Search results

Samoupravni preobražaj kulture koji se temeljio na ustavnim i zakonskim promjenama prihvaćenim sredinom 70-ih godina XX. stoljeća značio je među ostalim i odbacivanje sintagme "kultura radnicima" kao ostatka prosvjetiteljsko-edukativne kulturne politike ranoga socijalizma. Novi kulturni smjer trebao je označiti povratak izvornim marksističkim idejama, iz kojih je kultura proizlazila kao sredstvo i način života te omogućavala radnikovo intelektualno ostvarenje u borbi protiv otuđenoga rada. Radne organizacije trebale su postati i kulturne organizacije u kojima je radnik trebao ostvariti sve svoje potrebe, koje su uključivale kreativno i umjetničko stvaralaštvo, konzumiranje vrhunske kulture i umjetnosti, ali i solidarnost, jednakost i dobre međusobne odnose. Na primjeru brodogradilišta Uljanik u Puli i tvornice turbina Jugoturbina u Karlovcu, kao dvaju industrijskih divova i centara društvenoga života u svojim općinama, analizira se primjena kulturne teorije jugoslavenskoga samoupravnog socijalizma i nove kulturne politike 70-ih i 80-ih godina.

Samoupravni preobražaj kulture kao koncept dobiva na važnosti nakon mnogobrojnih političkih i društvenih promjena u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, poput donošenja novoga Ustava 1974. i
uvođenja Zakona o udruženom radu 1976. godine. Sam pojam obuhvaća raspon od partijske politike i radničkih (amaterskih) kulturnih praksi kroz slobodnu razmjenu rada do pitanja humanizacije rada, međuljudskih odnosa i kulture kao načina života. Proklamirana daljnja demokratizacija
kulture trebala je biti ostvarena uspostavljanjem odnosa slobodne razmjene rada između kulturnih radnika (odnosno davatelja usluga) i radnika u organizacijama udruženog rada i građana u mjesnim zajednicama,
koja se trebala odvijati u organizacijama udruženog rada i samoupravnim
interesnim zajednicama. Samoupravne interesne zajednice kulture na razini općine trebale su pomoću uspostave dvodomnoga vijeća delegata (jedno sačinjeno od "korisnika", odnosno delegata organizacija udruženog
rada materijalne proizvodnje i mjesnih zajednica, a drugo od "davalaca", odnosno delegata organizacija udruženog rada kulture, amaterskih kulturno-umjetničkih društava i samostalnih umjetnika) omogućiti zadovoljavanje posebnih i općih potreba u kulturi svih stanovnika općine. Na primjeru općine Pula ovaj rad analizira uspješnost
kulturne reforme na mikrorazini, stavljajući poseban fokus na funkcioniranje delegatskoga sustava.

Published: 22 July 2016 ; Opatijski je festival osnovan 1958., gotovo čitavo desetljeće nakon što su laki i zabavni kulturni žanrovi otvoreno društveno i ideološki prihvaćeni. Analiza kulturno-teorijskih postavki i preokupacija te odnosa prema službenoj kulturnoj politici ključna je za razumijevanje popularnosti zabavne glazbe u jugoslavenskom socijalističkom društvu. Počevši od redovitoga emitiranja na radijskim stanicama, osnivanjem mnogobrojnih festivala zabavne glazbe, žanr doživljava svoj vrhunac. Pritom Opatijski festival funkcionira kao svejugoslavenski i nadnacionalni, pa samim time i dobiva najviše pozornosti, pogotovo jer s vremenom zabavna glazba dobiva i na međunarodnom značenju, barem kao prikladni predstavnik jugoslavenskoga društva u inozemstvu. Mini jubilej, tj. obilježavanje pete obljetnice festivala 1962., služio je zbog toga i za analizu onoga što se na zabavno-glazbenom planu uspjelo ostvariti, ali se naziru i problemi koji se ostavljaju u naslijeđe festivalima koji slijede. ; The Opatija Festival was founded in 1958, nearly a decade after soft and entertaining cultural genres had been socially-open and ideologically accepted. The problem of creating the perfect prototype of melody and the text of a popular song was not easy to solve, so popular music had been struggling for more than a decadewith same issues as in the beginning. The analysis of cultural and theoretical assumptions, preoccupations and attitudes towards the official cultural policy is the key to understand the popularity of pop music in the Yugoslav socialist society. Starting from the regular broadcast on radio stations, by establishing numerous festivals of pop music, this genre reached its peak. Furthermore the Opatija Festival has functioned as an all Yugoslav and transnational festival, thus gaining the most attention, especially since with passage of time pop music gets an international importance, at least as a suitable representative of the Yugoslav society abroad. A mini-jubilee, i.e. the marking of the 5th anniversary of the Festival in 1962, has served for this purpose to analyse the achievements in the entertainment and music plan, but also to perceive the problems which would befall the future festivals, primarily the Adriatic Melodies in Split. The dominance of "sea themes" in pop music during the 1960s and later was ultimately the result of a number of attempts by composers and songwriters at the first editions of the Opatija Festivals.Therefore, one can conclude that pop music in the early 1960s finally gained its specific form which successfully represented the pulse of the modern society, and that was the collective cultural discovery of the sea.