Krajem listopada 1993. pripadnici Armije Bosne i Hercegovine i Ministarstva unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine realizirali su akciju "Trebević-2", koja je bila predstavljena kao konačni obračun s kriminalnim skupinama u muslimanskoj vojsci na području Sarajeva. Za razliku od proklamiranoga cilja, tu je akciju muslimanski politički i vojni vrh iskoristio za rješavanje zaoštrenih odnosa u vrhu Armije Bosne i Hercegovine. Ti narušeni odnosi eruptirali su u razdoblju nakon uspostave dužnosti zapovjednika Armije Bosne i Hercegovine kojom je degradiran načelnik Glavnoga štaba general Sefer Halilović. Usto je akcija "Trebević" poslužila i za skretanje odgovornosti muslimanskoga političkog i vojnog rukovodstva od ratnih zločina počinjenih u operaciji "Neretva 93", gdje su sudjelovale upravo jedinice Armije Bosne i Hercegovine iz Sarajeva protiv kojih je isplanirana i provedena navedena akcija.
Krajem listopada 1993. pripadnici Armije Bosne i Hercegovine i Ministarstva unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine realizirali su akciju "Trebević-2", koja je bila predstavljena kao konačni obračun s kriminalnim skupinama u muslimanskoj vojsci na području Sarajeva. Za razliku od proklamiranoga cilja, tu je akciju muslimanski politički i vojni vrh iskoristio za rješavanje zaoštrenih odnosa u vrhu Armije Bosne i Hercegovine. Ti narušeni odnosi eruptirali su u razdoblju nakon uspostave dužnosti zapovjednika Armije Bosne i Hercegovine kojom je degradiran načelnik Glavnoga štaba general Sefer Halilović. Usto je akcija "Trebević" poslužila i za skretanje odgovornosti muslimanskoga političkog i vojnog rukovodstva od ratnih zločina počinjenih u operaciji "Neretva 93", gdje su sudjelovale upravo jedinice Armije Bosne i Hercegovine iz Sarajeva protiv kojih je isplanirana i provedena navedena akcija. ; In October 1993, the Muslim political and military leadership, with the full support of the President of the Presidency of Bosnia and Herzegovina, Alija Izetbegović, planned and implemented a military-police operation that was, officially, supposed to introduce order among the 'renegade' commanders of the 9th Motorised and 10th Mountain Brigades of the Army of Bosnia and Herzegovina (AB&H). However, a reconstruction of the events that led up to the initiation of the mentioned operation casts doubt on the official version of the events. Namely, the Muslim political and military leadership had been aware of certain inappropriate activities of some units under its command as early as the first half of 1993, but failed to take any concrete actions to sanction them. On the contrary, despite being clearly aware of these problematic activities, the leadership of the AB&H continued to use such units in combat. In September 1993, parts of these units were actively involved in the operation 'Neretva 93', during which war crimes were committed against Croatian civilians in the village of Grabovica on 8 and 9 September. After a meeting held on 4 October 1993, the Muslim leadership headed by Izetbegović reached a decision to deal with the problematic military commanders of the AB&H and a part of the units under their control. However, this process of facing the criminal activities performed by members of the AB&H concealed the real conflict, which was the conflict about who had supreme influence over the army and in politics, and was actually between Izetbegović and the leader of the AB&H Chief of the General Staff, Sefer Halilović. The successful results of operation 'Trebević 2' left Izetbegović without any serious challengers to his authority.
U radu se na osnovi arhivskih i objavljenih izvora te relevantne literature opisuju borbe koje su snage komunističkoga pokreta pod vodstvom Josipa Broza Tita, odnosno Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ), vodile protiv monarhističkoga Ravnogorskog četničkog pokreta pod vodstvom Dragoljuba Draže Mihailovića, odnosno Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO), ujesen 1943. u istočnoj Bosni i Sandžaku. U radu je na temelju njemačkih arhivskih izvora opisan tijek borbi između Titovih i Mihailovićevih snaga u kojima su Titove snage pobijedile. Navedene su borbe imale i međunarodnu važnost jer je nedugo nakon njihova završetka održana konferencija u Teheranu na kojoj je Velika Britanija promijenila svoju dotadašnju politiku. Promjena britanske politike očitovala se u odlukama slanja vojne pomoći isključivo Titovim snagama i povlačenja britanske vojne misije iz Mihailovićevih postrojba. Britanski državni vrh na čelu s Winstonom Churchillom podržao je Tita jer vojna efikasnost NOVJ-a uklapala u britansku strategiju nanošenja što većih gubitaka njemačkim snagama. Usporedno s time, Mihailoviću su obustavljene politička i vojna podrška iz Velike Britanije. U historiografiji su se vodile mnoge polemike o razlozima zbog kojih je Velika Britanija promijenila svoju politiku prema Mihailoviću pri čemu se zanemarivala važnost borbi koje su snage NOVJ-a i JVuO-a vodile ujesen 1943. godine. U dosadašnjoj se literaturi uglavnom zanemarivala činjenica koja se odnosi na to da je jedna od neposrednih posljedica navedenih borbi bila otvorena suradnja JvuO-a s njemačkim snagama na području Sandžaka. Premda je sporazum, koji je s njemačkim snagama u Sandžaku potpisao zapovjednik JvuO-a Vojislav Lukačević, vidljiv iz dostupnih njemačkih izvora i poznat u literaturi, nije stavljen u kontekst prethodnih borbi NOVJ-a i JVuO-a u istočnoj Bosni i Sandžaku, kao ni promjene Churchillove politike prema Mihailoviću. Cilj je ovoga rada popuniti navedenu prazninu, odnosno objasniti međuovisnost između ovih triju događaja.
