Search results

The article views news as an archetypal journalistic genre. Informed by different approaches to theorizing journalism and communication, it proposes a constitutive model of journalistic metadiscourse, based on features of news, journalistic practices, and theoretical underpinnings. The proposed model is a metaparadigm composed of fundamental ethical principles and attributes comprising several dimensions of metatheoretical orientations. The principles and attributes constitute a framework for interpreting journalistic discourses. The article offers conceptual tools that can be used in researching and reflecting upon contemporary journalistic discourses.

U ovome pristupu medijska kultura i medijski sadržaji posmatraju se diskurzivno. Medijska praksa posmatra se kao javno komuniciranje, a medijski diskurs kao njezin ishod. Jednako, novinarstvo se posmatra kao jedan od vodećih oblika medijske prakse, odnosno javnoga komuniciranja, a novinarski diskurs kao jedan od njezinih glavnih ishoda. Zato se u radu polazi od vijesti kao arhetipskoga oblika javnoga i medijskog diskursa te se nudi svojevrsni konstitutivni model, odnosno paradigma novinarstva. Tu paradigmu čine principi istinitosti i odgovornosti, kao i atributi triju grupa metateorijskih pitanja – odnosa prema stvarnosti, vjesnovrijednosti i jezika, odnosno komunikativnoga koda. Konstitutivni se model kasnije koristi za teorijsku dekonstrukciju triju najčešćih paradigmi medijskoga diskursa, kako novinarskoga, tako i onih u tržišnome komuniciranju, odnosno u oglašavanju i odnosima s javnošću, javne, političke i komercijalne. Atributi konstitutivne paradigme u istraživanjima mogu se operacionalizirati kao pokazatelji određene paradigme ili paradigme medijskoga diskursa, odnosno njihove hibridizacije. ; In this approach, media culture and media content are viewed discursively. Media practice is regarded as public communication and media discourse as its outcome. Likewise, journalism is considered as one of the main methods of media practice, or public communication, and journalistic discourse as one of its main outcomes. For this reason, the study starts with news as an archetype of public and media discourse and proposes a specific constitutive model or paradigm of journalism. The paradigm is comprised of the principles of truthfulness and responsibility, as well as the attributes of three groups of metatheoretical questions – the attitude to social reality, newsworthiness, and language or a communicational code. The constitutive model is further used for the deconstruction of three most common paradigms of media discourse, both in journalism and in market communication, i.e., in advertising and public relations: public, political and commercial. The attributes of the constitutive paradigm can be operationalized in research as indicators of certain paradigms or paradigms of media discourse, or of their hybridization.

U radu se razmatraju promjene u prirodi i ulozi društvenog komuniciranjana početku dvadesetprvog vijeka. Pored toga što je, pod uticajem globalizacijei novih komunikacijskih tehnologija, i samo pretrpjelo najviše promjena, komuniciranjeje postalo jedan od ključnih činilaca sveukupnih društvenih promjena.Posredovanost se naglašava kao pojava koja preovladava u svakodnevnom životu ikao zajednička osobina gotovo svih oblika ljudskog komuniciranja, a detaljnije seanaliziraju pojedine osobine savremenog komuniciranja, novi mediji i kultura novih"posrednika". Novi mediji, poput interneta, mobilnog telefona, jutjuba i fejsbuka,pored prirode posredništva, imaju i niz drugih odlika o kojima se raspravlja u radu.Osobine kulture novih posrednika koje se, između ostalih, razmatraju u radu su konvergencija,intertekstualnost, decentralizacija i dekontekstualizacija medija, sadržajaili korisnika, demokratizacija medija, komunikacijski redukcionizam, vladavinavizuelne kulture, novi žanrovi, planetarna popularnost, lično masovno komuniciranje,komercijalizacija privatnosti, hipersenzacionali-zam i drugi. Rad zaključuje danovi mediji prožimaju sve pore društva i da su postali sastavni dio druš-tvene strukturei zbog toga im se građani moraju prilagođavati. Mediji nisu više samo sredstvodruštvene interakcije, nego mjesto društvene interakcije. Drugim riječima, došlo jedo medijatizacije društva i lju-dskog komuniciranja.