Suchergebnisse

The dissolution of the great Soviet empire & the demise of the socialist system in the Soviet Union & Eastern Europe has undoubtedly been one of the most significant political developments at the turn of the 20th century. Whether this was brought about by international factors or by the internal cave-in of the system has been the subject of numerous & extensive analyses. It is obvious that the geostrategic shifts & the completely altered position of the new state (the Russian Federation) have made it necessary to look into the political aspects of the problem. That Russia is not faced with an imminent threat from abroad is certainly an extraordinary change, unprecedented in the long Russian history. This particularly applies to the western Russian borders, which used to be almost continually threatened. Political relations that have been developing between Russia & the West, despite all the obstacles, have been improving, & both sides demonstrate a willingness to continue with this trend. Adapted from the source document.

The author firstly examines cultural & historical potentials of Russia, analyzing them in their positive & negative aspects. Western ability to fully confront contemporary problems is then challenged through a brief account of the cultural crisis in its society in order to establish, through an analysis of the specific reception of that crisis in Russia, whether it can offer new, fresh &/or different solutions to global problems. Finally, basic Russian cultural & political values are depicted through the history of their actions globally & the power & significance of those values is defended as exceptionally fruitful for appliance to the contemporary socio-political situation, as to the challenges that lay before the global society in the future. References. Adapted from the source document.

Ruski inozemni turizam poznat je na svjetskom turističkom tržištu. Izvoz turističkih usluga u Rusiju zabranjen je sankcijama za ekonomije mnogih zemalja. U današnje vrijeme prisutne su nove tendencije koje bi trebale radikalno promijeniti strukturu ruskog domaćeg turizma i utjecati na inozemni turizam. Za to postoje vanjski i unutarnji tržišni i politički razlozi. U Rusiji država potiče razvoj domaćeg turizma različitim programima i strategijom njegova razvoja. Poduzetničke aktivnosti, konkurencija, investicija u turizam i turistička infrastruktura također su u porastu. U današnjoj Rusiji vidljiva je promjena od "inozemnog turizma" prema "domaćem turizmu". Ovo posljednje donosi dodatne prihode ruskim regijama. Sadašnja ekonomska i politička situacija doprinosi tom procesu. Pad prihoda uzrokovan ekonomskom krizom prisiljava Ruse da manje putuju u inozemstvo, a raste broj putnika u domaće jeftinije destinacije. Suočena s ekonomskim sankcijama ruska državna tijela traže unutrašnje investicije i mogućnosti smanjenja troškova uvoza. Počeli su više pažnje posvećivati domaćem turizmu. Pod sloganom "supstitucija uvoza" i "protusankcije" neke restrikcije koje utječu na međunarodni turizam, preferencije prema domaćem turizmu i stimulacija potražnje elaborirane su u ovom radu. Također i restrikcije inozemnog turizma kao i zabrana stranim kompanijama da djeluju na ruskom turističkom tržištu postali su politički faktor. Pad ruskog inozemnog turizma jača konkurenciju među svojim destinacijama, a povezano je i s Republikom Hrvatskom. Broj ruskih turista u Hrvatskoj pada iz godine u godinu. S jedne strane to može imati negativan utjecaj na hrvatsko turističko tržište, a s druge strane može otvoriti nove mogućnosti za pronalaženje načina da se privuče više posjetitelja iz Hrvatske. Smatramo da to može biti u interesu Hrvatske. ; Russian outbound tourism is well noticed in the World Tourist Market. Exporting tourist services to Russia has been the boon for the economies of many countries. Nowadays new tendencies are being revealed which should radically change the structure of Russian national tourism and influence the International tourism. There are outer and inner, market and political reasons for that. In Russia the government supports the inner and inbound tourism by means of programs and the strategy of its development. Entrepreneurial activities, competition, investment in tourism and tourist infrastructure are growing as well. In nowadays Russia the shift from "The industry of outbound tourism" to "The industry of national tourism" is well seen. The latter brings additional revenues to Russian regions. Current economic and political situation is contributing to this process. The economic-crisis-related decline in incomes pushes Russians to travel abroad less and instead increases the number of travelers within the country to cheaper destinations. Facing economic sanctions Russian authorities search for inner investment and the possibilities to reduce the cost of import. They started paying more attention to inner tourism. Under the slogans of "import-substitution" and "counter-sanctions" some restrictions on outbound tourism, preferences for the national tourism industry, and stimulation of consumers' demand were elaborated in this paper. Also the outbound tourism restrictions, prohibition for some foreign companies to act on Russian tourist market became a political factor. The decline of Russian outbound tourism strengthens the competition among its destinations. It is related to Republic of Croatia. The number of Russian visitors to Croatia declines from year to year. On the one hand it may have negative influence on Croatian tourist market, on the other – it opens new possibilities to find ways to attract more visitors from Russia. We suppose that it may be in the interest of Croatia.

Domaća politička dinamika, razjedinjenost i preusmjereni prioriteti EU-a, kao i smanjenje geostrateške uloge u NATO-u potaknuli su Tursku na to da se okrene prema novome političkom modelu u kojemu u vanjskoj politici potpuno prevladavaju suženi nacionalni interesi. Potraga za fleksibilnim savezništvima sa zapadnim suparnicima iznjedrila je odnose koji su više transakcijske prirode. Turska, naime, drži kako su njezine tradicionalne veze sa zapadnim svijetom neravnopravne te povremeno čak štete njezinim interesima. Odnosi Ankare sa SAD-om i EU-om nikada nisu bili na visokoj razini, od čega je Rusija oduvijek imala najveću korist. U tursko-ruskom "braku iz koristi" Rusija je uvelike moćniji partner pa Turska neprekidno teži važnijoj ulozi na Bliskom istoku, Balkanu, Kavkazu, u Srednjoj Aziji i nekim dijelovima Afrike. U želji za povećanjem svojeg utjecaja na tim područjima, ona se služi svim raspoloživim sredstvima. S obzirom na svoje ambiciozno vodstvo, kooperativna gospodarska politika postala je isključivija i usredotočena na smanjenje sigurnosnih prijetnji. Zbog svega toga zemlja je suočena s brojnim akterima na različitim razinama, uključujući i globalne "teškaše". ; Following domestic political dynamics, disunity and redirected priorities of the EU and decreasing in its NATO geostrategic role, Turkey turned to new policy norm where narrowed national interests gained absolute dominance in foreign relations. The ensuing quest for flexible alliances with Western rivals has generated more transactional and compartmentalized relationships with Western powers as Turkey considers its traditional ties with them as unequal and at times unfavorable to its interests. From historic low points in relations with US and EU, more often benefits Russia as a more powerful partner in 'marriage of convenience' with Turkey. Turkey in regions as Middle East, Balkan, Caucasus, Central Asia and some part of Africa, aims for a larger role and persistently builds its capacity to influence events. The ambitious leadership and the transformation of the cooperative and economically based Turkish policy to one more exclusive and security-oriented, confronted Turkey with a myriad of actors of various scales including global heavyweights.

Demokratinėje teisinėje valstybėje ir rinkimų reguliavimas įstatymais, ir rinkimų praktika yra grindžiami šalies Konstitucija, kurioje įtvirtinti svarbiausi rinkimų teisės principai. Šių principų turi laikytis ir rinkimų santykius reguliuojantis įstatymų leidėjas, ir rinkimus organizuojančios rinkimų komisijos, ir kitos valstybės institucijos bei pareigūnai. Demokratinių rinkimų konstitucinius pagrindus saugo ir konstitucinės justicijos institucijos. Lietuvos Respublikos Konstitucinis Teismas užtikrina konstitucingumą rinkimų santykių srityje dviem būdais: a) tikrindamas įstatymų ir kitų teisės aktų rinkimų klausimais konstitucingumą ir b) teikdamas išvadas, ar nebuvo pažeisti rinkimų įstatymai per Seimo ar Prezidento rinkimus. Per keliolika savo veiklos metų Konstitucinis Teismas vertino Seimo rinkimų, Respublikos Prezidento rinkimų, savivaldybių tarybų rinkimų ir kitų įstatymų, susijusių su rinkimų klausimais, konstitucingumą. Nemažai šių aktų nuostatų buvo pripažintos antikonstitucinėmis. Jis taip pat nagrinėjo dvi bylas (1996 ir 2004 m.), kuriose buvo sprendžiama, ar per Seimo narių rinkimus nebuvo pažeisti rinkimų įstatymų reikalavimai. Pažymėtina, kad tiek tirdamas įstatymus, tiek rinkimų praktiką Konstitucinis Teismas turi vadovautis Konstitucija. Todėl kiekvienoje tokių bylų jam teko aiškinti Konstitucijos nuostatose įtvirtintus rinkimų teisės pagrindus. Lietuvos Respublikos Konstitucinis Teismas savo jurisprudencijoje yra suformulavęs oficialią demokratinių rinkimų pagrindų konstitucinę doktriną. Jis tyrė ir vertino nemažai rinkimų santykius reguliuojančių įstatymų normų ir kai kurias iš jų pripažino antikonstitucinėmis. Šiuo atveju Konstitucinis Teismas veikė kaip "negatyvusis įstatymų leidėjas". Pagal Konstitucijos 105 straipsnio 3 dalies 1 punktą Konstitucinis Teismas teikia išvadas, ar nebuvo pažeisti rinkimų įstatymai per Respublikos Prezidento ir Seimo narių rinkimus. Taip Teismas įgyvendina "rinkimų arbitro", pagal Lietuvos Konstituciją ir Konstitucinio Teismo įstatymą turinčio tik labai ribotą kompetenciją (Teismas tiria ir vertina tik Vyriausiosios rinkimų komisijos sprendimus arba jos atsisakymą nagrinėti skundus dėl rinkimų įstatymų pažeidimų tais atvejais, kai sprendimai buvo priimti arba kita šios Komisijos veika buvo padaryta pasibaigus balsavimui renkant Seimo narius arba Respublikos Prezidentą), misiją. Autoriaus atlikta Lietuvos Respublikos Konstitucinio Teismo jurisprudencijos, susijusios su rinkimų teisės konstitucinių pagrindų apsauga, apžvalga leido jam padaryti keletą išvadų: Lietuvos Respublikos Konstitucinio Teismo jurisprudencijoje suformuluota demokratinių rinkimų instituto konstitucinių pagrindų doktrina yra gana fragmentiška, kol kas plačiau atskleisti tik kai kurie rinkimų teisės konstituciniai principai. Tai lėmė santykinai ne itin didelis nagrinėtų bylų skaičius, taip pat prašymuose suformuluoti klausimai. Konstitucinėje jurisprudencijoje suformuluota gana plati rinkimų proceso skaidrumo ir kontrolės, asmeninio balsavimo, draudimo tiesiogiai arba netiesiogiai pirkti rinkėjų balsus reikalavimai. Lietuvos Respublikos Konstitucinis Teismas, savo nutarimuose pripažinęs, kad Konstitucijai prieštaravo ne viena tikrinto rinkimų įstatymų nuostata, "išvalė" rinkimų reguliavimą įstatymais. Reguliavimo įstatymais konstitucingumą reikia laikyti būtina prielaida tinkamai organizuoti demokratinius rinkimus. Tirdamas gautus prašymus patikrinti, ar nebuvo pažeisti rinkimų įstatymai per Seimo rinkimus (nagrinėtos tik dvi bylos), Lietuvos Respublikos Konstitucinis Teismas daugiau dėmesio teikė aplinkybėms, kuriomis buvo grindžiami apskųsti Konstituciniam Teismui Vyriausiosios rinkimų komisijos sprendimai, ištirti ir įvertinti. Autorius daro išvadą, kad Lietuvos Respublikos Konstitucinio Teismo veikla užtikrinant rinkimų reguliavimo ir rinkimų praktikos konstitucingumą neabejotinai stiprina politinio rinkimų proceso teisines ribas.

Ovaj rad bavi se ostvarivanjem neovisnosti Kosova i Abhazije te uspoređuje ta dva slučaja ističući ključne prednosti i nedostatke borbe za neovisnost i međunarodno priznanje Kosova i Abhazije. Većina današnjih država stvorena je u posljednjih stotinjak godina kao rezultat procesa dekolonizacije i raspada multietničkih država. Velike svjetske sile, ponajprije SAD i Rusija, u slomu jednih i stvaranju novih država vide svoju šansu za širenje utjecaja i jačanje moći držeći se maksime, koja se pripisuje Machiavelliju, da cilj opravdava sredstvo, dok se međunarodno pravo vješto zaobilazi, a politički saveznici samo slijede politike koje diktiraju ti centri moći. Rad donosi kratak povijesni pregled izgradnje kosovske i abhaske države i analizira momente koji su ključni za njihov status danas. ; This paper deals with the issue of achieving the independence of Kosovo and Abkhazia, and compares their cases, highlighting the advantages and disadvantages that are crucial in achieving independence and establishing sovereignty over their territory, as well as gaining international subjectivity. Through the 20th and at the very beginning of the 21st century, most of the states known today were created. Most of them were created by the process of decolonization, but there are also those states that fought for independence by separating from multinational state communities, which ceased to exist after the mentioned secession. This left many questions open. Some of their successors were immediately guaranteed independence, while others had to fight both with arms and through diplomatic channels to reach the desired status of an independent state. The great world powers, in this case primarily the US and Russia, saw in these state breakdowns and the creation of new ones their chance to expand their influence and increase their own power in a historical period that we can freely call the Second Cold War, if the first ceased at all. These great powers, according to the famous Italian Niccolo Machiavelli and the proposition that the ...

Mirne pobune protiv sirijskog predsjednika koje su započele 2011. s vremenom su prerasle u oružani sukob, a zatim i u građanski rat koji do dana današnjeg ne jenjava. Vrlo brzo je privukao i brojne regionalne, ali i međunarodne aktere. Iako se na početku činilo kako će sirijski predsjednik vrlo brzo morati napustiti svoju funkciju, to se nije dogodilo. Zahvaljujući ruskoj vojnoj intervenciji 2015. vratio je kontrolu nad većinom sirijskog teritorija te na taj način osigurao svoju daljnju vlast. Cilj ovoga rada jest prikazati rusku intervenciju u Sirijskom građanskom ratu kao dio nove ruske vanjske politike, odnosno novoga ruskog intervencionizma. Politika koja je započeta intervencijom u Gruziji, a zatim nastavljena u Ukrajini činom aneksije Krima, svoj nastavak dobiva upravo na teritoriju Sirije. Kako ćemo vidjeti kroz rad upravo se ova politika pokazala ključnom za vraćanje Rusiji statusa globalne sile. ; Peaceful uprisings against the Syrian president that began in 2011., over the time escalated into an armed conflict, and then into a civil war that has not abated to this day. It quickly attracted numerous regional and international actors. Although at first it seemed that the Syrian president would have to leave his funcion very soon, this did not happen. Thanks to Russian military intervention in 2015, he regained majority control over Syrian territory and thus secured his further rule. The aim of this paper was to present Russian intervention in the Syrian civil war as a part of a new Russian foreign policy, the policy of interventionism. The policy, which began with the intervention in Georgia, and then continued in Ukraine and the act of annexation of Crimea, gets its continuation on the territory of Syria. As we will see further, it is precisely this policy that has proved crucial for restoring Russia's global power status.

Odnosi Rusije i Srbije od raspada Sovjetskog Saveza i SFR Jugoslavije aktualno je pitanje ne samo o budućnosti Srbije nego dometa i intenziteta utjecaja zapadnih integracija i/ili Rusije na Zapadnom Balkanu i JI Europi. Odnosi između Srbije i Rusije analizirani su s obzirom na pitanje smetaju li oni ulasku Srbije u EU i NATO. Analiza je podijeljena na razdoblje od 1991. do 2000. i poslije 2000. godine pri čemu su posebno izdvojene teme oko kojih se najintenzivnije razvijao odnos koji je u pitanju. Intenzitet odnosa između dvije zemlje promatran je prvenstveno kao posljedica pojedinačnih odnosa obje zemlje sa Zapadom, prvenstveno sa Sjedinjenim Državama i EU, pa se i oni analiziraju. Iako se kroz literaturu i pojedinačne događaje ne pokazuju jedinstvena mišljenja i informacije, zajedno pružaju temelj za zaključak da je ulazak Srbije u zapadne integracije, osim ulazak u NATO u određenom stupnju, prvenstveno određen pragmatičnim interesima Srbije, a ne Rusije kojoj je Srbija jednako tako interesna zona samo u pogledu aktualnih pragmatičnih pitanja, a ne nekog iracionalnog, sudbinskog savezništva. ; The relationship between Serbia and Russia since the break-up of Yugoslavia and the dissolution of the Soviet Union is a very timely topic of discussion: Beyond the political and economic future of Serbia, it bears on the scope and intensity of Western integration throughout the Balkans and SE Europe. To this end, contemporary Serbo-Russian relations are analyzed in terms of their potential impact on Serbia joining the EU and NATO. The analysis is divided into two periods, 1991-2000 and post-2000. The more critical issues in bilateral relations are emphasized. Understanding each country's separate relationship with the West -- particularly the USA and EU -- is an essential part of this analysis. Contradictory conclusions may be reached when arguments advanced in the literature or individual geo-political events are considered in isolation; but when available information is combined, there is a basis for concluding that ...