Suchergebnisse

Globalizacijski procesi preobražavaju sve aspekte ljudskoga života. Sve veća povezanost i međuovisnost različitih dijelova suvremenoga svijeta očituje se putem novih i suvremenih potreba modernog društva. Globalizacija mijenja gospodarstvo, politiku, kulturu i društvo te postavlja svježe zahtjeve odgoju i obrazovanju. Povezivanje svjetskog tržišta potražuje standardizirane kompetencije i otvorenost za cjeloživotno učenje. Pedagogija kao društvena znanost prihvaća nove izazove te kreira moderan i suvremen odgoj i obrazovanje uključujući nove metode učenja obogaćene informacijsko-komunikacijskim tehnologijama te interkulturalnim vrijednostima i znanjima kao što je učenje stranih jezika. Ubrzani napredak globalnog društva iziskuje ustrajnu potrebu za stalnim i opetovanim usavršavanjem već stečenih kompetencija, ali i učenje novih. Konstantan razvoj i modernizacija odgojno-obrazovnog sustava imperativ je kojeg nameće suvremeno informacijsko i tehnološko društvo.

One of the central elements of the nation-building process in the 19th century was the attempt to homogenize the citizenry, i.e. to fabricate national citizens. Besides the military and church, schools were considered to be the main agencies capable of achieving this national homogenization. In this paper, focusing on the education in Switzerland and France, I argue that elementary mathematics education was also used for this particular purpose. I make the case that throughout the 19th century mathematics education became a way to familiarize the people with a standardized language – a language that was supposed to help them master their specific social, cultural and political realities. ; Jedan od središnjih elemenata procesa izgradnje nacije u 19. stoljeću bio je pokušaj homogenizacije građanstva, tj. stvaranja nacionalnih građana. Osim vojske i crkve, škole su smatrane glavnim sredstvom u postizanju nacionalne homogenizacije. U ovom radu, koji se fokusira na obrazovanje u Švicarskoj i Francuskoj, tvrdim da je elementarno matematičko obrazovanje također korišteno za ovu posebnu svrhu. Dokazujem da je tijekom 19. stoljeća matematičko obrazovanje postalo način upoznavanja ljudi sa standardiziranim jezikom - jezikom koji im je trebao pomoći pri svladavanju vlastitih specifičnih socijalnih, kulturoloških i političkih stvarnosti.

Several governance processes have been common to the countries in South Eastern Europe. The development administrative education emancipated from traditional legal education is but one of these processes. The slow development of quality administrative education is a result of specific combination of public administrations' demands on one hand, and supply of universities with regard to administrative education, on the other. Demands are not consolidated because there is still strong politicisation of public administrations. Old state universities are sclerotic, while many small new universities offer rather low quality education, mostly for the private, not for the public sector.The research shows that educational preparation in the region tends to preserve the legalistic nature of the field, but certain improvements are observable. In Croatia, there is a constant development of the supply side, while the demand side is a bit underdeveloped. Overall conclusion is that there is an interconnection between the development of governance and administrative education developments. ; Jugoistočna Europa je regija koja dijeli određene karakteristike javnog upravljanja, zbog zajedničkih institucija u prošlosti, sadašnjeg procesa europeizacije i nekih zajedničkih kulturnih crta. Proces usvajanja europskih upravnih standarda podupire mehanizam uvjetovanosti tijekom procesa pridruživanja Europskoj uniji. Razvoj modernog upravnog obrazovanja, emancipiranog od tradicionalnog pravnog obrazovanja, jest komponenta sadašnjih procesa javnog upravljanja, ali se odvija uz dosta oklijevanja. Taj spori razvoj posljedica je specifičnosti zahtjeva javnih uprava na jednoj te sveučilišne ponude upravnog obrazovanja na drugoj strani. Zahtjevi nisu utvrđeni zbog još uvijek prisutne politizacije javnih uprava. Stara su državna sveučilišta u nekoj mjeri sklerotična, dok mnoga mala nova sveučilišta nude prilično nisku razinu obrazovanja, a i to više za privatni nego za javni sektor. Istraživanje pokazuje da obrazovna priprema za upravu u regiji tendira zaštititi pretežno pravnu prirodu područja, ali se ipak vide određena unapređenja. Početkom 2009. bilo je skoro 70 obrazovnih programa na razini visokog obrazovanja u šest zemalja na području bivše Jugoslavije, od kojih većina na razini prvog (BA) i drugog stupnja (MA). Sadržaj upravnog obrazovanja ima težište na pravu i upravnoj znanosti. Ekonomija i financije, informatika i politologija imale su manje udjele u studijskim programima. U Hrvatskoj postoji stalni razvoj ponude programa upravnog obrazovanja, ali je druga strana, strana zahtjeva za upravnim obrazovanjem donekle podrazvijena. To uglavnom znači da Vlada i drugi poslodavci u javnom sektoru ne prepoznaju studije javne uprave kao prvi i osnovni izvor javnih službenika. Ipak, tijekom zadnjih godina stalno se utemeljuju novi studiji i razvijaju postojeći studiji javne uprave. Opći je zaključak da postoji povezanost razvoja javnog upravljanja i razvoja upravnog obrazovanja.

The implementation of public schooling is usually understood as both an expression and a means of nation-building. The formal organization of the school, i.e. the curricula, teaching materials and the respective teacher's education were interpreted as cultural-political arrangements deriving from assumed national convictions about the future of the particular nation-state and its ideal citizens. Against this background, the entire learning arrangement of the curriculum can be seen as an instrument to educate pupils to become loyal national citizens. Of particular interest is the curricular area which is explicitly dedicated to political education, i.e. civics. This paper focuses on precisely this area and its teaching materials on civic education in a nation-state which comprises different nations organized by cantons, which cannot refer to a common religion, history or language and thus to a common culture. Examining two different cantons of Switzerland, this article deals with the question of how nation-building may differ within the framework of one nation-state. ; Provedba javnoga školovanja obično se razumijeva kao oboje - izraz i sredstvo izgradnje nacije. Formalna organizacija škole, tj. kurikuli, nastavni materijali i primjereno obrazovanje učitelja, tumačena je kao kulturološko-politički sporazum koji proizlazi iz pretpostavljenih nacionalnih uvjerenja o budućnosti određene nacionalne države i njezinih idealnih građana. Prema ovoj postavki, cjelokupna organizacija učenja kurikula može se promatrati kao instrument obrazovanja učenika s ciljem izgradnje lojalnih nacionalnih građana. Od posebnoga interesa je kurikulno područje eksplicitno posvećeno političkom obrazovanju, tj. građanski odgoj. Ovaj rad fokusira se upravo na spomenuto područje i nastavne materijale potrebne za poučavanje o građanskom obrazovanju u nacionalnoj državi koja obuhvaća različite nacije organizirane u kantone, što se ne može odnositi na zajedničku religiju, povijest ili jezik, stoga ni na zajedničku kulturu. Ispitujući dva različita kantona u Švicarskoj, ovaj rad bavi se pitanjem načina na koji se izgradnja nacije može razlikovati unutar okvira jedne nacionalne države.

U radu se razmatra dualno obrazovanje, kao model pretežno srednjeg stručnog obrazovanja, koji je usmeren ka stvaranju stručne, jeftine i mobilne radne snage koja može odmah da se uključi u proces rada. Ovde je reč o takvom institucionalnom obrazovanju koje je organizovano u skladu sa principima tržišta radne snage i u neposrednoj saradnji sa privredom, tako da se teorijska znanja stiču u školi, a praktična obuka na radnom mestu, pri čemu je najčešće udeo teorijskog obrazovanja manji u odnosu na praktičnu obuku koja se odvija u kompaniji. Osnovni ciljevi dualnog obrazovanja su sticanje, usavršavanje i razvoj kompetencija u skladu sa potrebama tržišta rada, omogućavanje zapošljavanja po okončanju obrazovanja, uspostavljanje stabilnog i održivog trenda zaposlenosti; i u krajnjem ishodu jačanje konkurentnosti nacionalne privrede na globalnom tržištu. U teorijskom kontekstu, ovaj model obrazovanja je posebno analiziran sa stanovišta njegove svrhe, ciljeva i ishoda. U funkciji teme rada, kroz studiju slučaja, analizirani su procesi uspostavljanja i funkcionisanje dualnog obrazovanja u Republici Srbiji.

This paper presents the results of the research aimed at exploring teachers' views on the two-year implementation of the legally prescribed activities in the field of inclusive education. Research participants were 145 class teachers from 20 primary schools in the central and suburban parts of the City of Belgrade. A questionnaire created for this research was used to collect the data with the purpose of gaining insight into teachers' opinions on the changes that had occurred in this field, their roles in inclusive education and qualifications for this process, their understanding of the individual education plan, the support provided by the school, and the most frequent obstacles teachers encounter and the manner they overcome them. More than a half of the teachers are of the opinion that there have been no significant changes in inclusive education practice. Likewise, more than a half of the teachers did not attend the organized training for inclusive education and think that they are not qualified for this process. Previous experience of working with children with disabilities and the training provided in seminars had a positive effect on teachers' perception of their own qualifications for inclusive education. In teachers' opinion, the key barriers for inclusive education are to be found in those segments of the education system that are under the direct jurisdiction of the Ministry of Education rather than their own or of the schools they work in. Further development of inclusive education in our country should be focused on the improvement of relevant teachers' competencies. In addition to developing pedagogical expertise, this would also entail raising awareness of personal responsibility for the effectiveness of inclusive education. ; U radu su prikazani rezultati istraživanja čiji je cilj bio ispitivanje mišljenja učitelja o dvogodišnjoj realizaciji zakonski predviđenih aktivnosti na polju inkluzivnog obrazovanja. U istraživanju je učestvovalo 145 učitelja iz 20 osnovnih škola sa uže i šire teritorije Beograda. Primenjen je upitnik koji su autori konstruisali za potrebe ovog istraživanja. Upitnik je sadržao pitanja kojima smo želeli da dobijemo uvid u mišljenja učitelja o promenama koje su se dogodile u ovoj oblasti, njihovim ulogama u inkluzivnom obrazovanju i osposobljenosti za ovaj proces, shvatanjima individualnog obrazovnog plana, podršci koju dobijaju u okviru škole kao i o najčešćim preprekama i načinima njihovog rešavanja. Rezultati istraživanja pokazuju da više od polovine učitelja smatra da od uvođenja zakonske regulative nije došlo do značajnijih promena u praksi inkluzivnog obrazovanja. Više od polovine učitelja nije prošlo organizovanu obuku za inkluzivno obrazovanje i smatra da nije osposobljeno za ovaj proces. Na percepcije učitelja o vlastitoj osposobljenosti pozitivno utiču prethodno iskustvo u radu sa decom sa smetnjama u razvoju i obuka koju su prošli putem seminara. Ključne prepreke za inkluzivno obrazovanje učitelji vide u onim elementima obrazovnog sistema koji su u direktnoj nadležnosti Ministarstva, a ne njih samih i škola u kojima rade. Dalji razvoj inkluzivnog obrazovanja u našoj zemlji treba da bude usmeren na bolju obučenost nastavnika za rad sa decom sa smetnjama u razvoju, što bi pored stručnih znanja podrazumevalo i podizanje svesti o ličnoj odgovornosti za uspešnu realizaciju ovog procesa.

Razumijevanje povijesnih tokova, odnosno pojava i procesa u kontekstu savremenih društvenih i religijskih gibanja predstavlja potrebu kako ovovremenoga čovjeka tako i homo bosniacusa. Muslimansko žensko pitanje u kontekstu bosanskohercegovačkoga društva tada, ali i sada predstavlja važan kako povijesni i sociološki tako i religiološki fenomen. Ipso facto, uloga i mjesto žene u određenom društvu jeste prevažan indikator kamo to društvo ide i kakva mu je, u dugoročnome smislu, budućnost. Oslanjanje na konstitutivne i interpretativne izvore islama, uz iznošenje stavova tadašnje bosanskomuslimanske inteligencije, bit će od velike važnosti za ispravno razumijevanje predmetne teme uvažavajući sociokulturne specifičnosti datoga vremena. Posredstvom ovog istraživanja sagledat će se jedan povijesni trenutak u kojem će pravo na obrazovanje biti uskraćeno široj populaciji muslimanskih žena, a čije reperkusije su vidne do današnjih dana. U najkraćem, ovaj rad predstavlja koncizno podsjećanje na veliku tragediju koja je zadesila bosanskohercegovačke muslimane na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, a koja je, nažalost, bila jedina himna toga vremena iskazana i izrečena kroz riječ – neobrazovanost sa posebnim akcentom na muslimansku žensku populaciju.

Basic education of the future – Let's turn the trend! was a development project on compulsory education in Finland. The aim was to assess the current situation, examine the reasons for the drop in the learning outcomes at the national and international levels and study the needs to develop teaching and learning in the Finnish educational system. Two working groups coordinated by a broad-based steering group were set up for the purposes of the project. The objective of the working group on competence and learning was to discover means to improve learning outcomes, bridge the gap in the learning outcomes between girls and boys, ensure regional equality, safeguard equal opportunities for further studies and halt the trend of increasing disparities within and between schools. The project also examined the position of minorities and their learning outcomes in the Finnish educational system. The working group on motivation and teaching explored different learning environments, study materials including educational games, and innovations that support learning, investigated how learning motivation and well-being could be improved, and assessed the significance of motivation and school satisfaction for learning and school attendance. The group members also looked at the content and methods of education and pre- and in-service training for teachers. In the autumn an online survey was organized and 7,000 people responded. Also, six regional events were held in late autumn in 2014. The purpose of these events was to facilitate an extensive public discussion about the future of basic education. The working groups' proposals as well as the results of the survey were presented in more detail at the beginning of March when the report on this development project was published. The proposals are to be exploited in the drawing up of the government programme after the next parliamentary elections in April 2015. ; Osnovno obrazovanje u budućnosti – Promijenimo trend! razvojni je projekt u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju u Finskoj. Cilj je procijeniti trenutnu situaciju, proučiti razloge za pad u ishodima učenja na nacionalnoj i međunarodnoj razini i proučiti potrebe za razvojem poučavanja i učenja u finskom obrazovnom sustavu. Dvije radne skupine koordinira upravni odbor. Cilj radne skupine zadužene za kompetencije i učenje je pronaći načine za poboljšanje ishoda učenja, premošćivanje jaza između ishoda učenja djevojčica i dječaka, uspostavljanja regionalne ravnopravnosti; očuvanje jednakih mogućnosti za buduća istraživanja i zaustavljanja trenda povećanja nejednakosti unutar škola i među školama. Projekt će također proučiti položaj manjina i njihove ishode učenja u finskom obrazovnom sustavu. Radna skupina zadužena za motivaciju i poučavanje proučit će različita okruženja za učenje, zatim materijale koji uključuju obrazovne igre i inovacije koje potpomažu učenje, proučiti kako se motivacija za učenje i dobrobit mogu poboljšati te ocijeniti važnost motivacije i zadovoljstva školom za učenje i pohađanje škole. Također će biti istraženi sadržaj i metode obrazovanja, zatim obrazovanje budućih nastavnika i nastavnika praktičara. Online anketa organizirana je prošlu jesen i anketirano je 7000 ispitanika. Također, u kasnu jesen održana su regionalna događanja. Svrha tih događanja je olakšati opsežnu javnu raspravu o budućnosti osnovnog obrazovanja. Prijedlozi radnih skupina kao i rezultati ankete bit će detaljnije prikazani početkom ožujka 2015. kada će biti prikazan i izvještaj o razvojnom projektu. Prijedlozi će se razmatrati i putem razvoja Vladina programa nakon sljedećih parlamentarnih izbora u travnju 2015.

U članku se analiziraju socijalne, političke i ekonomske promene koje su se dogodile u Srbiji i Hrvatskoj krajem XX veka, a posebnim naglaskom na društveni položaj i promenu uloge žene u ovim procesima. Neformalno obrazovanje se posmatra kao logičan odgovor na izrazito nepovoljne društvene okolnosti, u kojima tradicionalni sistem formalnog obrazovanja ne može da zadovolji novonastale obrazovne potrebe i pomogne prilagođavanju na promene. Žene su se, kao naročito ugrožena grupa u ovim društvima, pojavile ne samo kao korisnici, već i kao nosioci brojnih novih oblika neformalnog obrazovanja. ; The article analyses social, political and economic changes which took place in Serbia and Croatia toward the end of the 20th century, with special emphasis on the social status of women and the change of their role in these processes. Informal education is seen as a logical answer to extremely unfavorable social circumstances in which the traditional system of formal education cannot satisfy the newly generated educational needs and help in adjustment to the changes. As an especially vulnerable group in these societies, women emerged not only as beneficiaries but also as organizers of numerous new forms of informal education.

The influence of Roman culture on today's civilization, including education, is immeasurable. The modern education system is inconceivable without Roman foundations, which range from Latin as the root of modern scientific terminology to the content of contemporary curricula having many similarities with Roman education. Daily life and practical tasks played an important role in ancient Rome, and the importance of acquiring competences that can be described as expertise, professionalism, and the ability to apply knowledge is emphasised nowadays. The contemporary curriculum is focused on the practical and this is where we find a link to Roman education, which puts practicality and usefulness to the forefront. In this paper, we provide an overview of the history of Roman education by linking it to the modern education system, with an emphasis on formal, non-formal, and informal education and learning. We consider the need to develop programmes which emphasise the practical in primary, secondary, and higher education, the need to strengthen the entrepreneurial competences of students, develop trainings and education for entrepreneurship through formal, non-formal, and informal education and learning, encourage entrepreneurial education in the national context, and transform traditional schools and universities to entrepreneurial ones. ; Utjecaj je rimske kulture na današnju civilizaciju, pa tako i obrazovanje, nemjerljiv. Suvremeni sustav odgoja i obrazovanja nezamisliv je bez rimskih temelja, počevši od suvremene znanstvene terminologije utemeljene velikim dijelom u latinskom jeziku, do samog sadržaja suvremenog kurikula u kojem pronalazimo brojne sličnosti s rimskim odgojem i obrazovanjem. U starorimskom su odgoju svakodnevni život i praktični zadaci imali važnu ulogu, kao što je danas naglašena važnost stjecanja kompetencija koje se mogu opisati upravo kao stručnost, profesionalnost i sposobnost primjene stečenoga znanja. Iz suvremenog kurikula iščitava se usmjerenost prema praktičnom i tu pronalazimo poveznicu s rimskim odgojem, koji je prije svega ono praktično i korisno stavljao u prvi plan. U ovom ćemo radu pružiti pregled povijesti rimskog odgoja i obrazovanja povezujući ga sa suvremenim sustavom obrazovanja, uz naglasak na formalno, neformalno i informalno obrazovanje i učenje. Razmatra se potreba razvoja programa s naglaskom na praktično u osnovnom, srednjem i visokom školstvu, potreba jačanja poduzetničkih kompetencija učenika i studenata, osposobljavanje i obrazovanje za poduzetništvo putem formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja i učenja, poticanje poduzetničkog obrazovanja u nacionalnom kontekstu, transformacije škola i sveučilišta iz tradicionalnih u poduzetničke.

U radu se razmatra doprinos inkluzivnog obrazovanja i njegovi potencijalni efekti na razvoj celokupnog društva, obrazovnih institucija i pojedinaca. Ukazuje se na ključne pozitivne promene u društvu koje se opredelilo za sprovođenje inkluzivnog obrazovanja: (a) unapređivanje zakonske regulative u pravcu obezbeđivanja dostupnosti, pravednosti i jednakosti u ostvarivanju prava dece i odraslih sa teškoćama u razvoju; (b) povezivanje i saradnja različitih društvenih sistema i institucija i (v) finansijska dobrobit koja se ostvaruje korišćenjem dostupnih resursa redovnih obrazovnih institucija za obrazovanje dece sa teškoćama u razvoju. Naglašavaju se značajne promene koje se usled realizacije inkluzivnog obrazovanja dešavaju unutar obrazovnih institucija, a koje pored unapređivanja obrazovne politike i kulture škola obuhvataju i promene na nivou nastavne i vannastavne prakse. Promene na nivou obrazovnih institucija razmatraju se i iz perspektive ključnih aktera i koristi koje oni imaju od realizacije inkluzivnog obrazovanja. Naglašava se potencijal koji inkluzivno obrazovanje, kao prirodno okruženje, ima za razvoj i učenje dece sa teškoćama u razvoju i otkrivanje njihovih očuvanih sposobnosti. Ukazuje se na važnost ovakvog okruženja za podsticanje tolerancije, uvažavanja različitosti i empatičnosti kod ostale dece u odeljenju. Poseban osvrt dat je na promene koje se odnose na nastavnika i njegovu praksu, kako na nivou stavova i pedagoških uverenja, tako i u domenu novih znanja i kompеtencija. Kvalitet realizacije inkluzivnog obrazovanja i njegovi potencijalni efekti na razvoj društva, obrazovnih institucija i pojedinaca razmotreni su kroz prizmu različitih prepreka, problema i otežavajućih okolnosti. ; The paper deliberates positive effects of inclusive education and its potential influence on development of entire society, educational institutions and individuals. It indicates key positive changes in the society which opted for inclusive education: (a) improvement of legislation towards providing availability, fairness and equality for children and adults with disabilities in exercising their rights; (b) networking and cooperation between different social systems and institutions; (c) financial benefit gained by using the available resources provided by the regular educational institutions for education of children with disabilities. It stresses the important changes that occur inside the educational institutions due to inclusive education which, in addition to improving educational policy and mind-set in schools, include changes in curricular and extra-curricular practices. The changes in educational institutions are also deliberated from the standpoint of key participants and their benefits from inclusive education. It stresses the potential which the inclusive education, as natural environment, has in development and learning of children with disabilities and in revealing their preserved abilities. It points to importance of such environment in nurturing tolerance, respect for diversity and empathy in other children in the classroom. A special emphasis is put on the changes that concern teachers and their practice, both in their attitudes and pedagogical beliefs and in the domain of new skills and competences. The quality of implementation of inclusive education and its potential effects on development of society, educational institutions and individuals are deliberated through the prism of various obstacles, problems and difficulties. ; Zbornik rezimea / 24. Međunarodna naučna konferencija "Pedagoška istraživanja i školska praksa ; Book of abstracts / 24th International Scientific Conference "Educational Research and School Practice"