Search results

U ovome broju časopisa Etnološka tribina objavljujemo temat koji problematizira turizam – njegove aktere, politike i procese – kako one koji oblikuju i usmjeravaju turizam tako i one koje turizam stvara i pokreće. Radovi u tematu bave se različitim vizijama i strategijama turističkog razvoja (Antonio Miguel Nogués-Pedregal, Raúl Travé-Molero i Daniel Carmona-Zubiri); primjenom načela stvaranja doživljaja u suvremenim muzejskim postavima (Daniela Angelina Jelinčić i Matea Senkić); vezom tradicijske prehrane, okusa i nostalgije u istarskim agroturizmima (Tanja Kocković Zaborski); oblikovanjem memorijalnih mjesta bitki na Soči u Prvom svjetskom ratu i posjetima tim lokalitetima u međuratnom razdoblju (Petra Kavrečič); okolišnim, društvenim i političko-ekonomskim procesima koji utječu na baštinu i turizam na Zlarinu i u Trenti (Peter Simonič); životom Danice Brössler u Dubrovniku kao primjerom turističkih aktivnosti pojedinaca (Tihana Petrović Leš). ; The thematic section of this year's issue of Etnološka tribina problematises tourism and its actors, politics and processes – both those which shape and direct tourism, and those which are created and sparked by tourism. The articles deal with different visions and strategies of tourist development (Antonio Miguel Nogués-Pedregal, Raúl Travé-Molero and Daniel Carmona-Zubiri); the application of the principles of experience creation in contemporary museum displays (Daniela Angelina Jelinčić and Matea Senkić); the relationships between traditional food, tastes and nostalgia in Istrian agrotourism (Tanja Kocković Zaborski); the construction of the memorial sites of the Soča front in WWI and visits to those sites in the interwar period (Petra Kavrečič); environmental, social and political-economic processes which influence heritage and tourism on Zlarin Island and in the Trenta Valley (Peter Simonič); and the life of Danica Brössler in Dubrovnik as an example of an individual's tourist activities (Tihana Petrović Leš).

Moderan pristup oblikovanju javnozdravstvenih preporuka temelji se na objedinjavanju preporuka za tjelesnu aktivnost, sedentarno ponašanje i duljinu spavanja, odnosno na optimalnoj kombinaciji trajanja navedenih ponašanja tijekom 24 sata. Cilj ovog rada bio je napraviti sustavni pregled literature radi identificiranja i analize postojećih 24-satnih preporuka za tjelesnu aktivnost, sedentarno ponašanje i spavanje te izraditi prijedlog hrvatskih 24-satnih preporuka u skladu s postojećim nalazima. Sustavnim pregledom literature utvrđeno je da postoje 24-satne preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i nacionalne 24-satne preporuke za djecu i mlade (0 – 17 g.) u četiri države (Australiji, Južnoafričkoj Republici, Kanadi i Novom Zelandu), dok takve preporuke za odrasle i starije osobe nisu nađene. Sve postojeće 24-satne preporuke za djecu i mlade temelje se na Kanadskim nacionalnim preporukama i stoga su vrlo slične. Naime, kvantitativne su preporuke jednake, a razlike postoje samo u specifičnim primjerima ili opisima pojedinih aktivnosti. S obzirom na to da su prije spomenute preporuke oblikovane prema najboljim znanstvenim dokazima koji su trenutačno raspoloživi, one su upotrijebljene kao temelj za izradu prijedloga hrvatskih 24-satnih preporuka za djecu i mlade. Pritom su preporuke prilagođene specifičnostima hrvatskog konteksta. Budući da sustavnim pregledom literature nisu nađene objedinjene 24-satne preporuke za tjelesnu aktivnost, sedentarno ponašanje i spavanje odraslih i starijih osoba, proveden je iscrpan pregled literature. Na temelju preporuka SZO-a i najnovijih nacionalnih preporuka za svaku pojedinu sastavnicu, koje su utemeljene na najboljim znanstvenim dokazima što su trenutačno raspoloživi, napravljen je prijedlog hrvatskih 24-satnih preporuka. Predložene hrvatske 24-satne preporuke mogu se iskoristiti za individualno savjetovanje u ambulantama obiteljske medicine, klinikama ili rekreacijskim centrima, za oblikovanje poruka u javnozdravstvenim kampanjama te pri izradi nacionalnih, lokalnih i institucionalnih zdravstvenih politika. ; A modern approach to shaping public health guidelines is to integrate recommendations for physical activity, sedentary behaviour, and sleep and to recommend the optimal distribution of time spent in these behaviours in a 24-hour day. The aim of this paper was to conduct a systematic review of literature to identify and analyse the available 24-hour guidelines for physical activity, sedentary behaviour, and sleep, and to propose Croatian 24-hour guidelines in line with the existing findings. The systematic review of literature showed 24-hour guidelines from the World Health Organization (WHO) and national 24-hour guidelines for children and youth (0 – 17 years of age) in four countries (Australia, South Africa, Canada, and New Zealand). No such guidelines were found for adults and seniors. All the available 24-hour guidelines for children and youth are very similar, as they are based on the Canadian national guidelines. The quantitative recommendations are all the same, with differences found only in specific examples and descriptions of activities. Given that the foregoing guidelines were formulated in line with the best available scientific evidence, they were used to inform the development of the proposed Croatian 24-hour guidelines for children and youth. The proposed guidelines were tailored to the specific context in Croatia. Since no integrated 24-hour guidelines for physical activity, sedentary behaviour, and sleep for adults and seniors were found in the systematic review of literature, an additional thorough review of literature was conducted in order to identify the most relevant guidelines for each individual behaviour. The proposed Croatian 24-hour guidelines for adults and seniors were based on the WHO guidelines and the most recent and relevant national recommendations from other countries for each of the behaviours. The proposed Croatian 24-hour guidelines can be used: (1) to provide individual counselling in general practice clinics, medical clinics, and recreation centres; (2) to help formulate messages in public health campaigns; and (3) to develop national, local, and institutional health policies.

Autor u članku daje pregled programa hrvatskoga književnog predromantizma i romantizma i s njima preklapajućega narodnog preporoda i ilirizma te pokazuje kako su se u programskim tekstovima, u okolnostima mađarsko-hrvatskih napetosti i neoapsolutizma, izmjenjivale tendencije nacionalnoga romantizma i romantičnoga nacionalizma, kako ih je u europskim okvirima definirao Joep Leerssen. ; In this article the author gives an overview of the programmes of Croatian literary pre-Romanticism and Romanticism and the National Revival and Illyrian Movement that overlap with them. He also shows how the tendencies of national Romanticism and Romantic nationalism, as defined by Joep Leerssen in European terms, interchanged in the programmatic texts in circumstances defined by Hungarian-Croatian tensions and neo-absolutism.

Autor istražuje etničko nasilje usmjereno prema Srbima u Zadru 1990. i 1991. koristeći se različitim oblicima pisanih izvora (novine, sudski dokumenti, policijski izvještaji, nalazi psihijatrijsko-forenzičkih vještačenja i srodni izvori) i prikupljenim usmenim svjedočanstvima ljudi koji su tih godina živjeli u Zadru. Istraživanje obuhvaća prva otpuštanja s posla, stvaranje atmosfere straha i nepovjerenja, uništavanje imovine tijekom zadarske "kristalne noći" i nakon nje, te djelovanje "trojki" koje su upadale u stanove i zlostavljale Srbe s ciljem njihovog zastrašivanja i protjerivanja, te na kraju, ubojstva Srba u Zadru u drugoj polovici 1991., s osobitim naglaskom na umorstvo troje zarobljenih Srba u improviziranom zatvoru u listopadu 1991. Autor te događaje promatra u svjetlu diskurzivnog djelovanja državnih i lokalnih elita, koristeći teoriju kulturalne politike emocija koju je iznijela teoretičarka kulture Sarah Ahmed u svojoj studiji "The Cultural Politics of Emotions" u kojoj ističe kako emotivni iskazi osim deklarativnih imaju i performativnu ulogu u smislu da mogu stvarati, oblikovati i teritorijalizirati polje društvenih odnosa. Uloga emocije straha i emocije bijesa u stvaranju podjela bila je razvidna devedesetih, no u većini studija etničkih sukoba u bivšoj Jugoslaviji, nije joj pridana odgovarajuća težina. Autor istražuje kako je politički diskurs koji se u Hrvatskoj počeo artikulirati za vrijeme prvih višestranačkih izbora 1990., a postao sveprisutan početkom ratnih napetosti 1991., utjecao na stvaranje nacionalnih podjela i formiranje društvene situacije u kojoj je međuetničko nasilje postalo društveno prihvatljivim načinom političkog djelovanja. Također, u radu će biti istaknuti načini na koji su zadarski Srbi sami proživljavali vlastitu viktimizaciju, te nedostatak interesa institucija za nasilje prema njima. ; The author examines ethnic violence against the Serbs in Zadar in 1990 and 1991 by using different written sources (newspapers, judicial documents, police reports, medical and forensic ...