Search results

Rad se bavi stigmom obitelji temeljem intelektualnih teškoća člana obitelji. Cilj ovog istraživanja bio je dobiti uvid u perspektive članova uže obitelji osoba s različitim stupnjem intelektualnih teškoća o stigmi obitelji temeljem intelektualnih teškoća. Istraživačko pitanje bilo je: "Kako članovi obitelji osoba s intelektualnim teškoćama doživljavaju stigmu obitelji?". Sudionici istraživanja bile se 22 osobe koje su članovi uže obitelji osoba s različitim stupnjem intelektualnih teškoća (10 majki, 3 oca, 2 sestre, 5 braće, 1 baka i 1 djed). Svi žive na području Grada Zagreba. Članovi njihovih obitelji s intelektualnim teškoćama su članovi ili korisnici udruga ili ustanova za osobe s intelektualnim teškoćama. U istraživanju se koristio kvalitativni pristup i metoda polustrukturiranog intervjua. Podaci su obrađeni interpretativnom fenomenološkom analizom. Dobiveni rezultati upućuju na stigmu obitelji koja se očituje kao: sažaljenje, okrivljavanje majki, braća i sestre koji trebaju preuzeti skrb za člana s intelektualnim teškoćama, omalovažavanje članova obitelji zbog člana s intelektualnim teškoćama, diskriminacija na radnom mjestu majki te život članova obitelji u izolaciji. Dobiveni rezultati su u skladu s ranijim istraživanjima s određenim specifičnostima upravo ovog istraživanja koje se odnose na gubitak statusa u društvu svih članova obitelji i umanjivanje njihove vrijednosti u socijalnim interakcijama. Za zaključiti je da stigma obitelji oblik boli i samoće.

Sport and physical activity can play significant role in the lives of persons with disabilities. Participating in sports
can improve their health and physical capacities, promote constructive use of their time, as well as provide a better way to integrate and be included in the community. The aim of this qualitative study was to gain insight into perspectives of six coaches regarding their work as para taekwondo trainers. The results present the challenges in the coaches' work, ways of dealing with difficulties related to para taekwondo training, and positive training outcomes. The challenges faced by coaches indicate acceptance of the abilities of the athletes, ascribed incompetence to athletes with disabilities, lack of trust in the abilities of athletes among people in their social environment, and aggressive behaviour exhibited by persons with intellectual disabilities. Other challenges include limited financial resources, the importance of becoming aware of one's own prejudice about the capabilities of individuals with disabilities, and building relationships with athletes with disabilities. The coaches deal with difficulties related to para taekwondo training by educating themselves and others, applying an individualised approach to training, cooperating with people from the social environment of athletes with disabilities, and considering the work done with athletes with disabilities as a reward. They recognise positive training outcomes for athletes with disabilities through improvements in bodily functioning, better self-image, and further inclusion in the community.