dok je namjere predsjednika Georgea W. Busha (2001. - 2009.) spriječio teroristički napad na Sjedinjene Američke Države 11.9.2001 godine. Njegov nasljednik predsjednik Barack Obama (2009. - 2017.) iskoristio je svoje predsjedničke ovlasti i autorizirao provođenje programa DACA (Deffered Action for Childhood Arrivals) i DAPA (Deffered Action for Parents of Americans) koji su pogodovali djeci ilegalnih imigranta, uz istovremeno provođenje brojnih uhićenja i deportacija ilegalnih imigranata. Rad završava prikazom dosadašnje politike predsjednika Donalda Trumpa koji ilegalne imigrante smatra prijetnjom nacionalnoj sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država. ; The subject of the graduate thesis is policy of the USA towards illegal migrants from Latin America. Observed period is the period after World War II, starting with the mass flow of emigrants from the Latin America to the United States of America. This is the period when immigration policy of the United States towards illegal immigrants became one of the priorities of the United States. Presented are american president's immigration policies, beginning with the Immigration Reform and Control Act (IRCA) presented by the president Ronald Reagan (1981. – ...

Autorica u članku analizira demokratsku tranziciju i prvo desetljeće meksičke demokracije. Navodi da se demokratska tranzicija odvijala paralelno sa snažnim uzdizanjem narkobiznisa, što je uzrokovalo stvaranje izvanustavnih aktera – narkokartela. Situacija je najproblematičnija u šest meksičkih saveznih država u kojima narkokarteli uzrokuju manjkavosti u funkcioniranju većine parcijalnih režima ustavne demokracije. U zaključku je iznesen strah da bi se urušavanje demokracije moglo proširiti na ostale savezne države te da bi se Meksiko mogao pretvoriti u narkodemokraciju na cjelokupnom državnom teritoriju. ; In this paper, the author analyses the democratic transition and the first decade of the Mexican democracy. She points out that the democratic transition took place parallel with a huge expansion of the drug business, which caused the creation of extraconstitutional actors – drug cartels. The situation is particularly pressing in six Mexican federal states where the drug cartels cause deficiencies in the functioning of the majority of partial regimes of constitutional democracy. The conclusion raises fears that the collapse of democracy might extend to other federal states and that Mexico could turn into a narco-democracy in its entire national territory.

Ovaj članak prvo izlaže teorije koje zagovaraju koncentraciju moći. Na području političke filozofije to je Hobbesova teorija koja zagovara koncentraciju moći u rukama monarha, zasnovanu na pravu, kako bi se spriječio povratak u prirodno stanje. Na području teorija o međunarodnim odnosima to je teorija nadmoći koja tvrdi da nadmoć jedne države smanjuje vjerojatnost izbijanja ratova. Obje teorije, de facto, idu u prilog američkoj hegemoniji jer iz njih proizlazi to da ta hegemonija nije samo u interesu SAD-a, nego i u interesu svjetskog mira. Međutim ovaj članak tvrdi da je sustav ravnoteže i kontrole (checks and balances) važan ne samo unutar države nego i u međunarodnim odnosima. ; This article first presents theories that justify the concentration of power. In the field of political philosophy, Hobbes's theory argues in favor of the concentration of power in the hand of a monarch in order to prevent the state of nature. In the field of theories of international relations, power preponderance theory argues that power preponderance of one country prevents international wars. Consequently, both theories justify American hegemony, arguing that hegemony does not only serve the best interest of the USA, but also the interest of world peace. However, this article claims that checks and balances are important not just in domestic politics but in international relations as well.

ATLASES: Poetics, Politics, and Performance is a web exhibition of atlases from the Special Collections and School of Geographical Sciences of the University of Bristol (http://uobatlases.net/). It includes atlases produced between 1570 to approximately 1970.The exhibition consists of four thematic parts. Renaissance Theatres contains famous and les famous atlases produced between the end of the 16th century to the middle of the 17th century, such as atlases by Ortelius (1574), Camden (1610), Speed (1611) and four atlas tomes by Blaeu (1645). Rhetoric of Truth contains geological and archaeological atlases from the 18th and the beginning of the 19th century. However, Rhetoric of Truth is not only limited to renaissance, but it also encompasses first computer generated atlases, e.g. Atlas of Breeding Birds in England and Ireland (1976) and others. The Colonial Gaze focuses on atlases applied in colonial projects and land exploitation in Africa and the Caribbean Islands, as well as in circulation of race theories in Europe and North America at the end of the 19th century. The last part, National Identities and Conflict explores the role of atlas as a powerful instrument for visualizing conflicts and shaping territorial-political ideas in the 20th century. ; ATLASES: Poetics, Politics, and Performance je izložba na mreži atlasa iz Specijalne zbirke i Škole geografskih znanosti (Special Collections and School of Geographical Sciences) Sveučilišta u Bristolu (http://uobatlases.net/). Uključeni su atlasi od 1570. do približno 1970. godine.Izložba obuhvaća četiri tematske cjeline. Renaissance Theatres sadrži slavne i manje poznate atlase od kraja 16. do sredine 17. stoljeća., među ostalim, Orteliusov atlas iz 1574., Camdenov iz 1610., Speedov iz 1611. i četiri toma Blaeuova atlasa iz 1645. Rhetoric of Truth sadrži geološke i arheološke atlase iz 18. i početka 19. stoljeća. Međutim, cjelina Rhetoric of Truth nije ograničena samo na stoljeća prosvjetiteljstva već prožima i prve računalno generirane atlase poput npr. Atlas of Breeding Birds in England and Ireland (1976) i neke druge. Treća cjelina The Colonial Gaze fokusirana je na atlase koji su primjenjivani u provedbi kolonijalnih projekata i eksploataciji zemljišta u Africi i na Karibima, ali i cirkulaciji rasnih teorija krajem 19. stoljeća u Europi i Sjevernoj Americi. Posljednji dio National Identities and Conflict istražuje ulogu atlasa kao moćnog instrumenta za vizualizaciju sukoba i oblikovanje teritorijalno-političkih ideja u 20. stoljeću.

U prvoj polovini 19- stoljeća dolazi do povijesnih i političkih previranja u Europi: pojava panslavizma, revolucija 1948., koja je trebala rušenjem Austrougarske Monarhije uspostaviti temelje demokraciji (u kojoj se hrvatski ban Jelačić stavio na stranu Beča), te intenzivan interes kulturne Europe za zaostali srpski narod pod turskom vlašću. I pored kontroverzne uloge J. Kopitara i Vuka Karadžića, Hrvati prihvaćaju Književni dogovor 1850. g. sa Srbima, koji već u ono vrijeme, očevidno uz pomoć politike i lingvistike, osporavaju Hrvatima identitet. ; In the first half of the 19th century Europe saw some historical and political changes like Pan-Slavism and the Revolution of 1848, which was to build up democratic fundaments through the abolition of the Austro Hungarian Empire (with the Croartian Banus Jelačić on the Viennese side). Europe's cultural interest in Serbia increased. The Serbs were under Turkish dominance and thus restricted in their development. In 1850, despite controversial roles of J. Kopitar and Vuk Karadžić, the Croats agreed to a literary arrangement with the Serbs, who had already at that time obviously disputed the Croatian identity by means of politics and linguistics.