Search results

U članku se analiziraju zločini plavsko-gusinjskih muslimana prema srpskom stanovništvu u toku Drugog svjetskog rata. Cilj članka je da pokaže veliki intenzitet zločina u tzv. rubnim zonama i mješovitim zonama različitih etničkih i vjerskih struktura. Muslimansko stanovništvo plavsko-gusinjske oblasti većiniski je podržalo propast jugoslovenske države 1941. godine i kolaboriralo sa najprije italijanskim, a potom i njemačkim okupatorom. Takođe je većinski podržalo uključenje plavsko-gusinjske oblasti u marionetsku državu "Veliku Albaniju". Intenzitet podrške ovoj kvislinškoj državi govori da ono nije najprije crnogorsku, a potom i jugoslovensku državu shvatalo kao svoje države, i pružalo im je otpor: 1878. godine, 1912/13. godine, i 1918. godine. Koristeći okupaciju i uspostavljenu vlast "Velike Albanije" počinilo je masovne zločine prema srpskom stanovništvu. Veliki dio aktera tih zločina je na razne načine poslije Drugog svjetskog rata od novih socijalističkih vlasti aboliran ili im je umanjena kazna.

The aim of the article is to show the ideological function of anti-communism in Montenegro and Yugoslavia, and the repression of the communist regime against the church opposition. It also explains how communism with atheism was appeared in Montenegro and Yugoslavia after the Second World War. A representative example of this process is the trial of four priests of the Metropolitanate of Montenegro and Primorje and Metropolitan Arsenije Bradvarevic himself. The article explains why Montenegro was one of the last oases of communism in Europe.