Our monuments to glorious defeat: Socialist memorial art in Britain ; Naši spomenici slavnom porazu: Socijalistički spomenici u Velikoj Britaniji

Abstract

Britain is the one major European country never to have had a numerically significant Communist movement, with Marxism generally limited either to far-left enclaves in Wales and Scotland, Labour Party entryism or, most commonly, academia. However, the Labour movement at its more radical edges has produced numerous monuments, memorials and spaces, littered around urban and even rural Britain. Typically, they are monuments to defeat, given the lack of any hegemonic socialism in Britain. They are also unusually figurative for 20th century public sculpture, suggesting a perhaps unexpected traditionalism, not usually considered to be the case for the 'west', in the Cold War polarities often used to analyse monumental artworks. This paper will discuss these narratives of heroic failure as expressed in mosaics, murals, sculptures and plaques in South Wales, the north of England and London as attempts to answer the question of what socialist memorials are like in a country without even historical socialism. ; Velika Britanija jedna je od istaknutih europskih zemalja koja nikada nije imala brojčano značajniji komunistički pokret, dok je marksizam uglavnom bio ograničen na krajnje lijevo orijentirane enklave u Walesu i Škotskoj, infiltracije u Laburističku stranku ili najčešće na akademsku zajednicu. Međutim, radnički pokret u svojim radikalnijim oblicima proizveo je brojne spomenike, memorijalne komplekse i prostore razbacane po urbanim pa čak i ruralnim sredinama Velike Britanije. Najčešće su to spomenici porazu, uzme li se u obzir odsutnost bilo kakvoga hegemonijskog socijalizma u državi. Jednako tako, neobično su figurativni u odnosu na javne skulpture karakteristične za 20. stoljeće te upućuju na donekle neočekivani tradicionalizam kakav se obično ne povezuje sa Zapadom u okviru polariteta Hladnog rata, na kojima se često temelji analiza spomeničkog stvaralaštva. Ovaj rad razmatra naracije o herojskim neuspjesima izražene u obliku mozaika, murala, skulptura i spomen-ploča u južnom Walesu, na sjeveru Engleske te u Londonu, u nastojanju da odgovori na pitanje kako izgledaju socijalistički spomenici u zemlji u kojoj socijalizam u povijesnom smislu nikad nije zaživio.