Search results

Die Autoren dieses Bandes beschäftigen sich mit Geschichte, Politik und Europäischer Integration derjenigen Staaten, die einst dem Wahrschauer Pakt angehörten. In den Beiträgen, die auf einem Kolloquium der Fakultät für Europastudien der Universität Klausenburg basieren, wird insbesondere das Verhältnis zu Deutschland und der EU aufgegriffen

Knjiga "Pravni i politički sustav Bosne i Hercegovine" (216 str.) podijeljena je na četiri dijela, u kojima autori obrađuju pravni sustav BiH, ljudska prava u pravnom i političkom sustavu te politički sustav BiH s osvrtom na političku povijest BiH, predratna previranja i ratne događaje, ulogu i planove međunarodne zajednice (Cutileirov plan, Vance-Owenov plan, Owen-Stoltenbergov plan i Plan Kontaktne skupine), Mirovni sporazum za BiH (Washingtonski i Daytonski sporazum), Ustavno uređenje, bitne karakteristike Daytonskoga ustrojstva, ključne institucije političkoga sustava, Ured Visokoga predstavnika, tri pokušaja ustavnih reforma, izgradnju zajedničkoga sustava vrijednosti, funkcije političkog sustava i i bitne pretpostavke daljnjega razvitka države BiH i njezina pravnoga i političkog sustava.

The author discusses the reasons for relativization of the national minorities protection policy of the Council of Europe and the European Union in light of the problems with national minorities protection in Bosnia and Herzegovina. The minorities protection policies in Bosnia and Herzegovina had implications for minority rights protection in Hungary and Croatia after Croatia's accession to the EU . The European Union, the Council of Europe and other European institutions defined their position towards minority rights in light of the European Court for Human Rights decision in the Sejdić and Finci case. The decision specified mandatory constitutional changes in terms of equal protection of national minority rights. According to the demanded constitutional revisions, the representatives of national minorities would have a right to compete for legal and executive positions in the entire Bosnia and Herzegovina. Before the ECHR decision, only representatives of the three constituent peoples – Bosniaks, Serbs and Croats could be nominated for positions in the legislature and in the executive institutions. The Council of Europe mediated by CoE Parliamentarian Assembly and Committee of Ministers threatened to suspend BiH membership to the CoE until the decision was implemented. At the same time, coordinated European Union institutions made the ratification of the Stabilization and Association Agreement (SAA) negotiated with Bosnia and Herzegovina in 2008 conditional upon the implementation of the Sejdić and Finci decision. The threat wasn't carried through and BiH became presiding country of the Committee of Ministers of the Council of Europe in 2014. In the meantime, the newly elected European Parliament as well as recently appointed European Commission accepted the SAA although the Sejdić-Finci decision was not incorporated in the constitution of Bosnia and Herzegovina. ; Evropska unija, Savjet Evrope i druge evropske institucije bitno su odredile svoj odnos prema Bosni i Hercegovini u odnosu na primjenu Odluke Evropskog suda za ljudska prava "u slučaju Sejdić i Finci", koji nalaže obavezu ustavnih promjena u pravcu zaštite jednakosti prava pripadnika nacionalnih manjina. Tim promjenama i predstavnici nacionlanih manjina imali bi pravo da budu kandidovani na sve pozicije zakonodavne i izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini. Do odluke u spomenutom slučaju, poznatom kao "Sejdić – Finci", samo su pripadnici tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini – Srba, Bošnjaka i Hrvata, mogli da budu kandidovani za te funkcije. U više navrata Savjet Evrope je posredstvom Parlamentarne skupštine ili Komiteta ministara prijetio suspenzijom, čak i izbacivanjem Bosne i Hercegovine iz ove međunarodne organizacije. Istovremeno, čak i koordinisano, institucije Evropske unije raznih nivoa uslovljavale su ratifikaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA ), postignutog još 2008. godine, isto primjenom navedene odluke. Prijetnja se odnosila na nepriznavanja izbornih rezultata na lokalnim izborima 2012. i opštim izborima 2014. godine. To se nije desilo, a u međuvremenu BiH je bila zemlja – predsjedavajuća Komiteta ministara Savjeta Evrope. Novoizabrani saziv Evropskog parlamenta i nova Evropska komisija prihvatili su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju nakon opštih izbora u BiH 2014, iako odluka Evropskog suda za ljudska prava nije primijenjena. Predmet rada biće razlozi relativizacije manjinskih politika Savjeta Evrope i Evropske unije u politikama zaštite prava nacionalnih manjina u BiH. Time su postale vidljive i upozoravajuće i druge politike relativizacije položaja i prava nacionalnih manjina, poput Mađarske i Hrvatske, do čega je došlo nakon prijema ove dvije države u Evropsku uniju.

Naslijeđe jugoslavenskog socijalizma još je djelotvorno na identitarnu ravan država i naroda sljednika te bivše zajedničke države. Odnos komunističke doktrine i religije, u našem ispitivanom slučaju islama, posebno zaokuplja pažnju istraživača. Na marginama iščitavanja dvije recentne knjige o odnosu islama, Bošnjaka i socijalizma nastao je ovaj tekst. On kritički propituje mjesto i ulogu islama i institucije Islamske zajednice u savremenom i nacionalnom i političkom razvoju Bošnjaka s akcentom na recentna društvena zbivanja. ; The legacy of Yugoslav socialism is still viable in the successor states and the nations of that former common state as a form of identity. The relationship between communist doctrine and religion, specifically Islam, is of particular interest to researchers. This paper was written under the impression of two recent books recognizing the relationship between Islam, Bosniaks and socialism. The author critically questions the place and role of Islam and the institution of the Islamic Community in the contemporary national and political development of Bosniaks, with an emphasis on recent social events.

Poduzimanje pravne reforme postaje nužno onda kada pravni sistem ne odgovara na potrebe društva u promijenjenim društvenim okolnostima. Reformu pravnog sistema moguće je provesti na temelju postojećih izvora, unutar pravnog sistema koji se želi reformirati ili putem pozajmljivanja pravnih instituta iz naprednijih pravnih sistema, koji su od ranije poznati. Oživljavanjem funkcije države u Evropi od XI stoljeća sve više vladara poseže za reformom pravnog sistema kao odgovorom na narastajuće probleme s kojima se društvo suočava. Ova reforma započeta je na Siciliji 1140. godine, donošenjem Assize iz Ariana, a nastavljena je u Engleskoj donošenjem više assiza od strane kralja Henryja II. U pokušaju da ukažemo na mogući utjecaj koji se odvijao putem preuzimanja gotovih rješenja iz jedne pravne tradicije u drugu, koristili smo se historijskom i uporednom metodom. Pojedini pravni instituti u okviru ove reforme ukazuju na to da se radilo o pravnim transplantima koje anglosaksonska i normanska pravna tradicija nisu poznavale. Rješenja koja su usvojena ukazuju na sličnosti sa šerijatskom pravnom tradicijom a njihovo prenošenje u engleski pravni sistem moglo je doći posredstvom ljudi koji su bili u službi normanskih vladara na Siciliji (Rogera II) a koji su kasnije ušli u službu engleskog kralja Henryja II. ; Undertaking legislative reform becomes necessary when the legal system does not respond to the needs of society in changed social circumstances. The reform can be carried out on the basis of existing sources, within the legal system to be reformed, or by borrowing institutions from more advanced systems, which are already known. After the 11th century, following the revival of the function of the state in Europe, more and more rulers resorted to the reform of the legal system, as a response to the growing problems that society was facing. This reform began in Sicily in 1140, with the enactment of Assizes from Ariano and continued in England with the enactment of The Assize of Clarendon? (1166) by King Henry II. In an attempt to point out the possible influence that took place by taking ready-made solutions from one legal tradition to another, the historical and comparative method is used. Some legal institutions that were part of this reform indicate that these were transplants that the Anglo-Saxon and Norman traditions did not know. The solutions adopted point to similarities with the Sharia legal tradition, and their transposition into the English legal system could have come through people who were in the service of the Norman rulers in Sicily (Roger II) and who later entered the service of King Henry II.