Search results

RIJEČ UREDNIŠTVAUZ 20-tu OBLJETNICU DANA HRVATSKOGA ŠUMARSTVANa 101. Godišnjoj skupštini Hrvatskoga šumarskoga društva, održanoj 9. svibnja 1997. god. (188 sudionika) u Zaključcima pod red. br. 15 Skupština "proglašava 20. lipnja za Dan hrvatskoga šumarstva, koji će se od 1998. godine u organizaciji HŠD-a obilježavati svake godine". Naime, toga je datuma na 96. Redovitoj skupštini 20. lipnja 1991.g. jednoglasnom odlukom promijenjen naziv udruge iz Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske u Hrvatsko šumarsko društvo. Tako je od 1998.g. Dan hrvatskoga šumarstva redovito obilježavan. Uz redovita izvješća o radu i financijskom poslovanju udruge, u nastavku je uvijek slijedila aktualna stručna tema. Stručna tema ove Skupštine bila je "Hrvatsko šumarstvo danas i sutra". Uvod u raspravu dali su tadašnji predsjednik HŠD-a prof. dr. sc. Slavko Matić i direktor "Hrvatskih šuma" p.o. Zagreb Anđelko Serdarušić, dipl. ing. šum. Kao temu za razmišljanje, navest ćemo samo dio iz tih uvoda i rasprave objedinjenih u 15 zaključaka.Prof. Matić ponajprije naglašava kako je HŠD najmjerodavnija stručna organizacija koja mora raspravljati o stanju u hrvatskome šumarstvu, posebno onda kada su svakim danom problemi sve brojniji i uočljiviji. No, nitko ne očekuje njihovo rješenje preko noći. Najvažniji problemi su: zapošljavanje diplomiranih inženjera i općenito smanjenje broja zaposlenih u šumarstvu; nepotrebno izdvajanje velikih površina šuma u nacionalne parkove i parkove prirode i davanje na upravljanje raznoraznim upravnim odborima gdje gotovo i nema šumara; podređeni odnos prema struci gdje Hrvatske ceste, vodoprivreda i elektroprivreda, protivno Zakonu o šumama, ulaze u šume bez naknade; drvni sortimenti se raspoređuju po komisijama, uz niske cijene a svi se zaklinjemo u slobodno tržište; u šumu nam ulaze needucirani i slabo opremljeni poduzetnici s nekvalificiranom radnom snagom; poseban trud treba ulagati u afirmaciju struke utemeljene ponajprije na profesionalnoj etici; trebamo se riješiti onih "zalutalih" u šumarsku struku, kojima je cilj samo laka zarada.Direktor Serdarušić nakon uvoda daje desetak prijedloga za zaključke; uputiti zahtjev Hrvatskoj radioteleviziji za termin redovitog priloga o hrvatskom šumarstvu; da predstavnici HŠD-a, Šumarskog fakulteta, Šumarskog instituta i Hrvatskih šuma p.o. izrade suvremeni Zakon o šumama i Dugoročni program šumarstva i upute ga Ministarstvu uz zahtjev za ukidanje tzv. "liste finalista", reprogramiranja dugova, dodjela dionica, odgoda plaćanja itd.; usklađivanje odnosa šumarstva i drugih djelatnosti; da se osigura više financijskih sredstava za gospodarenje privatnim šumama i sanaciju ratnih šteta, te da na prostornom uređenju i djelatnostima zaštite prirode, neizostavno sudjeluju i šumarski stručnjaci.Tomislav Starčević naglašava kako je vrijeme da se analizira da li smo i koliko, dosljedno provodili temeljne koncepcijske pretpostavke za razvoj hrvatskoga šumarstva, gdje u provedbi tih opredjeljenja još nema jasne šumarske politike; Šumariji kao temeljnoj organizacijskoj jedinici ne daje se dovoljno važnosti i ovlaštenja, iz čega proizlazi gubitak motiva; kod uzgojnih radova vidljivo opada kvaliteta; doradom planova gospodarenja povećava se sortimentna struktura planova sječa, pa nemamo definirane planske veličine; naposljetku ovu Skupštinu smatra poticajnom za temeljiti razvoj šumarstva.Prof. Joso Vukelić smatra da Vlada RH nema koncepciju razvoja šumarstva i javnog poduzeća, ne uvažava stručna mišljenja, postavlja nekompetentan Upravni odbor; resorno Ministarstvo je neadekvatno organizirano i šumarstvo i lovstvo bi trebalo izdvojiti u posebnu Državnu upravu, kao što su to vode. Posebno ističe nezadovoljstvo društveno-moralnim položajem šumarske struke.Prvi resorni ministar Ivan Tarnaj ističe kako nijedna organizacija nije konačna, pa tako ni šumarska; ova dosadašnja, obrazlažući je detaljno, smatra da je bila dobra, jer trebalo je u teškim uvjetima preživjeti, no nakon 7 godina možda je vrijeme za novu.Prof. Branimir Prpić iskazuje nezadovoljstvo podređenošću šumarstva u Strategiji prostornog uređenja RH i smanjenjem opsega šumarskih djelatnosti, posebice u prostornom planiranju i zaštiti prirode i okoliša, gdje šumarske poslove preuzimaju nestručni kadrovi.Prošlo je 20 godina pa imajući pred sobom ovaj skraćeni prikaz navedene stručne teme (detaljno u Šumarskom listu br. 5-6/1997., str. 323-332), pokušajmo odgovoriti barem na dva pitanja: što se to do danas promijenilo i da li je "svatko od nas korigiranjem svoga rada dao najbolji doprinos poboljšanju stanja u šumarstvu", što je tada sugerirao prof. Matić u uvodnom izlaganju? Uredništvo ; EDITORIALOn the 20th Anniversary of the Day of Croatian ForestryAt the 101st Annual Assembly of the Croatian Forestry Association held on 9th May 1997, (188 participants), June 20th was proclaimed the Day of Croatian Forestry, which will be celebrated annually by the Croatian Forestry Association starting from 1998 (Conclusions, item 15). At the 96th regular meeting held on 20th June 1991, the name of the association was unanimously changed from the Association of Engineers and Technicians of Forestry and Wood Industry of Croatia into the Croatian Forestry Association. The Day of Croatian Forestry has been marked interminably since 1998. Regular reports on the activities and financial affairs of the Association have always been accompanied by discussions on current specialist topics. The specialist topic of the said Assembly was "the Croatian forestry today and tomorrow". An introduction to the discussion was given by Professor Slavko Matić, PhD, the then president of the Croatian Forestry Association, and Anđelko Serdarušić, BSc in forestry, director of the company "Croatian Forests". To provide food for thought, we shall mention only some parts of these introductions and discussions summarized in 15 conclusions.First and foremost, Professor Matić stresses that the CFA is the most competent professional organisation to discuss the condition of Croatian forestry, particularly in view of a growing number of acute problems. However, nobody expects overnight solutions. The most important problems include the employment of graduate engineers and the declining number of those employed in forestry in general; unnecessary conversions of large forest areas into national parks and nature parks and their management by managing boards consisting of anybody but foresters; a subordinate attitude towards the profession, reflected in the fact that the Croatian Roads, Water Management and Electrical Utility Company, contrary to the Forest Law, enter forests without any monetary compensation; wood assortments are distributed per commissions at low prices despite the fact that we all staunchly support the free market economy; forests are treated by uneducated and poorly equipped entrepreneurs with unqualified labour force; particular effort should be invested in the promotion of the profession that is based primarily on professional ethics; those who have "wandered" into the forestry profession by accident with the only goal of making easy money should be removed from forestry.Director Serdarušić followed his introduction with some ten proposals for the conclusions. These include the following: a request should be submitted to the Croatian Radio Television to allocate a fixed term for programmes on Croatian forestry; representatives of the CFA, the Faculty of Forestry, the Forest Research Institute and Croatian Forests Ltd should draw up a modern Forest Law and a Long-Term Forestry Programme and submit it to the Ministry. The Programme should be accompanied by a demand to abolish so-called "finalist lists", re-programme debts, allocate shares, postpone payments, etc; the relationship between forestry and other fields should be coordinated; more financial means should be ensured for the management of private forests and the recovery of war damage; and forestry experts should invariably be included into spatial management and nature conservation activities.Tomislav Starčević stresses the need to analyse whether the basic conceptual prerequisites for the development of Croatian forestry have been implemented and to what extent, considering that the application of these prerequisites is not guided by a clear forestry policy; the forest office, as the basic organisational unit, is not given sufficient importance and competences, hence the loss of motives; the quality of silvicultural treatments is visibly declining; by adding to management plans the assortment structure of cutting plans is increased, resulting in changes in the planned amounts; and finally, he considers this Assembly an incentive for the overall development of forestry.Professor Joso Vukelić points out that the Croatian Government does not have a clear concept of the development of forestry and public enterprises, does not accept professional opinions, and appoints incompetent management boards; the Ministry is inadequately organized; while forestry and hunting management should be placed under a separate State administration, similar to water management. He particularly expresses dissatisfaction with the socio-moral position of the forestry profession.The first forestry minister Ivan Tarnaj states that no organisation is final, and consequently the forestry organisation is not final either; he maintains that the current organisation is good in view of the fact that it was difficult to survive in hard conditions, but after seven years it is perhaps time to launch a new organisation.Professor Branimir Prpić expressed dissatisfaction with the subordinate position of forestry in the Croatian Strategy of Spatial Planning and with a reduced volume of forest activities, particularly in spatial planning and nature conservation and environment protection, where forestry activities are performed by inexpert personnel.Twenty years have passed: looking at this brief review of the topic (find a more detailed analysis in Forestry Journal No. 5-6/1997, pp 323-332), let us try and answer at least two questions: what has changed since and have we all "by improving our work, given the best contribution to the condition in forestry", as Professor Matić suggested in his introductory discussion. Editorial Board

Jezik je bitna odrednica identiteta nekoga naroda. U jeziku, ponajprije u njegovu leksičkome sloju, zrcale se društveno-povijesne promjene jednoga naroda.To znači da se jezik razvija prateći povijesna i društvena zbivanja određenoga vremena. Drugu je polovicu 20. stoljeća u južnoslavenskoj filologiji obilježio proces serbokroatizma, tj. težnja za stvaranjem jednoga srpskohrvatskoga jezika. Politički je leksik počeo snažno prodirati u područje javne uporabe jezika, što se odrazilo i na njegovu pojavnost u udžbeničkim tekstovima, postajući njegov sastavni, nezaobilazni dio. Predmet je ovoga rada analiza ideološki uvjetovanog leksika u čitankama za mlađu školsku dob, koje su bile u uporabi u 80-im godinama 20. stoljeća. U radu su se kvantitativno i kvalitativno analizirali udžbenici/čitanke kako bi se dobili odgovori na pitanja: promiču li tekstovi u analiziranim čitankama vrijednosti političkoga sustava SFRJ, jesu li u njima zastupljeni leksemi političkoga diskursa, tzv. ideologemi te koje su mogućnosti ilustrativnoga prijenosa ideološkoga literarnog sadržaja u likovni izraz. Udžbenik/čitanka kao važan izvor znanja može pridonijeti promidžbi držvanopolitičkih vrijednosti vladajućega režima, u ovome slučaju promidžbi jugoslavenske komunističke vlasti. ; Language is an essential part of a nation's identity. Language, especially its lexis, reflects social and historical changes that a nation goes through. It means that lexis development takes place simultaneously with social changes that occur over time. The second half of the twentieth century in Yugoslav philology is characterised by Serbo-Croatism, i.e. the intention to merge two languages into one. The political parlance became a part of widely used public language and permeated school textbooks as well. The paper analyses ideologically determined lexis in the textbooks for young learners that were used in schools in the nineteen-eighties. Qualitative and quantitative analysis was applied in order to obtain the answers to the following questions: Do texts in the ...

Ovaj rad analizira povijesne artefakte korištene u rekonstrukciji mode Zagreba s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Raznolikost izvora iziskuje postavljanje temeljnih pravila, tj. metoda analize i komparacije, neophodnih za bolje razumijevanje razloga postojanja određenih odjevnih oblika i modnih smjernica. Na primjerima izvora korištenih u rekonstrukciji zagrebačke mode s kraja 19. i početka 20. stoljeća, ukazat će se na zamke krivih i površnih interpretacija. U tom se smislu analiziraju odjevni artefakti, povijesna fotografija, modni tisak, slikarska djela, šaljive likovne anegdote, pisma, te nacrti. Istaknuta je i neophodnost interdisciplinarnog pristupa u istraživanju povijesti odijevanja, kako bi se moda promatrala kao odraz političkih, društvenih, gospodarskih promjena i rezultat kulturnog ozračja. ; The theme of this paper is the artefacts used for reconstruction of late 19th and early 20th century fashion in Zagreb. It will point out new views, methods of analysis and inevitable comparison to reach the goal of supplementing existing knowledge. Although the sources for understanding fashion history do give many information, they are limited in presenting the greater picture. This paper will try to emphasize the source method analysis and the problems that have to be avoided. In that respect clothing artefacts, historical photographs, fashion magazines, paintings, witty art anecdotes, letters and designs will be analyzed. The necessity of interdisciplinary approach of research will be pointed out to ensure the understanding of fashion as a result of historical, social and art influences.

Rad obuhvaća istraživanje slovačkog položaja u okviru Austro-Ugarske Monarhije na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Kratko je opisano dualističko uređenje i središnje karakteristike Austro-Ugarske Monarhije na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Detaljnije je objašnjen slovački položaj unutar Austro-Ugarske Monarhije uzimajući u obzir mađarizaciju, slovačku političku agendu, utjecaj vanjske i unutarnje politike i čehoslovačku suradnju. Na kraju rada izložen je zaključak o obilježjima slovačkog položaja u Austro-Ugarskoj Monarhiji. ; The work covers an exploration of the Slovak position within the Austro-Hungarian Monarchy at the turn of the 19thand 20thcenturies. The dualistic arrangement and central features of the Austro- Hungarian Monarchy at the turn of the 19th and 20th centuries are briefly described. The Slovak position within the Austro-Hungarian Monarchy is explained in more detail, taking into account Hungarianization, the Slovak political agenda, the influence of foreign as well as internal politics and Czechoslovak cooperation. At the end of the paper, a conclusion on the characteristics of the Slovak position in the Austro-Hungarian Monarchy is presented.

U radu se s povijesno-geografskog aspekta razmatra nastanak, razvoj i slabljenje senjskog parobrodarstva, ključnog elementa ukupnoga socijalnog i gospodarskog napretka Senja na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Početkom 19. stoljeća senjska luka je bila, zahvaljujući posebnoj gradskoj autonomiji i suvremenoj cestovnoj povezanosti, jedno od najvažnijih pomorskih trgovačkih središta Hrvatskog primorja i Jadrana u cjelini, čiji su stanovnici važni sudionici u brojnim društvenim, gospodarskim i političkim previranjima. Zasigurno je i razvoj parobrodarstva omogućio Senjanima dobar položaj na sve zahtjevnijem ekonomskom tržištu. U radu se analiziraju i važni uzroci slabljenja senjskog gospodarstva koji su u vrijeme Kraljevine Jugoslavije Senj izolirali od do tada prevladavajućih pomorskih i gospodarskih silnica te bitno utjecali na opći socioekonomski život grada. ; The authors of the paper examine the historical and geographical aspects of the emergence, development and decline of Senj's steam-shipping as the crucial element of the overall social and economic progress of Senj at the turn of the 20th century. At the beginning of the 19th century, owing to the special city autonomy and the modern road connections, the Port of Senj was one of the most important maritime trading centres of the Croatian Littoral and the entire Adriatic in general, and its residents were important participants in social, economic and political turmoil of that time. Steam-shipping development has surely provided the residents of Senj a good market position in the times of demanding economic circumstances. The work also analyses important causes of weakening of Senj's economy, which during the period of the Kingdom of Yugoslavia isolated the city from the dominant maritime and economic processes, thus heavily influencing the city's socioeconomic situation.

Modernizacijski procesi na svim razinama koji su se odražavali na svakodnevni život i bili glavnim uzrocima reforme života, društvenih, kulturnih i pedagoških pokreta europskog fin de sièclea reflektirali su se i na Hrvatsku, osobito na njezina urbana područja. Europska je reformna pedagogija sa svojim glavnim predstavnicima i koncepcijama, barem na informativnoj razini, dopirala do hrvatskih učitelja. Začetnici reformne pedagogije u Hrvatskoj su zagrebački učitelji Vjekoslav Koščević i Ivan Tomašić. Njihova reformska nastojanja manifestirala su se u istupima protiv herbartovske pedagogije, u prikupljanju iskustava i spoznaja o reformnim pedagoškim pokretima u srednjoeuropskim zemljama i njihovoj implementaciji u vlastitu pedagošku praksu te u pokušajima organiziranog promicanja ideja reformne pedagogije kroz Hrvatsko društvo za unapređenje uzgoja i časopis Preporod. Brojni su učitelji i učiteljice osluškivali puls početka "stoljeća djeteta" i diskretno prilagođavali svoju pedagošku praksu novom duhu. Nakon Prvoga svjetskog rata – u novoj državnoj zajednici Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Kraljevini Jugoslaviji) – hrvatski su se učitelji angažirali na području praktične školske reforme odnosno didaktičko-metodičke obnove, koja je značila nastavak procesa započetog prije Prvoga svjetskog rata. Radna škola kao glavni cilj didaktičko-metodičke obnove postala je tridesetih godina 20. stoljeća i službeno pedagoško usmjerenje, pod snažnim uplivom prosvjetne politike i ideologije ondašnje jugoslavenske države. Funkciju učiteljskih ferijalnih tečajeva radne škole, kao modela stručnog usavršavanja učitelja za novu školu, od sredine tridesetih preuzimaju državne ogledne škole. Glavni predstavnici pokreta radne škole u Hrvatskoj bili su: Ante Defrančeski, Josip Demarin, Mate Demarin, Salih Ljubunčić, Marijan Markovac, Zlatko Špoljar, Stjepan Zaninović i drugi. Tijekom dva međuratna desetljeća u Hrvatskoj se profiliraju akademski obrazovani pedagozi, teoretičari koji su se bavili ključnim pitanjima pedagogije kao (duhovno)znanstvene ili filozofijske discipline i istodobno održavali vezu s aktualnom pedagoškom zbiljom i kritički upozoravali na neke negativne pojave u praksi nove škole: Stjepan Matičević, Pavao Vuk-Pavlović, Stjepan Pataki, Vladimir Petz i drugi. Refleksije reformne pedagogije zamjetne su i u ostalim sferama odgojno-obrazovnog rada kao što su: obrazovanje odraslih, zdravstveno prosvjećivanje, socijalna skrb i zaštita djece, organizacije djece i mladih, suradnja roditeljskog doma i škole te različiti oblici kulturnog i umjetničkog rada s djecom i za djecu. Alternativni pedagoški koncepti odškrinuli su 1990-ih vrata pedagoškom i školskom pluralizmu u Hrvatskoj, no on je i nakon dva desetljeća u početnoj fazi razvoja. ; The processes of modernisation evident at all levels, which reflected on everyday life and were the key factors of lifestyle changes and of social, cultural and pedagogical movements at the fin de siècle in Europe, reflected also upon Croatia, particularly its urban areas. European reformist pedagogy, with its key representatives and concepts, reached Croatian teachers as well, at least in the form of general awareness. The reformist pedagogy in Croatia was established by two teachers from Zagreb, Vjekoslav Koščević and Ivan Tomašić. Their reformist attempts were evident in their stands against Herbart's pedagogy, in gathering experience of and insights in the reformist pedagogy movements in Central European countries and the implementation of those insights in their own pedagogical practice, as well as in their attempts of organised promotion of reformist ideas through the Croatian Society for the Improvement of Edification and the Preporod journal. Numerous teachers were waiting to see how the "century of the child" was going to develop, adjusting discretely their pedagogical practice to the new spirit. After the First World War, in the new Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes (Kingdom of Yugoslavia after 1929), Croatian teachers were active in the area of practical school reform, or didactical-methodical renewal, which meant a continuation of the pre-World War I process. The working school, as the main goal of the didactical-methodical renewal, became an official pedagogical trend in the 1930s, under the strong influence of educational policy and ideology of Yugoslavia of the time. From the mid-1930s, the state model schools took over the task of working school training courses for teachers as a model of professional development of teachers for the new school. The main representatives of the working school movement in Croatia included Ante Defrančeski, Josip Demarin, Mate Demarin, Salih Ljubunčić, Marijan Markovac, Zlatko Špoljar and Stjepan Zaninović, among others. Academically educated pedagogues and theoretical scholars, who addressed the key issues of pedagogy as a spiritual-scientific or philosophical discipline, appeared in Croatia during the two decades between the two wars: Stjepan Matičević, Pavao Vuk-Pavlović, Stjepan Pataki, Vladimir Petz and others. At the same time, they were also staying in touch with the then current pedagogic reality and critiquing certain negative phenomena in the practice of the new school. The reformist pedagogy was also reflected in other areas of educational work, such as adult education, mass health education, social care and child care, children's and youth organisations, collaboration between parents and schools and various forms of cultural and artistic activities with and for children. The alternative concepts of pedagogy opened the door towards pedagogy and school pluralism in Croatia in the 1990s, but two decades later, it is still in its initial phase of development.

Svrha ovoga rada bila je, da se utvrđivanjem razlika u djelovanju Čiste stranke prava (Starčevićeve hrvatske stranke prava/Stranke prava) u varaždinskom i ludbreškom kotaru početkom 20. stoljeća, doprinese razumijevanju razlika, koje danas postoje između dviju hrvatskih regija, Varaždinštine i Podravine. Spomenute razlike autor je analizirao prvenstveno na temelju izbornih rezultata, kao i na temelju društvene strukture pristaša ove stranke, koju je pokušao rekonstruirati putem povezanosti istaknutih članova stranke, s pojedinim gospodarskim institucijama u ovim kotarima. U svom radu autor je primijetio, da je ova stranka prije prodrla u ludbreški nego u varaždinski kotar, da je u varaždinski kotar prodrla iz ludbreškog kotara, te da je u ludbreškom kotaru čvršće uporište stvorila samo u Ludbregu, dok je u varaždinskom kotaru čvrsta uporišta stvorila u njegovim seoskim općinama. Posljednja činjenica omogućila je prodor Hrvatske pučke seljačke stranke u ludbreški kotar, te uzrokovala njezino zaustavljanje na granicama varaždinskog kotara. Polazeći od donedavne pripadnosti prostora varaždinskog kotara Podravini, te od postojeće definicije Podravine kao ishodišnog područja Hrvatske pučke seljačke stranke, autor je zaključio da je Čista stranka prava (Starčevićeva hrvatska stranka prava/Stranka prava), zaustavljajući prelijevanje utjecaja Hrvatske pučke seljačke stranke iz ludbreškog u varaždinski kotar, znatno doprinijela izdvajanju varaždinskog kotara u posebnu regiju, Varaždinštinu. ; This article aims to understand the differences between the two Croatian regions, Podravina and Varaždinština, based on differences in political activity of the Pure Party of Rights (Starčević's Party of Rights/Party of Rights) at the beginning of the 20th century in the Varaždin and Ludbreg county. The author analyzed these differences based on the election results and the social structure of party members in both county. He noted that this party had previously penetrated into the Ludbreg rather than Varaždin county, that it penetrated into the Varaždin county from the Ludbreg county, and that in the Ludbreg county it created a stronger stronghold only in Ludbreg, while in the Varaždin county it created stronger stronghold in the countryside. This enabled the penetration of the Croatian People's Peasant Party into the Ludbreg county, and caused it to stop at the borders of the Varaždin county. The author started from the former affiliation of the Varaždin county to Podravina, and from the existing definition of Podravina as the startin area of the Croatian People's Peasant Party. Based on this he concluded that the Pure Party of Rights, stopping the overflow influence of the Croatian People's Peasant Party from Ludbreg to Varaždin county, significantly contributed to the separation of Varaždin county into a special region, Varaždinština.

Grkokatolici su u Hrvatskoj živjeli u malim skupinama, u raznim dijelovima Hrvatske. No od 1771. sjedište njihove biskupije je u Križevcima gdje imaju prekrasnu crkvu Presvete Trojice. Dakako da za uzdržavanje biskupije trebaju materijalna sredstva i biskup Julije Drohobeczky je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće osmislio stočarstvo kao najpogodniju gospodarsku granu za grkokatolike, te je pomagao uzgoj a onda i prodaju stoke za izvoz. Političke prilike nisu pogodovale ravnomjernom razvoju i tek 1928. Đuro Predović podiže u Gjurgjištu tvornicu za preradu mesa, a potom i proizvodnju seruma. Ova tvornica prosperitetno radi do 1943. godine kada je devastirana od partizana, no industrijski kompleks ostaje skupljalište plodina do kraja rata, kada je tvornica konfiscirana, a Đuro Predović izbjegao u Argentinu. Predović je od 1935. dio tvornice seruma preselio u Zemun. ; Despite the fact that Uniates had been living in small groups in different parts of Croatia, Križevci – home of the stunning Greek Catholic Cathedral of the Holy Trinity – became the seat of their diocese in 1773. Since considerable resources were needed to support the diocese, Bishop Julije Drohobeczky envisaged stock-farming as the agricultural branch best suited for Uniates at the turn of the 19th century and supported the breeding and selling of stock. Since political conditions at the time resulted in uneven development, Đuro Predović built a meat curing factory as late as 1929 in Gjurgjišće and later established the production of serum for the vaccination of pigs. The majority of the produced meat was exported to Germany. He also established Vetserum in Zemun, a big chemical production plant. Despite frequents clashes with the workers, the plant functioned successfully until 1943 when it was ransacked and devastated by partisans. The industrial complex was used as a crop storage unit until the end of the war, when the company was nationalized and Đuro Predović fled to Argentina. The factory being built on the main railway line Rijeka – Zagreb – Central Europe points to the fact that Uniates took up stock-farming, which was the most successful agricultural branches in terms of export.

Ponajviše na osnovi arhivske građe, ali i onodobnoga tiska, prikazuje se složenost fenomena krivotvorenja novca na području Kraljevine Jugoslavije tridesetih godina 20. stoljeća. Obuhvaćeni su uglavnom slučajevi krivotvorenja iz Savske Banovine i Banovine Hrvatske. Pokušali smo obraditi politički, društveni i geografski aspekt krivotvorenja. Osobito se osvrće na odnos vlasti prema krivotvorenju, na sociodemografske karakteristike krivotvoritelja i krivotvoriteljskih organizacija te na geografske tokove novca. Analizom smo nastojali prikazati neke karakteristike krivotvoriteljske prakse. ; The author gives a complex picture of forging money on the territory of the Kingdom of Yugoslavia in the 1930s, primarily based on archive material, but also on the contemporary press. He mostly covers cases of forging in the Sava Banovina and the Banovina of Croatia, analysing the political, social and geographical aspects. He pays special attention to how the authorities reacted to the forging, the socio-demographic characteristics of the forgers and forging organisations, and to the territorial flow of the money. His analysis is aimed at showing some characteristics of the practice of forging.

Ovaj rad je treći nastavak geografske studije o Boki kotorskoj (u daljem tekstu: Boka). U prvom radu (Crkvenčić, I.; Schaller, A., 2005) prikazane su društveno-političke promjene i razvoj etničkog sastava Boke do 1918. g., a u drugome etnički sastav Boke u razdoblju austrijske uprave 1814.-1918. g. (Crkvenčić, I.; Schaller, A. 2006). U ovom, tre¬ćem radu analiziraju se promjene etničkog sastava Boke nakon razdoblja austrijske uprave, s posebnim osvrtom na drastičan pad broja Hrvata. Razumljivo je, stoga, da ova analiza započinje prikazom strukture etničkog sastava Boke pred kraj austrijske uprave, i to na temelju podataka posljednjeg austrijskog popisa 1910. g. Nakon toga slijedi analitički osvrt na promjene etničkog sastava prostora Boke, koje proizlaze iz podataka popisa stanovništva u vrijeme Kraljevine Jugoslavije (1918.-1941. g.) i federalne Jugoslavije (1945.-1991. g.). Prikaz završava analizom popisa stanovništva Crne Gore 2003. g., naslovljenom «Hrvati u etničkom sastavu Boke - odumiranje bokeljskih Hrvata». ; The paper is the third part of the geographic essay on the area of Boka kotorska (the Bay of Kotor). In the firstpart,theauthors(Crkvenčić, I.; Schaller, A., 2005) describe social and political changes in Boka kotorska and development of ethnic structure of the area until 1918. The subject of the second part of the essay (Crkvenčić, I.; Schaller, A., 2006) is ethnic structure of Boka kotorska in the period of Austrian rule (1814-1918). Finally, in this, third part, the changes of ethnic structure of Boka kotorska since the fall of Austrian regime onward are analysed. In the focus of the analysis is the phenomenon of a huge decrease of Croatian population in Boka kotorska. The explanation of ethnic development in the area begins with analysis of data obtained from the last Austrian census in 1910. There are two periods considered in the paper: (1) development of ethnic composition in the period of the Kingdom of Yugoslavia (1918-1941), and (2) ethnic features of the population of Boka kotorska in the period of federal Yugoslavia (1945-1991). In addition, the analysis of data by Montenegrin census in 2003 is made in the chapter titled «Croats in ethnic structure of Boka kotorska – the dying away of Croatian population in Boka kotorska».

Political Geography is the leading journal for political geography and research on spatial dimensions of politics. Themes in the journal also include quantitative methodologies and spatial analyses based on GIS. ; Political Geography je vodeći časopis za političku geografiju i istraživanja o prostornim dimenzijama politike. Među temama koje se u časopisu objavljuju navedene su i kvantitativne metodologije i prostorne analize temeljene na GIS-u.

U Helsinkiju je u razdoblju od 18. do 20. 10. 2017. godine održan 131. sastanak nacionalnih delegata u EuroSDR-u (Euro Spatial Data Research). EuroSDR je znanstvena organizacija osnovana 1954. godine. U početku se primarno bavila istraživanjem u području fotogrametrije, a u kasnijem razdoblju i ostalim područjima vezanima za istraživanje geoprostornih podataka. Danas ima 18 članica i sve su države članice Europske unije. ; From 18 to 20 October 2017, the 131st Euro Spatial Data Research National Delegates' meeting took place in Helsinki. EuroSDR is a scientific organisation founded in 1954. At first, it was concerned with research in the area of photogrammetry, but more recently has also dealt with areas connected with researching geospatial data. Today, it has 18 members, all members of the European Union.

U Helsinkiju je u razdoblju od 18. do 20. 10. 2017. godine održan 131. sastanak nacionalnih delegata u EuroSDR-u (Euro Spatial Data Research). EuroSDR je znanstvena organizacija osnovana 1954. godine. U početku se primarno bavila istraživanjem u području fotogrametrije, a u kasnijem razdoblju i ostalim područjima vezanima za istraživanje geoprostornih podataka. Danas ima 18 članica i sve su države članice Europske unije. ; From 18 to 20 October 2017, the 131st Euro Spatial Data Research National Delegates' meeting took place in Helsinki. EuroSDR is a scientific organisation founded in 1954. At first, it was concerned with research in the area of photogrammetry, but more recently has also dealt with areas connected with researching geospatial data. Today, it has 18 members, all members of the European Union.

Autori u radu istražuju fenomen političkoga vodstva kao jednoga od segmenata šireg koncepta društvenog vodstva. Ukazuju na više definicija potvrđujući činjenicu da se vodstvo danas u suvremenoj literaturi različito definira. Za dublje razumijevanje teme ukazuje se na osnovne elemente i aktivnosti (posao) vodstva. Razumijevanje političkoga vodstva znači i razumijevanje utjecaja političke kulture. Ukazano je na ključnu razliku između vodstva i upravljanja kao i specifičnosti predsjedničkoga vodstva. Političko vodstvo u užemu kontekstu uvijek se razmatra preko izvora autoriteta i moći, te etike vodstva. Ovaj rad time daje osnove teorijskoga pristupa proučavanja političkog liderstva. ; The authors research the phenomenon of political leadership as one of the segments of the broader concept of social leadership. It is pointed to several definitions, confirming the fact that leadership is defined differently in contemporary literature today. For a deeper understanding of the topic, the basic elements and activities (work) of leadership are outlined. Understanding political leadership also means understanding the impact of political culture. The key difference between leadership and management, as well as the specifics of presidential leadership, is pointed out. In a narrow context, political leadership is always analysed through sources of authority and power, and ethics of leadership. This paper provides the basis for a theoretical approach to the study of political leadership.