Suchergebnisse

Nema.

U savremenim društvima se smatra da visoko obrazovanje ima značajnu ulogu za ekonomski razvoj tako što obezbeđuje kvalifikovanu radnu snagu, ekonomsku konkurentnost, produktivnost, političku stabilnost i stvaranje demokratskog društva. Predmet rada je da se predstave i kritički ispitaju sociološka stanovišta koja pripadaju funkcionalističkoj i institucionalističkoj paradigmi koje na različite načine tumače značaj obrazovanja za razvoj društva. Prvi cilj je da se predstavi na koji način autori koji pripadaju ovim teorijskim pravcima opisuju ulogu obrazovanja u ekonomskom i političkom razvoju. Drugi cilj je da se ispita na koji način isti autori tumače značaj visokog obrazovanja za pojedince: za zaposlenje, napredovanje i životne šanse. Funkcionalistička paradigma smatra da je visoko obrazovanje neophodno za tehnološki, ekonomski i društveni napredak, jer priprema pojedince za rad u odgovarajućem segmentu kapitalističke ekonomije i povezana je sa shvatanjem progresa i pojmova: modernist, profesionalizacija i racionalizacija. Institucionalistička perspektiva takođe pokazuje da je obrazovni sistem strukturalno povezan sa nastankom moderne privrede i nacionalne države, da ima alokativnu funkciju i da na taj način utiče na životne šanse pojedinaca. Za razliku od funkcionalističke, institicionalistička perspektiva naglašava ideološku i legitimacijsku stranu ovih procesa i značaj pridaje političkim faktorima u odnosu na ekonomske faktore. Preispitivanjem i suočavanjem različitih teorijskih polazišta ukazuje se na kompleksan odnos obrazovanja i šireg društva. Stoga je potrebno kontinuirano ispitivati suprotstavljena stanovišta koja ovoj temi prilaze na različite načine. Jedino celovito i kritičko teorijsko promatranje ovih procesa može imati značajne implikacije za kreiranje obrazovnih politika, kao i sveobuhvatnijih reformi društva. ; In modern societies, higher education is considered to be playing a significant role in economic development by providing skilled labor, economic competitiveness, productivity, political stability and building a democratic society. The subject of this paper is to present and critically review sociological standpoints belonging to functionalist and institutionalist paradigm which interpret the importance of education for development of a society in a different way. The first objective is to present how authors belonging to these theoretical concepts describe the role of education in economic and political development. The second objective is to examine how these authors interpret the importance of higher education for individuals: for their employment, promotion and life chances. The functionalist paradigm holds that higher education is necessary for technological, economic and social progress, as it prepares individuals for work in the relevant segment of capitalist economy and is linked to understanding of progress and concepts of modernity, professionalization and rationalization. The institutionalist perspective also shows that education system is structurally linked to emergence of modern economy and the nation-state, that it has an allocative function and thus affects the life chances of individuals. Unlike the functionalist, the institutionalist perspective emphasizes the ideology and legitimacy of these processes and attaches importance to political rather than economic factors. By reviewing and confronting different theoretical starting points, a complex relationship between education and wider society is revealed. It is therefore necessary to continually examine the opposing viewpoints that approach this topic in a different way. Only a comprehensive and critical theoretical observation of these processes can have significant implications for creating educational policies and far-reaching societal reforms. ; Zbornik rezimea / 24. Međunarodna naučna konferencija "Pedagoška istraživanja i školska praksa ; Book of abstracts / 24th International Scientific Conference "Educational Research and School Practice"

Suvremeni mediji promijenili su današnji svijet u mnogim aspektima. Svijet je postao znatno manjim, a komunikacija je postala brza kao nikada do sada. Tradicionalne društvene veze i vrijednosti polako nestaju, a time i obiteljske vrijednosti koje su njegovane stoljećima. Uloge roditelja nisu iste kao i prije, a sve veći broj roditelja nailazi na mnoge prepreke uzrokovane medijskim djelovanjem i modernim načinom života. Odgojni stilovi često odlaze u krajnosti poput prevelike kontrole ili pak prevelikog popuštanja, a idealni tip odgoja, demokratsko-autoritativni, teško se postiže. Roditeljima je stoga nužna pomoć pri suzbijanju negativnih posljedica medija, a u tome im moraju pri ruci biti nastavnici i pedagozi. Cilj je rada pojasniti zašto je potrebno uvođenje medijskog odgoja i obrazovanjakako za djecutako i za roditelje.

U sferi između državnih ustanova i organizacija - vladinog sektora, i preduzeća, firmi, kompanija - profitnog sektora, nalazi se ceo niz udruženja, društava, saveza, fondacija, foruma itd. Već i sama terminološka raznovrsnost na koju nailazimo u oblasti koja je predmet našeg rada - nevladine organizacije, neprofitne organizacije, organizacije civilnog društva, udruženja građana, treći sektor i dr., ukazuje na veoma širok spektar organizacija i na kompleksnost njihovog položaja i uloge u društvu. Zasnovane na osnovnim ljudskim pravima i građanskim slobodama i na tradiciji građanskog udruživanja, one učestvuju u rešavanju skoro svih važnih društvenih pitanja i predstavljaju nezaobilaznog partnera u skoro svim procesima izgradnje i unapređivanja savremenog demokratskog društva. ; In the area between state institutions and organizations - between the government sector and companies - in the profit sector, a whole number of associations, societies, federations, foundations and forums exist. The terminological diversity we encounter in the field of our study - non-governmental organizations, non-profit organizations, civil society organizations, citizen associations, Third sector etc. testifies to the wide specter of organizations and to the complexity of their position and their role in society. They are based on fundamental human rights, civil liberties and tradition of citizens association, and they take part in solving of almost all important social issues and represent an unavoidable partner in almost all processes of building and improving the contemporary democratic society.

The main proposition of this paper is that the Croatian legal framework for higher education fails to meet the criteria of the internal market of the EU. In the first part, the author draws a distinction between education as public good and education as service, and explains how EU law affects the regulatory autonomy of the Member States in the area of higher education. In the second part, the author analyses hitherto identified barriers to the exercise of market freedoms created by national legal frameworks of higher education. The third part discusses the Croatian legal framework and tests it against EU standards. The author concludes that deficiencies of Croatian higher education law are partly caused by the ignorance of policy makers and partly by the structural weakness of the negotiating process, where chapters are negotiated independently from one another and focused on formal fulfilment of benchmarks. Adapted from the source document.

This paper provides an overview of the foundations for the idea of inclusive education. The key arguments in favour of inclusion do not exclusively pertain to education, but involve significant ethical and social factors as well. A review of different definitions of this concept is given. Attempts to describe the concept of inclusion and inclusive education comprise different and often opposed standpoints, making this idea controversial. Inclusion simultaneously refers to social and educational values, as well as to personal values of an individual. Inclusive education is discussed as a concept, movement, theory, philosophy, process, educational practice, and educational policy. There is still considerable disagreement over the understanding of certain terms, which, in practice, leads to some misunderstandings and discrepancies. The paper focuses on key characteristics and principles underlying this concept of education. The key principles are defined based on the ideas about children's rights, equality, and quality of education. ; U radu je dat osvrt na osnovna ishodišta na osnovu kojih je nastala ideja o inkluzivnom obrazovanju. Ključna argumentacija koja podržava inkluziju nije isključivo obrazovne prirode već uključuje i značajne etičke i socijalne faktore. Dat je pregled različitih definicija ovog pojma. U pokušajima određenja pojma inkluzije i inkluzivnog obrazovanja postoje različita, često suprotstavljena stajališta, što ovu ideju čini kontroverznom. Inkluzija se istovremeno odnosi na društvene i obrazovne vrednosti, ali i na individualne vrednosti pojedinca. O inkluzivnom obrazovanju se govori kao o konceptu, pokretu, teoriji, filozofiji, procesu, obrazovnoj praksi, obrazovnoj politici. U domenu razumevanja pojedinih termina postoji još uvek značajna neusaglašenost koja na praktičnom planu proizvodi određena nerazumevanja i protivrečnosti. Ukazano je na ključne karakteristike i principe koji stoje u osnovi ovog koncepta obrazovanja. Ključni principi su definisani na osnovu ideja o dečijim pravima, jednakosti i kvalitetu obrazovanja.

Rad ispituje povezanost stupnja obrazovanja sa zaposlenošću i nezaposlenošću. Glavni cilj rada je istražiti učinak razine obrazovanja na nezaposlenost na razini Republike Hrvatske i na razini prosjeka Europske unije (EU-27). U tu svrhu u radu će se dati uvid u razvoj obrazovanja te u kretanje zaposlenosti i nezaposlenosti u Hrvatskoj i EU. U radu se provodi korelacijska analiza u desetogodišnjem razdoblju (2012. – 2022.) koja pokazuje kako je stopa zaposlenosti najniža kod osoba s niskom razinom obrazovanja, a najviša kod osoba s visokom razinom obrazovanja odnosno, stopa nezaposlenosti najniža je kod osoba s visokom razinom obrazovanja. Provedena analiza tako ukazuje kako povećanjem broja visokoobrazovanih osoba dolazi do smanjenja njihovog udjela u nezaposlenosti. S obzirom na dobivene rezultate preporuča se dodatno ulaganje u visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji.

Environmental education in elementary schools is one of the important issues related to the overall institutional education. During the last few decades we have witnessed threats to the environment which have made the environmental education of young people a necessity. The process of this education should be continuously examined and improved. It has been noticed that along with education, it there is a growing need for more effective environmental training. The education system in schools is formed according to guidelines set by legislation, curriculum and educational standards relevant to the level of achievement of students and binding for all participants in the teaching process. An analysis of class 5-8 standardized geography curriculum emphasizes the lacks of environmental education goals, general and operational tasks, curriculum contents and instructions for teaching environmental protection related curriculum. With the aim of improving teaching methods and achieving better results concerning environmental awareness among students, the paper presents suggestions for improving the existing primary school geography curriculum. ; Ekološko obrazovanje u osnovnoj školi pripada korpusu značajnih pitanja u sklopu ukupnog institucionalnog obrazovanja i vaspitanja. Poslednjih decenija postali smo svedoci izražene ugroženosti životne sredine, pa je ekološka edukacija mladih neminovnost koju treba kontinuirano proučavati i unapređivati. Pored obrazovne, sve više se ukazuje i na potrebu kvalitetnijeg ostvarivanja ekološke vaspitne komponente. Školski sistem je oblikovan pravnim aktima, nastavnim planom i programom i vaspitno-obrazovnim standardima u domenu postignuća učenika, koji su obavezujući za sve aktere nastavnog procesa Na osnovu sprovedene analize Pravilnika o nastavnim planovima i programima geografije od 5. do 8. razreda, u radu su istaknuti nedostaci programa u pogledu zastupljenosti ekoloških obrazovno-vaspitno-funkcionalnih ciljeva, opštih i operativnih zadataka, programskih sadržaja i uputstva za ostvarivanje programa u oblasti zaštite životne sredine. U cilju unapređivanja nastavne prakse i postizanja boljih efekata u pogledu razvoja ekološke svesti učenika, u radu su dati predlozi za korekciju postojećih nastavnih programa geografije za osnovnu školu.