Suchergebnisse

An increasing number of population in the cities has problems with food security, transportation and environmental protection. To misticate these problems, a new type of agriculture has been established: Urban Agriculture (UA). In this paper, we are introducing the concept of UA and provide basic information on the definition and forms of UA. The article aims to provide insight into the general concept of UA for sustainable city development. UA has a positive influence on social, environmental and economic life in the cities, which should encourage members of the government and private sector to utilize UA as an important part in city planning. However, there are reservations which should be taken into account, but by raising awareness we add to a better understanding of mechanisms in UA. ; Sve veći broj stanovništva u gradovima dovodi do problema s opskrbom hrane, prijevozom roba i usluga i zaštitom okoliša. Kako bi se ublažile posljedice i ponudila rješenja, uspostavljena je nova vrsta poljoprivrede: Gradska poljoprivreda (GP). U ovom radu uvodimo koncept GP i dajemo osnovne informacije o definiciji i oblicima GP. Cilj je članka dati uvid u opći koncept GP kao podlogu za održivi razvoj grada. GP ima pozitivan utjecaj na društveni, okolišni i ekonomski život u gradovima, što bi trebalo potaknuti predstavnike grada i privatnog sektora da GP koriste kao važan dio u planiranju razvoja grada. Međutim, postoje ograničenja koja bi trebalo uzeti u obzir, ali povećanjem svijesti i objavom publikacija doprinosimo boljem razumijevanju GP.

Vrhovne revizijske institucije kao promotori jačanja odgovornosti u javnom sektoru važan su čimbenik demokratskog društvenog poretka. Svoje aktivnosti provode u okviru ustava, zakona te u skladu sa Međunarodnim standardima vrhovnih revizijskih institucija. Provode financijske revizije, revizije učinkovitosti te usklađenosti. Vrhovne revizijske institucije svojim djelovanjem utječu na kvalitetu javne usluge te stvaraju dodanu vrijednost društvu. U ovome radu naglasak je na transparentnom radu vrhovnih revizijskih institucija. Objava informacija na službenim mrežnim stranicama, u godišnjem izvještaju o radu te prisutnost na društvenim mrežama predstavljaju modele komunikacije vrhovnih revizijskih institucija putem kojih iste svoj rad i ulogu predstavljaju parlamentu i javnosti. ; Supreme audit institutions as promoters of strengthening accountability in the public sector are an important factor in democratic society. They act in accordance with legal framework and International standards of supreme audit institutions. Supreme audit institutions conduct financial audit, performance and compliance audit in public sector. They influence on the quality of public services and create added value for the society. This paper emphasizes the principles of transparency of supreme audit institutions. Official websites of supreme audit institutions, annual activity reports (also published on official website) and social networks present the most common communication channels for presenting the work and the role of supreme audit institutions to the parliament and to the general public.

Pitanje prave mjere decentralizacije unutar Grada Zagreba analizira se u širem okviru. Ističe se decentralizacija kao jedan od temeljnih reformskih procesa u suvremenim političko-upravljačkim sustavima europskih zemalja. No, decentralizacija nije jedini proces koji utječe na formiranje dobrih standarda upravljanja gradovima: nužno je uzeti u obzir i doktrinu dobrog upravljanja, koju podupire Europska unija, niz drugih međunarodnih organizacija, ali i sve veći broj zemalja. U ostvarenju standarda dobrog gradskog upravljanja razmatra se uloga mjesne samouprave u Hrvatskoj, a napose u velikim gradovima i Gradu Zagrebu. Upozorava se da osnivanje preko dvije stotine mjesnih odbora kao zasebnih pravnih osoba vodi prema fragmentaciji Grada Zagreba i bitno otežava ili čak i onemogućuje integrirano gradsko upravljanje i smisleno rješavanje urbanih i upravljačkih problema. ; The issue of adequate decentralisation within the City of Zagreb is analysed in the broader frame. Decentralisation is one of the main reform processes of the current governance system in European countries. However, decentralisation is not the only process that influences the standards of good urban governance. Good governance doctrine, supported and implemented in the European Union, many other international organisations, and increasing number of countries world-wide, should be taken into consideration as well. The role of territorial selfgovernment below municipal level in implementation of good urban governance standards in Croatia, especially within large cities and the City of Zagreb, is discussed. It should be emphasised that establishing more than two hundred of territorial committees as separate and full legal entities can cause managerial fragmentation in the City of Zagreb and hinder or even impede integral urban management and sound solving of numerous urban and managerial problems.

Polarizacijski procesi započeti u Hrvatskoj 1950-ih rezultirali su nejednakim društveno-ekonomskim razvojem i prostornim prerazmještajem stanovništva, te koncentracijom stanovništva, radnih mjesta i stanova u gradskim naseljima. Obalni gradovi kao polovi i nositelji društveno-gospodarskog razvoja u svojim regijama postaju žarišta koncentracije stanovništva, a otoci i zaleđe prostori populacijskoga pražnjenja i starenja. Intenzivno doseljavanje pozitivno se odrazilo na demografski razvitak većih obalnih gradova, pa oni postaju nositelji bioreprodukcije i sve do posljednjega međupopisnoga razdoblja (1991.-2001.) bilježe dinamičan populacijski rast. Političke i gospodarske promjene te posljedice rata produbile su i ubrzale ionako nepovoljne demografske procese, što se ogleda u ukupnoj depopulaciji te pogoršanju struktura stanovništva obalnih jadranskih gradova. Smanjenje rodnosti, starenje stanovništva te promjene životnih vrijednosti i novi životni stil dovode do transformacije obitelji i promjena u veličini kućanstava i odnosa među članovima. Opća je tendencija postupno smanjivanje broja višečlanih kućanstava i neprestani rast udjela dvočlanih i samačkih kućanstava. ; Polarisation processes, which began in Croatia in the 1950's, resulted in disparate socio-economic development, in an uneven spatial distribution of the population, and in a concentration of people, jobs and housing in urban settlements. Coastal cities, as hubs and agents of socio-economic development, in their regions became focal points for the concentration of the population, while islands and hinterland areas suffered depopulation and demographic ageing. Intense in-migration had a positive influence on the demographic development of coastal cities. They became hotbeds of bioreproduction and up to the most recent intercensus period (1991–2001) displayed dynamic population growth. However political and economic changes in this recent period, together with the effects of the war, deepened and accelerated increasingly unfavourable demographic processes, which were reflected in an overall reduction of the population of coastal Adriatic cities, as well as in a deterioration of its structure. Decreasing fertility, demographic ageing and changes in life values brought about a transformation of the family, and hence changes in the size of households and in the relations among family members. The general trend today involves a gradual reduction in the number of household members, and a continuous increase in the number of two and one-member households.

Urbana komasacija, institut javnog građevinskog prava, sredstvo je komunalne politike kojom su se jedinice lokalne samouprave država srednje Europe tijekom XX. stoljeća najviše koristile i kojom se još uvijek koriste u postupku uređenja građevinskog zemljišta. Urbanom komasacijom omogućuje se smišljeno, svrhovito i gospodarski opravdano plošno urbanističko planiranje i usklađivanje privatnog i javnog interesa, zaštita vlasničkih prava, ali ne i »geometrije« vlasništva. U ovom radu prikazuje se postupak provedbe urbane komasacije u Bavarskoj: sudionici, tijela za provedbu postupka, dodjela građevinskih čestica oblikovanih sukladno provedbenom urbanističkom planu, postupci izračuna pripadajućih površina i primjer raspodjele unesenih privatnih površina prema mjerilu vrijednosti i prema mjerilu površine. ; Urban land consolidation is an institute of public construction law and a means of the most frequently used communal policy in local self-government units in central European countries during the 20th century. It is still used in the procedures of building land consolidation. Urban land consolidation renders possible rational, purposeful, and cost-effective town planning as well as the harmonisation of the private and public interests, and protection of property rights. The author shows the process of urban land consolidation in Bavaria. The paper outlines the information about the parties in the procedure, the bodies in charge of the procedure, appropriation of building lots formed in accordance with the executive zoning plan, procedures for calculating the appropriate areas, and an example of distribution of private building lots according to their market value and their area.

U ovome broju časopisa Etnološka tribina objavljujemo temat koji problematizira javne prostore. Radovi u tematu bave se simboličkim i jezičnim preoznačavanjem javnog prostora prilikom demonstracija u Istanbulu 2013. godine (Selvelli); konfliktnim vizijama modernosti kroz izgradnju i mijenu javnih prostora u srpskom gradu Jagodina (Petrović); procesima evaluacije urbanih javnih prostora u različitim dijelovima Lisabona (Gato); kognitivnim mapiranjem kretanja u američkom gradu Austinu obilježenom rasnom diferencijacijom (Norkunas); javnim prostorima i njihovim oživljavanjem kroz projekte urbanog vrtlarenja i biciklizma (Poljak Istenič); mentalnim mapiranjem i percepcijom straha u primjerima estonskoga prostora (Hiiemäe); interakcijama zagrebačkih sakupljača boca i njihovom (ne)vidljivošću u javnom prostoru (Vukušić i Stelko); te situacionističkim konceptom dérive kao oblikom suvremene urbane etnografije propitane na primjeru Delhija (Sharanya). Radovima koji se bave javnim prostorima u raznim gradovima svijeta želimo, između ostaloga, pokrenuti i raspravu o potencijalnu urbanih politika i suvremenog urbanog života prema razvijanju participatornog te društveno i okolišno održivog grada. ; The thematic section of this year's issue of Etnološka tribina focuses on public spaces. The articles deal with the spatial and linguistic reappropriation and resignification of public space during the protests in Gezi Park, Istanbul in 2013 (Selvelli); conflicting versions of modernity engendered by the construction of and changes made to public spaces in the Serbian town of Jagodina (Petrović); processes of evaluating urban public spaces in Lisbon (Gato); cognitive mapping of movement and race issues in Austin, Texas (Norkunas); public spaces and their revival through urban gardening and cycling (Poljak Istenič); mental mapping and the perception of danger in Estonian spatial examples (Hiiemäe); bottle collectors' interactions and their (in)visibility in public spaces in Zagreb (Vukušić and Stelko); the Situationist concept of dérive as a form of contemporary urban ethnography as discussed through the example of Delhi (Sharanya). The underlying intention of this thematic section is to foster an interdisciplinary discussion concerning the potentials of contemporary urban life and politics so as to develop a participatory, just, as well as socially and environmentally sustainable city.

Kvalitetna komunikacija eksternih revizora s upravljačkim strukturama od iznimne je važnosti za učinkovito poslovanje kreditnih institucija. Stoga se nameće pitanje može li se oblikovanjem modela odnosa eksternih revizora i upravljačkih struktura kreditne institucije unaprijediti rad eksterne revizije, s jedne strane te upravljačkih struktura kreditne institucije, s druge strane. Doprinos ovog istraživanja su: analiza kvalitete komuniciranja eksternih revizora s upravljačkim strukturama kreditne institucije i utjecaj kvalitete tih odnosa na učinkovitost eksterne revizije i upravljačkih struktura; analiza kvalitete komuniciranja eksternih revizora s revizijskim odborom kreditne institucije i utjecaj kvalitete tih odnosa na učinkovitost eksterne revizije i upravljačkih struktura, posebice nadzornog odbora; identifi ciranje je li neučinkovitost eksterne revizije povezana s otvaranjem stečajeva nad kreditnim institucijama i utvrđivanje pridonosi li predloženi model odnosa eksternih revizora i upravljačkih struktura kreditne institucije boljem radu eksterne revizije kao i boljem radu upravljačkih struktura kreditne institucije. U istraživanju, provedenom u Republici Hrvatskoj, sudjelovali su eksterni revizori koji obavljaju ili su obavljali reviziju godišnjih fi nancijskih izvještaja kreditnih institucija, članovi uprave i nadzornih odbora kreditnih institucija te stečajni upravitelji i stručno osoblje kreditnih institucija u stečaju. Rezultati empirijskog istraživanja potvrđuju kako testirani komunikacijski model pridonosi učinkovitijem radu eksterne revizije i upravljačkih struktura kreditne institucije. ; Quality communication of external auditors with governance structures is of paramount importance for the efficient operation of credit institutions. Therefore, the question arises as to whether the formation of a model for the relationship of external auditors and the governance structures of a credit institution can enhance the work of an external audit, on the one hand, and the governance structures of a credit institution, on the other. The contribution of this research is: an analysis of the quality of external auditors' communication with the credit institution's governance structures and the impact of the quality of these relationships on the effectiveness of external audit and governance structures; an analysis of the quality of external auditors' communication with the credit institution's audit committee and the impact of the quality of those relationships on the effectiveness of the external audit and governance structures, in particular the supervisory board; identifying whether external audit inefficiencies are related to the opening of bankruptcies of credit institutions and determining whether the proposed model of relations between the external auditors and the credit institution's governance structures contributes to the better work of the external audit and to the better functioning of the credit institution's governance structures. The survey, conducted in the Republic of Croatia, involved external auditors that are or were auditing the annual financial statements of credit institutions, members of the management and supervisory boards of credit institutions, and insolvency office holders and professional staff of credit institutions in bankruptcy. The results of the empirical study confirm that the tested communication model contributes to a more efficient operation of the credit institution's external audit and governance structures.

Rast gradskog stanovništva utječe na održivost i razvoj pametnih regija. Međunarodni standardi mogu pružiti dobre prakse u širokim područjima koja se odnose na ekološke, sigurnosne i društvene aspekte koji doprinose postizanju gospodarskog i održivog rasta, dobrobiti i sigurnosti okoliša. Cilj ove studije je istražiti postoji li povezanost između razine pametnih gradova u različitim regijama i broja certifikata koji bi mogli pokrenuti daljnji razvoj pametnih i održivih gradova. Analizirali smo standarde koji podržavaju razvoj održivih i pametnih gradova iz različitih zemalja i istražili njihov utjecaj na razinu pametnih i održivih gradova. Za mjerenje uspješnosti gradova koristili smo UN-ovu inicijativu za prosperitet grada (CPI) i njezinih šest dimenzija: produktivnost, razvoj infrastrukture, kvalitetu života, jednakost i društvenu uključenost, održivost okoliša i urbano upravljanje i zakonodavstvo. Za analiziranje utjecaja međunarodnih standarda na inicijativu pametnih regija i gradova proveli smo SEM analizu. Rezultati istraživanja potvrđuju da postoji značajna razlika između razine pametnih gradova u različitim regijama i broja certifikata koji bi mogli pokrenuti daljnji razvoj pametnih i održivih gradova. Nadalje, potvrđen je pozitivan utjecaj međunarodnih standarda na razvoj pametnih regija i gradova. Vjerujemo da predstavljeni pristup može pružiti dodatni uvid u čimbenike koji utječu na razvoj pametnih regija i gradova i pokrenuti daljnja istraživanja o toj temi. ; The growth of city population has consequences on the sustainability and development of smart regions. International standards can provide good practices in wide areas related to environmental, security and social aspects that contribute to the achievement of economic and sustainable growth, well-being, and safe environment. The aim of this study is to explore if there is an association between the level of smart cities in different regions and the number of certificates that could initiate further development of smart and sustainable cities. We analysed standards that support the development of sustainable and smart cities from different countries and explored their influence on the level of smart and sustainable cities. To measure the performance of cities we used the UN-habitat City Prosperity Initiative (CPI) and its six dimensions: Productivity, Infrastructure Development, Quality of Life, Equity and Social Inclusion, Environmental Sustainability, and Urban Governance and Legislation. To analyse the influence of international standards on smart regions and cities initiative we conducted SEM analysis. The results of the research have proved that there is a significant difference between the level of smart cities in different regions and the number of certificates that could initiate further development of smart and sustainable cities. Additionally, a positive impact of international standards on the development of smart regions and cities is confirmed. We believe that the presented approach might provide additional insights into the factors which impact the development of smart regions and cities and initiate further studies on the topic.

Gotovo pola stoljeća urbano planiranje u Hrvatskoj razvijalo se u okviru socijalističkoga režima. Ono je tijekom toga razdoblja uglavnom imalo ulogu rješavanja hitnih problema razvoja socijalističkoga režima vezanih za prostor i omogućavanja gospodarskoga rasta. Ovaj članak analizira urbano planiranje u Hrvatskoj između 1944. i 1991. godine kroz osam aspekata: opću zadaću planiranja u promatranoj etapi, zakonsku regulativu, odnos prema društvenom planiranju, političkoinstitucionalnu odgovornost, utjecaj urbanih planera na planersku praksu, provedbu planova, sudjelovanje javnosti i odnos prema okolišu. Analizirani su arhivski podatci i literatura o zakonodavstvu i praksi urbanoga, prostornoga i društvenoga planiranja u SR Hrvatskoj, uključujući planerske časopise Arhitekturu i Čovjek i prostor, kao i plansku legislativu iz socijalističkoga razdoblja. Definirano je pet razvojnih etapa kroz koje je urbano planiranje doživjelo decentralizaciju od federalne do razine općine (komune) te napredak glede sudjelovanja javnosti i razmatranja utjecaja na okoliš. Također je analiziran razvoj planskih alata nastalih tijekom socijalističkoga razdoblja, a koji su ostali u upotrebi do danas. ; For almost half of a century, urban planning in Croatia took place under the socialist regime. During that time, it mostly played a role in addressing the pressing space-related issues of the development of socialist society, and in facilitating economic growth. In this paper, we examine urban planning in Croatia between 1944 and 1991 from eight aspects: the general roles of planning; legislation; relationship to societal planning; political-institutional responsibility; urban planners and policy; plan execution; public participation; and environmental concerns. We analysed archival data and literature on urban, spatial and societal planning legislation and practices in the Socialist Republic of Croatia, including the planning journals Arhitektura and Čovjek i prostor, and planning legislation from the socialist period. We outlined the five evolutionary phases over which urban planning experienced decentralisation from the federal to the communal level, advancements in public participation, and the involvement of environmental considerations in the decision-making process. We also studied the evolution of planning tools, which originated in the socialist period but remains in use today.

Svaki je povijesni grad turistička destinacija par excellence. To proizlazi iz definicija turizma i turista. Kao turistička destinacija, svaki povijesni grad svim turistima ne predstavlja isto. Cilj i svrha turistički usmjerenog razvoja nekog povijesnog grada mora se razlikovati od turističkog razvoja drugih turističkih destinacija. Često povijesno bogati gradovi privlače mnoge posjetitelje, ali se oni kratko zadržavaju. Ovo potiče neka ekonomska pitanja i dileme o tome kako pomiriti trošak očuvanja i održanja povijesnih spomenika s koristima od potrošnje turista koji dolaze i kratko borave u tim gradovima. Postavlja se i pitanje politike samog turističkog razvoja: što je potrebno dodati turističkoj ponudi kako bi se zadržalo posjetitelje dulje, a bez narušavanja sklada i ljepote povijesnog grada. Često je to pitanje suživota novog i starog na istome mjestu, pitanje etike, tradicije, kulture, arhitekture itd. kao i pitanje ekonomske prirode. Ovaj rad postavlja više pitanja nego što daje odgovora, ali također pokušava osvijetliti i problem s teoretske strane. ; Every single historical city is par excellence a tourism destination. This derives simply from the definition of tourism and of the tourist. As a tourist destination, every historical city does not carry the same meaning to all tourists. The aim and purpose of tourism oriented development of a historical city must be different from tourism development of other tourism destinations. Very often the cities with very rich history attract many visitors, but they do not stay in them long. This situation raises a number of economic questions and dilemmas of how to reconcile the costs of preserving and maintaining the historical monuments with the benefit of tourist consumption made by visitors who come and stay in such cities albeit just for a short time. This is a question of tourism development policy itself: how to expand a tourism offer in order to keep the visitors longer, without damaging the harmony and physical environment of historical cities. Very often it is the matter of old and modern coexisting at the same place, of ethics, tradition, culture, architecture etc., as well as of economic concerns. The paper raises more questions than it will give answers, but it attempts to highlight the problem from the theoretical side.