Search results

Stopa samoubojstava i dalje je visoka u Sloveniji, pogotovo u ruralnim područjima i među poljoprivrednicima. Kao i u slučaju mnogih problema s kojima se suočava ruralno stanovništvo, vrlo je malo socijalnih odgovora u smislu političkog djelovanja, zdravstvenih i socijalnih usluga i istraživanja. U ovom se radu detaljno analizira samoubojstvo poljoprivrednika kao socijalni problem utemeljen na sljedećim kriterijima: prvo, opseg situacije smatra se zabrinjavajućim i nejednakim; drugo, normativne strukture su abnormalno ili štetno povezane sa situacijom; treće, postoji volja i moć da se izmijeni situacija jer se ista smatra neprihvatljivom u skladu sa društvenom etikom i vrijednostima; i četvrto, primjena socijalnih odgovora kao što su programi intervencije i zajedničko djelovanje. Ovaj okvir omogućuje naglašavanje roda (muški), lokacije (ruralna), lokalne kulture (agrarne vrijednosti) i zanimanje (poljoprivreda). Prioritet za buduće mjere, praksu i istraživanje treba usmjeriti na ove socijalne odrednice zdravlja i dobrobiti kako bi se pružila podrška poljoprivrednicima, zajednicama i udrugama. ; The rate of suicide remains high in Slovenia, particularly in rural settings and among farmers. As is the case with many issues faced by rural people, few social responses are developed in terms of political action, health and social services and research. In this article, the severity of farmers' suicide in Slovenia is detailed and analysed as a social problem based on the following criteria: first, the scope of the situation is considered worrying and unequal; second, normative structures are abnormally or harmfully connected to the situation; third, there is a will and a power to transform the situation because it is found unacceptable according to social ethics and values; and fourth, the implementation of social responses such as intervention programmes and collective actions. This framework enables to highlight the importance of gender (masculinities), location (rural settings), local culture (agrarian values) and occupation (farming). Priority for future policies, practice and research should focus on these social determinants of health and wellbeing in support of farming people, communities and associations.

Ovaj rad analizira načine na koje se predstavljanje žena promijenilo od partizanki kao revolucionarnih tema, do kućanica i potrošačica u kasnim 60tim godinama. Ova je promjena vezana uz društveno-političke promjene u jugoslavenskom kontekstu i uz napuštanje ideje ženske emancipacije koja je osmišljena i prihvaćena tijekom i nakon rata. Naime, partizanska borba za oslobađanje od nacističke okupacije te socijalistička revolucija dva su temeljna mita Socijalističke Jugoslavije. Žene su igrale aktivne uloge u toj borbi, kao borci ali i daleko od borbenih linija (logistička podrška, špijuniranje, liječenje i dr.). Također, jednakost između muškaraca i žena je bio važan segment službene ideologije države. Ovi su se narativi kasnije i zabilježili u kolektivnoj memoriji kroz književnost, film, glazbu i stripove. U našem radu istražujemo pet načina prikazivanja ženstvenosti u jugoslavenskom filmu: (1) partizanka, (2) žena u pozadini, (3) suradnica, (4) radnica i (5) domaćica, kako bi prikazali načine na koje predstavljanje žena između 1947. i kasnih 60tih korespondira službenoj politici emancipacije te na koji način ovi prikazi korespondiraju svakodnevici tog vremena. Nadalje, ovo predstavlja analizu filma sagledanog kao skup priča koje su jugoslavenski muškarci i žene sami iznosili o sebi. Ovakav pristup ima potencijal ukazati na antagonizme unutar društvenog konteksta u kojem su ovi filmovi nastajali, tako što naglašava nedostižne ideala slobode i emancipacije. Istovremeno, cilj ove analize nije samo otvoriti još jedan vid istraživanja prošlosti, već također ponovno razmotriti emacipacijski potencijal kojeg ovakvo istraživanja pruža danas. ; This paper will analyse ways in which representation of women changed from partisans as revolutionary subjects to housewives and consumers in the late 1960's. This transformation is linked with sociopolitical changes in the Yugoslav context and the abandonment of women's emancipation as it was framed and adopted initially during and after WWII. Namely, the partisan struggle for the liberation from Nazi occupation, as well as the socialist revolution were two foundational myths of Socialist Yugoslavia. Women played an active role in this struggle, both as fighters and through their work behind the lines (as logistical support, spying, nursing, etc.). Likewise, equality between men and women was an important part the country's official ideology. These narratives were later memorialized through literature, cinema, music as well as comic books. In our work, we will explore five tropes of femininity in Yugoslav cinema: (1) the role of the partisan, (2) woman in the background, (3) collaborator, (4) worker and (5) housewife, in order to map out ways in which the representation of women between 1947 and the late 1960's corresponds to official emancipatory politics of the time and how these tropes related with everyday life in this period. Finally, this will lead to an analysis of cinema as a collection of stories Yugoslav women and men told themselves (and others) about themselves.1 This approach has the potential to indicate the antagonisms within the social context in which these films were produced, by highlighting the unattained ideals of freedom and emancipation. Simultaneously, the goal of this analysis is not to merely open up another space for a more complex exploration of the past, but also to reconsider the emancipatory potential this exploration offers us today.

Rad promišlja i prikazuje interakciju globalizacije i kulture kao sustava značenja koji reguliraju društveni život, odnosno na općoj razini skicira i analizira neke teze glede odnosa kulture i globalizacije. Globalizacija je društvena, ekonomska, politička i kulturna činjenica suvremenog društva, totalni fenomen. Ona je sveprisutna pojava današnje epohe i ostavlja upečatljive tragove svoje nazočnosti u svim prostorima u kojima se odvija. Osnovni aspekti globalizacije su ekonomski i politički odnosi koji se razvijaju između zemalja i regija i sve više čine okvir nekoj vrsti kulturnoga međusobnog približavanja u kojemu izvjestan broj istih vrijednosti prolazi krozviše zemalja s tendencijom prema kulturnoj jednakosti.Globalizacijski proces uključuje sve veći broj kulturnih elemenata, proširuje prostorne, kvantitativne i kvalitativne dimenzije kulture, a uključivanjem sve većega broja ljudi potiče aktivno djelovanje kulture. U prošlosti i danas dodiri kultura su se skladno prožimali, ali i iskazivali dramatične i često konfliktne oblike. Istinsko življenje trebalo bi biti međusobno razumijevanje i poštovanje, sporazumijevanje i ravnopravna suradnja jer smisao čovjeka ogleda se u humanosti. ; This paper represents an analysis and an account of the interaction between globalization and culture as systems of meaning that regulate social life. In other words, the paper provides a general outline and insight into certain thesis regarding the relationship between culture and globalization. Globalization is a social, economic, political, and cultural fact of modern society, an absolute phenomenon. It is an omnipresent occurrence of today's epoch leaving significant traces of its presence wherever it occurs. The basic aspects of globalization refer to economic and political relations that develop between countries and regions and that increasingly represent a framework for closer cultural contacts within which a certain number of the same values pass through many countries with a tendency towards cultural equality.The globalization process includes an increasing number of cultural elements, it broadens the spatial, quantitative and qualitative dimensions of culture, and, by including an increasing number of people, promotes active functioning of culture. In past and at present cultural contacts have harmoniously interfused, but they have also taken dramatic and often conflicting forms. True living should consist of mutual understanding and respect, agreement and equal cooperation because the meaning of man is reflected in humanity.

Nacija predstavlja oblik političke organizacije povezan s modernosti. Nacionalne države su gradile standardne jezike i obrazovne sustave kako bi se formirala nacionalna identifikacije, budući da država teško može postojati bez nekog oblika kulturne bliskosti među svojim građanima. Bez zajedničkog identiteta, društvo je često podijeljeno i nedostaje mu solidarnosti. Europska unija je izgrađena na ekonomskim i političkim temeljima; no pokušava krivotvoriti osjećaj zajedničke pripadnosti i identiteta. Kao u slučaju nacionalne integracije, postoje dvije mogućnosti - europski identitet na temelju zajedničke kulture i europski identitet temeljen na zajedničkim političkim načelima. Prvi tip identiteta je teško krivotvoriti, s obzirom na europske kulturne i jezične raznolikosti. Drugi tip identiteta teško može biti osnova političke zajednice, a također se teško može postići zbog nepostojanja europskog medijskog prostora i zajedničkog javnog mnijenja. Stoga, autori ovog rada zaključuju da se Europska unija temelji na nestabilnim osnovama. ; Nation represents a form of political organization connected with modernity. National states had been building standard languages and educational systems in order to form national identification, since a state can hardly exist without some form of cultural closeness between its citizens. Without a common identity, a society is often divided and lacks solidarity. European Union was built on economical and political grounds; however it tries to forge a sense of common belonging and identity. As in the case of national integration, there are two possibilities – European identity based on the common culture, and European identity based on common political principles. The first type of identity is hard to forge, due to European cultural and linguistic diversity. The second type of identity can hardly form a basis of spolitical community, and also can hardly be achieved due to non-existence of European media space and common public opinion. Therefore, the authors of this paper conclude that European Union is based on unstable grounds.

The paper presents the results of research exploring the relationship between democratic school leadership and democratic school culture in primary schools. The research is based on the present knowledge that points to the significant role of principals in the process of developing and changing school culture (Fullan, 2005). The aim of the research was to determine the extent of primary teachers' perception regarding the level of development of selected characteristics of democratic school leadership and its connection to their estimate of the level of development of selected characteristics of democratic school culture. The research comprised 651 teachers from the City of Zagreb and Zagreb County. The research was conducted by means of a survey using a questionnaire containing two instruments: the Instrument for the measurement of characteristics of democratic school leadership (designed for the research) and the Instrument for the measurement of characteristics of democratic school culture (adopted from Spajić-Vrkaš, 2016). According to the teachers' perception, principals in the City of Zagreb and Zagreb County implement characteristics of democratic school leadership to a significant degree. They perceive the level of characteristics of democratic school culture as moderate. In addition, the research has determined a statistically significant high positive correlation between characteristics of democratic school leadership and democratic school culture. ; U radu je prikazano istraživanje u kojem je provjeren odnos između demokratskoga školskog vođenja i demokratske školske kulture u osnovnim školama. Istraživanje se temelji na dosadašnjim spoznajama koje upućuju na značajnu ulogu ravnatelja u razvoju i mijenjanju školske kulture (Fullan, 2005). Svrha je istraživanja utvrditi je li i u kojoj mjeri procjena učitelja osnovnih škola o stupnju razvij enosti odabranih obilježja demokratskoga školskog vođenja povezana s njihovom procjenom stupnja razvijenosti odabranih obilježja demokratske školske kulture. U istraživanju je sudjelovao 651 učitelj iz grada Zagreba i Zagrebačke županije. Istraživanje je provedeno anketnim ispitivanjem u kojem je korišten upitnik koji je sadržavao Instrument za mjerenje obilježja demokratskoga školskog vođenja (izrađen za potrebe istraživanja) i Instrument za mjerenje obilježja demokratske školske kulture (preuzet od Spajić-Vrkaš, 2016.). Prema percepciji učitelja ravnatelji u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji u značajnoj mjeri implementiraju obilježja demokratskoga školskog vođenja te percipiraju da u školama postoji osrednja razina prisutnosti obilježja demokratske školske kulture. Nadalje, istraživanjem je utvrđena statistički značajna visoka pozitivna povezanost između obilježja demokratskoga školskog vođenja i demokratske školske kulture.