Each scientific explanation, as per the author's view, is strived and required to have the most possible systematic character, and to enable the explained problem to be comprehended in the widest theoric-systhematic frame. Having analysed the methodological problem of comparative studies in education from the point of view of the mentioned studies, the author determined that the approaches to comparative study of education and schooling were not to be uniformed ones from the simple reason they had been grown out from different philosophic and theoric fundament. From the wider point of view, comparisons enable the comprehension of the phenomenon of education and schooling, their dialectics of manifestation, and their importance for human and society development. Methodologically taken, comparativistics of education and schooling is enriched with new techniques and methods. The comparison overcomes the meaning of one method (comparative method). Different orientations and different methodological procedures in comparative study of education and schooling were being appeared. Bearing in mind the complexity of comparative pedagogy problems, the author indicated the relevant methodological problems from which the historic dimension of comparative pedagogy progress was being visible. The author made the analysis of methodological problem of comparative research in education through several phases having considered basic characteristic of research, understanding of method system of comparative pedagogy, problems of contradiction of comparative research, its presence etc. From the point of view of the indicated problem, it is essential to state the consciousness on the methodological foundation of comparative researches of education and schooling is being broadened, which leads to the research of phenomenon of education at more qualitative level.
Imajući na umu da je Strategijom razvoja obrazovanja u Srbiji primećeno da u obrazovanju u Srbiji postoji "problem sa pravednošću" i da je kao jedan od ciljeva razvoja obrazovanja navedeno stvaranje "socijalno pravičnog društva", u ovom radu se preispituje u kojoj meri su donošenje Zakona o dualnom obrazovanju i javno insistiranje na ekspanziji ovog vida obrazovanja koraci usmereni ka smanjenju nejednakosti. Oslanjajući se na ideje različitih francuskih sociologa obrazovanja (Burdije, Budon, Bodlo i Estable), kroz rad se ispituje u kojoj meri dualno obrazovanje otvara prostor za izjednačavanje obrazovnih šansi i uspostavljanje pravičnijeg društva. Iz teorijskih uvida spomenutih autora koji se tiču povezanosti klasnih struktura sa obrazovnim šansama, može se zaključiti da svako "grananje" unutar obrazovnog sistema doprinosi većim nejednakostima, o čemu eksplicitno govori Rejmon Budon. Odlike dualnog obrazovanja podsećaju na "primarno zanatsko" obrazovanje o kojem govore Bodlo i Estable koji pokazuju da je ovakvo obrazovanje predviđeno za učenike iz neprivilegovanih društvenih slojeva kojima se kroz ovaj vid obrazovanja ograničava mogućnost vertikalne društvene pokretljivosti. Analizirajući različite interesne optike aktera, Burdije smatra da opšte obrazovanje, nasuprot obuci u firmi, radnicima daje određeni vid slobode, jer ih čini manje vezanim za jedno preduzeće. Školski sistem povezan sa industrijom, prema mišljenju ovog autora, oblikovan je interesima poslodavaca i suprotan je interesima radnika, jer čini društvo manje pravičnim umanjujući šanse za vertikalnu i horizontalnu društvenu pokretljivost. Na osnovu navedenog se može zaključiti da dualno obrazovanje ne doprinosi smanjenju društvenih nejednakosti, te da bi u cilju stvaranja pravičnijeg društva od ovakvih obrazovnih politika trebalo odustati. ; Bearing in mind that the Strategy for Education Development in Serbia perceives the existence of a "justice issue" in education in Serbia, and that one of the stated goals of education development is creating a "socially just society", this paper explores to which extent adopting the Law on Dual Education and public insistence on expansion of this mode of education are the steps towards reducing injustice. Relying on the ideas of different French sociologists of education (Bourdieu, Boudon, Baudelot and Establet), the paper examines to which extent dual education opens up the space for balancing educational opportunities and establishing a more just society. From theoretical insights of the aforementioned authors regarding the relation between class structures and educational opportunities, it can be concluded that any "branching" within an educational system contributes to greater inequalities, as explicitly asserted by Raymond Boudon. The characteristics of dual education correlate to the "primary professional" education mentioned by Baudelot and Establet, illustrating that such education is intended for students from underprivileged social strata, who have limited opportunities for vertical social mobility due to this kind of education. By analysing various interest optics of the actors, Bourdieu finds that general education, as opposed to company training, provides workers with a certain form of freedom because it makes them less attached to a single company. The school system associated with industry, in the opinion of this author, is shaped by the interests of employers and contrary to the interests of workers, as it makes society less fair by reducing the chances of vertical and horizontal social mobility. Based on the above, it can be concluded that dual education does not contribute to reducing social inequalities, and that in order to create a fairer society, such educational policies should be abandoned. ; Zbornik rezimea / 24. Međunarodna naučna konferencija "Pedagoška istraživanja i školska praksa ; Book of abstracts / 24th International Scientific Conference "Educational Research and School Practice"
U radu se razmatra doprinos inkluzivnog obrazovanja i njegovi potencijalni efekti na razvoj celokupnog društva, obrazovnih institucija i pojedinaca. Ukazuje se na ključne pozitivne promene u društvu koje se opredelilo za sprovođenje inkluzivnog obrazovanja: (a) unapređivanje zakonske regulative u pravcu obezbeđivanja dostupnosti, pravednosti i jednakosti u ostvarivanju prava dece i odraslih sa teškoćama u razvoju; (b) povezivanje i saradnja različitih društvenih sistema i institucija i (v) finansijska dobrobit koja se ostvaruje korišćenjem dostupnih resursa redovnih obrazovnih institucija za obrazovanje dece sa teškoćama u razvoju. Naglašavaju se značajne promene koje se usled realizacije inkluzivnog obrazovanja dešavaju unutar obrazovnih institucija, a koje pored unapređivanja obrazovne politike i kulture škola obuhvataju i promene na nivou nastavne i vannastavne prakse. Promene na nivou obrazovnih institucija razmatraju se i iz perspektive ključnih aktera i koristi koje oni imaju od realizacije inkluzivnog obrazovanja. Naglašava se potencijal koji inkluzivno obrazovanje, kao prirodno okruženje, ima za razvoj i učenje dece sa teškoćama u razvoju i otkrivanje njihovih očuvanih sposobnosti. Ukazuje se na važnost ovakvog okruženja za podsticanje tolerancije, uvažavanja različitosti i empatičnosti kod ostale dece u odeljenju. Poseban osvrt dat je na promene koje se odnose na nastavnika i njegovu praksu, kako na nivou stavova i pedagoških uverenja, tako i u domenu novih znanja i kompеtencija. Kvalitet realizacije inkluzivnog obrazovanja i njegovi potencijalni efekti na razvoj društva, obrazovnih institucija i pojedinaca razmotreni su kroz prizmu različitih prepreka, problema i otežavajućih okolnosti. ; The paper deliberates positive effects of inclusive education and its potential influence on development of entire society, educational institutions and individuals. It indicates key positive changes in the society which opted for inclusive education: (a) improvement of legislation towards providing availability, fairness and equality for children and adults with disabilities in exercising their rights; (b) networking and cooperation between different social systems and institutions; (c) financial benefit gained by using the available resources provided by the regular educational institutions for education of children with disabilities. It stresses the important changes that occur inside the educational institutions due to inclusive education which, in addition to improving educational policy and mind-set in schools, include changes in curricular and extra-curricular practices. The changes in educational institutions are also deliberated from the standpoint of key participants and their benefits from inclusive education. It stresses the potential which the inclusive education, as natural environment, has in development and learning of children with disabilities and in revealing their preserved abilities. It points to importance of such environment in nurturing tolerance, respect for diversity and empathy in other children in the classroom. A special emphasis is put on the changes that concern teachers and their practice, both in their attitudes and pedagogical beliefs and in the domain of new skills and competences. The quality of implementation of inclusive education and its potential effects on development of society, educational institutions and individuals are deliberated through the prism of various obstacles, problems and difficulties. ; Zbornik rezimea / 24. Međunarodna naučna konferencija "Pedagoška istraživanja i školska praksa ; Book of abstracts / 24th International Scientific Conference "Educational Research and School Practice"
U radu se razmatra ekološko obrazovanje u Srbiji, kroz analizu trenutnog stanja, ukazivanje na ključne probleme u ovoj oblasti i moguće pravce daljeg razvoja. U prvom delu rada dat je prikaz razvoja ekološkog obrazovanja u našoj zemlji sa naglaskom na ključne faze u ovom procesu. Put razvoja ekološkog obrazovanja u Srbiji kretao se od izrazitog antropocentrizma i antagonizma između čoveka i prirode, preko umerenog antropocentrizma sa primesama ekoncentrizma, do dominantnog ekocentrizma. Primetno je da razvoj ekološkog obrazovanja u našoj zemlji kasni bar jednu deceniju u odnosu na društvene okolnosti, što otvara brojne implikacije za obrazovni sistem i društvo u celini. Kada je u pitanju nastavni proces, analiza stanja pokazuje pomake koji su učinjeni implementiranjem novih sadržaja iz oblasti ekologije i održivog razvoja u postojeće predmete, kao i uvođenjem izbornih predmeta koji se odnose na ekološko obrazovanje. Pomaci su učinjeni i u domenu vannastavnih aktivnosti koje su obogaćene sadržajima iz oblasti ekologije, kao i u okviru obrazovnih politika škola, uvođenjem posebnih rubrika u školske programe kojima se definišu planirane aktivnosti iz ove oblasti. U drugom delu rada napravljen je osvrt na ključne probleme do kojih se došlo analizom postojećeg stanja u oblasti ekološkog obrazovanja. Kao največi problem izdvaja se primetni jaz između usvojenog znanja iz oblasti ekologije i individualnog delovanja pojedinca u svakodnevnom životu u pravcu očuvanja životne sredine. Pored toga, u nastavi se još uvek u nedovoljnoj meri primenjuju interdisciplinarni pristup i projektna nastava zasnovana na istraživanju čiji je doprinos u učenju ekoloških sadržaja potvrđen u nalazima brojnih istraživanja. U trećem delu rada date su preporuke za dalji razvoj ekološkog obrazovanja u našoj zemlji koje se prevashodno odnose na način učenja ekoloških sadržaja u okviru škole i koje imaju važne implikacije za kreatore obrazovnih politika, lidere u školama i praktičare. Na prvom mestu, škole bi trebalo da budu usmerene na stvaranje mogućnosti za istinski, receptivni i refleksivni odnos učenika sa prirodom. To bi značilo da se u procesu učenja ekoloških sadržaja primene pristupi čiji je uspeh već potvrđen, poput interdisciplinarnog pristupa i projektne nastave. Ostvarivanju ovog cilja pomoglo bi i intenziviranje vannastavnih aktivnosti kroz unapređivanje već postojećih (ekskurzije, nastava u prirodi) kao i uvođenjem novih, na primer ekoloških kampova i drugih organizovanih aktivnosti u prirodi koje podrazumevaju veću angažovanost učenika. Na taj način bi bilo omogućeno da se znanja stečena u nastavi povežu sa neposrednim iskustvom u prirodi. Time bi se podigao kvalitet dobijenih znanja iz ove oblasti, a ostvario bi se i pozitivan uticaj na voljni i emocionalni aspekt ličnosti učenika, što bi vodilo ka njihovoj većoj svesti o potrebi zaštite životne sredine, kao i njihovoj većoj participaciji u konkretnim aktivnostima koje se tiču očuvanja prirode i njenih resursa. Na kraju, ukazano je na važnost finansijskog aspekta, pa se kao preporuka za obrazovnu politiku ističe da su potrebna veća ulaganja kako bi škole mogle dobijena sredstva da iskoriste za podizanje svojih kapaciteta u oblasti ekološkog obrazovanja, obogaćivanje nastavnih resursa, kao i za obučavanje nastavnog kadra. ; The paper deliberates environmental education in Serbia by analysing the current situation, pointing to key problems in this area and potential trends of further development. The first part of the paper is an overview of environmental education development in our country with an emphasis on key stages in this process. The developmental path of environmental education in Serbia has unfolded from strong anthropocentrism and antagonism between the man and nature, through moderate anthropocentrism with hints of ecocentrism, to dominant ecocentrism. It is obvious that development of environmental education in our country is at least a decade late vis-à-vis social circumstances, which opens a number of implications for education system and overall society. With regard to teaching process, the current situation analysis reveals the progress made by implementing new contents from the fields of ecology and sustainable development in the existing subjects, as well as by introducing elective courses related to environmental education. The progress has also been made in terms of extracurricular activities that have been enriched with ecology contents, as well as within educational policies of schools by introducing special sections in the school curricula that define planned activities in this field. The second part of the paper focuses on the key issues arising from the analysis of current situation in environmental education. The greatest problem is an apparent gap between acquired ecology knowledge and the individual's actions in everyday life regarding environmental protection. In addition, the interdisciplinary approach and research-based project teaching whose contribution to learning the environmental contents has been acknowledged by results of numerous studies are still not adequately applied in teaching. The third part of the paper provides recommendations for further development of environmental education in our country. They primarily refer to the way environmental education is taught in school and have important implications for education policy makers, school leaders and practitioners. Primarily, the schools should aim at creating opportunities for genuine, receptive and reflective relationship of students with nature. This would mean using already validated approaches to learning of environmental contents, such as interdisciplinary approach and project-based teaching. Intensifying the extracurricular activities through improvement of already existing activities (excursions, outdoor classes) and introduction of new ones, for example eco-camps and other organized outdoor activities involving a greater student engagement, would also help in achieving this goal. In this way the correlation between the classroom-obtained knowledge and immediate experience in nature would be enabled. This would improve the quality of knowledge from this field, and have a positive effect on wilful and emotional aspect of students' personality. This would also lead to their greater awareness of the need for environmental protection, as well as their greater participation in particular activities related to conservation of nature and its resources. Finally, the importance of financial aspect is underlined and the recommendation for education policy refers to requirement for greater investments. In this way, the schools could use the received funds for increasing their environmental education capacities, improving the teaching resources and training the teaching staff. ; Zbornik rezimea / 24. Međunarodna naučna konferencija "Pedagoška istraživanja i školska praksa ; Book of abstracts / 24th International Scientific Conference "Educational Research and School Practice"
Škole se širom sveta nalaze pred novim zahtevima, a jedan od njih, posebno izražen u neoliberalnoj eri i kulturi revizije, jeste standardizacija uspeha učenika preuzeta iz sveta ekonomije. Mišljenja o standardizaciji uspeha učenika ili škola su podeljena. Sistematski smo analizirali relevantnu literaturu kako bismo istražili različita viđenja standarda. Standardi se smatraju dobrim pokazateljima koji omogućavaju poređnje među državama i pružaju smernice za inovacije i/ili reforme, pošto su obrazovni sistemi tradicionalno zasnovani na implicitnim standardima. Postavljanje eksplicitnih standarda olakšava posao nastavnicima i učenicima jer znaju šta se od njih očekuje. Osnovu ovakvog pristupa čini verovanje političara da mogu jasno prepoznati šta bi studenti trebalo da znaju i za šta bi trebalo da budu osposobljeni. Protivnici ovakvom mišljenju smatraju da je postavljanje eksplicitnih standarda inherentno štetno jer može umanjiti kvalitet onoga što se meri. Standardi se ne odnose na potpunu valorizaciju studenata, niti na kompetencije važne za uključivanje u svet rada. Uspeh učenika ima višestruke ciljeve koji se ne odražavaju u standardizovanim testovima, a moguće je i preusmeravanje resursa s jedne grupe učenika na druge, što često nije opravdano ili transparentno. Standardizacija uspeha učenika stvorena je analogijom sa privredom po kojoj studenti postaju ,,proizvodi", a njihovo ponašanje se definiše kao ,,izlazne veštine", ,,kompetencije" i ,,ishodi". Postavljanje standarda počiva na implicitnoj pretpostavci da je obrazovni proces kulturološki neutralan i da ne uzima u obzir etničku pripadnost i društvenu klasu, ali pokušava da homogenizuje učenike stavljajući ih u kvantifikovane kategorije. Sam koncept standarda je nejasan. Stoga, standardizacija baca senku na romantičnu predstavu o poslovnom sektoru kao primeru dobre prakse i iziskuje redefinisanje cilja i svrhe obrazovanja. ; There are new demands for schools around the world, and one of them, particularly expressed in the neoliberal era and audit culture, is standardization of student achievements that has been transferred from the world of economics. The opinions about standardization of student or academic achievements are not united. We used systematic analysis of relevant literature to explore different perspectives on standards. Standards are considered to be a good indicator that allows cross-national comparisons and provides guidance for innovation and/or reform, since education systems are traditionally based on implicit standards. Setting explicit standards makes work easier for teachers and students because they know what is expected from them. The basic foundation of this approach is the politicians' conviction that they can clearly identify what students need to know and what they need to be capable of. The opponents believe that setting explicit standards is inherently damaging because it can reduce the quality of what is measured. Standards do not allow for full valorisation of students or competences that are important for inclusion in the world of work. Student achievement has multiple goals that are not reflected in standardized tests, and it is also possible to redirect resources from one group of students to others, which is often not justified or transparent. Standardization of student achievement was created by analogy to industry, whereby students become "products", and their behaviour is defined as "exit skills", "competences" and "outcomes". Setting standards rests on the implicit assumption that educational process is culturally neutral and does not take into account ethnicity and social class, but tries to homogenize students by placing them in quantified categories. The mere construct standard, is not clear. For this reason, standardization casts a shadow on romantic presentation of the business sector as the example of good practice, and requires redefining the goal and purpose of education. ; Zbornik rezimea / 24. Međunarodna naučna konferencija "Pedagoška istraživanja i školska praksa ; Book of abstracts / 24th International Scientific Conference "Educational Research and School Practice"
Cilj rada je kritička ananliza konceptualizacije motivacije za obrazovanjem u političkim dokumentima Evropske unije. Na primeru serije objavljenih Komunikacija Evropske komisije u poslednje dve decenije sagledavaju se ključne karakteristike konceptualizacije motivacije za visokim obrazovanjem. S obzirom na to da Evropska komisija nema legislativna ovlašćenja nad sistemima obrazovanja država članica, ona svoj uticaj može ostvariti pomoću organizovanih političkih inicijativa i iznošenjem svog mišljenja. Komunikacije Evropske komisije predstavljaju značajan vid javnog promovisanja mišljenja, vizija i vrednosti EU u politici visokog obrazovanja. Analizom sadržaja sedam objavljenih Komunikacija u periodu od 2003. do 2018. godine može se zaključiti da obrazovna politika Evropske unije tematizuje problem motivacije za visokoškolskim obrazovanjem prevashodno instrumentalno, kao deo ekonomske agende razvoja društva. Prećutno se podrazumeva dominacija spoljašnje motivacije u sistemu visokog obrazovanja. Visoko obrazovanje se shvata kao usluga, student kao korisnik obrazovnih usluga, a problem individualne motivacije za obrazovanjem konceptualizuje se kao investiranje u ljudski kapital. Sa stanovišta obrazovnih institucija, motivacija za obrazovanjem se razmatra kao problem ponude obrazovnih usluga i usklađivanja sa aktuelnim i budućim potrebama tržišta rada. Vrednost visokog obrazovanja u celini razmatra se iz ekonomske perspektive. Pedagoške implikacije svođenja složenog procesa motivacije za obrazovanjem u okviru celokupnog sistema visokog obrazovanja na instrumentalne spoljašnje podsticaje može se opisati kao redukcionizam, odnosno zanemarivanje mnogostrukih motiva i vrednosti koji visoko obrazovanje čine socijalno poželjnim i individualno potrebnim. ; The aim of this paper is a critical analysis of conceptualization of motivation for education in the European Union political documents. The key characteristics of conceptualization of motivation for higher education are deliberated on the example of a collection of published European Commission Communications in the past two decades. Given that the European Commission has no legislative powers over education systems of the member states, it exerts its influence through instruments of organized policy initiatives and expression of its opinions. European Commission Communications represent an important form of public promotion of EU opinions, visions, and values in higher education policy. By analysing the content of seven published Communications in the period from 2003 to 2018, it can be concluded that in the European Union educational policy, the problem of motivation for higher education is perceived primarily instrumentally, as a part of economic agenda of society development. Dominance of external motivation in the higher education system is tacitly assumed. Higher education is understood as service, the student as user of educational services, and the problem of individual motivation for education is conceptualized as investment in human capital. From the point of view of educational institutions, motivation for education is perceived as the problem of offering educational services and harmonization with current and future needs of the labour market. The value of higher education as a whole is considered from economic perspective. Pedagogical implications of reducing a complex process of motivation for education in the entire higher education system to instrumental external incentives, can be described as reductionism, i.e. neglect of multiple motives and values that make higher education socially desirable and individually necessary. ; Knjiga rezimea, 25. Međunarodna naučna konferencija "Pedagoška istraživanja i školska praksa" ; Book of abstracts / 25th International Scientific Conference "Educational Research and School Practice"
U savremenim društvima se smatra da visoko obrazovanje ima značajnu ulogu za ekonomski razvoj tako što obezbeđuje kvalifikovanu radnu snagu, ekonomsku konkurentnost, produktivnost, političku stabilnost i stvaranje demokratskog društva. Predmet rada je da se predstave i kritički ispitaju sociološka stanovišta koja pripadaju funkcionalističkoj i institucionalističkoj paradigmi koje na različite načine tumače značaj obrazovanja za razvoj društva. Prvi cilj je da se predstavi na koji način autori koji pripadaju ovim teorijskim pravcima opisuju ulogu obrazovanja u ekonomskom i političkom razvoju. Drugi cilj je da se ispita na koji način isti autori tumače značaj visokog obrazovanja za pojedince: za zaposlenje, napredovanje i životne šanse. Funkcionalistička paradigma smatra da je visoko obrazovanje neophodno za tehnološki, ekonomski i društveni napredak, jer priprema pojedince za rad u odgovarajućem segmentu kapitalističke ekonomije i povezana je sa shvatanjem progresa i pojmova: modernist, profesionalizacija i racionalizacija. Institucionalistička perspektiva takođe pokazuje da je obrazovni sistem strukturalno povezan sa nastankom moderne privrede i nacionalne države, da ima alokativnu funkciju i da na taj način utiče na životne šanse pojedinaca. Za razliku od funkcionalističke, institicionalistička perspektiva naglašava ideološku i legitimacijsku stranu ovih procesa i značaj pridaje političkim faktorima u odnosu na ekonomske faktore. Preispitivanjem i suočavanjem različitih teorijskih polazišta ukazuje se na kompleksan odnos obrazovanja i šireg društva. Stoga je potrebno kontinuirano ispitivati suprotstavljena stanovišta koja ovoj temi prilaze na različite načine. Jedino celovito i kritičko teorijsko promatranje ovih procesa može imati značajne implikacije za kreiranje obrazovnih politika, kao i sveobuhvatnijih reformi društva. ; In modern societies, higher education is considered to be playing a significant role in economic development by providing skilled labor, economic competitiveness, productivity, political stability and building a democratic society. The subject of this paper is to present and critically review sociological standpoints belonging to functionalist and institutionalist paradigm which interpret the importance of education for development of a society in a different way. The first objective is to present how authors belonging to these theoretical concepts describe the role of education in economic and political development. The second objective is to examine how these authors interpret the importance of higher education for individuals: for their employment, promotion and life chances. The functionalist paradigm holds that higher education is necessary for technological, economic and social progress, as it prepares individuals for work in the relevant segment of capitalist economy and is linked to understanding of progress and concepts of modernity, professionalization and rationalization. The institutionalist perspective also shows that education system is structurally linked to emergence of modern economy and the nation-state, that it has an allocative function and thus affects the life chances of individuals. Unlike the functionalist, the institutionalist perspective emphasizes the ideology and legitimacy of these processes and attaches importance to political rather than economic factors. By reviewing and confronting different theoretical starting points, a complex relationship between education and wider society is revealed. It is therefore necessary to continually examine the opposing viewpoints that approach this topic in a different way. Only a comprehensive and critical theoretical observation of these processes can have significant implications for creating educational policies and far-reaching societal reforms. ; Zbornik rezimea / 24. Međunarodna naučna konferencija "Pedagoška istraživanja i školska praksa ; Book of abstracts / 24th International Scientific Conference "Educational Research and School Practice"
U radu želimo da ukažemo na značaj republikanske misli za Dirkemovo shvatanje vaspitanja i obrazovanja. U sekundarnoj literaturi najčešće se ističu praktični i politički razlozi njegovog interesovanja za pedagogiju. Katolička crkva u Trećoj republici je – u vezi sa njenom ulogom u obrazovanju – doživljavana kao smetnja za dugoročni opstanak Republike. Obrazovanje novih generacija postavljeno je na temelje pozitivnih nauka kako bi se građani vaspitavali u duhu vrednosti novouspostavljene Republike. Proklamovani sekularizam Treće republike se nije mogao pomiriti sa obrazovnim sistemom kojim upravlja crkva. Dirkemov naučni rad je očigledno nosio i određeni politički značaj u Trećoj republici. Zapravo, bio je svojevrsni laički katehizis u obrazovnom sistemu Francuske. Ipak, čini nam se da uloga moralnog vaspitanja u novoj, sekularnoj državi nije bila samo puko provizorno rešenje. Republikanska misao je oduvek isticala značaj obrazovanja, odnosno vaspitanja koje bi omogućilo političku i moralnu stabilnost društvenog poretka. U ovom slučaju mislimo na dela klasika filozofije – Platona, Aristotela, Makijavelija, Monteskjea i Rusoa. Ako je Dirkemova sociologija i pedagogija imala ulogu supstituta katoličke veronauke, onda se sa sigurnošću može tvrditi da je u takvoj ulozi deo i duge tradicije republikanskog vaspitanja. Pomoću heurističkog pristupa pratićemo idejni razvoj republikanske misli o vaspitanju i obrazovanju. Sve navedeno iznosimo kako bismo pokazali na koji način se republikanska tradicija podudara sa projektom izgradnje Treće republike. Dirkemov odnos prema ulozi pedagogije nije puki proizvod određenih biografskih (akademskih) ili političkih kontingentnosti. Ovakav pristup može biti interesantan zbog načina na koji pristupamo razumevanju klasika sociologije i pedagogije. Dela klasika moramo posmatrati i kao proizvod kontinuiteta, a ne samo kroz prizmu njihove originalnosti ili konteksta u kojem su stvarali. U tom slučaju možemo postaviti drugačije interpretacije i posmatrati njihova dela iz drugog ugla. ; In the paper we want to point at significance of the Republican thought for Durkheim's understanding of education and upbringing. The secondary literature usually highlights practical and political reasons for his interest in pedagogy. Catholic Church was in the Third Republic - regarding its role in education - seen as a hindrance to a long-term survival of the Republic. Education of new generations was based on positive sciences so the citizens could be educated in line with the values of newly established Republic. The proclaimed secularism of the Third Republic could not be reconciled with the educational system governed by the church. Durkheim's academic work clearly bore a certain political significance in the Third Republic. Actually, it was a form of profane catechism in the education system of France. However, it seems that the role of moral education in the new, secular state was not merely a tentative solution. Republican thought has always emphasized the significance of education, i.e. upbringing, which would enable political and moral stability of the social order. In this case we allude to the works of prominent philosophers - Plato, Aristotle, Machiavelli, Montesquieu and Rousseau. If Durkheim's sociology and pedagogy acted as a substitute for Catholic catechism, then it is safe to say that so did a long tradition of Republican upbringing. Using a heuristic approach, we will follow conceptual development of the Republican thought on upbringing and education. The purpose of the above stated is to demonstrate how the Republican tradition coincides with the project of building the Third Republic. Durkheim's attitude towards the role of pedagogy is not a mere product of particular biographical (academic) or political contingencies. This view can be interesting because of our approach to understanding of classical authors of sociology and pedagogy. We must also regard the works of classical authors as products of continuity, and not just through the prism of their originality or context within which they created. In that case, we can set different interpretations and view their works from a different angle. ; Zbornik rezimea / 24. Međunarodna naučna konferencija "Pedagoška istraživanja i školska praksa ; Book of abstracts / 24th International Scientific Conference "Educational Research and School Practice"
Visoko obrazovanje u Sjedinjenim Američkim Državama je po većini kvantita¬tivnih i kvalitativnih pokazatelja najbolje na svetu. Univerziteti u Sjedinjenim Američkim Državama, zajedno sa onima u Ujedinjenom Kraljevstvu, privlače najbolje studente ne samo iz Evrope već širom sveta uključujući najmnogoljudnije zemlje i rastuće ekonomije poput Kine, Indije, Brazila ili Indonezije. Istovremeno, priznati profesori i istraživači mahom rade u Sjedinjenim Američkim Državama, imajući u vidu sjajne uslove za rad i istraživanja. Međutim, snaga američkih univerziteta je istovremeno i njihova slabost u kontekstu COVID-19 epidemije. Većina univerziteta su privatni univerziteti koji u potpunosti zavise od tržišta, donacija, a ponajviše studentskih školarina. Epidemija je zaoštrila problem marketizacije obrazovanja u SAD imajući u vidu da većina studenata preispituje nastavak školovanja u novonastalim uslovima, ekonomske neizvesnosti koju epidemija donosi, kao i nesigurnog tržišta rada. Analizirajući studiju slučaja Nortvestern univerziteta, tekst se bavi ekonomskim i društvenim posledicama koje epidemija ima na visoko obrazovanje u Sjedinjenim Američkim Državama, kao i mogućim načinima njegovog prevladavanja. ; Higher education in the United States is the best in the world according to most quantitative and qualitative indicators. Universities in the United States, along with those in the United Kingdom, attract the best students not only from Europe but around the world, including the most populous countries and growing economies such as China, India, Brazil or Indonesia. At the same time, renowned professors and researchers mostly work in the United States, given the excellent working and research conditions. However, the strength of American universities is, at the same time, their weakness in the context of the COVID-19 epidemic. Most universities are private universities that depend entirely on the market, donations, and mostly student tuition. The epidemic has exacerbated the problem of marketing education in the United States, bearing in mind that most students are reconsidering the continuation of schooling due to economic uncertainty that the epidemic brings and uncertain labour market. Focusing on the case study of Northwestern University, the text is analyzing the economic and social consequences of the epidemic on higher education in the United States, as well as possible ways to overcome it.
Higher education in the United States is the best in the world according to most quantitative and qualitative indicators. Universities in the United States, along with those in the United Kingdom, attract the best students not only from Europe but around the world including the most populous countries and growing economies such as China, India, Brazil or Indonesia. At the same time, renowned professors and researchers mostly work in the United States, given the excellent working and research conditions. However, the strength of American universities is, at the same time, their weakness in the context of the COVID-19 epidemic. Most universities are private universities that depend entirely on the market, donations, and mostly student tuition. The epidemic has exacerbated the problem of marketing education in the United States, bearing in mind that most students are reconsidering the continuation of schooling due to economic uncertainty that the epidemic brings and uncertain labour market. Focusing on the case study of Northwestern University, the text is analyzing the economic and social consequences of the epidemic on higher education in the United States, as well as possible ways to overcome it. ; Visoko obrazovanje u Sjedinjenim Američkim Državama je po većini kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja najbolje na svetu. Univerziteti u Sjedinjenim Američkim Državama, zajedno sa onima u Ujedinjenom Kraljevstvu, privlače najbolje studente ne samo iz Evrope već širom sveta uključujući najmnogoljudnije zemlje i rastuće ekonomije poput Kine, Indije, Brazila ili Indonezije. Istovremeno, priznati profesori i istraživači mahom rade u Sjedinjenim Američkim Državama, imajući u vidu sjajne uslove za rad i istraživanja. Međutim, snaga američkih univerziteta je istovremeno i njihova slabost u kontekstu COVID-19 epidemije. Većina univerziteta su privatni univerziteti koji u potpunosti zavise od tržišta, donacija, a ponajviše studentskih školarina. Epidemija je zaoštrila problem marketizacije obrazovanja u SAD imajući u vidu da većina studenata preispituje nastavak školovanja u novonastalim uslovima, ekonomske neizvesnosti koju epidemija donosi kao i nesigurnog tržišta rada. Analizirajući studiju slučaja Nortvestern univerziteta, tekst se bavi ekonomskim i društvenim posledicama koje epidemija ima na visoko obrazovanje u Sjedinjenim Američkim Državama, kao i mogućim načinima njegovog prevladavanja.
Prema definiciji Interseks zajednice Severne Amerike, pojam interseks koristi se za osobe rođene sa hormonskim, hromozomskim ili anatomskim polnim obrascima koji ne odgovaraju društvenim i medicinskim očekivanjima muških ili ženskih polnih karakteristika. Između 0,05 i 1,7% stanovništva rađa se sa nekim od interseks stanja koji imaju veliki broj oblika. Standardna medicinska procedura postupanja sa interseksualnim licima podrazumeva postupak normalizacije pola, odnosno korektivne genitalne hirurške intervencije i horomonsku terapiju, sa ciljem da definiše polne organe u skladu sa jednim od dva priznata pola i odgovori na opresivne zahteve heteronormativnosti u kojoj je interseksualno telo devijacija od "normalne telesnosti". Rasprave o interseksualnosti posebno su aktualizovane na polju bioetike kroz radove E. Feder i A. Dreger. Uvidom u određeni broj teorijskih i empirijskih radova na temu interseksulanosti u oblasti obrazovanja, zaključujemo da je njihova zastupljenost zanemarljiva. Cilj rada bio je da se, pošavši od konceptualnog okvira kvir studija kao analitičkog modela koji locira i eksploatiše nekoherentnost hromozomskog pola, roda i seksualne želje, formulišu smernice za unapređivanje obrazovnog zakonodavstva i obrazovne prakse kojima se na bolji način reguliše status interseks dece i mladih. Osnovu za teorijsku analizu predstavljali su rezultati studije "Interseks – ka stvaranju intersekcionalne platforme" organizacije Geten LGBTIQA iz 2019. godine čiji se globalni zaključak tiče pravne nevidljivosti interseks lica u Srbiji koju prati patologizujući medicinski diskurs. Na osnovu naše možemo zaključiti da je neophodno unaprediti obrazovne politike i prakse koje prepoznajemo i kao ključne predlažemo: vidljivost interseksualnih lica u obrazovnoj legislaturi počevši od predškolskog obrazovanja, informisanje aktera školskog života o stanju interseksualnosti i njegovim varijacijama, prevencija nasilja i diskriminacije prema interseks deci i mladima, ohrabrivanje prava interseks dece i mladih na samoodređenje. Ističe se potreba za osmišljavanjem i sprovođenjem kvalitativnih pedagoških istraživanja intreseksualnosti iz dečje perspektive koja mogu destabilizovati normativni diskurs polnosti/telesnosti i depatologizovati interseksualnost. Inkorporiranost zahteva iz dokumenta Promišljanje obrazovanja: ka zajedničkom globalnom dobru (UNESCO, 2015) vidimo kao dobru startnu osnovu za građenje nacrta obrazovne politike koja se temelji na humanističkim nasuprot utilitarističkim vrednostima. ; According to definition of the Intersex Society of North America, the term intersex is used to refer to persons born with hormonal, chromosomal or anatomical gender patterns which do not correspond with social and medical concepts of male or female gender characteristics. Between 0.05% and 1.7% of the population is born with an intersex condition that may take numerous forms. The standard medical procedure for dealing with intersex persons involves the gender normalizing procedure, i.e. corrective genital surgery and hormone therapy whose aim is to define sexual organs according to one of the two recognized genders and respond to oppressive demands of heteronormativity in which intersex body is a deviation from a "normal corporeality". Discussions about intersexuality have been particularly topical in the field of bioethics through the works of E. Feder and A. Dreger. By examining a number of theoretical and empirical papers on intersexuality in the field of education, we conclude that their representation is meagre. The aim of the paper is, starting from the conceptual framework of queer studies as analytical model that locates and exploits the incoherence of chromosomal sex, gender and sexual desire, to formulate guidelines for improvement of education legislation and practice so as to regulate the status of intersex children and young people better. The starting point for theoretical analysis is the result of the 2019 Geten LGBTIQA study: "Intersex – Towards Building an Intersectional Platform" whose global conclusion concerns the legal invisibility of the intersex persons in Serbia, followed by pathologizing medical discourse. Upon our analysis, we can conclude that it is necessary to improve educational policies and practices. The key improvements we propose are the following: visibility of intersex persons in education legislation starting from the pre-school education, informing the participants of school life about the state of intersexuality and its variations, prevention of violence and discrimination against intersex children and youth, encouraging the right of intersex children and young people to self-determination. The need to design and conduct qualitative pedagogic researches of intersexuality from the children's perspective that can destabilize normative discourse of sexuality/corporeality and depatologize intersexuality is emphasized. Inclusion of requirements from the document: Rethinking education: towards a common global good (UNESCO, 2015) is perceived as a good starting point for creating a draft of education policy which is based on humanistic and not utilitarian values. ; Zbornik rezimea / 24. Međunarodna naučna konferencija "Pedagoška istraživanja i školska praksa ; Book of abstracts / 24th International Scientific Conference "Educational Research and School Practice"