Suchergebnisse

The future of an individual and society in the global world is reflected in the organization and quality of today's school, educational system and teacher education. Interculturalism is encouraged by education in school as a social community which accepts diversity as a value. The aim of intercultural education is the development of intercultural sensitivity and acquisition of knowledge, skills and abilities needed for functioning in a multicultural society. Inclusion of intercultural education in the school curriculum implies the responsibility of all, mostly teachers because they are directly involved in the educational process. The intercultural competence of teachers refers to the interaction encouraging mutual learning with culturally diverse pupils. The paper analyzes valid legal documents and university programs of Croatian teacher studies from the point of interculturalism. The aim of the research is to inspect the relevant legal framework and determine intercultural contents in the Croatian primary teacher education study programs. The comparative analysis of study programs for primary school teachers (in Osijek, Zagreb, Split, Rijeka and Pula) shows that intercultural content is present but differs in number and type. The premise of successful intercultural education is a quality initial teacher education. ; Budućnost pojedinca i društva u globalnom svijetu ogleda se u ustroju i kvaliteti današnje škole, sustavu odgoja i obrazovanja te izobrazbe učitelja. Interkulturalizam se potiče odgojem i obrazovanjem u školi kao socijalnoj zajednici koja prihvaća različitost kao vrijednost. Cilj interkulturalnoga obrazovanja je razvoj interkulturalne osjetljivosti te stjecanje znanja, vještina i sposobnosti potrebnih za djelovanje u multikulturalnom društvu. Uključivanje interkulturalnoga obrazovanja u školski kurikul implicira odgovornost svih, najviše učitelja jer neposredno sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu. Interkulturalna kompetencija učitelja odnosi se na ostvarivanje interakcija koje potiču uzajamno učenje s kulturalno drukčijim učenicima. U radu se analiziraju pojedine važeći dokumenti zakonske legislative i sveučilišni programi hrvatskih učiteljskih studija s motrišta interkulturalizma. Cilj istraživanja je uvid u relevantni zakonski okvir i utvrđivanje interkulturalnih sadržaja u hrvatskim studijskim programima za školskoga učitelja. Komparativnom analizom studijskih programa za školskoga učitelja (u Osijeku, Zagrebu, Splitu, Rijeci, Zadru i Puli) evidentno je da interkulturalnih sadržaja ima, no oni se razlikuju po broju i vrsti. Pretpostavka uspješnoga interkulturalnog odgoja i obrazovanja jest kvalitetno inicijalno obrazovanje učitelja.

Basic education of the future – Let's turn the trend! was a development project on compulsory education in Finland. The aim was to assess the current situation, examine the reasons for the drop in the learning outcomes at the national and international levels and study the needs to develop teaching and learning in the Finnish educational system. Two working groups coordinated by a broad-based steering group were set up for the purposes of the project. The objective of the working group on competence and learning was to discover means to improve learning outcomes, bridge the gap in the learning outcomes between girls and boys, ensure regional equality, safeguard equal opportunities for further studies and halt the trend of increasing disparities within and between schools. The project also examined the position of minorities and their learning outcomes in the Finnish educational system. The working group on motivation and teaching explored different learning environments, study materials including educational games, and innovations that support learning, investigated how learning motivation and well-being could be improved, and assessed the significance of motivation and school satisfaction for learning and school attendance. The group members also looked at the content and methods of education and pre- and in-service training for teachers. In the autumn an online survey was organized and 7,000 people responded. Also, six regional events were held in late autumn in 2014. The purpose of these events was to facilitate an extensive public discussion about the future of basic education. The working groups' proposals as well as the results of the survey were presented in more detail at the beginning of March when the report on this development project was published. The proposals are to be exploited in the drawing up of the government programme after the next parliamentary elections in April 2015. ; Osnovno obrazovanje u budućnosti – Promijenimo trend! razvojni je projekt u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju u Finskoj. Cilj je procijeniti trenutnu situaciju, proučiti razloge za pad u ishodima učenja na nacionalnoj i međunarodnoj razini i proučiti potrebe za razvojem poučavanja i učenja u finskom obrazovnom sustavu. Dvije radne skupine koordinira upravni odbor. Cilj radne skupine zadužene za kompetencije i učenje je pronaći načine za poboljšanje ishoda učenja, premošćivanje jaza između ishoda učenja djevojčica i dječaka, uspostavljanja regionalne ravnopravnosti; očuvanje jednakih mogućnosti za buduća istraživanja i zaustavljanja trenda povećanja nejednakosti unutar škola i među školama. Projekt će također proučiti položaj manjina i njihove ishode učenja u finskom obrazovnom sustavu. Radna skupina zadužena za motivaciju i poučavanje proučit će različita okruženja za učenje, zatim materijale koji uključuju obrazovne igre i inovacije koje potpomažu učenje, proučiti kako se motivacija za učenje i dobrobit mogu poboljšati te ocijeniti važnost motivacije i zadovoljstva školom za učenje i pohađanje škole. Također će biti istraženi sadržaj i metode obrazovanja, zatim obrazovanje budućih nastavnika i nastavnika praktičara. Online anketa organizirana je prošlu jesen i anketirano je 7000 ispitanika. Također, u kasnu jesen održana su regionalna događanja. Svrha tih događanja je olakšati opsežnu javnu raspravu o budućnosti osnovnog obrazovanja. Prijedlozi radnih skupina kao i rezultati ankete bit će detaljnije prikazani početkom ožujka 2015. kada će biti prikazan i izvještaj o razvojnom projektu. Prijedlozi će se razmatrati i putem razvoja Vladina programa nakon sljedećih parlamentarnih izbora u travnju 2015.

Europska dimenzija u obrazovanju tema je kojom su se kreatori europskih obrazovnih politika intenzivnije počeli baviti 70-ih godina prošlog stoljeća, dok je interes među hrvatskim znanstveno-istraživačkim krugovima privukla unazad dva desetljeća, a posebice ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Teorijski dio rada donosi sažeti prikaz tijeka razvoja Europske unije i njezinih institucija te razvoja koncepta europske dimenzije u obrazovanju kroz inicijative Europske unije. Iako s teorijskog gledišta pojmovno određenje europske dimenzije predstavlja svojevrstan izazov, može se reći da europsku dimenziju u obrazovanju određuju specifična znanja i vještine koje obrazovanje treba pružiti učenicima kako bi osvijestili i prihvatili prednosti i izazove života u Europskoj uniji. U ovom radu pod indikatorima europske dimenzije u obrazovanju smatraju se (europske) vrijednosti, europsko građanstvo i identitet, višejezičnost i mobilnost te razvoj znanja, vještina i stavova "o Europi, u Europi i za Europu". U istraživanju o stavovima i viđenju Europske unije i europske dimenzije u obrazovanju provedenom među populacijom školskih pedagoga u Hrvatskoj, rezultati su pokazali da se pedagozi smatraju osrednje informiranima te jednako tako osrednje kompetentnima za raspravu i uključivanje sadržaja europske dimenzije obrazovanja u svoj rad. Ipak, pedagozi prepoznaju školu kao značajno mjesto za postizanje zadanih ciljeva europske dimenzije u obrazovanju. ; The European dimension in education is a topic with which the creators of the European education policies became concerned during the 1970s, while it caught the interest of the Croatian scientific and research community two decades ago, and especially after Croatian accession to the European Union. The theoretical part of this paper comprises of a brief overview of the development of the European Union and its institutions and the development of the concept of the European dimension in education through the initiative of the European Union. Although from a theoretical point of view the ...

Europska dimenzija u obrazovanju tema je kojom su se kreatori europskih obrazovnih politika intenzivnije počeli baviti 70-ih godina prošlog stoljeća, dok je interes među hrvatskim znanstveno-istraživačkim krugovima privukla unazad dva desetljeća, a posebice ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Teorijski dio rada donosi sažeti prikaz tijeka razvoja Europske unije i njezinih institucija te razvoja koncepta europske dimenzije u obrazovanju kroz inicijative Europske unije. Iako s teorijskog gledišta pojmovno određenje europske dimenzije predstavlja svojevrstan izazov, može se reći da europsku dimenziju u obrazovanju određuju specifična znanja i vještine koje obrazovanje treba pružiti učenicima kako bi osvijestili i prihvatili prednosti i izazove života u Europskoj uniji. U ovom radu pod indikatorima europske dimenzije u obrazovanju smatraju se (europske) vrijednosti, europsko građanstvo i identitet, višejezičnost i mobilnost te razvoj znanja, vještina i stavova "o Europi, u Europi i za Europu". U istraživanju o stavovima i viđenju Europske unije i europske dimenzije u obrazovanju provedenom među populacijom školskih pedagoga u Hrvatskoj, rezultati su pokazali da se pedagozi smatraju osrednje informiranima te jednako tako osrednje kompetentnima za raspravu i uključivanje sadržaja europske dimenzije obrazovanja u svoj rad. Ipak, pedagozi prepoznaju školu kao značajno mjesto za postizanje zadanih ciljeva europske dimenzije u obrazovanju. ; The European dimension in education is a topic with which the creators of the European education policies became concerned during the 1970s, while it caught the interest of the Croatian scientific and research community two decades ago, and especially after Croatian accession to the European Union. The theoretical part of this paper comprises of a brief overview of the development of the European Union and its institutions and the development of the concept of the European dimension in education through the initiative of the European Union. Although from a theoretical point of view the ...

Strukovno policijsko obrazovanje vrlo je složen sustav čiju kompleksnost uopćeno možemo sagledavati sa dva osnovna aspekta – sadržajno i organizacijski. Sadržajno, radi se o razvijanju kompetencija za obavljanje vrlo složenih poslova koji su od velikog značaja za društvo u cjelini (pitanje sigurnosti života i imovine, prevencije i sprječavanja počinjenja kaznenih djela, traženja i kažnjavanja počinitelja istih, zaštite žrtava raznih oblika kriminaliteta, sigurnosti sudionika u prometu, nadzora državne granice i dr.). Organizacijski, sustav policijskog obrazovanja se sastoji od nekoliko razina – temeljnog policijskog obrazovanja za stjecanje temeljnih kompetencija, visokoškolskog policijskog obrazovanja, koje ne spada u strukovno, ali se njime stječu važne rukovoditeljske i visokospecijalizirane kompetencije i cijelog niza različitih oblika strukovnog obrazovanja odraslih – specijalizacije, stručnog osposobljavanja i usavršavanja (potrebnih da bi se stekle kompetencije za vrlo veliki broj radnih mjesta s različitim obrazovnim potrebama). Tri su važna čimbenika koja određuju sveukupnost strukovnog policijskog obrazovanja – kurikulum, kao sveobuhvatnost obrazovnih procesa usmjerenih na razvoj policijskih službenika i stjecanje kompetencija potrebnih za obavljanje njihovih poslova, kvalifkacijski okvir koji, kao temeljni razvojni dokument u obrazovanju svake zemlje, određuje kvalifkacijske razine i kako do njih doći, te razine grupa ishoda učenja u pojedinim obrazovnim razinama i modulima, a sve u svrhu i kao element građenja karijere policijskog službenika, te cjeloživotno učenje kao temeljno načelo cjelokupnosti policijskog obrazovanja. Ovaj rad obrađuje strukovno policijsko obrazovanje s aspekta triju važnih čimbenika i njihovog međusobnog prožimanja. ; Police professional education is very complex system that can be, generally, perceived from two basic aspects – content and organization. From the aspect of content, it's about developing competences for very complex activities that are of great importance for society as a whole (question of security of people and their property, prevention and combating different kinds of criminal acts, investigating and fnding perpetrators, victim protection, trafc security, border management etc.). From the aspect of the organization, police professional education system consist of few levels – basic police education for basic competences, higher police education, that is not a part of professional education (according Croatian education system), but it acquired some important management and highly specialized competences, and a lot of different forms of adult education – specialization, vocational training and professional development (needed to acquire competences for a large number of job positions with different educational needs). Tere are three important factors that determine the totality of professional police education – curriculum, as a comprehensiveness or totality of the processes aimed at development of police ofcers and acquisition of competences needed to perform their work, qualifcation framework, that determine qualifcation levels and a way to achieve them, levels of learning outcomes in specifc educational levels and modules, and all of that as an element of police ofcers career building, and lifelong learning as basic principle of police education. Tis article deals with police professional education from the aspect of those three important factors and their mutual permeation. ; Die polizeiliche Berufsausbildung ist ein sehr komplexes System, das in der Regel aus zwei grundlegenden Aspekten – Inhalt und Organisation – wahrgenommen werden kann. Aus dem Aspekt des Inhalts geht es darum, Kompetenzen für sehr komplexe Aktivitäten zu entwickeln, die für die Gesellschaf als Ganzes von großer Bedeutung sind (Frage der Sicherheit der Menschen und ihres Eigentums, Prävention und Bekämpfung unterschiedlicher Arten von Strafaten, Erforschung und Suche nach Tätern, Opferschutz, Verkehrssicherheit, Grenzverwaltung usw.). Aus dem Aspekt der Organisation besteht das polizeiliche Berufsbildungssystem aus wenigen Niveaus – Grundpolizeibildung für Grundkompetenzen, höhere Polizeibildung, das nicht Teil der beruflichen Bildung ist (nach kroatischem Bildungssystem), sondern es hat ein wichtiges Management und sehr erworben Spezialisierte Kompetenzen und viele verschiedene Formen der Erwachsenenbildung – Spezialisierung, Berufsausbildung und berufliche Entwicklung (erforderlich, um Kompetenzen für eine Vielzahl von Arbeitsplätzen mit unterschiedlichen Bildungsbedürfnissen zu erwerben). Es gibt drei wichtige Faktoren, die die Gesamtheit der beruflichen Polizeibildung bestimmen – Curriculum, als Vollständigkeit oder Gesamtheit der Prozesse, die auf die Entwicklung von Polizeibeamten ausgerichtet sind, und den Erwerb von Kompetenzen, die für die Durchführung ihrer Arbeit erforderlich sind, Qualifkationsrahmen, die Qualifkationsniveaus und einen Weg bestimmen Um sie zu erreichen, Ebenen der Lernergebnisse in bestimmten Bildungsniveaus und Module, und das alles als ein Element der Polizeibeamten Karriere Gebäude und lebenslanges Lernen als Grundprinzip der polizeilichen Ausbildung. Dieser Artikel befasst sich mit der polizeilichen Berufsausbildung aus dem Aspekt dieser drei wichtigen Faktoren und ihrer gegenseitigen Permeation.

We are witnesses to the increasing spreading of knowledge in all fields of scholarship and life itself. This has placed a burden on education at all levels. It has created a gap between possibilities and aspirations, which has in turn resulted in dysfunctional knowledge and dissatisfaction of pupils, teachers and parents. The objective of the Croatian National Education Standard (CNES) is to resolve these problems. The CNES is a comprehensive approach to the educational process and encompasses the objectives of education and learning, educational content, proposed instruction methods, expected outcomes of teaching, instruction and the teaching environment. The overall objective here is to educate and prepare younger generations for getting their bearings under unpredictable future circumstances, for a knowledge-based economy and society. A large number of experts from the relevant higher educational and scholarly institutions and practicing teachers from throughout Croatia participated in the development of the CNES. The task of the CNES in the field of geography is to disburden pupils and to develop knowledge, skills and habits, and to train and socialize individuals, in compliance with the value system of the European Union. The CNES in geography has been presented, as in all subjects of the natural science group, through lecture topics. The structure of topics is tabular, with 13 parameters that indicate objectives of the CNES. An analysis of the CNES clearly shows that teaching geography is inconceivable without maps, because complex spatial reality cannot be perceived without corresponding knowledge, ability and habits from the field of cartography. The map, with its universal nature (cartographic symbols), is an irreplaceable lecture aid to educate and socialize pupils. Implementation of the CNES commenced in 2005 in an experimental 5% (49) of Croatia's schools. Implementation of CNES requires additional education of geography teachers, which has been conceived by means of seminars in several phases. ; Svjedoci smo sve većeg povećavanja koli-čine znanja u svim područjima znanosti i života. To je opterećivalo naše obrazovanje na svim stupnjevima. Nastao je raskorak između mogućnosti i htijenja, što je rezultiralo nefunkcionalnim znanjima i nezadovoljstvom kako učenika, tako učitelja i roditelja. Te probleme trebao bi razriješiti Hrvatski nacionalni obrazovni standard - HNOS. Hrvatski nacionalni obrazovni standard je cjeloviti pristup obrazovnom procesu i uključuje ciljeve odgoja i obrazovanja, odgojno-obrazovne sadržaje, prijedloge metoda poučavanja, očekivane ishode učenja i poučavanja te nastavno okružje. Sve je to u cilju obrazovanja i pripreme mladih naraštaja za snalaženje u nepredvidivim budućim okolnostima, za gospodarstvo i društvo temeljeno na znanju. Na izradi HNOS-a radio je velik broj stručnjaka iz relevantnih visokoškolskih ustanova i znanstvenih institucija, učitelja praktičara iz cijele Hrvatske. Zadaća je HNOS-a rasterećenje učenika i razvijanje znanja, vještina i navika te odgoj i socijalizacija pojedinca, u skladu s vrijednosnim sustavom EU. HNOS iz geografije prezentiran je, kao i u svim nastavnim predmetima prirodne skupine, kroz nastavne teme. Ustrojstvo tema je tabelarno, s 13 odrednica koje upućuju na ciljeve HNOS-a. Analizom HNOS-a razvidno je da je nastava geografije nezamisliva bez geografske karte jer je složenu prostornu stvarnost nemoguće spoznati bez odgovarajućih znanja, sposobnosti i navika iz područja kartografije. Karta je svojom univerzalnošću (kartografski znakovi) jedinstveno sredstvo za odgoj i socijalizaciju učenika. HNOS se počeo provoditi u 2005. godini u oko 5% (49) hrvatskih škola. Za provedbu HNOS-a potrebna je dodatna edukacija učitelja geografije, a ona je osmišljena putem seminara u nekoliko faza.Ključne riječi

Reforma sustava visokog obrazovanja potaknuta je potrebom stvaranja jedinstvenog europskog prostora visokog obrazovanja s ciljem razvoja nove dimenzije europskoga društva i Europe znanja. Kao dio reforme, poduzete su mjere i uvedeni mehanizmi za osiguravanje i unapređenje kvalitete visokog obrazovanja. Temelj za uspostavu i provođenje osiguravanja kvalitete u Republici Hrvatskoj je Bolonjska deklaracija, a temeljni dokument u tom kontekstu Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja. Svrha je ovog rada ukazati na važnost Bolonjskog procesa u funkciji osiguravanja kvalitete visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, kao temeljne misije u izgradnji društva znanja i gospodarstva u cjelini. U skladu s navedenim, cilj ovog rada je prikazati napredak u provedbi Bolonjskog procesa kroz promicanje mobilnosti studenata i nastavnika, uspostavu sustava praćenja kvalitete te promicanje europske suradnje. ; Reform of the higher education system has been induced by the requisite creation of a unique European area of higher education, aimed at the development of a new dimension of the European society and knowledge. As a part of the reform, adequate measures were undertaken and new quality assurance and development mechanisms were implemented. The basis for consolidation and implementation of quality assurance in the Republic of Croatia is the Bologna Declaration, with Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area being the fundamental document concerning quality assurance within the context. The objective of this work is to show the importance of the Bologna process in the function of higher education quality assurance in the Republic of Croatia as the fundamental mission in the development of knowledge society and economy as a whole. In this accordance, the aim of this work is to show the progress followed in the implementation of the Bologna process through promoting students' and educators' mobility, setting up the quality monitoring system and pursuing European cooperation.

Životne su i radne biografije pojedinaca danas takve da su izmjene razdoblja: traženja posla, nezaposlenosti, zaposlenost i promjena karijera postali uobičajeni procesi, te se sve više javlja potreba za vještinama upravljanja karijerom i profesionalnim usmjeravanjem. Kako bi se udovoljilo toj potrebi, potreban je sve veći broj kompetetnih stručnjaka u tom području. S obzirom na to koliku ulogu imaju stručnjaci koji se bave profesionalnim usmjeravanjem, kako za pojedinca tako i društvo, potrebno je promišljati o njihovoj pripremi za taj posao kako bi ga mogli obavljati u skladu sa suvremenim znanstvenim spoznajama i s najvišim etičkim standardima. U radu se daje pregled izazova s kojima se u razvoju svoje karijere susreće pojedinac kao i društvo koje ima zadaću podupirati i pratiti pojedince na tom putu te politike koje se u tom smjeru provode diljem Europe. Daje se i kratki pregled obrazovanja za stručnjake u profesionalnom usmjeravanju u Europi. Budući da razina i kvaliteta usluge profesionalnoga usmjeravanja ovisi o kompetenciji stručnjaka koji pruža tu uslugu, te je profesionalizacija i etabliranje određene prakse u velikoj mjeri ovisno o obrazovanju koje se pruža osobama koje u praksi obavljaju tu djelatnost, zaključno se predlaže da bi i u Republici Hrvatskoj trebalo razmisliti o uvođenju nekoga vida obaveznoga obrazovanja za stručnjake koji djeluju u području profesionalnoga usmjeravanja. ; Personal biographies, today, include common career changes and periods of employment and unemployment, which leads to an increasing need for the career management skills and career guidance. In order to meet this need, there is an increasing number of professionals in the area. Given the importance of their roles, it is necessary to prepare them well so that they can perform in accordance with contemporary scientific knowledge and with the highest ethical standards. Focus of the paper is on individual who is facing challenges in the development of his career and on the society that has a task for supporting and accompanying him on his path. We also provide policies that have been pursued trough the Europe regarding this mater. Furthermore, we give a brief overview of educations practices in career guidance in Europe. Since the level and quality of vocational guidance services depends on the competence of the service provider, and the professionalization and establishment of a particular practice is largely dependent on the education provided to professionals this activity, it is suggested that the Republic of Croatia should consider introduction of some kind of education for career guidance professionals.

Životne su i radne biografije pojedinaca danas takve da su izmjene razdoblja: traženja posla, nezaposlenosti, zaposlenost i promjena karijera postali uobičajeni procesi, te se sve više javlja potreba za vještinama upravljanja karijerom i profesionalnim usmjeravanjem. Kako bi se udovoljilo toj potrebi, potreban je sve veći broj kompetetnih stručnjaka u tom području. S obzirom na to koliku ulogu imaju stručnjaci koji se bave profesionalnim usmjeravanjem, kako za pojedinca tako i društvo, potrebno je promišljati o njihovoj pripremi za taj posao kako bi ga mogli obavljati u skladu sa suvremenim znanstvenim spoznajama i s najvišim etičkim standardima. U radu se daje pregled izazova s kojima se u razvoju svoje karijere susreće pojedinac kao i društvo koje ima zadaću podupirati i pratiti pojedince na tom putu te politike koje se u tom smjeru provode diljem Europe. Daje se i kratki pregled obrazovanja za stručnjake u profesionalnom usmjeravanju u Europi. Budući da razina i kvaliteta usluge profesionalnoga usmjeravanja ovisi o kompetenciji stručnjaka koji pruža tu uslugu, te je profesionalizacija i etabliranje određene prakse u velikoj mjeri ovisno o obrazovanju koje se pruža osobama koje u praksi obavljaju tu djelatnost, zaključno se predlaže da bi i u Republici Hrvatskoj trebalo razmisliti o uvođenju nekoga vida obaveznoga obrazovanja za stručnjake koji djeluju u području profesionalnoga usmjeravanja. ; Personal biographies, today, include common career changes and periods of employment and unemployment, which leads to an increasing need for the career management skills and career guidance. In order to meet this need, there is an increasing number of professionals in the area. Given the importance of their roles, it is necessary to prepare them well so that they can perform in accordance with contemporary scientific knowledge and with the highest ethical standards. Focus of the paper is on individual who is facing challenges in the development of his career and on the society that has a task for supporting and accompanying him on his path. We also provide policies that have been pursued trough the Europe regarding this mater. Furthermore, we give a brief overview of educations practices in career guidance in Europe. Since the level and quality of vocational guidance services depends on the competence of the service provider, and the professionalization and establishment of a particular practice is largely dependent on the education provided to professionals this activity, it is suggested that the Republic of Croatia should consider introduction of some kind of education for career guidance professionals.

A society's reality should be reflected in education, that is, educational methods need to keep up with the times. The purpose of this research is to examine the educational methods for the era of the Fourth Industrial Revolution in the education system of Korea. The sample of the research targeted the Korean education system from 1960 to the present in the context of the Fourth Industrial Revolution. A literature review and a descriptive approach were applied to analyze the sample, and the findings indicate that the education system of Korea may be classified into three stages from 1960 to the present. The first stage was nationalism, driven by the government, from 1960 to 1994; the second stage was liberalism, which emphasized autonomy, from 1995 to 2015; and the third stage was creativity for the era of the Fourth Industrial Revolution, from 2016 to the present. These results indicate that the education stages of nationalism and liberalism still exist in Korea and that past education methods, such as mass education, have not been replaced. The Fourth Industrial Revolution requires fusion and collaboration in the education sector, and a personalized learning system, which values individual talents, experiences and aptitudes, will expectedly be a crucial factor in determining the educational methods of Korea in the Fourth Industrial Revolution, as this research suggests. ; Obrazovne potrebe trebaju odražavati stvarnost društva, a obrazovne metode ići ukorak s vremenom. Cilj je ovoga istraživanja ispitati obrazovne metode u vremenu četvrte industrijske revolucije u obrazovnom sustavu Koreje. Uzorkom istraživanja obuhvaćen je korejski obrazovni sustav od 1960. do danas, u kontekstu četvrte industrijske revolucije. Za analizu uzorka korišteni su pregled literature i deskriptivni pristup. Rezultati pokazuju da se u obrazovnom sustavu Koreje od 1960. do danas mogu razlikovati tri stadija: prvi je nacionalizam, potaknut od strane vlade, od 1960. do 1994. godine; drugi je liberalizam, koji je naglašavao autonomiju, od 1995. do 2015. i treći, kreativnost tijekom četvrte industrijske revolucije, od 2016. do danas. Rezultati ovoga istraživanja pokazuju da su obrazovni stadiji nacionalizma i liberalizma još uvijek prisutni u Koreji i da obrazovne metode prošlosti, poput masovnoga obrazovanja, nisu prevladane. Četvrta industrijska revolucija zahtijeva stapanje i suradnju unutar obrazovnoga sektora, a očekuje se da personalizirani sustav učenja, koji vrednuje pojedinačne talente, iskustva i sklonosti, bude obrazovna metoda budućnosti korejskoga obrazovanja. Stoga, ovo istraživanje pokazuje da će personalizirani sustav učenja biti odlučujući čimbenik u određivanju obrazovnih metoda Koreje u periodu četvrte industrijske revolucije.

Odgoj i obrazovanje čine jedan od čimbenika uspješne zajednice odgajajući i obrazujući građane sposobne za aktivno sudjelovanje u participativnoj demokraciji. Važnost obrazovanja za demokraciju je prepoznao još John Dewey, no implementacija ideje je otežana usponom neoliberalizma kao dominantne svjetske ideologije. Kontradikcije između ciljeva i metoda demokracije te neoliberalizma očituju se na području kurikula koji, pod utjecajem postmodernizma, postaje fleksibilniji i otvoreniji za različite diskurse iviđenje stvarnosti iz pozicije drugog. Začetke demokratskog obrazovanja nalazimo u idejama alternativnih škola uspostavljenih u Njemačkoj, Engleskoj te Norveškoj.Istinsko demokratsko obrazovanje zahtjeva transformaciju cjelokupnog odgojno-obrazovnog sustava utemeljenu na dijaloškom pristupu odgojno-obrazovnom procesu, važnosti zajedničkih prostora kao poligona demokratskog obrazovanja, kritičkoj analizi procesa (su)konstrukcije i legitimiranja znanja te zajedničkog djelovanja iz trenutnog društveno-političkog okvira prema svijetu mogućeg.

Prije Prvog svjetskog rata u Crnoj Gori je bila dominantna Herbartova paradigma pedagogije. Međutim, tamošnje prosvjetne vlasti su bile u određenoj mjeri tolerantne prema nastavnicima koji se toga u praksi nisu u potpunosti pridržavali. Do njih su u to doba počeli dopirati raznovrsni novi pedagoški koncepti iz Europe i šire, što je još više dobilo na intenzitetu ulaskom Crne Gore u sustav Kraljevine Jugoslavije. Ipak, ideje reformskih pedagoških pokreta u Crnoj Gori između Dva svjetska rata nisu našle svoju primjenu, iako su stjecale sve veću afirmaciju u stručnoj javnosti. Tadašnja pedagoška znanstvena misao bila je nedovoljno razvijena, a obrazovna politika se nije razvijala samostalno i neovisno od ostatka zajedničke države, kao i kasnije u vrijeme SFR Jugoslavije i dominantne socijalističke pedagogije. Raspadom zajedničke države pojavio se brisani prostor koji je u Crnoj Gori omogućio obnavljanje i osvijestio potrebu za preispitivanje i otvorenost za dotada drugačije pedagoške koncepte, nove i stare nedovoljno istražene. Poslednjih par desetljeća postoje pokušaji provedbe određenih ideja i koncepata iz okvira reformske pedagogije, kao što su najčešće ideje Marie Montessori u predškolskim ustanovama. Praktično se najčešće reafirmacija pojedinih ideja reformske pedagogije predstavlja kao alternativa prethodnim paradigmama obrazovanja. Skoro da nema privatnih inicijativa i škola koje bi imale obilježja altenativnog pedagoškog koncepta. Ipak, kao alternativa "staroj školi" realiziraju se brojni projekti, odnosno programi stručnog usavršavanja nastavnika i druge aktivnosti koje imaju za cilj unaprjeđivanje nastave i učenja u školama, kao što su Aktivno učenje – primjena metoda aktivne nastave/učenja, Korak po korak, Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje, itd. Navedene aktivnosti i pojedine ideje reformske pedagogije su sve više prisutne i u službenim dokumentima strategije obrazovne politike Crne Gore. Međutim, u tim dokumentima moguće je pronaći i ne razumijevanja i problematične interpretacije, što se odražava i na programe za provedbe ideja reformske pedagogije i suvremenih alternativnih pedagoških koncepata. ; Before the World War I the educational system in Montenegro was officially dominated by Herbart's paradigm of pedagogy. However, the educational authorities tolerated, to a certain extent, the practice of those teachers who did not apply it in strict terms. Namely, at that time, new and various pedagogical concepts created in Europe began to reach the Montenegrin teachers as well, which was intensified when Montenegro became part of the Kingdom of Yugoslavia. Still, the ideas of the reform pedagogical movements in Montenegro between the two world wars were not applied despite their increasing popularity in the professional circles. The pedagogical expertise of that period was not advanced enough, and the educational policies were not developed independently from the rest of the state, as subsequently when Montenegro become member of the SFR of Yugoslavia and dominant socialist pedagogy. After the dissolution of the state, a clear new space for revisions and a re-start was created, raising the consciousness about the necessity of opening towards different pedagogical concepts, new but also the old ones that had not been sufficiently explored. In the last couple of decades, there have been certain attempts to implement some of the ideas and concepts of the reform pedagogy, such as those by Maria Montessori that have been used in the preschool institutions. Reaffirmation of some ideas of reform pedagogy is often presented as an alternative to the previous educational paradigms. Private initiatives and schools oriented towards alternative pedagogical concepts hardly exist. Also, as an alternative to the "old school", numerous new projects have been carried out, as well as programmes of the vocational training of teachers and other activities aiming at improvement of teaching and learning process, such as Active learning – applying of active teaching/learning method, Step by Step, Reading and writing for critical thinking, etc. All these activities and some of the ideas of reform pedagogy are increasingly more present in the official documents for education strategies in Montenegro. In those documents and strategies, however, there can be found miscomprehensions and problematic interpretations, which is potentialy reflected on the programs for implementation of the reform pedagogy and contemporary alternative pedagogical concepts.

The influence of Roman culture on today's civilization, including education, is immeasurable. The modern education system is inconceivable without Roman foundations, which range from Latin as the root of modern scientific terminology to the content of contemporary curricula having many similarities with Roman education. Daily life and practical tasks played an important role in ancient Rome, and the importance of acquiring competences that can be described as expertise, professionalism, and the ability to apply knowledge is emphasised nowadays. The contemporary curriculum is focused on the practical and this is where we find a link to Roman education, which puts practicality and usefulness to the forefront. In this paper, we provide an overview of the history of Roman education by linking it to the modern education system, with an emphasis on formal, non-formal, and informal education and learning. We consider the need to develop programmes which emphasise the practical in primary, secondary, and higher education, the need to strengthen the entrepreneurial competences of students, develop trainings and education for entrepreneurship through formal, non-formal, and informal education and learning, encourage entrepreneurial education in the national context, and transform traditional schools and universities to entrepreneurial ones. ; Utjecaj je rimske kulture na današnju civilizaciju, pa tako i obrazovanje, nemjerljiv. Suvremeni sustav odgoja i obrazovanja nezamisliv je bez rimskih temelja, počevši od suvremene znanstvene terminologije utemeljene velikim dijelom u latinskom jeziku, do samog sadržaja suvremenog kurikula u kojem pronalazimo brojne sličnosti s rimskim odgojem i obrazovanjem. U starorimskom su odgoju svakodnevni život i praktični zadaci imali važnu ulogu, kao što je danas naglašena važnost stjecanja kompetencija koje se mogu opisati upravo kao stručnost, profesionalnost i sposobnost primjene stečenoga znanja. Iz suvremenog kurikula iščitava se usmjerenost prema praktičnom i tu pronalazimo poveznicu s rimskim odgojem, koji je prije svega ono praktično i korisno stavljao u prvi plan. U ovom ćemo radu pružiti pregled povijesti rimskog odgoja i obrazovanja povezujući ga sa suvremenim sustavom obrazovanja, uz naglasak na formalno, neformalno i informalno obrazovanje i učenje. Razmatra se potreba razvoja programa s naglaskom na praktično u osnovnom, srednjem i visokom školstvu, potreba jačanja poduzetničkih kompetencija učenika i studenata, osposobljavanje i obrazovanje za poduzetništvo putem formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja i učenja, poticanje poduzetničkog obrazovanja u nacionalnom kontekstu, transformacije škola i sveučilišta iz tradicionalnih u poduzetničke.

Participation in a technological society demands deep and critical understanding of technology and its impact on each individual, the environment and society. Achieving technological literacy has become an imperative of national policies; hence, the role of education and adequate teacher training has become vital. In recent years, research in technology education has begun incorporating studies of pre-schools, but technology education in pre-schools still remains less studied. The research focuses on technological literacy of pre-service pre-school teachers. Most of them think that technology, technology education and knowledge are very important for pre-school teachers even if they consider their aptitudes to be low. Part-time students, in comparison to full-time students, exhibit higher technological literacy and more highly assess the impact of everyday technological environment on the lives of individuals, the need for technological knowledge in the lives of modern people, the importance of technology education in kindergarten, the importance of technological knowledge for quality professional work of pre-school teachers, the importance of technology education during their study at the faculty, and their own competencies in the technological field. ; Život u društvu u kojemu tehnologija zauzima važno mjesto zahtijeva duboko i kritičko razumijevanje tehnologije i njezina utjecaja na svakog pojedinca, okolinu i društvo. Postizanje tehnološke pismenosti postao je imperativ nacionalnih politika; stoga je uloga obrazovanja, uz adekvatno osposobljavanje učitelja, iznomno važna. Posljednjih godina istraživanja u području tehnološkog obrazovanja uključuju i istraživanja vezana uz predškolski odgoj i obrazovanje, ali poučavanje tehnologije u predškolskim ustanovama još se uvijek nedovoljno istražuje. Istraživanje je usmjereno na tehnološku pismenost studenata programa predškolskog odgoja. Većina studenata smatra da su tehnologija, tehnološko obrazovanje i znanje iznimno važni za odgojitelje, iako svoje sposobnosti u navedenom području ocjenjuju niskima. Izvanredni studenti, za razliku od redovnih, pokazuju veću tehnološku pismenost i daju veću važnost utjecaju svakodnevnog tehnološkog okruženja na živote pojedinaca, potrebi za tehnološkim znanjem u životu modernog čovjeka, važnosti tehnološkog obrazovanja u predškolskim ustanovama, važnosti tehnološkog znanja za kvalitetan profesionalni rad odgojitelja, važnosti tehnološkog obrazovanja tijekom studija i svojim kompetencijama u području tehnologije.

Entrepreneurship cultivation and education is an omnipresent and unavoidable educational concept in the educational systems of European countries. The formation, development and the rise of this concept are closely related to modern development trends of European educational policies. Education for entrepreneurship is determined by the social and educational values of entrepreneurship and its placement among the fundamental prerequisites for the achievement of lifelong learning. It has been noted that there is insufficient theoretical foundation of this concept in the science of pedagogy. One consequence of this situation is the evaluation of entrepreneurship education as pedagogically irrelevant. Entrepreneurship, in the educational context, is often referred to as an area of paradoxes because of the characteristics that are constantly balancing on a continuum from neo-liberal to emancipatory interpretations. The aim of this work is to segregate possible valuable and targeted controversies by way of conceptual-theoretical analysis of entrepreneurship education, and to consider its emancipatory and affirmative value in the process of education. The results of the analysis will contribute to the understanding of the complexity of what education for entrepreneurship is or what it could become if we do not approach education policy trends critically. ; U obrazovnim sustavima europskih zemalja odgoj i obrazovanje za poduzetništvo sveprisutan je i nezaobilazan odgojno-obrazovni koncept. Nastanak, razvoj i uspon tog koncepta u tijesnoj su vezi sa suvremenim razvojnim trendovima europske obrazovne politike. Odgoj i obrazovanje za poduzetništvo određeno je društvenom i odgojnom vrijednosti poduzetništva, zatim svrstavanjem među temeljne preduvjete za ostvarivanje cjeloživotnog učenja. U pedagogijskoj znanosti uočava se nedostatna teorijska utemeljenost tog koncepta. Jedna od posljedica takvog stanja je vrednovanje odgoja i obrazovanja za poduzetništvo kao pedagogijski irelevantnoga. Poduzetništvo, u odgojno-obrazovnom kontekstu, često se naziva područjem paradoksa zbog obilježja koja neprestano balansiraju na kontinuumu od neoliberalnih do emancipacijskih interpretacija. Cilj ovog rada je konceptualno-teorijskom analizom odgoja i obrazovanja za poduzetništvo, izdvojiti moguće vrijednosne i ciljne prijepore te razmotriti njegovu emancipacijsku i afirmativnu vrijednost u procesu odgoja i obrazovanja. Rezultati provedene analize doprinose razumijevanju kompleksnosti onoga što je odgoj i obrazovanje za poduzetništvo ili što bi mogao postati ako nekritički pristupamo trendovima obrazovne politike.