Search results

Ovaj rad predstavlja testiranje eksplanatornog modela formulacije, a onda i razvoja institucionalnog ustroja politike srednjeg strukovnog obrazovanja u Hrvatskoj. Nalazi su bazirani na podacima prikupljenim putem 17 dubinskih, polustrukturiranih intervjua s osobama koje su od hrvatske neovisnosti do danas bile uključene u relevantne procese formulacije te politike. Sudionici su regrutirani iz redova tijela središnje države, županija, političkih stranaka, udruga poslodavaca, sindikata te relevantnih međunarodnih organizacija. Temeljna teza ove analize – kako tijela središnje države predstavljaju pozicijski najmoćnije aktere čiji je primarni cilj zadržati kontrolu odlučivanja o pitanjima financiranja, sadržaja učenja i standarda provedbe – nalazi tek djelomično utemeljenje u nalazima. Iako u cjelini gledano akteri središnje države doista predstavljaju najmoćniju skupinu, dinamike između ključnih aktera uglavnom su strukturirane oko djelovanja dviju relativno stabilnih te kompetitivno orijentiranih koalicija: "obrazovne" i "gospodarske". Pritom se dio aktera središnje države u većini procesa svrstava u jednu, a dio u drugu koaliciju.

Ovaj rad predstavlja testiranje eksplanatornog modela formulacije, a onda i razvoja institucionalnog ustroja politike srednjeg strukovnog obrazovanja u Hrvatskoj. Nalazi su bazirani na podacima prikupljenim putem 17 dubinskih, polustrukturiranih intervjua s osobama koje su od hrvatske neovisnosti do danas bile uključene u relevantne procese formulacije te politike. Sudionici su regrutirani iz redova tijela središnje države, županija, političkih stranaka, udruga poslodavaca, sindikata te relevantnih međunarodnih organizacija. Temeljna teza ove analize – kako tijela središnje države predstavljaju pozicijski najmoćnije aktere čiji je primarni cilj zadržati kontrolu odlučivanja o pitanjima financiranja, sadržaja učenja i standarda provedbe – nalazi tek djelomično utemeljenje u nalazima. Iako u cjelini gledano akteri središnje države doista predstavljaju najmoćniju skupinu, dinamike između ključnih aktera uglavnom su strukturirane oko djelovanja dviju relativno stabilnih te kompetitivno orijentiranih koalicija: "obrazovne" i "gospodarske". Pritom se dio aktera središnje države u većini procesa svrstava u jednu, a dio u drugu koaliciju. ; This paper presents an application of the explanatory model aimed at formulation and institutional development in the field of the Croatian upper secondary vocational education. Data was collected via 17 in-depth semi-structured interviews with informants directly involved in formulating relevant policy documents from the independence onwards. Informants were affiliated with competent central state entities, counties, employers' associations, trade unions and relevant international organizations. The overall thesis that central state actors hold the greatest positional power over key institutional features such as financing, learning content and standards of delivery, is but partially validated. Indeed, central state actors represent the most powerful group. However, dynamics are predominantly structured around workings of two relatively stable and competitive coalitions: "the educational" vs. "the economic", with the affiliation of central state actors commonly split between these two coalitions.

Ovaj rad predstavlja preliminarno testiranje eksplanatornog modela formulacije, a onda i razvoja institucionalnog ustroja politike srednjeg strukovnog obrazovanja u Hrvatskoj. Nalazi su bazirani na analizi literature i devet dubinskih, polu-strukturiranih intervjua s istraživačima i stručnjacima koji se bave akterima ključnim za formulaciju ove politike (odgovorna tijela središnje države, županije, političke stranke, udruge poslodavaca i sindikati). Prvi dio nalaza obuhvaća analizu obilježja svake skupine aktera, dok su u drugom dijelu ispitani konkretni elementi eksplanatornog modela. Temeljna teza ove analize, kako tijela središnje države predstavljaju pozicijski najmoćnije aktere čiji je primarni cilj zadržati kontrolu odlučivanja o pitanjima financiranja, sadržaja učenja te standarda provedbe; uz periodičku spremnost na inkrementalne ustupke koji ne ugrožavaju tu bilancu, nalazi djelomično utemeljenje u nalazima. Točnije, nalazi idu u prilog prvom dijelu argumenta prema kojem akteri središnje države imaju najveću pozicijsku moć, ali ne i drugom prema kojem moraju koristiti aktivne strategije očuvanja vlastite pozicije. ; This article presents preliminary findings of the model designed to explain policy formulation and institutional development in the field of the Croatian upper secondary vocational education. Data was collected via literature review and in-depth semi-structured interviews with nine researchers and experts dealing with key policy actors (competent central state entities, counties, employers' associations, and trade unions). Relevant features of key collective actors are analyzed and presented. Furthermore, concrete elements of the explanatory model are analyzed, only partially supporting the overall thesis that central state actors hold the greatest positional power, maintaining it by nonessential incremental compromises with other actors. Namely, it seems that central state actors do hold the overall control over key institutional features such as financing, learning content and standards of delivery. However, no evidence was found of them having to deploy active strategies in order to maintain their position.